I sve su povezali, uzrok tuge je zbog propale ljubavi

I sve su povezali uzrok tuge je zbog propale ljubavi

29.07.2023, Lille Francuska

Žuć mu se od tuge u duši prolila

Preko noći lice starca mu nabacila

Glas mu ogrubio, potpuno jezik osušio

Osmijeh mu nestao, bukvalno je propao.

Svi su se čudeć pitali što mu se dogodilo

Što je to onako veselo biće u strah pretvorilo.

Samo šuti, ništa ne progovara, sve izbjegava.

Nek velika tuga u njega se vidno uselila.

Sve rijeđe ga viđaju, i počeli da izbjegavaju

Da ih tim baksuzom i nesrećom ne zarazi

Da se slučajno koji komad tuge ne odroni

Pa da ih ne daj bože time nekako ne zarazi.

A u njemu oseka tuge nikada više ne dolazi

Plima se navukla svega ga čemerom potopila

Po nekad kad prolazi teško uzdahne, zajeca

Dok preslane suze niz lice se gomilaju.

Samoća ga razdire, a ne želi da prizna i otkrije

Što se dogodilo, što ga je tako u duši slomilo.

A onda su shvatili da ONA više nikad nije dolazila

I sve su povezali uzrok tuge je zbog propale ljubavi

Skini kletvu sa me ljubavi

Skini kletvu sa me ljubavi

28.07.2023

F                                 A#

Često pitam za te i gdje si nestala

C                                         A#                         F

Dal je tvoja suza mene možda proklela

F                                        A#

Noćima ne spavam jer prate me strahovi

C                                  A#                    F

Skini kletvu sa me molim te ljubavi.

A#                   C          F          Dm

Ja se nikad neću tebi vratiti

A#                   C          F          

Dm

Previše je bola ostalo u meni

A#                   C                    F C7

Skini kletvu sa me ljubavi

A kako sam sve to slučajno saznao

A kako sam sve to slučajno saznao

Riga, Latvia, 25.07.2023

Baš jučer su je slučajno susreli

Kavu su zajedno onako popili.

Prvi put im se iskreno otvorila

Kaže da bi ponovo sve ponovila.

Ime mu nije spominjala ali je patila

Duboko u očima suze je skrivala

Sve dok nije na kraju baš puknula

U braku je užasne probleme imala.

Samo jedan me iskreno volio

Samo jedan mi stihove pisao

A ja se u lovu naivno zaljubila

U pogrešnoj luci sidro spustila.

Sad je kasno da sve preokrenem

Da dignem ruke i zauvijek nestanem

Ali pravu ljubav ne mogu da pronađem.

Po nekad javi se, izjavi da ludo voli me.

Na poruke mi niti jednom ne odgovara

Nije ga valjda neka druga zgrabila

A ja budala tu rijetkost nisam prepoznala.

Nitko me nikad kao on nije ljubio.

A kako sam sve to slučajno saznao

Njenu prijateljicu sam lopovski ispitao

A ona nije shvatila da mene je ljubila

Da zbog mene godinama je patila.

A i lika joj se ne sjećam, sve u grudima osjećam.

A i lika joj se ne sjećam, sve u grudima osjećam.

Riga, Latvia,25:07.2023

Bespućem ostarjele podle tuge

Razbacujem pusta davna sjećanja.

Sve se nekako jučer danas i sutra prelijeva.

A zabluda baš uporna i gorko neumoljiva.

Da, očigledno nju optužujem za sve

Ona je kriva što mi se sve ovo dešava.

Dok  sve u nekoj baruštini se odigrava

Komarci sjećanja me podlo ubadaju.

U ogledalu sjećanja se baš ne prepoznajem

Tvvrdoglavo uporan od nje ne odustajem.

A nije eto trenutak moje ljubavi zaslužila

Niti sam ne znam zašto mi se sve ovo dešava.

Nikako da se iz te baruštine sjećanja iskamčim

Da je brate mili zauvijek napookon zaboravim

Da glavu gordo podignem i od te ljubavi odustanem.

Ali lako je pričati, drugome zboriti,valja to i sprovesti.

Kao najžešči otrov u krvi preduboko je zapela

Žmarci prolaze kada stare misli sjećanja osvoje.

A toliko navodno njenoj ljudskosti sam vjerovao

Da bih največi bol života od nje na kraju doživio.

Ma uzalud sve ponavljam, silne riječi prolijevam

Iznutra teški ranjenik godinama vidno krvari

Jer baš tvrdoglavo ne želi da je zaboravi.

A i lika joj se ne sjećam, sve u grudima osjećam.

I tako godinu za godinom tugom samoće se obnovim

I tako godinu za godinom tugom samoće obnovim.

York,UK,07.07.2023

Bože ONA kao da me zauvijek proklela.

Stalno  me prati, muči a srce ne odoljeva.

Skoro svakome vrijeme ljubavne rane ispire

Ali to je sve daleko drugačije kod mene.

I kao da svaki trzaj srca mi uporno osjeti

Taman da je do kraja jedva nekako zaboravi

Eto je, ona od nekud neplanirano javi se.

I sve na početak vrati, svega me preokrene.

I tim trenutcima stare opijenosti jasno vidim je

U očima joj varnice ne prestaju,ludilo izazivaju.

Svo divno vrijeme sa njom se u trenu vrati

I kao da poludim, opet se lažima voljen zaludim.

A znam da se to stanje strati kod nje ne događa

Čisto kao da namjerno zbog nečega me izaziva.

Dok je kod mene to stanje ludila baš iskrenije,

Ah što mogu kada i nakon toliko godina volim je.

Al od toga maštanja baš nemam nikakve koristi

Srce mi se opet u tugu uvali i uzalud razboli.

Još uvijek suza zbog nje se negdje olako pronađe

I iskreno moram priznati onako teško uzdahne.

Zadnji put pismo od nje mi je mirisno pristiglo

Čisto javlja se da vidi kako sam, što se događa

I onda mi treba barem jedna poduža godina

Da bi skoro do kraja iz srca mi eto iščezla.

I tako lete godine, lopovski ona podsjeća me

Ne želi da je ono baš zauvijek zaboravim

A ja naivac ludo zaljubljen ne mogu da joj odolim

I tako godinu za godinom tugom samoće se obnovim.