Vjerno godinama budem čekao.

 

Onako kroz prozor tužno pogledavam

Daleko u prazninu  nešto promatram

Toliko zaljubljen, e baš strpljiv sam

Sebi sam ono poodavno tvrdo obećao

Da vjerno, godinama budem je čekao.

 

Znam da ću noćima s nesanicom pričati

Znam da ću pisma njena prelistavati

Znam da ću tko zna koliko se isplakati

Ali sam ljubavi obećao da ću sve izdržati..

 

Ljeta su najgora, ma ne, zima je najodvratnija

Jer su noći predugačke, neću moći trena spavati

Pokušat ću to nekako stihovima kompenzirati

Da me izmore te koliko u duši je bola, mrvicu izgovore.

 

Hodat ću zimi kada budu najveće mećave

Jer me na nju i naše šetnje sve  eto podsjeća.

I kada palaćinke budem spremao budem jecao

Ona ih je slasno voljela da ukrade mi sa usana..

 

Kada pogledam prošli mjeseci su brzo proletjeli

Ali godine što ispred čekaju nekako se odužile

Neopisivo je i bolno koliko trebam i želim je.

A samoća hinjski ubija,suza punog bunara.

 

Nema veze ako koji mjesec protekne a ona se ne javi

Sve ću razumjeti posao preuzima,to je ipak izabrala

Sebi sam obećao to pusto čekanje nesmije da dojadi

Zbog te silne ljubavi siguran sam da ću sve izdržati.

 

A ljubavi, ti ne brini, vjernost žubori duboko u meni

Ako tuđe laži i priče do tebe nekada odjednom dospiju

Nikoga ne pitaj, pismo pošalji il sa mnom porazgovaraj.

Srce nikome nipošto ne otvaraj, hoće da nas rastave.

 

Sigurno razumjet ćeš ako u samoći sa vinom zaglavim

I po nekad toj slatkoj kapljici ne odolim, jer patim se.

Imam te a predaleko si,valjda ćeš sve to razumjeti.

No ne brini, na druge žene ne pomišljam, sve izdržavam.

 

Ipak sretnik sam što sam te dobio pa na kratko izgubio

Ali ja to drugačije promatram i na tanane analiziram

Zar nije vrijedno ljubav održavati sve izazove izdržati.

Jer vrijedi te čekati ma koliko godina života ću plaćati.

 

A svjetina neka svojim kolosjekom prolazi i nas mimoilazi

Svoga pravca vjernosti uporno držim se,jer volim te.

Mada od kada si otišla sijedih kosa se nakupilo

Valjda previše  fališ mi pa iz duše se to ukazalo.

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno  31.09.2019 u 13:31

 

 

A bivšima me ne spominje da ih ljubomora poždere

 

 

Mogu svi ljubav nekako da opisuju

Mogu da se novoj sreći eto nadaju

Al dok njene usne blisko ne dodiruju

Prazni su o ljubavi baš ništa ne znaju.

 

A ja želim da joj ovisnost postanem

Kad jutrima rosa ptice žuboreć napaja

Kao što zrake sunca planine otkrivaju

Mrak sa leđa skidaju,usne poklanjaju.

 

I onako iz sna slatko sretan dok budim se

Blizu sebe je osjećam grudi joj napipavam

Čisto da se uvjerim da nisam sve to sanjao

Da sam bajku života napokon eto dobio.

 

I sada nek pokušavaju da nas lažima uvjeravaju

Da ljubavi života ne postoje da sve samo  laž je

Da su te priče u stvari jedna teška zabluda

Jadnici istinsku ljubav nisu osjetili u grudima.

 

A mi mada čekasmo sve ove silne godine

Eto baš debelo na kraju nam isplatilo se.

Toliko puta se razočarali i na kraju izgubili

Sve dok se nismo zavoljeli u bajku uvjerila

 

Mada je tek 33, toliko ljubavi u njoj postoji

Usne čaroliju imaju,osmijeh joj postao prezime

Ali toliko neprocjenljivo je da istinski voli me.

A bivše čisto spominje da mi vrijednost podigne.

 

Oni se sve češće i češće javljaju nešto pokušavaju

Za mene ne znaju, uzroke njene sreće žele da otkriju

A vidrica pametna, tragove im zavarava i uspijeva

I bivše ljubomora izjeda u očima joj miliuni tragova.

 

Čekanje se isplatilo koliko godina po trnju se lutalo

I sada stihove misleći na nju ne mogu da zaustavim

sve nekako na taj način ljubav iskrenu joj udijelim

da bude presretna i više zavoli i zauvijek me zadrži.

 

Hoću da joj srce od tuge napokon duboko oporavim

Toliko toga prije mene je ranjavalo skoro pa slomilo

Toliko puta im vjerovala pa se očigledno bolno nasukala

Dok me nije oprezno i veoma strpljivo napokon upoznala.

 

Snježni smetovi se njene duše se vidljivo skoro otopili

U očima joj napokon bljeske sreće duboko vidljivo otkrili

Usne joj odavno se baš vidljivo strašću ljubavi preporodile

Godinama mene su ljubile sjetu iz dubine duše  izbrisale.

 

I kad zaspe onako nasmijana ime mi često tiho spominje

U snovima traži me da opet i opet strasno divlje ljubi me

Kada se probudi kaže u snovima strast je nekako proganjala

Zato me stalno eto tražila i gladno posesivno me dozivala.

 

I kad zorom oči morsko plavo škiljeć otvori želeć da se uvjeri

Da sam još tu i pored nje baš cijelu noć stisnut probdio

Dok je u snovima ono baš uporno me upaljena dozivala

Srećo moja, uz mene si bože kako sam te gladno sanjala.

 

I onda krenem divlje da ljubim je, napunim joj duše mijehove

Pa je požuda i strast umije, osmijeh srećom se očigledno prelije

Mada su na razne načine pokušavali tragove snjegovima začarali

Nekakve kule preko noći su dizalli da bi nas vječno eto razdvojili.

 

I hvala bogu nisu uspjeli, makar toliko toga lažima pokušavali

Nema što nam nisu podmetali da bi se na neki način zamrzili

No to nas je baš ojačalo ljubav u neslućene visine gordo podiglo

I sada sretni, samo se smijemo i mast im namjerno podlo vadimo.

 

A bivšima me ne spominje da ih ljubomora poždere

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  31.05.2019 u 06:16 minuta

 

Negdje iza ugla sreća se prikriva

 

 

Lijepa, ma ta žena je baš ono prekrasna.

One plave morske al žeravise strše u očima

Bukvalno u prolazu buljite bez teksta ostajete

Kako samo kreće se nekako gordo i ponosna.

 

Sada je u svom životu sretna i radosna.

Duša joj vidljivo kristalno nevino čista

Na žalost prije sreće u ljubavi nije imala.

Kad bi se ponadala uvijek bi se razočarala.

 

Sve na neke budale idiote bi eto naletjela

I što je još gore pa se ono luđački zaljubila

Misliše svaki put da je princa svog upoznala

I da do kraja u sretnoj bajci bude živjela.

 

Ali ta njena ljepota nosi i neko prokletstvo

Nikako do kraja zajedno da sa nekim ostane

Nakon nekog vremena bi ga dublje upoznala

I baš se do bola razočarala kako je griješila.

 

Negdje iza ugla sreća smiješi se,duboko je osjeća

Ljubav svoga života napokon bude upoznala

To duboko u njoj govori nose je duboki  instikti

Samo treba da bude strpljiva još koja godina.

 

A toliko mašta da ima obitelj ono baš najsretniju

Djecu obožava i željno ih iščekiva da jednom rode se.

Na oca bit će pametna a ljepota od majke nasljedna

Sve će da im dozvoli ali bit će na neki način slobodni.

 

Stroga majka u njoj će da ih pripazi, i ne toliko dozvoli

Ljudskost će u njima uporno strpljivo svakodnevno razvijati

Valjda će to od prelijepe majke i oca djeca nasljediti, nada se.

Samo da vrijeme pristigne i da se ona sa budućim ocem sastane.

 

Sve će da se polako odvija dugim strastvenim posesivnim noćima

Ljubav ce se ispijati burad strasti će se prazniti požuda potpaljivati

Da bi napokon strpljivo i zajedno ta divna mala stvorenja dobili

I nekako prvu fazu životne sreće zaokružili, valjda ih budemo upoznali.

 

Toni Ljubisa Bozic,  30.05.2019

Kako bi lijepo bilo kad bi se barem tjedno dešavalo

 

Žubori dušom svitanje a prošlu noć nismo spavali

Čitavo vrijeme strast preispitivali da sve ponavlja

A ona gladna vrišti vrelim usnama,požuda neumoljiva

Mladost smo njenu cijedili na iskap skoro svu popili.

 

Onako bosa poluotvorenih očiju jedva da je ustala

Tražeći pregršt preostalih ono baš kiselih kupina

A ja u postelji još bih se mazio barem kapljicu popio

Nisam niti trepnuo na usne je zasjela opet me izazvala.

 

Kako bi lijepo bilo kad bi se barem tjedno  sve dešavalo

Sve što mi je radila bogato me kaže zasluženo nagradila

A ispred nas bezdan ljubavi toliko toga još želi da pokloni

Sve u ovu smo ljubav uložili i baš niti trena nismo pokajali.

 

Mi se uvijek i bez riječi tako dobro razumijemo jer dušom tepamo.

Dovoljno da me pogleda toliko toga bi baš razumljivog izrekla

A ja sve šutke bih shvatio njenom izazovu opet bih podlegao.

Jer ovo što imamo nismo maštom il snovima gradili,nego doživjeli.

 

I uvijek onako kroz suze bi izjavila čovječe nikad se nebi pokajala

Što je baš mene odabrala što smo sve podijelili bajku ostvarili.

A sada daleko negdje na kruzeru drugima osmijeh poklanja

Jer tako na osmijeh i šarm novce za budući život zarađiva.

 

Ah život takav je većinom uzima ono najbolje ali doći će

Tako sam siguran kada dovoljno sakupi bude se pojavila

Bude mi opet istu strast nemilice beskrajo udjeljivala

A tko će od nas biti sretniji samo neka se to i dogodi.

 

A nemate pojma kada onako iz duše zapjeva sreću izražava

Glas bukvalno opušta a osmijeh uz put udijeli čovjek poludi

Onako divljački je poželi da zaskoči i te vrele usne osjeti

Valjda će po nekad i mojih divljih usna i noći da sjeti se.

 

I sada gdje je spavala i jastuk grlila njen miris osjetim

Stare slike strasnih noći se gladno prisjetim pa uzdahnem

U sebi onako duboko za vrištim,ponovo hoću je ponovo je poželim.

Tim trenutcima strasne želje mi osjeti,porukom osmjeh mi uputi.

 

I to mi je više nego dovoljno još uvijek mada razdvojeni se volimo

Beskrajno bi se mazili i jednostavno gladno jednod rugo želimo.

Jako lijepe uspomene imamo i sada drugima ne mogu da se uporede.

Ona je gore na tronu zasjela srcem mi se tako slatko posesivno poigrava..

 

I puštam je da me razara,paučinu svoje strasi ok mene zapetljava

A ja do grla u nju upoteljan svakim njenim dodirom se oduševljavam

Samo neka nastavi neka mi sve i posljednji atom strasi potroši

Poslije slatko zaspat ću novi susret sa tim vrelim usnama željet ću.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  30.05.2019 

 

Ako to doživi…misija je uspjela…njena sreća je najvažnija.

 

 

Kao sretno i živahno dijete majka je rodila.Savršeno dijetinjstvo je imala dok joj nisu počeli mozak da ispiru.Tek onda je svoju slobodu mišljenja počela kruniti i želje ostvarivati. Ulazila je u proces kada su drugi za nju birali i skoro u svemu bitnom o njoj odlučivali.U to vrijeme nije bila svjesna da je svi preuzimaju dok mozak naturanjem ispiraju.Smatrala je to sasvim normalno i tako joj se kroz život sve više i dublje ponavljalo.

Nekako svi su svoje ne ostvarene želje na njoj pokušavali da ostvare i da kao ona po njima uspije.Stalno su nove ciljeve izmišljali stalno nešto novo kao gotovu stvar pred nju stavljali.

Još od ranog djetinjstva ona se bunila, osjećajuć da to baš i nije normalno to je sve više  smetalo.Zašto mora po njihovom ukusu da se oblači, zašto mora prijatelje kako oni kažu birati. Zašto se mora u tog i tog zaljubiti, zašto mora sa njim cijelo vrijeme provoditi. Ma zašto mora za njega se udati mada ga ne voli zar se tako prejeftino život mora prokockati.

Odjednom u njoj se buni buntovna osoba, ona duboko u sebi je osjećala da je dovoljno odrasla i da može o svemu razumno odlučivati.

Ona će zemlju birati, ona će u nekom svom gradu sa voljenim čovjek živjeti i ako vrijeme dođe možda će se za njega udati i djecu imati. A bože moj ako se to i ne dogodi ako se ne porodi to život je, dalje će nastaviti. Ali stranu više ni u čemu po njihovim savjetima ne želi birati.

Sa kim će se družiti, vrijeme svoje provoditi,koju vrstu glazbe će slušati sa kakvom frizurom će izaći dal će se šminkati možda silikone ugraditi.

Komad po komad duše su joj otkidali previše puta srce joj ranjavali a ona ih naivno vjerujuć slušala misleć odrasli su normalno je da im bude vjerovala.

Glazba koju su oni odredili koja je svirala napokon je prestala, samo zbog njihovog izbora bila je nesretna zakinuta prazna i preumorna.

Baš su je crpili vidno energiju kap po kap joj oduzimali.

Od nje je samo školjka skoro pa prazna ostala jedva da je i disala. Sebi je počela postavljati duboka pitanja kako i zbog čega je slušajući druge tuđe želje nesretna zaglavila. Baš ničemu se nije radovala kao zombi kroz život se kretala.

Ma dosta je… umorna je postala, život u svoje ruke svjesna rizika je napokon uzela.

Riješila je da se sama pobrine za sebe, jer previše je sebe davala previše od sebe otkidala da bi tuđe želje i ciljeve ispunjavala.

Iz svog doma od svojih najmilijih u život možda premlada je krenula.Tri posla je tiho povučena radila da bi preživjela i možda fakultet po svojoj želji završila.

Stan je na svoj način uređivala nekada bi živjela u brlogu ali tim trenutcima to joj baš i nije smetalo, u tome je uživala tim trenutcima se sretna osjećala.

Prestala je da odgovara na poruke,pozive i savjete, skoro pa je postala totalno nedostupna i za mnoge ne dodirljiva, jako pametna i zrela odluka.

Odlučila je napokon svoj život promijeniti negdje daleko što dalje od svega se odvojiti.

Na svoj način Sebi je kuhala,gluposti i tragedije preko TV nije slušala u svijetu svoje glazbe je uživala.Stalno je pjevala, jer se napokon potpuno slobodnom barem na tom planu osjećala,nije bilo postavljenih ciljeva životu se prepustila.

Nije da je se odala alkoholu drozi ili nekim drugim porocima nego onako kako je zamišljala potpuno slobodna i sretna je eto i uživala.

Napokon  je postala zadovoljna i slobodna iz kandži drugih je pobjeći uspjela.     U ljubavi je istraživala na svojoj koži se dobro možda i previše baš ne zasluženo opekla.No svjesna da je samo ona taj put odabrala i nije se trena kajala ma koliko razočarenja doživjela.

A život dok trepneš u 40te te ubaci ne znaš gdje se nalaziš ništa nisi prošao ništa pravo doživo u toliko lažno postavljenih ciljeva razočarao.

I sada kada je zrela i potpuna što je godinama na svoj način sretno koliko toliko živjela opet su se brižnici pojavili opet bi je savjetovali i na njihov nažin život joj promijenili.

E ne dosta je, pola života zbog tih gubitnika je upropastila a dal joj je ta bolesna škola trebala.

E da se čovjek može vratiti a ovu pamet imati toliko toga bi promijenio.

Ali eto sreća je poslužila i jedno divno biće je upoznala.Čovjeka,iskrenu ljubav joj pružio i kako se voljeti može dokazao.

Sve njene odluke je poštivao i što je najbitnije savršenu iskrenu ljubav svakim danom dokazivao.

Vidljvo sretnija nekako dalje kroz život se hrabro u daleki nepoznati svijet uputila .

On je iz daleka podržava i sve joj napokon kako želi uspjeva. Njemu sve što joj se događa prepriča i o svemu se dogovara i njegov iskreni savjet posluša mada na kraju uvijek na svoj način kako misli da je najbolje i odluči.

Izgleda između njih dvoje da i nešto postoji, tko zna možda će jednoga dana i zajedno živjeti.O tome ne želi da razmišlja,želi po svijetu da putuje svijet upoznaje što više jezika da nauči da dušu divnim iskustvima i viđenjima napuni.

A jednog dana kada se svega zasiti i od tog lutanja svijetom umori možda će se i njemu vratiti ako bude imao strpljenja toliko godina je čekati.

A on joj je oči otvorio da život može biti bolji i ljepši pokazao.Svakim danom moralnu snagu joj davao da je za daleko veće stvari rođena da garant tamo negdje bude uspjela i svoje snove ispunila.

Ako bi se tamo negdje u dalekom svijetu zaljubila i ako tako odluči on se neće protivi, bitno je da je ona najsretnija. Neka prati svoga srca instikte, ma što da odluči on kao veliki prijatelj ostaje.

Ako to doživi…misija je uspjela…njena sreća je najvažnija.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 29.05.2019 u 05:11 minuta

 

To divno biće se jednom u sto života sretnicima događa

 

 

Ako je upoznate u oči duboko je gledajte

Prosto je ne moguće da to biće ne zavolite.

Uz nju vrijeme provoditi nemoguće objasniti

Kao da ste u oblacima zaglavili anđela dodirnuli.

 

U njoj zlobe nema,njena energija je čista i čarobna

Samo šutite jer bez teksta vas zabezeknutog ostavlja.

I ako ste je upoznali niste svjesni koju sreću ste imali.

Znam što osjetite u grudima taj slatki nemir preotima.

 

Budite oprezni nemojte je prejeftino i olako izgubiti

Povjerenje niti slučajno jednog trenutka prokockati.

Bit će vam to najveće životna greška koja se desila

To divno biće se jednom u sto života sretnicima događa.

 

Ako vam riječ da i svoj život vam povjeri, nemojte sumnjati

Njena riječ kao stijena čvrsta je i konačna nikada nebi odustala

AKo odluči da vam postane emotivni partner sve vam je priznala

Niti svjesni niste da se ta  čarobna ljubav sa anđelom i događa.

 

Ako joj usne probate garantujem da sa vama sve gotovo je

Od nje nikad za nikad ne odustajete,konačni raj upoznajete.

Te žene tog anđela do posljednje kapi krvi se uporno držite

Nigdje i nikada više sa tog izvora sreće i ljubavi ne odlazite.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  29.05.2019 u 04:33 minuta

Žuborit ću ti na usnama svi prepoznat će razlog tvog osmijeha

 

 

 

Kao što more ušća Rijeka žedno upija

tako i ja užasno žedan onih tvojih usana

kao što noć svijetlost lagano potapa

tako se ljubav tebi uvlačeć umiljava.

 

Kao što valovi zapljusnu nemoćne obale

Tako usplahiren žudim želeć da imam te.

Tko znak koliko će još proteći mjeseci il godina

Dok me sreća ne bude dovela do tvojih usana.

 

Zašto sa sigurnošću već poodavno sebe uvjeravam

uvijek samo srcu ti ono baš beskrajno pripadam.

pa što ako budem još duže koju godinu čekao

glavnu nagradu ljubav tvoju napokon budem dobio.

 

A ako me sreća ne posluži i to mora  da se prihvati

Uvijek ću te neizmjerno posesivno iskreno voljeti

I na kraju krajeva i to je opet jedna povlaštena nagrada

Bila si barem na kratko vrijeme divlje strastveno na usnama.

 

I nada u meni nikad za nikada ne prestaje,ostajem uporan

Ako treba sve što imam u trenu bude aukcijom rasprodan

I kada to vrijeme pristigne da na novo strastveno ljubiš me

Tada prestat će da padaju snjegovi okopnit će svi smetovi.

 

Žuborit ću ti na usnama svi  prepoznat će razlog tvog osmijeha

I uporno godinu za godinom samouvjeren samo na tebe čekat ću

Napokon tvojom strašću i požudom nagrađen gladno uživat ću.

Sve se isplatilo,nije bitno koliko godina u samoći bez tebe se živjelo.

 

Toni Ljubisa  Božić, Bugojno  28.05.2019

Gnijezdo ćeš sigurno pronaći, dal možda vidiš nadu u meni.

 

 

Možda ti ljubavi iz drugog ugla me promatraš

I samo vrline mi nekako ispred svega uviđaš

Ali da me upoznaš i malo dublje se zagledaš

Možda bi barem mrvicu na vrijeme prikočila

 

Imala bi šansu i dovoljno vremena da bi shvatila

Da nisam baš tako savršen kako me ti zamljišaš

Da sve više i više problema sa mnom doživljavaš.

Sjedi i na miru razmisli da nismo u svemu požurili.

 

Vidiš kako imam po nekad ljubomore čudne ispade

Kako volim da ti na neki način svoje ideje naturam

A ne razmišljam da i više nego dovljno baš zrela si

Da se kroz život možeš bez problema sama boriti.

 

Ja ti ometam brzinu kretanja mada me čuvaš u grudima

Kako me upoznaješ kao da ti stranac sve više postajem

Da mnogo lijepog napravim a onda glupošću sve uništim

Sve što sam godinama stvarao u jednom danu bih uništio.

 

Tražim i zahjtijevam nešto nevidljivo i što ne postoji

Znam da te tim glupim potezima često možda umorim

Samo bi glavu okrenula i sve odjednom olako napustila.

Razuumijem te, ali nije bila mi namjera da rtanim te.

 

U meni idola vodiča kroz život naivno uviđaš

Na moja obećanja i laži slatko olako nasjedaš.

Molim te razmisli,prati u duši i srcu svoje tragove

Ako te vode do mene, hvala ti bože odlučila si dobro je.

 

I kreći se mlječnim stazama,prati instikt u tim grudima

Za sve poteze što učiniš niti trunke ne žali,dobro upamti

Razmišljaj u grudima naslućivaj ljubav život tamo dozivaj

Gnijezdo ćeš sigurno pronaći, dal možda vidiš nadu u meni.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 28.05.2019

 

Što se više budeš u sebe uvlačila više ožiljaka budeš skupila.

women

 

Ma daj ženska glavo napokon otrijezni i okreni se

Zar ne vidiš da te godine vidno prebrzo suustižu

Na licu ti tragove grube vidno svuda ostavljaju.

Dal si se zapitala dal  si nekoga nekada ranila

 

Nisi se niti probudila u 40-te si se eto uvalila

Dal postavljaš pitanja što si do sada ostvarila

Dal u tebi još postoje one mladosti mrve izvori

Na kraju krajeva što ti tvoje zdravlje govori.

 

Dal imaš snage barem malo po nekad da zavoliš

Dal strasti i požudi usamljena noću možeš da odoliš

Zar ne primjećuješ kako sve manje i manje se raduješ

Sve više te život okupira da o skoroj budućnosti razmišljaš.

 

Nešto što si do nedavno željela sada si zaboravila

Sasvim drugi interesi te obuzimaju vrijeme otimaju

Život kroz zabite sokake uvire kao da hoće da povuče se.

Sve te polako nervira, pitaš se zašto te je majka uopće rodila.

 

Onda trenutci dođu ti da se opet urediš sve napokon zaboraviš

U kosu ubacuješ bisere, na usnama karmine satima isprobavaš

Dal vrijedi se opet pokrenuti možda i luđački  opet možda zaljubiti.

Želiš da izađeš iz  tmurnog sivila i monotonije ubogoga skrivanja.

 

Pogledaš kroz prozor mada je proljeće u tebi još uvijek zima je.

Ništa ti se ne mili svi su na tebe i tvoj lik eto zaboravili

I da te neki možda susretnu nebi te garant prepoznaili

Toliko od samoće si otekla te vidljivo lik ispijena izvitoperila.

Što se više budeš u sebe uvlačila više ožiljaka budeš skupila.

 

Onako baš u rijetko kada gradom jer si prinuđena prolaziš

Lažnim osmijehom svim sujetnim prkosiš,jer si ponosna

Al ona tuga nekako uvijek u sobi kad sama si bolno ispliva

Pa te na prošlost ne tako davnu i bolnu jezom podsjeća.

 

Kad bi nekako barem na trenutak uspjela da sve zaboraviš

Da se jedno jutro bez tih bolnih sjećanja raspoložena probudiš

Da baš nikada više na ljigave kockare i narkomane pomisliš

Nego da svoju novu iskrenu ljubav strasno luđački zagrliš.

 

A toliko tih prokletih ožiljaka na srcu ti se tamo prikriva

I nekako uvijek kada tužna i sami si ta bol hinjski ispliva

Ti bolovi kao čekaju da te oronulim sjećanjem ranjavaju

Nedaj im, pokušavaj, bolnim sjećanjem više se ne ranjavaj.

 

A ja skromna duša evo na uglu tvoj dolazak čekat ću

Sve godine usamljenosti olako izdržat ću jer voliš me.

Nekako i ja baš trebam te, barem da napišem stihove

Sve dok ne dočekam da te moje usne budu strasno ljubile.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  28.05.2019 u 08:12

 

Bila je jedna u nizu samo te malo više ranila

dub

 

Kažem jaranu, ma daj čovječe pusti je

Ona voli da sama je, rođeni pustinjak je

Nemoj da se nerviraš i baš uzalud izgaraš

Vidiš da voli da se osami i negdje odleti.

 

Ne voli da joj se pametuje il prigovara

Ona je sama sebi dovoljna i najdraža.

Stalno filozofira i neku manu ti pronalazi

Nema snage da kaže ti da napokon odlazi.

 

Svoj put formiraj,budućnosti sa njom zaboravi

Ne mogu je uhvatiti a kamo li smiriti svi vjetrovi

Samo u oči joj pogledaj i sjeti se ni tamo nema je

Ono baš odluta, stalno je u nekim brižnim mislima.

 

A ti budalu ne izigravaj,alkoholom se ne uništavaj

Okreni se,novu ljubav ćeš sigurno uskoro pronaći

Ali život svoj moraš totalno promjeniti sve zaboravi

Znam da lako je meni govoriti i stalno ti pametovati.

 

Al vjeruj mi niti jedna ne zavrijeđuje da se čovjek

U život toliko razočara i razmišlja da na kraju ubije.

Na kraju krajeva živiš u Dubrovniku, toliko ih dolazi

Valjda ćeš među njima ljubav života neku prepoznati.

 

Hajde samo razmisli,dok trepneš ima da je zaboraviš.

I dalje ponovo nasmiješen kroz život zaljubljen da nastaviš.

A nešto razmišljam stvarno je prekrasno luđački voljeti

Ali nekako uvijek na kraju tragediju raskida preživjeti, bolno je.

 

Dobro razmisli,ljubav je predivna i može biti čarobna

srce i dušu ti da i ne primjetiš u trenu potpuno oduzima

Ali bože mili kad te eto vidiš iznenadno tragično ostavi

imaš osjećaj da ćeš od tuge puknuti… e pa sad razmisli

dal se isplati luđački iskreno zavoljeti  moj dobri Dražene.

 

Drži se Dubrovnika i onih divnih krajolika i okupanih obala

Ona je bila jedna u nizu samo te malo više nego druge ranila

Neka te ništa ne brine samo još neko vrijeme silno boljet će

Nakon toga opameti se,gledaj sebe kako kroz život da uživaš

I nikome nikada više blizu srca ni na kraj pameti ne dozvoljavaj.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno28.05.2019 u 06:02

Voli je a ne moguće da ima je

sad

(Pjesma je posvećena jednoj slomljenoj duši, prijatelju Draženu iz Dubrovnika)

Sasvim rijetko ga u prolazu baš po nekad viđaju

Bradu je pustio i sav se nekako od sviju otuđio.

Kažu da pije i da je propao ali ga nitko odavno nije video.

Razlog je ljubav propala koja ga je izgleda dokrajčila.

 

Opijen tamo gega se,samo sebi u bradu progovara

Nikoga ne pozdravlja i bukvalno rijetko prozbori.

Kad bi mu u dušu zavirili samo jedne oči bi vidjeli

Samo jedne usne sa kojim raspravlja, koja teška sudbina.

 

Oko njega je samo blato mrak i svijetlost se ne viđa

Kreće se kao vampir u kasnim dubokim mrklim noćima

Nikoga nebi iznenadilo kad bi ga srce uskoro strefilo

Previše se zapustio,jetru je u čisti alkohol pretvorio.

 

Dok mrmlja život proklinje ime joj redovno spominje.

Za njega sve u životu je svršilo sva svijetla mu pogasilo

Budućnost ne vidi, o njoj ne razmišlja, kraj skori dočekiva

I kad kiše liju grme gromovi parkom u noći tad on prošeće.

 

Želi da ga munja oprži i skrati muke što slomljen prolazi.

Zar je moguće da može propala ljubav čovjeka tako da polomi

On slijep je pored očiju i nikoga ne želi niti da primjeti.

Samo zbog nje Svi su mu se zgadili i život mu zagoračali.

 

Fleke od vina na kragni odavno se šepure i podsjećaju

Koliko puta zbog nje je buradi popio,u suzama ridao.

Sada više i ne plače,suze su mu bore na licu  izrovale

Za svaku ima naziv i svaka brazda na nju je podsjeća.

 

Skršena duša svoje posljednje dane izgleda odbrojava.

Voli je a ne moguće da ima je, čemu dalje da nada se.

Sve što ima davno je potrošio kažu propio i prokockao.

Jer tu ljubav nikad za nikad nije izgleda prebolio.

 

Kažu da je testament napisao i sve vrapcima bude ostavio

Oni su mu jedini društvo pravili sa njim u tuzi razgovarali

Grob ne želi da obilježi da ga se nitko ne sjeti i zaboravi.

Tako je najbolje da čovjek u tišini zaborava lagano nestane.

 

Da nitko nema obavezu da mu grob onako uzaludno obilazi

Njegovi vrapci će tamo stražu čuvati i sa njim po nekad popričati

Jedino vrapci će njegov glas moći začuuti i sa njim prozboriti

I što se bez njega događa i dal se možda zbog svega ona i pokajala.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  27.05.2019 05:00

 

Voli je,bože voli a nemoguće da ima je

Kako život okrutan je….

 

 

Budućnost naivnog maštanja 

 

 

 

Kakva je budućnost mlade žene željne života i provoda

I onako starijeg bez šansi za neku debelu mirovinu

Gdje bi njihovu ljubav stavili, u koju kategoriju svrstali

Jednog dana ona će kao majka naravno djecu poželjeti.

 

Ok mogu ih imati nije kasno ni eto kada ona 45 napuni

Ali on ce već biti dobro stariji,i možda to budu i napravili.

Ali kada djeca postanu teenejdžeri što im može nuditi

Njemu će se natovariti osamdesete ,i on teret postaje.

 

Postavlja se pitanje ako ona rodi dječaka i djevojčicu

Onda neće sigurno najmanje četri godine raditi,

Reci te mi kako će njih dvoje i ta djeca od čega živjeti

To je pitanje za razmišljanje da se čovjek ne zalijeće.

 

Sve solucije se u obzir na žalost moraju uzeti i razmišljati

Dok se okreneš pristignu 60-te i pitaš se gdje si zaglavila

a ti nemas novaca ne radiš niti mirovine,strahovito je.

Pa čovjek odagna te misli o tome ne želi da razmišlja.

 

Na neki način hvata ga ružna panika jer ne vidi izlaza.

Oni vole se, to ne dolazi u pitanje, ali život je druga solucija.

On ne pita, ako imaš živjet ćeš, ako nisi skupio patit ćeš.

Jeza čovjeka uhvati što ga u budućnosti može okrutnočekati.

 

I normalna osoba treba da zakoči, ne želeć u ćorsokak upasti

Budućoj djeci želi koliko toliko normalne uvjete obezbjediti

Ne želi da baš pate se i tko će im obezbjediti školovanje

Miliun  nekih problema se pojavi kad se krene razmišljati

Kada se ispod suncobrana lude ljubavi krene čovjek buditi.

Život se istinski otvara i okrutna teška sudbina ih na uglu sačekiva.

 

Sigurno će se prečesto pitati da se nisu izgleda u svemu zaletjeli

Kako on kao stariji na to je nije upozoravao ljubav ih zaslijepila

No osim ljubavi postoji jedna još teža uloga,biti pravi roditelj.

Svoju dragu djecu u ljubavi i ne daj bože siromaštvu odgajati.

 

Tad će joj normalno veliki  uzor i pomoć  u kući biti potrebna

Djeca ga neće slušati tko zna dal će ga i zdravlje tada služiti.

Djeca će ga poštovani ali možda i kao starog ismijavati.

Majku po nekad upitati u što si gledala kada si se zaljubljivala.

 

Na kraju krajeva kad se krene o stvarnom životu razmišljati

Toliko se doživi šokova čovjek se nekako ako je normalan uplaši

Što mu se realno kroz život može desiti, jer to će ga čekati.

Neka ledena  jeza ga obuzme  al iz te kože iskočiti ne može.

 

A njih dvoje nevjerojatno iskreno potpuno gladno vole se

Kad su zajedno divno vrijeme provode,samo maštaju

Na žalost jednog trenutka moraju da se probude i

Kakav ih život sačekuje što prije da realnost uvide.

 

Da li dvoje mogu da normalno funkciniraju ako novaca nemaju

Da li mogu djecu sebi da dozvole da im neizvjesnu budućnost

Onako poklone i kažu život je takav ima da stalno boriš se.

Moglo bi se pričati i pisati ali njih dvoje o djeci moraju razmišljati    

Da li ih u tako  teškom životu žele vidjeti da ih neće proklinjati.

Ali roditeljski nagoni su ne objašnjivi vrve duboko u tebi

Kako su se mnogi prije vas snašli kako ste se vi borili

No ono su bila druga humanija vremena šanse ste imali.

 

A sada okrutni kapitalizam sve je pore života zaposjeo

Ljude je zarobio ne pričaju na jedvite jade preživljavaju

Sve se svelo da se mjesec nekako izdrži da se čovjek ne zaduži

I naravno deprsija pristiže jer normalan čovjek krene razmišljati

 i plaši se duboko u sebi krene užasno da plaši see.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  27.05.2019 u 05:23

Naši koraci ne smiju nikada zalutati

20a

 

Toliko mi je sa tobom famozno

pa želim da vječno savršeno ostane

pa da ova baš divlja strast i požuda

nastavi da stanuje u našim grudima.

 

Ne daj bože da se ova ljubav zahladi

Da postanu sumorni prazni bez tebe zidovi

Pa izgubljen i mutnog slomljenog pogleda

Hodam do kraja slomljen našim ulicama.

 

Ne daj bože da se ružne riječi izgovore

Da nas slome kao teške  bejzbol palice

Ne ne mogu da vjerujem da je moguće

Da te izgubim koliko zaluđeno volim te.

 

Ova ljubav može i mora  da opstane

Nikada neće biti do mene vjeruj mi.

Naši koraci ne smiju nikada zalutati

Stvoreni smo uzajamno da bi se voljeli.

 

I uvijek u oči gledaj me možeš da osjetiš

Dal je to samo floskula il je ljubav istinita

A na poljupcu uvijek znala si koliko značiš mi

Jer tebe kad ljubim osvajam čudne vrhove.

 

Ovaku savršenu ljubav nikada nisam imao

A prije toga sam očigledno se zavaravao

Na žalost i ti si svoje krahove nekad imala

I ti si bolna iskusta u srce vidljivo  gravirala.

 

Zato si prema meni oprezna razumijem te.

Ne trebaju nam ugovori nit da kladim se.

Samo da mi uzvraćaš ljubav isto tako nastavi

Vidjet ćeš lijepe stvari možemo uvijek očekivati.

 

I biram riječi nikako ne želim da se zalijećem

Ali ne mogu u grudima da zadržim da volim te.

Možda to izgleda kao ofucala godinama zakrpa

El vjeruj strastvenu ljubav osjećam u grudima.

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno  26.05.2019

 

Uživaj svaki dio mene usnama strašću oblivaj

IMG-0011c9c77af2c792984eedee69f5538b-V 

 

Kruzer je u luku napokon pristigao

Kažu nekoliko dana se bude usidrio

To nam je izuzetno pružena prilika

Ne mogu više želim biti na tim usnama.

 

Korak po korak ti se približavam

Divno mi je, luđački te obožavam

Sve istrpit ću do tih čarobnih usana

Onako ludo zaljubljen  izdržat ću.

 

I tako u tom kretanju uživam u mislima

Naravno ti tvoja strast i požuda u njima

Pa korak još više ubrzavam i baš uživam

Jer znam nagrada na kraju slatka pristiže.

 

I tako po mraku preskačem broad ograde

Toliko zamki za mene su tvoji spremili

Nebi li me udaljili i nekako ohladili

A ja još žešći i gladniji ne odustajem..

 

Srce želi te prosto pregladnjelim usnama

Kakva će to biti ova noć slatko prevrtljiva

I pljuskovi se spremaju oni će da prikriju

Strasti i požude zvukove iz kabine što dolaze  .

 

Muziku ćemo pustiti da se manje čujemo

Odavno baš odavno ovu noć susreta čekamo

Oboje smo čekajuć izludili  koliko tek maštali

Koliko u detalje ovaj susret i dolazak planirali.

 

I kada stignem šuti možeš od strasti vrištati

Ali da nas slučajno ne primjete pripazi

Riječi noćas neće biti trena baš potrebne

Usne će poljupcima prenijeti koliko želim te.

 

A stanje duše i srca mi pokušaj lagano otkriti.

nemoj žuriti nemoj tišinom sve brzo ispričati

uživaj svaki dio mene usnama strašću oblivaj

a ja ću da ti istom strasnom mjerom uzvraćam.

 

Noćas strašću šapćimo pod kontrolom sve držimo

Neka se zrak u kabini kruzera samo požudom osjeća

moja si napkon moja si nakod dugo vremena voljena

Uz mene stisni se,neka se znojevi miješaju zaslužuju.

 

Od uvijek si znala u mene se zavući,strast probuditi

Dovoljan bi bio poljubac da ti stanje duše otkrije

I tko te tako savršenu ne bi beskrajno luđački volio

Eto rijetki sam koji je tu sreću izgleda napokon i dobio..

 

U krugu strasti eto ti i ja ,divna nas zapala sudbina

Promatraj dok se ljubimo gdje se u stvari nalazimo

Zalutali u divne strasti i gladne požudne oblake

vrišteći pogledom izjavljujemo ljubavi volim te.

 

I zapamti kada nas život napokon odluči da sjedini

Vozit će nas konji i bijele kočije, za ruku drži me

I samo promatraj koju sreću vidiš mi tad u očima

I samo osluškuj ritmove u tvojim mlađanim grudima.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno 25.05. 2019 u 03.03 minuta

 

 

Volite što više volite da se kasnije ne kajete,život proleti

crna haljina

Kada se luđački čovjek zaljubi rijetki ga razumiju

Čudne su te ljubavne može se reći pirove pobjede

Sve se nekako raspada,duša bolna otvorena i ranjiva

U zraku od ljubomore mirišu neviđene bolne prevare.

 

Pržimo se na teškim mukama svugdje moguća prevara

Ali oči zatvaramo istini u oči ne možemo da gledamo

Svi tu istinu ignoriraju ludi se prave glavu stalno okreću

Sve misle preljuba proći će ali bolno i jako sve teško je.

 

Na neki način vam odgovara da vas za nos vidno povlači

srce jednostavno ne želi da se opameti da je zaboravi.

Vrti vas u krug svaku laž vam otvoreno olako prodaje

Džaba kad srce voli je sve joj oprašta,dobar budala istina.

 

Jednostavno sve što vam iza leđa radi ludi se pravite

Stalno za njene grijehe opravdanje suludo tražite

Jer luđački posesivno do bola izgleda beskrajno  volite.

Baš je bezbolnije kada se na kraju istina nikad ne saznaje.

 

I kada vidno osjetite u njenim očim promjenu vidite

Opet i opet zbog ljubavi glavu okrećete nećete da priznate

Poraz ste doživjeli ljubav ste izgleda zauvijek izgubili

I što više otežete samo teže na dušu pada vam istina.

 

I riječi joj postaju oštrije direktne i bolnije,lomi vas

To vas sve dublje i dublje pogađa,kriva je sudbina

Ma ne kakva sudbina u vašoj glavi je problematika

Oči otvorite zauvijek leđa bez pozdrava okrenite.

Nikad za nikad za nju više ne pitajte prošlost je postala

Postali ste suprotni otoci, za vas više nema vremena

Dalje krenite,novoj ljubavi uvijek se nadajte tu se nalazi

Samo se trebate oko sebe okrenuti iz te tuge pobjeći.

 

Na kraju sve je izašlo na vidjelo tko je koga folirao

Tko je stalno glumio ljubavnu lažnu nadu udjeljivao

Tko zna koliko ste suza i noći nespavanja proveli

Pitajuć se uzalud miliun puta gdje ste pogriješili.

 

Samo naprijed bez razmišljanja ako je moguća ta solucija

Što prije iz glave razloge izbacite jednostavno tako ne ide

Osmijeh na lice nabacite i što prije drugu mlađu ljepšu pronađite

I volite, voolite što više volite da se kasnije ne kajete,život proleti…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  25.05.2019 o2:14 minuta

 

Ali pustimo vrijeme da prokuha da vidimo kakav život će da ispada

gold medal

 

Piše mi da joj se ne sviđa što izbaacujem tužne stihove

Kao da više nismo zajedno kao da nešto naslućujem

Da se nisam možda nje zasitio pa način pronalazim

Da je malo po malo čisto na vrijeme lagano upozorim.

 

A u stvari u meni kolaju čudni baš ružni znakovi

Na protiv ja mislim da me ona sve manje primjećuje

Da sam joj po malo svim porukma i pismima dosadio

Jer su njena pisma sve rijeđa i nekako baš  škrtija

 

Kada ih čovjek čita pažljivo,kao da nema ljubavi u njima

Ili nadam se da griješim, dovoljno je u problemima zapela

Još od mene  teret sumnji dobija i to je na neki način ubija

Možda samo trebam da strpim se da joj život ne otežavam.

 

Ali je dobro napisala da se mnogo toga iz planova bude promijenilo

To je u meni još više toga uzburkalo jer nešto predugo osjećam

Nešto čudno ružno predosjećam nadam se da debelo varam se.

Ali pustimo vrijeme da prokuha da vidimo kakav život će da ispada.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 24.05.2019

Fališ mi, da li ove riječi možeš shvatiti

20a

 

Fališ mi, da li ove riječi možeš bona shvatiti

Možda ti ne misliš tako, i baš ne vjeruješ mi

Možda ti hladno ne zainteresirano izgledam

Jer na poruke jako škrto i hladno odgovaram.

 

No ti jako dobro znaš duboko u sebi osjećaš

I kada šutim ogromnu ljubav ti izjavljivam

Nisu riječi baš i najbitnije znam da shvataš me.

Između nas struji čarobna energija još od poljupca.

 

Kada me poljubiš priznaj što na usnama osjetiš.

Dal je to hladnoća okrutna nekako formalna ledena

Ili osjetiš vatru plamen strasti na ovim usnama.

Neka ti to bude vodič po njemu uvijek ravnaj se.

 

Nitko nemože da te prevari lažnu ljubav ti udijeli.

Ove riječi zapamti unesi u srca zapisnik,to su dokazi

Ne oborivi dokazi koji će te ma gdje bila uvijek pratiti.

Fališ i fališ mi protiv sebe se jednostavno ne mogu boriti.

 

A ti izvagaj, možda ti u posljednje vrijeme dosađivam

Al to je nešto preduboko u meni samo želim te voljeti

Želim da si što češće kraj mene,praznina je bez tebe.

Tužan sam i šaljem kratke poruke, hoću da poludim.

 

Predaleko si ne mogu da te vidim il barem poljubim

I onda me daljina rastura, izbacuje iz kolosjeka razmišljanja

Kao da nisam ja, tuga me zarobi pa stalno razmišljam o tebi

Kako će sve ovo na kraju da ispadne i po nekad baš i plašim se.

 

Fališ mi,fališ mi, zuji u glavi mi,zar je moguće da se ovo dešava

Sve mislim da sam u nekim ružnim snovima,hoću da se probudim

A ti nekako sve udaljenija, ne mogu te pronaći stalno nestaneš

Kao da planirano želiš da me izbjegnem a znam da varam se.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  23.05.2019

Reci zar nismo sretnici zar nam to za sretan život nije dovoljno….

 

 

Ti mlada si ne iživljena tebi treba zabava i razumijem te

A mene su ipak stigle godine imimam sasvim drugačije hobije.

Al oboje znamo u ljubavi da strasno uživamo zato se i volimo

Vjernost nam nije upitna jedino što tebi ono baš sve opraštam..

 

Kad god osjetiš neku novu potrebu i misliš da ti je ne mogu pružiti

U drugom voćnjaku možeš je potražiti za mene slobodno ne brini.

Razumijem te i ja sam u mladosti ludovao može se reći i uživao

Previše toga istraživao možda i previše srca baš  bolno slomio

 

 U tim godinama za ljubav nisam mario,strastvene žene imao

Nebi me sada čudilo kada bi mi se to na neki način i ružno vratilo.

Zato razumijem potrebe i mladalačke hirove što donose tvoje godine.

Noćni provodi izazovni mirisi,karmini strast i nekontrolirana požuda.

 

Sve je to process u mladalačkim grudima život svoje mora da odigra.

Netko se izgubi i granice ne kontrolira,pogrešnim putem okrene

Nekoga uzmu alkoh droga i život im bukvalno na tanane propada.

Ti si već drugačija jedino ljubav tebi je srce i dušu ti obuzima.

 

Noću mi šalješ iz daleka strasne poruke kako bi rado imala me

A ja izluđivam što sam te i suviše daleko pustio kontrolu izgubio.

Ljudi oko tebe se zabavljaju šansu da se provedes baš nude ti

Sve je u tvojim rukama,provedi se ako je to tvoja želja i potreba.

 

Meni ništa ne pričaj niti me upozoravaj,kada se probudiš javi se

Reci sve je ok i sasvim dobro je,ja ću da razumijem te,ne brini.

Toliko planova sa tobom bih izveo u svaki dio svijeta te odveo

Al izgleda ti to već i bez mene odrađuješ, sve to opet razumijem.

E kada sve svoje mladalačke želje i horove ispuniš probudi se

Nemoj na mene da zaboraviš,uporno vjerno sam te čekao

Sve ti opraštao i nisam o tome razmišljao jer sam ti vjerovao

Da ćes se vratiti opet u mom zagrljaju uživati,strast mi vratiti.

 

Ne znam što je sa drugim prije mene se desilo gdje su falili

Al mi nije jasno kako su bez tvoje ljubavi samo mjesec preživjeli

Ja vidiš sam eto izdržao jer sam ti iz dubine duše vjerovao

Da doći ćeš i nisam te ljubomorom nikada opterećivao zar ne…

 

Sve bivše si slomljena srca ostavila sa nekim razlogom si to uradila

E vidiš to se nama neće desiti,mi se nikada za nikada nećemo svađati

A ljubav ću ti uzvraćati koliko god je dobijem od tebe ne odustajem.

Možeš na trenutke hladna i odbojna izgledati iz srca ću ti glasove razumjeti.

 

Meni si neopisivo potrebna kao pčela što se igra sa cvjetovima livada

Tako i mene ti kontroliraš pamet mi kako god poželiš planirano oduzimaš

Al ne brinem,pored mene si ljubiš me zajedno u vrtu salatu sadimo

A noću divlje nezasitno jedno drugo ono baš gladno i strasno imamo.

 

Reci zar nismo sretnici zar nam to za sretan život nije dovoljno….

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno,  23.05.2019

Sanjaj da ćeš biti bogata i uspješna, ali vjeruj ljubav ti bude falila

21

Nek te kruzeri odvedu i sva mora neka sakriju

Džaba im, moja si,duboko u srcu to osjećaš

Bez obzira koliko pokušavaš da se udaljavaš

Ipak si vezana, u tebi je previše mog plamena.

 

A ja tim iskricama ljubavi prehranjujem stihove

Koji me tako blisko odvode do tebe,usne ti ljubim

Tjelo ti stihovima prelazim dušu i srce da zadovoljim

I mogu ti reći da savršeno uspijeva, moja si do neba.

 

Vidim te, falim ti,priznaj mi, suze te noćima otkrivaju

mira ti nedaju da me zaboraviš,duboko u srcu ti boravim

Zar ne uviđaš ma koliko pokušavala, meni budeš pripala

Uzaludno pokušavaš  zaboravom da me tiho pokopavaš.

 

Eto samo po nekad kada budeš sigurna da više ne postojim

Pred ogledalom duboko u oči se pogledaj,mene vidjet ćeš

U tvojim očima sam ugraviran,dušom ti stalno rovarim

Pa na usnama samo moji su krateri zar to nešto ne govori.

 

Znam da se noćima isplačeš i kažeš si da si pogriješila

Što si se od mene udaljila,život ti je prazan postao

Ma koliko poslova izmišljala da si sauzeta i da ne misilš

Uvijek i uvijek na usne žedno gladna prečesto mi navratiš

 

To tako jasno i blisko posesivno osjetim, usne bride mi

Na tebe podsjećaju od nekud čarobnu energiju primaju

A to si samo ti uspijevala dok si me strastveno ljubila

Dok si iz mene strastvenu požudu godinama izvačila.

 

Kako možeš da me zaboraviš,do jučer smo divlje uživali

Iste planove pravili strasti svakog trena smo udovoljavali

Onaj žar se niti trena u nama nije pustim godinama gasio

I ti bi tek tako htjela da nas olako zaboraviš,e pa pokušaj.

 

Nemoj da čudiš se ako te srce presječe il moždani uhvati

Nije mene tek tako olako moguće da se odlukom zaboravi,

Preduboko sam,preširoko sam ti dušu i srce zaposjeo

Godinama strastvenom ljubavlju hranio da bi opstala.

 

Znam da si se zaljubila da ti je ljubav naša ipak dosadila

Možda bi nešto trebali mijenjati hajde reci pomozi mi

I ja želim da to na stare grane strasti opet dignemo

Da se pogledom gutamo i opet i opet posesivno želimo.

 

Potrudi se,pronađi preostale moje strasti skrivene iskrice

Svih onih divnih trenutaka barem jednom mjesečno sjeti se

Analiziraj ,ako želiš sa drugim uporedi me,iskreno razmišljaj

Jako brzo ćeš shvatiti ovakvu duši nikada više nećeš susresti.

 

A ti nastavi,drži se tih kruzera duša ti je trenutno daljina zaposjela

Ali vidjet ćeš moje riječi upamti,uskoro ću baš jako da falim ti

Možeš ti da novce skupljaš, sanjaj da ćeš biti bogata i uspješna

Ali ovakva iskrena strastvena ljubav vjeruj bude ti beskrajno falila.

Toni Ljubisa Bozic,23.05.2019 u 06:23

 

Nakon godina pristigla

 

 

 

 

 

Idem, žurim,  korak nekako ubrzavam,

pa o njenim vrelim usnama razmišljam.

Dal će me željno čekati, dal će ona kao i ja

nestrpljivo žuditi i tako se misli gladne prostiru

strast i želje naviru, bože kako divan osjećaj je

divno je uh al ću strastveno da ljubim je.

 

A dan tako savršen, nebo bistro pogled oduzima

neke paučine oblaka po negdje zaostale

čisto da monotoniju plavetnila razbiju

da dan što dolazi još više uljepšaju

baš po mjeri i savršeno vrelo mi je.

 

U meni neki ritam brzi zavladao, korak sam ubrzao

Što prije želim u luku da pristignem

Njen zagrljaj me iščekuje, bože koliko želim je.

Sve neka vreva oko mene se događa il mi se pričinjava

Svi su kao ja raspoloženi a  kisele face ne vidim

Samo upaljene, vrela graja  oko mene se događa,baš ludnica

 

Eno je maše mi,između stotina samo njene usne primjetim

Moja je, ona moja je žeđ neutaživa, glad neiscrpiva.

Kažu mi da sretnik sam, e baš u pravu su,

ali još niti blizu sreću kao ja jadnici ne osjećaju

da su oni njene usne barem trenutak probali

nikad mi blizu nje nebi od ljubomore dozvolili.

 

Zato i mene ljubomora obuzima mada i baš nemam nekog povoda

Voli me volim je i to je ljubav ne iscrpiva.

Svi nas gledaju u tom zagrljaju i poljupcu sa nama uživaju

A ja ne mogu od njenih usana da se odvojim

Toliko me divlja strast obuzima toliko neobjašnjivih darova

Ljubav moja Ljubav  je napokon prispjela.

I onako smo u trenutku nestalu u obližnjem parku utihnuli.

 

Gledam i gutam je dok mi nešto prepričava

Na momente ne mogu da izdržim poljupcem je prekinem

 želeć propušteno da napokon nadoknadim

I ona uživa baš predugo je bila odsutna.

 

A na drveću ptice se skupile, da bi u poljupcu našem uživale

Da bi svoje mlade ubijedili kako se pravu ljubav ipak isplati čekati

I tako dugo u noć sve se zapalilo kipti znoj na sve strane

da bi se luđaki strasno voljelo, previše godina bez nje je

bože mili proteklo…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 22.05.2019

Ali brzo shvatit ćeš da možeš bez mene to baš i plaši me.

ona i cvijexe

 

Do jučer smo ljubav prosili nikako se zasitili

Riječi obećanja smo gazili da se budemo strpili

Al džaba je strast i požuda jača je kad želim te.

Sebe smo pogledom razotkrivali što bi željeli.

 

Uvijek na isti mamac strasti olako bi baš nasjeli

A kao čvrste jake osobe bi uporno eto i glumili

I onda jedan pogled bi sve promijenio pogazio

Džaba ludo zaljubljen u tebe stalno sam te želio.

 

Stalno nešto novo bi istraživali gdje to nismo dospjeli

Neke svoje luđačke maštarije ispunjavali baš ludovali

Bosi po snjegu smo hodali a istovremeno se ljubili.

Kiša nam je topli tuš zamijenila koja igra ludorija.

 

I baš sam te molio još koji mjesec il dva da ostaneš

da baterije strasti napuniš, na daleki put da se uputiš

ali ne stalno si zadnjih dana negdje žurila i na brzake ljubila

neki te obuzeli strahovi da na avion za London ne zakasniš.

 

Sada si tko zna u kojem zaljevu dal zadovoljavaš potrebu

Dal sam ti ja tada u mislima dal te strast divlja obuzima

Ali brzo shvatit ćeš da možeš bez mene to baš i plaši me.

Možeš li razočaranu zaljubljenu dušu tada da zamisliš.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  21.05.2019

 

Najljepše noći i jutra ćeš beskrajno dobijati

 

 

Sa tobom je sve čudesno posebno najbolje

Olako dotakneš mojih divljih želja vrhove

Čudnovato budiš ne žurim i bježim iz postelje

Svoje mjesto si zaposjela u svemu si uspjela.

 

Kako da sve da ti uzvratim da ljubav moju osjetiš

Ljubeć me čitaj sa vrelih usana,strasti otkrit ćeš

Bit ćeš stalno u nekoj igri nemira, ludo dovoljna

Sve što znam i posjedujem usnama ti razmjenjujem.

 

Planiram te toliko toga naučiti nećeš mi odoljevati

Vrijeme je došlo napokon da punim plućima uživaš

Nemoj trena da se susprežeš izbaci iz srca strahove

Nisam kao drugi da ležem i lukavo obmanjujem te.

 

Nije da nisam prije tebe mnoge imao i baš ludovao

No sada vidiš u meni kolika je drastična promjena

Ovaj dio života drugo ponašanje i ljubav zahtjeva

Potpuno si me smirila na svoj mlin strpljivo navodila.

 

Previše greški sam pravio na drugim ženama iživljavao

I mogu ti reći da iskreno kajem se,to neće ponovit se.

Ti si potpuno drugačija druga energija u meni se stvorila

Ti nisi za jednu noć stvorena želim te stalno na usnama.

 

Prepusti se mlada si toliko strasti od mene možeš dobiti

Najljepše laku noć i dobro jutro ćeš beskrajno dobijati

Oslobodi se u mene nemoj sumnjati,samo me voljeti.

Sada budeš shvatila kada strast i ljubav budeš imala.

 

Poletimo našim visinama,utonimo  strašću kao u bajkama

Samo me zagrli u tim visinama požude baš sve dozvoli mi

A ja ću te dovesti do ludila tako divljački budeš uživala

Baš je divno biti sretan kad vidno zaljubljeno gledam te

 

Vrijeme je najviše vrhove da osvojiš,čistu ljubav osjetiš

Pusti bože pusti me da divlje posevivno gladno volim te.

Nikad se nećeš kajati što si upoznala i čaroliju sreće doživjela.

Nemoj na usnama da imaš prašinaste obrise, gladno poželi me.

 

Kada prođeš ulicom neka te svi prepoznaju i samo uzdišu

U vidljivoj tvoj sreći i tvom hodu bez riječi nek tiho uživaju

Sama tvoja pojava tvoje duše i srca bude očigledno vidjelo

Sve im bude dovoljno govorilo da voliš i da si beskrajno voljena.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  21.05.2019 u 07:36 minuta

 

 

 

U tebi će ključati proljeće bit ćeš najsretnija jer si voljena

U GITARI 

 

Samo dopusti mi, želim te meni savršenu takvu voljeti

Silikoni ti i operacije nisu potrebni zar to ne vidiš

Meni si najljepša tako prirodna a ne odurna plastika

Da ti se lice zateže kao da glupo kreveljeć smiješ se.

 

U oči mi pogledavaj u njima lik tvoj savršeni promatraj

Na usnama mi vatru glad vrele strasti i ljubavi osjećaj

Zar ti to nije dovoljno da bi te baš ubijedilo da sretna si

Razmisli, puno puta razmisli dal što želiš imaš u meni.

 

A ja ću uporno čekati sve što treba izdržati ljubav probuditi

Da na kraju meni pripadneš tako prirodna puna ljubavi

A sve što drugi ti budi pričali i predlagali samo nasmiji se

Dobro znaš da skromna nestrpljivo zaljubljena duša čeka te.

 

Nemoj dozvoliti da ti životom drugi bijednici tiho dirigiraju

Što ćeš nositi kako  izgledati kao neki znalci sve predlagaju

Tu sam ja dal ti je ljubav moja iskrena dovoljna…. prati me

U tebi će ključati proljeće bit ćeš najsretnija… jer si voljena.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  21.05.2019 u 04:54 minuta

Na neki način razočarenje nas je eto spojilo.

22 

Nisam previše razmišljao dal bih joj sve otkrio

A u stvari dosta prije toga znala je što me strefilo

Isto razočarenje u ljubav  života i nju je pratilo

Na neki način razočarenje nas je  eto spojilo.

 

Nisam sve tajne baš na dlanu otkrio, razumljivo

Jer sam još dugo duboko u sebi strahovito patio

Da se opet ne opečem i baš ružno bolno nagrdim

Tako da sam još dosta toga skrivao iz prošlosti.

 

Takvog je morala da me prihvati vremenom me oslobodi

U oči bi se gledali istu tugu i razočarnje baš primjećivali

Po neki zagrljaj se uputio ridanje suza na ramenu dogodio

Uglavnom više u razgovorima vrijeme bi zajedno provodili.

 

Sve više u dušu bi zalazili na neki način se ispovjedali

Koliko bolno i jako teško u ljubav smo  se razočarali.

Onda je tuga postepeno nestajala, smijeh je privirivao

Sve češće i češće grohot bi se sa dodirom ruke dogodio.

 

Čak se izleti planirali i sve više o lijepim stvarima razgovarali

Nakon nekog vremne napokon se dogovorila i zajednička večera,

u grudima kanonada prepoznatljivih nemira dal ipak suviše rano je

Bože što smo toliko čekali,toliko vremena na kukanje uzalud smo protraćili.

 

Još uvijek posebna, meni najljepša grize na gladnim posesivnim usnama

Da nas samo vodite u vama bi probudili proljeće i vi bi rado cvijetali

Pupoljak svoje ljubavi što prije tražili da bi napokon u ljubavi uživali

Što čekate nemojte više da kukate i na sebi trena ljubavi da zakidate,

 

Volite, volite i samo volite….ženu, ljubav života iskreno volite

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  21.05.2019 u 04:33 minuta

Odricanje…. vrijedilo je

pogled

 

Na voćkicu breskvu proljeće onako polako se navalilo

Po koji pupoljak bi se srameći javio osmijeh udijelio

Listovi prije toga kao izvidnica su oprezno provirivali

Nebi li situaciju dal je sigurno ono baš do kraja izvidili.

 

Grane u ograncima se širile krošnja želja se formirala

Ona  kao i ja nešto je iščekivala nešto u zraku j osjećala.

Krenuli su vjetrovi sa njima su dolazili tako slatki nemiri

Proljetnje kiše su zaredale upaljene behare uporno gasile.

 

Pčele u međuvremenu cvijetove nadgledale dal sve u redu je

Sve cvijetove na vrijeme oprašile,igra može dalje da nastavi

Sve više i više su izbijali nestrpljivi plodovi,sve će da poludi.

Zdravi jedri plodovi želja se formirali put izrastanja pratili.

 

Crvi oko plodova uzredali i oni bi svoj dio nagrizli,tako je

Proljećem oni dolaze na gotovo, da bi mlado voće probalo.

Neke voćke se nedaju a neke se bogami baš i olako predaju

Da bi poslje kukale zašto su podlim crvima da priđu dozvolile.

 

A one voće upornije svojim pravcem bi gordo sve više jačale

Ka suncu sve više između listova provirivale tako su osjećale

Tamo ih čeka novo iskustvo vatra i plamen ljeta što dolazi.

A neke još uvijek zelene prolaznici bi onako uz put zagrizli.

 

Njihovo rastanje prekinuli,bukvalno divnu mladost upropastili

Džaba suze, džaba ridanje njihova sudbina na žalost tužna je.

Život dalje nastavlja,nekoga baš teško rani i obilježi sudbina

Neki se maskama skrivaju taj ogrizak što fali da nekako prikriju.

 

Ali tako ne ide,vremenom onako tužnim u suzama život istrune.

I baš rijetke zrele voćke sa vremenom ludila se nekako hrvaju

Svim vjetrovima burama kišama i ljetnim vrućinama odoljevaju

Ka svom putu da kao sočne zdrave voćke onako prekrasno sazriju.

 

Sa toliko izazova i testova opet se susreću i rijetki jedva odoljevaju

Većina njih se na žalost u pogrešne zaljubi i tako zrele mlade propadnu

Samo pojedini rijetki sve to nekako izdrže i život ih na kraju nagradi

Baš rijetke voćke sretnice u pravim rukama završe, koja to ljubav je….

 

Oko njih tepaju svakim trenom ljubav strasnu im udjeljuju život shvataju

I kada dođe vrijeme onako sočne na jednim usnama završe kako život divan je

Kako svo odricanje je imalo smisla, kako su izazovi životna škola testova

Da bi se na kraju ta savršena vatrena iskrena beskrajna ljubav dogodila….

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 21.05.2019 u 03:30 minuta

Jako dobro znala si koliko duboko u meni zaronila si.

DSC01611

 

Kako god se okrenem na usne neke uvijek nalijećem

Al one niti blizu nisu ti, ne mogu sa tobom se porediti

Između hladnih zidova samoće se okrutno uvukla

Svakom siglom na tebe mila podsjeća, ženo fališ mi.

 

Onaj žar i požuda sa tih usana iz sjećanja ne jenjava

I sve druge da prekrojim da ih zajedno postrojim

Džaba, takve ne mogu pronaći kao tebe zavoljeti

Pa sve glavom o zid udaram,zvijezde prebrojavam.

 

Ma što da su mi lažinim dokazima podastirali,izmišljali

Da bi mi rane bez tebe olakšali, ništa im nije upalilo

Tebe iz srca milimetra nije pomjeralo,preduboko si.

Ljubav ti je užasna i nikako duboko u duši ne popušta.

 

Dobro evo kleknut ću izražavam duboko kajanje

Samo molim te razmisli i trenutak na usnama osvani.

Jer ovako berem meni ne ide, jutrom tužan osvanem.

Sav sam ti od suza podbuo kapke skoro pa zatvorio.

 

Imala pravo si da bez tebe neću ono baš dugo izdržati

Jako dobro znala si koliko duboko u meni zaronila si.

Klanjam ti se i pužem do koljena,ostani moja voljena

Bijah glup i naivan udaren u glavu i prokleto pohotan.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 20.05.2019

 

Želim ti….

umor bg

Oslobodi se neka zavlada ono slatko divlje ludilo

Odavno nam takvu sreću tijela nisu doživjela

Želim da ispijam osmijeh sa tvojih rosnih usana

I vidjet ćeš zapamti da me luđački budeš željela.

 

Ne želim da budem tek netko u tvom prolazu

Želim da me imaš stalno na nasmješenom obrazu

Da si moja potpuna  sretna i i do kraja zadovoljena

Da se ničega ne bojimo i da prosto zajedno uživamo.

 

Želim tvoje čuperke na usnama dok ljubiš me

Želim da ti budem oslonac i glavna zaštita

Da te strast svakodnevno divljački obuzima

A ja ću u stopu te pratiti sa tobom uživati.

 

Jer samo razmisli iza sebe usput život pogledaj

vidiš da prolijeću godine podlo ne zaustavljaj se.

Nije da negdje žurimo ali što više nečega trebamo

dok smo skupa barem u svemu strasno uživajmo.

 

Život je pješčani sat koji smo rođenjem okrenuli

Sreća pa zrna nismo prebrojali uhvatila bi panika

Koliko nam je još preostalo godina, baš je nebitno

Ali što nam je preostalo barem uživajmo pametno.

 

I kako te ljubim i cijelo tijelo posesivno gladno osvajam

sve bore i očigledne teške  tragove ti tiho prebrojavam

Budem se do kraja potrudio da sve to strašću umanjim

da svaki tvoj poklonjeni poljubac obiljem sreće uzvratim.

 

Samo pusti me da ti ljubav iz dubine duše poklanjam

Da najljepše trenutke zajedno sa tobom proživljavam

Da se naši leptiri u stomaku opet divlje  razgoropade

I dok strasno ljubim te da odjekuje …bože koliko volim te…

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 20.05.2019

 

Sada razumjet ćeš zato plašim se da u meni pustiš korjenje

 

IMG-687ad1d97a9f70d7fa0308e30dbddb5f-V

Često prečesto se pitam ja, da se nisi previše približila

Osjećam kako mi se u srce dubinski zavlačiš,sve osjetiš

Da tako olako ranjiv sam, da sam ti očigledno podložan.

A iskreno na neki način sam ponosno gordo radostan.

 

Moja si, mene si odabrala na usne mi strast isporučila

I sada nema povratka tebi se ne može trenutka odoljeti

Stvarno si uspjela čistom ljubavlju pametno mi pridobiti.

Pa očaran tom magijom opčinjen ne mogu da se oduprijeti.

 

I sve o meni si olako saznala, dušu prelako mi otvorila

Sve tajne i slobosti do posljednje otkrila,dal plašiš se

Tugu si u meni vidjela koliko slomljenog srca si zatekla.

Tek nećeš razumjeti kako tako slomljen se mogu smijati.

 

Tko bi rekao da se iza te nasmiješene face drugo lice prikriva

Toliko čemera razočarenja i bola si vidjela u ovim grudima.

Sada razumjet ćeš zato plašim se da se do kraja otvorim

Jer kada zavolim teško baš teško izgubljeni ljubav prebolim.

 

Sada razumjet ćeš zato plašim se da u meni  pustiš korjenje

Da me godinama voliš i sa sobom povlačiš i onda predomisliš.

Teško jednostavno teško bih to izdržao,posljednji pad preživo

I tko zna na kojem smetljištu razočarenja bih ostavljen završio.

 

Valjda se nisi razočarala jer mekušca u duši si upoznala

Sada vidiiš moje duše ogoljele zidove, nakupljene prašine

Vidiš skoro ljuska sam postao u ljubavi se teško razočarao

Samo ostani uz mene, vjeruj, nikada te ne budem razočarao.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  20.05.2019

 

Dal si  čista stvarnost ili imaginarna iluzija što bez riječi ostavlja

oči 

Sve dok budeš žuborila duboko vatreno u mojim venama

Bit mi sigurno utočište skrivena u ovim ranjenim grudima

Drži se moje potpore, vodim te kroz životne kanjone okrutne

Tko zna koliko nam budu zlobnici postavili podlih zasjeda.

 

Kaži što imaš na tim usnama dal si sa bogom se udružila

Pa mladost obnavljaš duše smrtnika poljupcem oživljavaš.

Dal si  čista stvarnost ili imaginarna iluzija što bez riječi ostavlja

A ja pusti sretnik sam u trenu podmlađen u novi život uključen.

 

Dal se to meni samo priviđa čime si dušu začarala i baš oslijepila

Pa realno svijet oko sebe ne vidim jer mi je sve predivno i čarobno

Od kada sam tvoje usne i tvoju divlju strast na jedvite jade pokorio.

I napokon shvatio ljubav života sam hvala ti bože napokon dobio

 

Daj probudi me iz te čarolije da svijet realnije ponovo sagledam

Il je ipak bolje tako zaluđenog oslijepljenog me ostavi da uživam

Da se više sa običnim jadima ubogih smrtnika ne maltretiram

Samo nastavi tu beskrajnu ljubav oblivenu strašću udijeljuj mi.

 

Svi na meni primjećuju na bolje ogromnu jako vodljivu promjenu

kaži mlađi sam, sjaji mi iz očiju, po zemlji ne hodam čisto poskakujem

A to je zato što sretan sam što imam te pa se beskrajnoj ljubavi radujem.

I drži tu tajnu za sebe,od mene se ne odvajaj ostani samnom da uživaš.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  20.05.2019 u 11:03 minuta

Ne to nisi nikada niti u snu doživjela i zato si meni prispjela….

skini

 

Hajde barem ovu noć gledaj me u oči i na trenutak budi iskrena

Dal si ikada biće kao mene ovako divlje posesivno zavoljela.

Dal ti je itko ikada ovoliko strasti beskrajno iz srca baš pružio

Dal ti je itko ikada srce tako duboko i suviše ranjivo otvorio.

 

Ne to nisi nikada niti u snu doživjela i zato si meni prispjela….

 

Da u srce uđeš mi, posesivnom gladnom ljubavi ga zaposjedneš

I da tamo nedodirljiva ušuškana istinskom ljubavlju ostaneš.

Koliko si se puta u ljubav lažnu bljutavu bolno razočarala

Koliko puta na dnu dubokog razočarenja slomljena ostala.

 

Dal te je itko ikada kao ja volio sa tvojim tajnama živio

Dal te je itko ikada tako strasno nezasitno gladno ljubio

Tvoje želje skoro do posljednje sa osmijehom ispunjavao

Toliko divnih iznenađenja ti poklonio i nije trena žalio.

 

Ti iz daleke čarobne galaksije dolaziš dal ja sam jedini razlog

Kome svoju strastvenu i požudnu ljubav želiš da pokloniš

Što u meni običnom uviđaš dal iskrenu ljubav očigledno osjećaš

Koliko si stoljeća čekala da bi u ovom životu ljubav doživjela.

 

Pitam se dal se to meni kroz snoviđenje sve ovo priviđa

Dal se stvarno ti kao savršena ljubav meni eto događaš

Svu tu nagomilanu ljubav čuvaš za mene,ne ovo je maštanje.

Dal me probudite,uštinite, na zemlji planeti ovo ne postoji.

 

Tumaram ulicama maštanja zar je moguće da se ovo događa

Ti na mojoj obali, čime smo ovu magičnu strasnu ljubav zaslužili

Bože gubim se,dal to hodam pogrešnom stranom čudne ulice.

Ti, ti si odlučila da bi meni sebe poklonila, meni nejveća nagrada.

 

Samo nastavljaj ljubavnu žeđ na ovim usnama zadovoljavaj napajaj

Vjeruj mi nikada od tebe ne želim odustati iz ove bajke trena nestati

Ma što drugi nudili na tanak led prevare navlačili ostajem vjeran ti.

Za mene čvrsto drži se moramo izdržati sve ove burne udarne valove.

 

Hajde barem ovu noć gledaj me u oči i na trenutak budi iskrena

Dal si ikada biće kao mene ovako divlje posesivno zavoljela.

Dal ti je itko ikada ovoliko strasti beskrajno iz srca ono pružio

Dal ti je itko ikada srce tako duboko i suviše ranjivo otvorio.

 

Ne to nisi nikada niti u snu doživjela i zato si meni prispjela….

 

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno  20.05.2019 u 04:01 min

Brišimo razloge koji žele da nas razdvoje

a sve

Na sve što ti dobaciju nemoj da se trena osvrćeš

Na njihove provokacije nemoj da olako nasjedneš

Oni jedva čekaju ovu ljubav da okrutno raskopaju

I da što je više mržnje između nas hinjski ubacuju.

 

A ti zalijevaj našu ljubav tim čarobnim usnama

Počisti duboko korjenje,pokušavaju da te zarobe

Nemoj nikada da dozvoliš da nam sreću raskopava

Da se ljubav vremenom u prah zaborava pretvara.

 

Skupljajmo što više dokaza za naše buduće sjećanje

Neka se led prošlosti otapa koliko imamo divnih razloga

Nikad nemoj dozvoliti ljubavi sjaj da se trena ugasi

Nemoj da samo blijeda sjena kroz maglu onako ostaje.

 

Nikad te neću pustiti da jutrom usamljena ostaneš

Želim svakog trena da me osjećaš i strast mi udahneš.

Samo leđa nikad mi ne okreći, na srce mi slabo pripazi

Samo ti znaš kako i na koji način mu čarolijom pomoći.

 

I hajde objasni,mi kako bez tebe bilo prazno i jadno bi

I moramo da izbrišemo razloge koji žele da nas razdvoje

A ja toliko imah izbora  jedino ti na vrhu ubjedljivo si zasjela

Jedino ti imaš moć mojom strašću i požudom da upravljaš.

 

I kada gledam te u oči malo riječi izgovaram jer ti me osjećaš

Al zato kada nemam te,uvalim se u tvoje romantične stihove da pratim te

Tamo si u nedokučivim zvijezdama, ploviš kroz bajke mojih stihova

Svih mojih nada i grijehova si neodoljiva vodilja,vatra si slatkih dodira

 

Tvoje usne i neka čarobna moć mojim srcem od prvog poljupca upravljaju.

A kada nema te, na licu sante leda bez osmijeha vidljivo mi primjete

Ne moraju ništa da me pitaju istog trena razumiju, daleko si nestala.

Zato budi oprezna ne igraj se vatrenim obronicima okrutnih nevjera.

 

Preglupo bi bilo kada bi sve ove vatre ugasili, bez divne ljubavi ostali

Da bi naivno suludim potezom ili glupom odlukom nepovratno srušili.

Samo molim te pripazi, uvijek moraš da se obazireš da ti ne podmeću

Jer oni su zavidni previše mrze nas da bi ovu strastvenu ljubav odobrili.

 

 

Toni Ljubiša Bozic  Bugojno  20.05.2019 u 03.13 minuta

 

Pazi se….

Raspisao sam oglase plaćam visoke nagrade da nađu te

 

 

Na jugu si rođena,mene si na sjeveru nedavno upoznala

I rado mi ljeti doletiš da mi usne od samoće zacijeliš.

Poput ptičice selice svako čekam te nemirno proljeće

Da na prozor mi doletiš onim cvrkutom dušu napojiš.

 

Al u posljednjih proljeća dolazak si bez razloga uskratila

Brinem se da te nije grabljivica možda u letu zgrabila

Pa u svoje visine onako gladno odvela,baš kako plašim se.

Da tamo ne ostaneš, te visine zavoliš pa me zaboraviš.

 

Svako jutro prije sunca poranim i uporno nebo osmatram

Toliko se tebi radujem da nemaš pojma koliko fališ mi.

Pitam se bože mili gdje li je i sa kim je ona sada zaglavila

Da se nije u grabljivca zaljubila i sve što imašmo zaboravila.

 

Do juga ljeti spustim se i tamo raspitivam dal su te vidjeli

Nikada mi ništa nisu odgovorili kao da ti leđa čuvaju

Ne žele tvoju tajnu da odaju, a ja u brigama izluđujem

Ne znam gdje više da krenem i gdje da te potražujem.

 

Spustim se na morsku obalu sa delfinima si se družila

Al i ta grupa delfina na  moje pitanje je baš zanijemila

Reci mi što se to događa, dal je što smo imali prohujalo

Ipak da se bez objašenja ovako jadno  završi nije trebalo.

 

Raspisao sam oglase plaćam visoke nagrade da nađu te

Ali uzalud kao da si sve potplatila da bi se od mene sakrila

Ako ti je neugodno da priznaš da si me prestati voljela

Barem kratko pismo napiši mi, ne traži me, više ne volim te.

 

Bit će lakše mi,prestat ću da nadam se  i živim u zabludi

A ti na kraju krajeva otvorena srca barem priznaj mi

Gdje sam pogriješio zbog čega sam te izgubio shvatit ću.

Mada koliko god da trudim se, sve teško baš teško preboljet ću.

 

I sve dok se ne javiš neću spavati danima niti dugim noćima

stalno neki odgovor tražit ću po cijelom svijetu izgubljen lutat ću

znam da je uzalud ali eto na taj način u toj zabludi preživljavam

i sve na nebo pogledavam kao da tvoj let u zraku nanovo osjećam.

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  19.05.2019

Kada ljubav imate nemojte da je kockate

zr

 

Kada volite luđački iz dubine srca i previše

Pazite da možda pogrešan potez ne povučete

I da zbog gluposti tu savršenu ljubav  izgubite

Da se nepovratno zbog izgubljene žene kajete.

 

Kada ljubav života imate nemojte da je kockate

nemojte da vam iz ruke preko noći pobjegne

i ništa više ne može da je pronađe il sustigne

Niste bili pametni prejeftino ljubav života izgubili.

 

Kasno kajanje kada se svi mostovi ljubavi poruše

Kada se na obalu ne možete vratiti opet je imati

Nego na drugoj obali bez nje slomljeno bolno ostati

Svaki potez svaku riječ dobro izvagaj rizik ne izazivaj.

 

Jer da ste pametni bili do toga se nebi nikada dogodilo

U zraku ona naslućuje kada se ljubav olako prokocka

Nema više tih rješenja koja bi to popravila il vratila.

Zaboravite na cmizdrenje ridanje i na moguće mirenje

 

Kasno je… otišla je nema je,sve što ste imali olako ste izgubili

Ona se više na vašu obalu ne vraća, niz rijeku života je otišla.

Zato pazite, kao najdraže biće na svijetu je oprezno dobro čuvajte

Jer olako možete u trenu bez nje slomljen ostati… e dobro razmisli

 

Dal se isplati tako divno posebno voljeno biće olako izgubiti

Zbog glupe izjave i pogrešnih riječi nepovratno bez nje ostati.

Nemojte u zabludi da živite da u drugoj voćki nešto više tražite

Možda ona mlađe i ljepše izgleda al lažnu ljubav  vam udijeljiva.

 

Duboko u srce zavirite sa sobom popričajte dal ste ikada doživjeli

Ono što vam je ona strastveno pružala ono što ste savršeno imali

Jako brzo budete shvatili da nikada više takvu ne budete  imali.

Al kasno je očigledno ste olako sve prokockali i život si zabrljali.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  19.05.2019

 

Slatka vještica u duši mi zaglavila

IMG-895eaab9aa5f354db596b6b02977a821-V

 

Ona je slatka vještica što ljepotom pamet osvaja

Nema teorije da joj odoliš od te slatke sile obraniš.

Iskreno baš se i ne trudim da tim izazovima odolim.

I sve dublje i dublje u njenu zamku rado propadam.

 

Postepeno u živi pjesak strasti eto svjesno upadam.

Ona sve kontrolira na slamku mi tiho strast dozira

Da se odjednom ne zasitim iz pijeska iskočim,udaljim

Steže me strašću i požude oštrim kandžama i uspijeva.

 

Letim kao na krilima usplahirenog zaljubljenog leptira

Prevrećem pa igram vrtlozima nemirnih slatkih vjetrova

Provodim neviđene prekrasne i prekratke noći i dane

Mada je vještica izvlači me onako slatka iz životne tame.

 

Vid Sa njom sam izoštrio,treptaje kolibra savršeno začuo

Ona je moja vještica,dama iz mojih ljubavnih stihova

Njena ljubavna ponuda se nikad za nikad ne odbija

Mene je nakon nekoliko stoljeća lutanja eto odabrala.

 

Kaže da samnom je savršenu srodnu dušu napokon pronašla

Takvu strast i požudu baš odavno nije niti blizu doživjela.

A ona mada vlada svim ljubavnim silama meni nije odolila

Mada slatka vještica u mojim je rukama dobra vila postala.

 

Da joj samo osmijeh vidite,u te oči magične zadubite

Jednostavno dobru ne iskvarenu vilu će te da primjetite.

I o njoj možete samo da sanjate prosto nedokučiva je

Al eto sretnik sam,što moja je i meni je pripala…

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  19.05.2019

Tek sada kada smo užasno udaljeni bolno shvatamo

hug 

Tek sada kada smo užasno udaljeni bolno shvatamo

Koliko jedno drugom jako jako puno i te kako značimo.

Miliun misli kroz glavu mi svakodnevno stalno prosvira

I svaka moguća situacija se skoro pa u detalje analizira.

 

Po tko zna koliko puta sebi postavljamo ono isto pitanje

Dal ovo srce prazninu za tobom možda nekako izdržat će.

I onda u zagrljaju strasnom te zamislim i mrvicu primirim

Onako sretnički nasmijem se, bože sretnik sam, imam te.

 

Znam i siguran sam,uskoro ću te imati i ljubavlju nazivati.

Bože kako je divno voljeti te silnu ljubav sretno uzvraćati.

I znam sve ovo uporno vjerno izdržat ću,stihove pisat ću

Na kraju ima da ispadne enciklopedija ljubavnog čekanja.

 

Portrete tvoje crtam i sakupljam u tim očima i usnama uživam.

Koliko samo puta dnevno zamišljam da ljubav ono vodimo

Kako onako nježno a ipak divlje i gladnu strast razmjenjujemo.

Mogao bih satima maštati i sa tobom ljubav beskrajno voditi.

 

Na neki način ovo maštanje me i održava i baš dobro držim se.

Jer imam ogromno nadanje i ženu koja čeka i beskrajno voli me.

I svaki mogući trenutak lopovski uštinem da te nekako dotaknem

Moram trenirati da iz ljubavne strasti i požude ne ispadnem.

 

Jedva čekam i maštam da se skrasimo i život zajedno provodimo

Na onom našem skrivenom mjestu o kojem baš stalno maštamo.

Nadam se da će se to uskoro desiti i da ćemo napokon uživati

Da kažem da volim te nekako baš mizerno i smiješno bilo bi.

 

Al jednoga dana kada budemo sretno zajedno napokon živjeli

Svakog trenutak te riječi tišinom pogleda budemo ponavljali.

Želim te svakog dana maziti voljeti tepati da mrvicu nadoknadim

Sve ove godine što smo se žrtvovali jedno od drugog bolno odricali.

 

Nadam se,bože mili tako nadam se da će se na kraju sve posložiti

Da ćemo i djecu ako bude sreće imati i sa njima život provoditi.

A do tada,put pod noge,svijet ispred nas izrabljuje,dušu nam uzima

Ova žrtva je svijesna i na žalost jako ne umoljiva, no ipak jaki smo.

 

Sve ovo zbog naše ljubavi i budućnosti činimo, tako se tješimo

I sve ove uboge usamljene dane sa slikom u očima izdržimo.

Ja bar imam stihove da ispoljim ove nezadržive divne osjećaje

A ti na svoj način ćeš izdržati od naše ljubavi niti trenutka nećeš odustati.

 

I stvarno tek sada kada smo užasno udaljeni pravu ljubav shvatamo

I zato nam nije teško da se svega ovo mada bolno uporno odričemo

Jer veliki bljesak i svijetlost na kraju ovog tunela čekanja vidimo.

I samo strpljivo zajedno,korak po korak ka tom cilju napokon i stremimo.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  19.05.2019 u 04:21 minuta

 

 

Sve ostalo će da se posloži,ljubav iskrenu dozvoli mi

 

il

Ne nemoj više da mi se primičeš

možeš srce da mi grdno dotakneš

nakon toliko sumornih godina čekanja

napokon si spremna izgleda prispjela.

 

Dal si svjesna u što si samnom upala

Nemoj da se kasnije pokaješ,žalit ćeš.

Dal imaš možda nekih novih pitanja

Dal si o našoj mogućoj vezi razmišljala.

 

Dal je vrijeme nakon dugo vremena sazrilo

Dal ti je dovoljno dokaza ljubavi pruženo

Dal u tebi još neke sumnje o meni postoje

Dal sam  eto iskren do kraja sa tobom ostao.

 

Oprosti ako te je neka moja teška  riječ ranila

Možda je tog trenutka u meni neka sujeta rovarila

Možda me ljubomora u posljednje vrijeme rastura

A kada pogledam budala sam što sebi dozvoljavam.

 

Za ruke se držimo i kroz život zajedno krenimo

Do naše luke krećemo i tamo vječno ostajemo

Tamo smo predugo planirali da bi zajedno ostali

Samo prati me uporno sve bude na kraju nam uspjelo.

 

Gdje smo prije griješili slike ne budemo vraćali

Neka se svi nesporazumi zabrave, samo voli me

A ja ću koliko je moguće iz srca da ti uzvraćam

Želim ovo što nam je preostalo da stalno uživam.

Samo primakni se onim vrelim usnama dotakni me

Sve ostalo će da se posloži,ljubav iskrenu dozvoli mi

I vidjet ćeš kada se dočepamo starosti  nadam se

Sreća što smo uporni ostali jedno drugo iskreno voljeli.

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  18.05.2019

Zbog svega što sam uspio ja…samo ONA je zaslužna …………………………………………………. For everything I’ve done she only deserves it

IMG-3586b28f9f4a10af7dea6e755bdcd4b0-V

Zbog svega što sam ja… kada sagledam samo ona je zaslužna

Lebdim,živim u oblacima sve od ruke mi da ne vjerujete polazi

Želim da ovaj savršeni osjećaj posebne ljubavi nikada ne prolazi

A kažu ljubav u trenu može da izblijedi… bože nedaj da se to dogodi.

 

Ali ne to se kod nas dvoje ipak niti na vidiku ne dešava

Ona konstantno je u mislima,rezultat sam njenog tepanja

Sve u život od kada je došla što sam ono baš sve  uspio

Njoj bih do neba svaki dan zahvaljivao,moja  je kraljica.

 

I sjećam se kada su me pitali dal sam ikada luđački volio

Tek sada sam shvatio,pandorinu kutiju sam izgleda otvorio

toliko je predivno, da je kad se sagleda  tako prestrašno

A što ako ne uspijemo,ako se jedno drugoga ipak zasitimo.

 

Ne valjda nam se to neće desiti,glupo bi bilo to izgubiti.

Sada kad se iz srca poklanja kada je strast neumoljiva

Kada nam svaki mogući trenutak ta magija oduzima.

Ova savršena ljubav samo velikim sretnicima se događa..

 

Kroz čudna stanja sada prolazim tako duboko je u meni

Sve je na glavačke prevrnula nečim očigledno me zarazila

Ali što se ja ne bunim što ne mogu trena da joj odolim.

Što tek sada shvaćam i uviđam koliko sam joj podložan.

 

Ljudi da li je sve ovo normalno dal se i vama ovo događalo

Da vam je samo ona i samo ona u svemu ipak najbitnija

A sve više uviđam da mi je sada ova ljubav najranjivija

Da nas nešto ne daj bože rastavi ima da se do bola izludi.

 

I nitko mi nije rekao nitko me nije nikada o tome upozorio

Da sve to i te kako može da zaboli ako se ta ljubav izgubi

I sad misli kolaju,nemira noćima nedaju nekako plašim se

Da bez nje ne ostanem tek sada samoubojice razumijem.

 

Koji se zbog ljubavi ubiju na sebe baš olako ruku podignu

jer ne mogu da private da život bez ljubavi zauvijek ostaje

I onda jedan trenutak odluči valjda se pred očima zamrači

Kada čovjek na taj trenutak na taj samoubilački potez odluči..

 

Lijepo je i baš prekrasno strastveno ljubiti i ljubav uzvraćati

Al istovremeno se zarobljenik postaje druge slobode ne postoje

I kada sagledam ipak na kraju krajeva to moj ljubavni  izbor je

I nije žao mi, ma koliko sam suza zbog nje pustio i noći ne spavao.

 

I stvarno ne razumijem ljude kada tu savršenu ljubav prekinu

Kako normalni i još prijatelji sa njom ostanu,ja ne bih mogao

Mislim da bi me sve to tako polomilo da bih godinama ridao

Nikada se da živim bez njene ljubavi ne bih do kraja pomirio.

 

Jer sama pomisao da je ona zauvijek nestala već sad guši me u grudima

Istog trena duboko suze se zariju,od tuge bih na glas tako vrištao

I čudno je kako na najgore pomišljam da se istog trena eto ubijam.

Jer nije samo u glavi dar mar napravila dušu i srce mi je zarazila.

Hvala ti bože za sada isto mislimo iste planove dijelimo

I nadam se da nam još bolji trenutci uskoro predstoje

Jer ovo nije normalno koliko strasno i posesivno volim je

Ista vatra i plamen u njoj se događa sve mi je priznala.

 

Toliko se duboko poznajemo lom u duši vijek zajednoosjećamo

Toliko puta onako zajedno se od sreće isplačemo i zaklinjemo

Da ovo što imamo do posljednjeg daha čuvamo i da pazimo.

Nadam se da će tako i ostati jedno u drugo neće se razočarati.

 

Zbog svega što sam uspio ja  samo ona je definitivno zaslužna

Lebdim,živim u oblacima sve od ruke mi da ne vjerujete polazi

Želim da ovaj savršeni osjećaj posebne ljubavi nikad ne prolazi

A kažu ljubav u trenu može da izblijedi… bože nedaj da se to dogodi.

 

Toni Ljubisa   Bozic  Bugojno  18.05.2019

 

Bože kako volim je….

Kada ove stihove budeš čitala možda budeš shvatila

DSC01630

 

Samoća mi kostima prostruji kad telefon zazvoni

Predugo se ne javljaš ne znam što ti se desilo

Koji je razlog da se nebi barem porukom javilo

Pa vrtim sumnje filmove, priviđam teške kadrove.

 

Ja bih tebe istog trena nazvao dal bih te uvrijedio

Jer ako se ti ne javljaš tko sam ja da te ometam.

Bojim se što sam još odavno nekako sumnjao

Da te netko drugi mlađi bude zaveo i sebi odveo.

 

U pola noći bih te probudio kad bi gdje si doznao

Al si bukvalno nestala nikome se nisi dugo javljala

I kaži što normalan čovjek da pomisli nego da uplaši

Miliun misli kroz glavu provlačim ne znam što da uradim.

 

Pitaš se što to mene zabrinjava jer si bez glasa nestala

Zar ti nisam dovoljno puta dokazao koliko sam te zavolio

A ti čini mi se na svoj način iskorištavaš i vatru doljevaš

Ne znam što radiš i koju igru sada baš čudno izigravaš.

 

Zato kada ove stihove budeš čitala možda budeš shvatila

Da se jedna duša što beskrajno voli te istinski zabrinula

Pokušaj bilo kako snađi samo molim te barem porukom javi se.

Nemoj da se naljutim i odlučim da pokrenem teške potjere.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  18.05.2019

Dok ti vjetar tim čupercima prodire, nastavi da voliš me.

IMG-6b4e5f4e2e44b4bc3156a6677acf71ee-V

 

Želim te stalno viđati moju i bezbrižnu

I onako sretnički zadovoljno nasmijanu

Da ti iz tih očiju sreća i mir stalno odiše

A sve zbog toga što iskreno volim i voliš me.

 

I kada spavaš da si uvijek u mirnim snovima

Da se o ničemu ne brines niti nečega nerviraš

Da sa osmijehom zore dočikaš i ono životom uživaš.

Evo obećajem sa mnom uvijek ćeš da se raduješ.

 

I ako djecu budemo imali budemo u ljubavi uživali

A ako se  to baš i ne ostvari tako se to u životu dogodi

I sve što budemo imali njemu budemo zahvaljivali

Sretnici smo što nas je napokon nakon godina spojilo.

 

Želim da te slušam dok mi spavaš sretno na grudima

A onako mirno dišeš očigledno si u mirnim snovima

Tko zna gdje si tamo sa mnom zalutala pa uživala.

Al te jutro uvijek prevari prije završetka sna probudi.

 

A ja ću boga moliti da nam malo starenje uspori

Da posebno na tebe, tvoju dušu i srce baš pripazi

Jer ne želim da pomislim da bez tebe trena ostarim

Ništa više nebi smisla imalo da životareć produžim.

 

Čuvajmo u ovim grudima baš vrelo vulkansko kamenje

Oni su razlog što volim i što voliš me zar ne, svega sjeti se.

Sve dok ti iz očiju izviru vedro plavi nasmijani valovi

Dok ti vjetar tim čupercima prodire, nastavi da voliš me.

 

A ja ću uporno i presretno zaljubljen svu tu ljubav da uzvraćam

I zahvaljivam što nepreglednu strastvenu ljubav od tebe dobijam.

I što smo eto napokon uspjeli, srodnu dušu, srce usne tijela pronašli

Neka nas što duže zdravlje i sreća u svemu podrži,bože hvala ti….

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  18.05.2019 

 

Tek sada smo uvidjeli da bajke stvarno postoje… barem u dvoje

a sve

 

Za mene kao da si stvarana, majka te savršenu meni rodila

Godinama za moje usne i moju strast očigledno pripremala

Oboje se u svakom pogledu slažemo zato ovu bajku imamo

Samo tako nastavi od ove ljubavi nikada trena ne odustani.

 

Osjećaš li kako je sve ovo ne pojmljivo strastveno i opojno

Kako u svakoj pobjedi uživamo dok se uzajamno tješimo

Kako oko nas orkestri simfonije sviraju u svemu podržavaju

Kao da smo zaljubljeni u nekoj drugoj galaksiji se probudili.

 

Tek sada smo uvidjeli da bajke stvarno postoje barem u dvoje

Za ruku drži me ,ne puštaj, burama zajedno sa mnom odoljevaj.

Prve bargremove i trešnje cvijetove čim procvjetaju tebi donijet ću

A ti onim vrelim sočnim usnama me nagradiš ne možeš da odoliš.

 

Sve do sada što sam ti obećao sjeti se da sam do kraja ispunio

Više nećeš imati prazne tužne ne utješne godine samo voli me

A ja ću da ti uzvraćam svakim trenom tim usnama da poklanjam

I nemoj da se začudiš kad od strasti u oblake sa mnom odletiš.

 

Letjet ćeš kao na krilima opet si me divlje ne zasitno gladno imala

Opet i opet si svoje strastvene želje do posljednje kapi ispila

I ne žalim da svaki mogući trenutak sa tobom na usnama podijelim

I kada primjetiš kako raširim zjenice znat ćeš koliko divljački volim te….

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  18.05.2019 

Nastavi onako istim pogledom da me dozivaš i još i još zahtjevaš

 

uniform 

Dopusti mi barem na tren da ti ljubav dok mogu poklanjam

Nemoj da mi se izvinjavaš,ljubavi uzimaj i sve ti dozvoljavam

Samo nastavi, ljubiti me ne prekidaj,koliko ti treba samo uzimaj

I ja se na isti način gladno prehranjujem ljubavnu žeđ utaljujem.

 

Svakog trena mi bez dozvole da imam te gladno dopuštaj

Da budem tvoja vodilja da onu vatru u grudima raspirivam

Da ti želje ispunjavama na tim vrelim usnama odsjedam.

Sve što nisi u sebi prepoznala da strašću ti slatko otkrivam.

 

A ako ti dosadim,slobodno pobuni se, traži neku promjenu

Al samo nastavi da spavaš ono izmorena na mome ramenu.

Nastavi onako istim pogledom da me dozivaš i još i još zahtjevaš

Da povedem te i šapućem koliko važna si i da luđački  volim te.

 

Obožavam tvoj miris kose kada se na lice strašću rasprši

Obožavam kada si stisnnuta uz mene i buncaš u snovima

Rijedak si primjerak savršene žene koja mi je srce zaludila

I prosto te obožavam jer o divljoj strasti sam postao ovisan.

 

Kada mi na slamčicu ljubavi udijeliš na kapljice me dohranjuješ

Bukvalno želim sve više i tako me izluđuješ, prazno je bez tebe.

Nešto je čarobno u tvom zagrljaju,nešto magično u tim očima

Kada ono u rijetko pričaš neki ponos što moja si me tako ubizma.

 

Ne znam dal se to samo meni dešava ali neka simfonija odzvanja

Dal i ti isto u grudima osjetiš kada na mojim usnama glad probudiš

Tako i mene tvoje usne i dodir obuzimaju, prati me ta glad noćima

Dopusti da ljubav ti što je više moguće udijeljivam i tu glad ublažavam.

 

Savršen je osjećaj,što si mene odabrala,ljubavlju mi većom uzvraćaš

Pa rado i često po još repete poljubaca navraćaš, gladi ljubavne bojiš se

Da će te magične strasti jednog dana prestati da će te starost umiriti.

A Starost je isto tako predivna i ona uživa na svoj način u svim čarima.

 

Nadam se da ćemo do kraja života ovako uživati i baš se strasno voljeti

Da nikad za nikad kao drugi na gluposti nećemo dragocijeno vrijeme trošiti

Što se mene tiče više si nego dovoljna, nemam drugih želja i zahtjeva

Imam više nego što mi je potrebno na tvojim divnim grudima i usnama.

 

I kada nas godine sustignu, ne brini još uvijek ćemo u ljubavi uživati

Jedno drugom na svoj način nježnost i pažnju neprekidno udjeljivati

Jer vidiš kako prebrzo prolijeću godine a ja samo želim da volim te

Da ti na najbolji način ljubavlju uzvratim da se sretna jutrima probudiš.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  18.05.2019 u 03:49 minuta

UPOZNAVANJE I ZBLIŽAVANJE

7

 

Kako i što je i koliko između nas nesvjesno počelo

Možda bi se nakon ozbiljne analize mrvicu saznalo

Dal je ona mene ili ja nju prvo primjetio pa gutao

Ali sjećam se da sam je strasno i ono gladno poželio.

 

Bijaše to standardno upoznavanje i toplo grljenje

Onako čupava u zagrljaj prijateljski mi je uletila

Još i danas sjećam se njenog čarobnog mirisa

Nije baš previše tim momentima upoznavanja pričala.

 

Kao da se nečega plašila, sve je kriomice snimala

Da bi na kraju zaključak svoj valjda dobar izvela

A ja iz vida je nisam krajičkom oka trena ispuštao

Nevjerojatno kako sam te usne tako gladno poželio.

 

Čudno bijaše u meni drhtanje,da li zato što željeh je

Grudi,uh da vam ne pričam, strše u plafon pogledaju

Meni na usnama curci se proljevaju baš me otkrivaju

Al džaba nisam joj prišao i nisam te usne nikad oprobao.

 

Onako čupava,pramen preko oka bi joj ispao i prekrio

onu plavu boju čarobnih iskravih očiju na tren zatvorio

kao da je sve po smišljenom scenariju u detalje radila

da bi moju pažnju pridobila u meni strast gladnu probudila

 

I sve što je planirala zaraznu klicu je definitvno ubacila

Uspješno je misiju svoga plana sprovela da pali me.

Bezumna gladna ljubavna svakog dana pisma su stizala

Jedna drugoj duša skršena se žalila,sve bliže i bliže smo postali

 

Jednog dana i ponovni susret smo na njeno insistiranje

Onako krajem ljeta dogovorili,obećala je što prije navratiti.

Možda čak i na neko duže vrijeme ostati da se upoznamo

Dal ima šanse da štimamo,prvi poljubac bude sve dokazao.

 

Bože, kad sam tim usnama se približavao tako sam drhtao

Toliko čaroliju toliki strast nikada u životu nisam blizu osjetio

I ona je na neki način drhatala al je kao i ja u poljupcu uživala.

I od tada sve i krenulo sve više i više nas strašću sjedinjavalo.

 

Mada smo prije kroz pisma se upoznavali o propalim vezama kukali

Kako smo u voljene osobe se razočarali i teške rane očigledno zadobili

I vremenom sve nam je bilo savršenije,svakim sam trenom gladno želio je

I kad god bi se šansa ukazala na usnama mojim gladnim bi ona uživala.

 

I gle čuda od mene koji je uvijek sve kontrolirao ljubomoru nisam poznavao

Odjednom umiljato lane sam postao,svakim trenutkom sam uživao i tepao

Ulogu gospodara situacije sam izgubio sve sam toj čarobnici prepustio.

I daleko daleko više ljubavi i strasti od nje sam dobijao baš slasno uživao.

 

A oboje smo se plašili kako budemo završili, dal naša veza bude uspjela

Neka rezerviranost u početku je postojala, nije se puno govorilo,više se uživalo

I sve je postalo tako ozbiljno,ja više nisam mogao izdržati i samo šutiti

U oči sam je širom gledao i ljubav izjavio,rekao glasno DA VOLIM JE…

 

Tišina sa njene strane je nastupila ona kao ja nije se tako lako zalijećala

I prošlo je dosta vremena kada je u jednom pismu velikim slovima napisala

VOLIM TE ČOVJEČE,VOLIM TE MADA TO MOŽDA VIDLJIVO NE POKAZUJEM

I sada oboje šutimo dok strastvenu čarobnu ljubav vodimo jer se stvarno volimo.

 

Poljubac je vrhunac i dokaz koliko nam je predivno,to je tako lako dokazivo.

I sada je na neko vrijeme odputovala, uskoro čim se ukaže šansa bude se vratila

Nestrpljiv sam, u jednu ruku plašim se da to nisu samo puste riječi obećanja

Da se ne promijeni il možda tamo nekog drugog istinski kao mene  zavoli.

 

A što mi je preostalo, da njenim riječima i obećanjima do kraja vjerujem

Da sebe glupom ljubomorom i mislima iz dana udan ne opterećujem

No lako je druge savjetovati,ali kad istinski zavoliš,kako to izdržati

Plašiš se da ne izgubiš voljeno što te nakon dugo vremena ljubavlju spasilo..

 

Pisma mirisna dolaze u njima se istinska ljubav vidljivo i jasno prostire

Još samo koji mjesec budem izdržao, čak ljubomoru kontrolirati sam uspio

Više o glupostima ne razmišljam samo taj dolazak zaluđen iščekivam

Nadam se da se u međuvremenu oštrica naše ljubavi daljinom ne istupi.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  17.05.2019  u 13:21 minuta

Biti smiren i sretan sa tobom sam uspio

 

 

Bila si tu kada mi je baš  bilo najpotrebnije

Bila si tu kada mi je sve u životu potonulo

Kada nisam smisao dalje vidio i baš padao.

Ruku mi uporno pružala i tugu strpljivo tjerala.

 

I svaku moju suzu kroz ridanje si upoznala

Zagrljaj nezaboravni tako često mi poklonila

Sve moje trenutke kao svoje si uvijek shvatala

Da bi na kraju srećom eto i do poljupca dovela.

 

Sve što mi se dešava ti si potpuno razumjela

Jer i ti si kroz skoro isto razdoblje tuge  prolazila

Zajedno smo kukali razočarenja u ljubav dijelili

Da napokon lakše bilo bi, da se duše rasterete.

 

Svo vrijeme mog ridanja i cvilenja dugim noćima

Mudro bi šutjela bez izrečene riječi bi me grlila

I uvijek u pravom trenu zagrljaj i poljubac mi udijelila

I ta bliskost do ove strasne ljubavi nas srećom i dovela.

 

Jedino ti si iskrenom upornošću one traume odnjela

Samo sa tobom tuga iz duše mi je napokon nestala

Ona prošla i prokleta je napokon zbog tebe zaboravljena

I čudno je kako biti smiren i sretan sa tobom sam umio.

 

Nestalo je one silne kuknjave, suza i teškog ridanja

Jedino ti u svemu si uspjela pa me zavoljela ….hvala ti

To čovjek nikada dok je živ ne može i ne smije da zaboravi

I pokušat ću istom ljubavlju svakodnevno da ti uzvratim.

 

Sada se noći tvojim osmijehom provlače, usne ljube me.

Živ sam, mladost u krv se ponovo divljački vidno vratila

Jer si iskrenom ljubavlju  jedan potopljeni život probudila

Pa vjeru u ljubav hvala bogu beskrajnom srećom obojila.

 

Jako brzo i za mene ne objašnjivo rekoh ti volim te.

To je bila neobjašnjiva i baš prerano  izrečena izjava.

I ne kajem se, kad iz duše iscure te riječi iskrene.

I sada na sav glas govorim da beskrajno VOLIM TE.

 

O bože, uvijek sam se plašio da onoga koga zavolim

Nekako na čudan i jako bolan način rastrgan izgubim

Dal me to prati neka prokletinja al tako guši u grudima.

I zato se nečeg pribojavam kao odlazak tvoj iščekivam.

 

Sreća u pravo vrijeme kao da si čekala kako bi ljubav udijelila

I sve je onako savršeno toplo i nježno ljubav probudilo

Bila si strpljiva, svaki mogući trenutak nadom obojala

Da bi me kao i ja tebe iskreno baš iskreno do bola zavoljela.

 

Malo je tih riječi kojim mogu zahvaliti nego samo ljubavlju uzvraćati

Ne znam kako bih ti se odužio al obećavam iskreno budem te volio

Svaki mogući trenutak budem ti srećom nadam se uporno ispunjavao

I da ti kao i ja prošla gorka iskustva zaboraviš i da me neprestano zavoliš.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  17.05.2019 u 05:51 min

 

Sa tobom bi osmijeh uvijek završio u suzama

13

 

Još poodavno nismo otvoreno pričali

Što smo među nam nekako primjetili

Jer kako god saberem nemir dodirnem

Opet razmišljam sve naše sagledavam.

 

Sa tobom je definitivno ovo najozbiljnije

Sa tobom noći su potpune i najčarobnije

A  sa njom su bile dosadne,nepredvidljive.

Zato nastavi ljubavlju gladno zavodi me.

 

U tebe se uvijek potpuno mogu pouzdati

Sa tobom budućnost mogu lijepo planirati

Jer vidno na zemlji si, te ono baš si prisebna

I ne živiš kao mnoge u nekim pustim oblacima.

 

Sa tobom bi osmijeh uvijek završio u suzama

Koliko sam te strasno volio i nezasitno imao

Kao da neke nepojmljive vrhunce dodirnem

Kada na usnama savršenu čaroliju ti otkrijem.

 

Kada bi nam srca snimili brazde sreće bi otkrili

Jer na licima nam ne primjete trunke godine

Dal je to zbog mene il zbog tebe svi se pitaju

Željno istražujuć našu tajnu da napokon otkriju.

 

Oni samo fasade naših lica svakodnevno primjete

I duboko u našim očima neki divlji plamen osjete

Al ne znaju oni ovaku strast mogu samo da sanjaju

Zato sve više i više o našoj tajno vezi eto istražuju.

 

Sa tobom sam glavni dobitak životnog lota dobio

I nema toga na svijetu da bih te nekome predao

Rijetki u životu sreću imaju ljubav pravu da upoznaju

Eto sudbina je nas odabrala i napokon spojila.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  16.05.2019

 

Ništa osim iskrene ljubavi od mene ne možeš dobiti

DSC01615

 

Mlada si i sve tvoje životne odluke mogu razumjeti

Bilo što ćeš u buduće možda odlučiti i poduzeti

Jer kada se ono dubinski ova naša veza sagleda

Budućnost sa mnom ti i nije nešto najsjajnija.

 

Puno sam stariji samo problemi mogu da te očekuju

A što je gore niti sam neznam dal ću imati mirovinu

Naša ljubav ne dolazi u pitanje, znaš da obožavam te.

I da ovakvu strast oboje kroz život nismo upoznali.

 

A sada da li treba o meni u starosti ti da vodiš računa

Ili je to sve davno drugačije trebala da posloži sudbina

Plašim se da se ne zasitiš okreneš leđa i sve napustiš

Ali bih svakako tu odluku razumio i taj odlazak oprostio..

 

Mene bi to sigurno daleko više boljelo ali bih te razumio

Jer ti treba da imaš djecu i da ih sretnu voljenu uzdižeš

Ali ne sada da nekoliko poslova dnevno crnačiš da odrađuješ

Da bi im osnovno pružila jer od mene pomoći nebi imala.

 

I molim te dok vrijeme je dok imaš šanse da više razmisliš

Da li vrijedi ovu vezu sa mnom da definitivno nastaviš

Jer kada u dublje vode uđemo nemoj da se razočaramo

Ne moj da uzalud traćiš godine nema veze što luđački volim te.

 

Mlada si jer na žalost materijalno ne mogu te obezbijediti

Od mene samo možeš iskrenu potpunu strasnu  ljubav imati

A kako dolaze godine možda ni tada više neću te moći pratiti

Možda ćeš i sa te strane ostati zakinuta na onim strastima .

 

Znam da voliš me ali vjeruj to proći će kad me ne budeš viđala

Jer što budemo stariji daj bože da se budemo toliko željeli

Sve je u tvojim rukama to je tvoja životna odluka,razmisli

Ništa osim iskrene strasne ljubavi od mene ne možeš dobiti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 16.05.2019 u 07:17

 

 

Držimo vam fige da iskreno zavolite

IMG-0011c9c77af2c792984eedee69f5538b-V

 

Čudno je kada se zavoli i povratnu ljubav osjeti

Kako se božanstveno i gordo svi nekako osjećaju

Jer mogu tu silnu ljubav na svoj način da uzvraćaju

To ih popuni kada toliko toga što dugo ćući u njima

Ono mogu iz dubine duše i srca iskreno  da uzvrate

 

A ona je baš izgleda ta koja je sav taj izvor davanja

u njemu pronašla i onako mic po mic strpljivo probudila.

I čudi ga kada se pojedini ljudi usamljeni jadnici pitaju

Koji je smisao ovog života i u čemu ljudi eto kao uživaju.

 

A zar nije prekrasan i divan osjećaj kada je u oči pogledaš

I onako prepun čarolije ljubav beskrajnu njoj eto uzvraćaš

A ona presretna skoči pa te strasno stisne zagrli i poljubi

Suze na sve strane frcaju pa tu sreću i tu ljubav izražavaju.

 

Baš je prekrasno kada se ta iskonska iskrena ljubav doživi

Kada sretnik dobije u životu šansu da ono baš iskreno zavoli

I još je savršenije ako mu se ta ljubav beskrajno uzvraća

Njegova životna misija tako je napokon uspješna postala.

 

I neka ga težak život opterećuje ali njih dvoje vole se.

I sve nekako lakše je lakše se kroz život dvoje probijaju

Jedno drugo u potpunosti podržava i baš se razumijevaju

I svi ti životni problemi lakše uz zajednički osmijeh nestaju.

 

Pa čovjek dođe do zaključka dok je kroz život sam putovao

Nikako smisao života nije trenutka bilo gdje nekako pronašao

Ali kada je ona prispjela, sve je iz temelja na bolje promijenila

Takve energije i sreća se nikada nije niti u povojim poznavala.

 

E sada toliko ljubavi žubori među njima i savršeno se osjećaju

Jer svakim danom žureći sa posla da vrate se i ljubav uzvraćaju.

I svi im na neki način zavide jer tu prepoznatljivu sreću uvide

I oni bi rado da se tako zaljubljeno osjećaju pa krenu da istražuju.

 

Na drugoj obali kada se najmanje budu nadali možda je budu susreli

I ona kao i on možda godinama čekat će da se napokon ljubav pojavi

Da se među njima ta čarobna ljubav svakim danom jače izgradi

I da na kraju krajeva smisao života i kretanja dalje potpuno zadovolji.

 

I moram Vam reći, i ja sretnik sam postao nju sam eto upoznao

Kaže predugo je na obali života sama čekala i usamljena lutala

I sada kada smo zajedno iste strasti nas prožimaju istu savršenu

Baš magičnu beskrajnu energiju iz neke galaksije nam dopremaju.

 

I kada nas onako zaljubljene vidite, nemojte da nam zavidite

U ljubav života vjerujte jer sami je nemoguće da postojite,

Vi jednostavno morate da volite da nekome ljubav uzvraćate.

E kada vam se u životu to dogodi možete reći da ste napokon uspjeli.

 

Da vam je život potpuni smisao dobio jer vam je takavu šansu pružio.

Osmijeh sa lica ne silazi, ništa vam nije teško i nemože da vas poremeti

Vi jednostavno od tada znate kako je život prekrasan i želite uživati.

Držimo vam fige da ta ljubav vječna ostane dok vam dah ne prestane.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 16.05.2019 u 03:48 minuta

Sve jedno je postalo što od mene bude ostalo

a brocken soul

Nemir,ne znam koliko puta isti broj sam okrenuo

Nebi li samo trenutak jedan glas čarobni začuo

Ali na žalost opet i opet nisam sreće eto imao

Opet za istim stolom i sa istom flašom zaglavio.

 

Opijen izbezumljen ljigav i balav jutra dočikam

Noćima kroz alkohol košmarnu tugu uspavljivam

Da još više pijem nebi li me napokon rasturili

I tako danima godine se odjednom nakupile.

 

Osjećam kamen na želudcu mi nekako zaglavio

Svakim danom sve teži i teži je bolno postajao

Ali o tome sam očigledno najmanje brigu vodio

Jer sam opet i opet samo nju cmizdreć spominjao.

 

Što su me one njene usne tako opile i zatrovale

Pa sada propao u nekom straćari ostavljen zaglavio

Ni sam ne znam kad sam se zadnji put okupao

Jer sve jedno je postalo što od mene bude ostalo.

 

Čujem ona po kruzerima plovi i svijet sretna obilazi

Mene na trenutak garant ne pomisli nije stalo joj

Da jeste pismo mi bi poslala barem jednom se javila

Ali ne, za nju sam još jedan u nizu u alkoholu propao.

 

I gle opet pored sveg ignorisanja i kako se ne javlja

Ova moja luda glava nakon godina tuge je spominje

Sve nekako nada se da bi se ona uskoro opet pojavila

I naravno idiot bi joj oprostio i opet u Dubrovnik je odveo.

 

E  da li je taj čovjek normalan, il mu je alkohol mozak isprao

Po čemu je posebna,no znam po poljupcu i čarobnim usnama

Po strasti koja je čarobna i opojna koju prodaje onim usnama

I eto dokle sam dogurao u istoj luci još uvijek je budem čekao.

 

Ako je slučajno vidite ime mi spomenite,spomenite naš Dubrovnik

Možda me se prisjeti možda opet neki osjećaj strasti u njoj se probudi

Ali garant da sada vidi me nebi me prepoznala bez teksta bi ostala

Pijanicu straca bi izboranog smrdljivog vidjela i odmah pobjegla.

 

A tko zna možda bi se i pokajala i na neki način ono se sažalila

Kada bi me onim usnama gladno posesivno barem jednom poljubila

Možda bi onu mladost izgubljenu duboko u meni divlje probudila

Isti moment bi sa pijančenjem prestao nebi li joj ljubav opet uzvraćao.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  15.05.2019 u 07:20 minuta

Slike tvoga osmjeha prate me i uvjeravaju da tuđim lažima ne vjeruju

 A in the son

Ne znam dal sam postao vještica al nešto tišti u grudima

Prate me košmari, čudni mi se otvaraju putovi,vidim te

I svaki tvoj korak da ne primjetiš nekako tiho popratim

Jer tako jasno osjetim nešto čudno sa tobom se događa.

 

I onda, šok, teška nevjerica, baš slučajno u nekom prolazu

Dvije sjene grle i ljube se i očigledno strasti  vidno razmjenjuju.

Izgubljen ne mogu da vjerujem, to se već duže vrijeme događa

Uporno već duže,noćima vidim te na njegovim poludjelim usnama.

 

I onda opet hoću da se uvjerim, na telefon te prečesto pozivam

Ali si ga isključila, da te zvonjava telefona nebi slučajno otkrila.

Glavu saginjem sebe očiglednim lažima naivno ubjeđujem

Da to nisi ti, da sam samo drugu sa njim svake noći primjetio.

 

I ja naivan tim slikama povjerujem i kofere užurbano spakujem

Onako pokunjen i razočaran se na vlak u nepoznato uputim

Niti jednu jedinu riječ mjesecima ni sa kim ono ne razmijenim

Svi mi čude se što se dogodilo, što me je to nekako baš dokrajčilo.

 

A ja u mislima u čudnom bunilu budim se neprekidno noćima

I pitam se bože čime sam to zaslužio zašto mi se ovo događa.

I pokušavam da ne mislim al uporno si na njegovim usnama.

Zar je moguće da tuđe laži mogu mozak tako duboko da zatruju

I da lagano mada zaljubljene jedno od drugog polako razdvajaju.

 

Sve više u neku tihu depresiju upadam alkoholom nešto pokušavam

Da o tebi više ne razmišljam ali na istu zamku uvijek isto upadam

Uvijek vidim lice ti, poljubac na njegovim usnama i to me proganja

Toliko proganja da se pusta ljubomora il ludilo probudilo u grudima.

 

Nema što na pamet mi ne pada, da se na mjesto zločina opet uputim

I da te na njegovim usnama uhvatim i to uslikam da svima dokažem

Al ne mogu da se nakanim i natjeram da to na kraju krajeva i dokažem

Jer opet previše volim te i bez obzira na sve ne želim da izgubim te….

 

E sad reci mi, dal je to normalno što se u ovoj sijedoj glavi razglaba

Koji sve scenariji se razmjenjuju koje fragmente preljuba analiziraju

Samo znam da izluđujem jer vrijeme masovno na teebe usmjerujem

Kao nešto dokazivam ne želeć ogavnim lažima ovu ljubav da ubijam.

 

I kažem si pa ona ti ne pripada ako ti je nekoliko poljubaca poklonila

Nemoj da se zanosiš, tebi ne pripada,ona je mlada i potpuno slobodna

Što to u ludoj glavi zamišljaš,zašto zdravlje podlom ljubomorom ubijaš.

I eto u posljednje vrijeme o njoj ne razmišljam i vidno bolje se osjećam.

 

Al opet ima jedna iskrica od niotkud se pojavi da me na tu prošlost podsjeti

Džaba je ne mogu sve što se možda, možda desilo da eto skroz zaboravim.

Pa nasmijem se,duboko udišem metode smirenja primjenjujem da smirim se

Mada slike tvoga osmjeha prate me i uvjeravaju da tuđim lažima ne vjeruju.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 15.05. 2019 u 03:22 minuta

 

 

Toliko će te iznenaditi zar toliko ljubavi može postojati

cmok haljina

 

U sebi duboko skrivam neke tajne rezerve

Ako nas jednog dana tuge slučajno zarobe

Kada nam se tužna preteška jutra natovare

Znaj da ne brines beskrajno i do kraja volim te.

 

Bit će dana kada budemo nekako baš pokisli

Kada baš za ništa ne budemo nekako sposobni

E tada ima tajno oružje čuvano samo za tebe

Samo tim trenutcima prisloni se i gladno grli me.

 

Sve ću ti usnama tišinom izreći, nećeš vjerovati

Svakim trenom ćeš beskrajno posesivno uživati

I sve te tuga će skoro u jednoj sekundi nestati

Jer ćeš u iskrenoj ovoj ljubavi vjeruj mi uživati.

 

Prepoznat ćeš jasno sve znakove koliko žarko volim te

Prepoznaćeš u pogledu koliko za tobom imam potrebu

Sve to spremno je ako nas jednog dana tuga zarobi

Ima da se sva tuga i bol od nase strasti u srcu  odledi .

 

Kada budeš najtužnija ljubav za tebe je najvrelija

Toliko će te iznenaditi zar toliko ljubavi može postojati

Ljubavi pruži mi samo šansu želim te beskrajno voljeti

Želim da možeš svakog trenutka u toj strasti uživati.

 

Brižni dolaze da mi neke laži o tebi eto povjere

IMG-cb046ad79d2d9766f27d40838f205641-V 

Ma bilo što da o tebi izmišljaju i lažne priče spredaju

Mene te laži od tebe ljubavi ne mogu trentka da odvoje

Koliko ljubavi ima za tebe i koliko beskrajno volim te

I baš smiješno je kako podlim stvarima se lažovi koriste

 

 Na sve moguće načine pokušavaju da nas nekako rastave

Da premlada si da mi vjerna nećeš nikada za nikada ostati

A ja smijem se,bože nije ljubav samo u tom jadnom krevetu

Toliko toga mora da se posloži kada se dvoje luđački zavoli.

 

I meni su mlade udovice prosljeđivali u zamku da upadnem

Da njihovim strastima i izazovima olako kao eto pokleknem

Da u šaci me napokon imaju i otrovne strijele ti prosljeđuju

I da nas na kraju rastave i to kao njihova pobjeda na kraju je.

 

I sada ma gdje daleko se nalaziš na izazove ipak nailaziš

Koje kakve priče do mene ni sam neznam od koga dolete

Da si se zaljubila, da si aferu sa nekim pilotom eto imala

Da se kapetan kruzera u tebe zaljubio sve bih laži shvatio.

 

Jer između nas dvoje toliko divnih veza se nepovratno spojilo

Toliko toga čarobnog nas povezalo,oboje na neki način zaludilo

Da nema toga što bi između nas sumnju i ljubomoru probudilo

Ne želim da u ovu ljubav trenutka da posumnjam il je analiziram.

 

Sve je u našim rukama,ljubav se na povjerenju totalno zasniva

I gledam kako me susjedi ismijavaju,tuđim lažima nasjedaju

Meni na čaj kao brižni dolaze da mi se kao nešto eto povjere

Da su o tebi čuli priče iz povjerjivih izvora, da si zastranila.

 

Samo im vrata nepovratno zatvorim ali prije ljubazno zahvalim

Da mi više nikada na prag ne dolaze  gnusne laži prenose

Takvi susjedi mi ne trebaju, neka na svom pragu ostaju.

Neka se bijedni nastave u tom blatu hinja i svinja da valjaju.

 

A ja ne brini nisam se trenutka zapitao nisam u ljubav posumnjao

Čak što više želim te na usnama,predugo vremena si ih zapustila

Al izdržat ću,u tvojim mirisnim pismima opijen noćima uživat ću

I kada se jednoga dana pojaviš svu ovu žeđ za tobom napojit ću.

 

A ti slobodno da putuješ po svijetu presretna nastavi ne prestaji

Budi sigurna ovdje je čvrsta ljubavna podloga nepromjenjena ostala

Čekam te,tvoja ljubav i pojava inspiriraju nezasitne noćne stihove

Ljudi bi rekli da sam za tobom skroz poludio i da luđački volim te.

 

Pa što ako sam poludio ako sam te posesivno gladno eto zavolio

Bože mili ljudsko biće sam,imam pravo da ljubav života zavolim

I ne moram bilo kome da objašnjavam i razloge da im opravdavam

Jer to mjesto neprikosnoveno si zaslužila ljubav života mi postala.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  14.05.2019  u 08:09 minuta

Nemoj da me sažaljevaš,ljubav mi udijeljivaj

 

 

Ako me opijenog i slomljenog iznenadno ugledaš

Nemoj da plašiš se, pokušaj da razumiješ me

Il nedaj bože da me kao jadnika sažaljevaš

Nemoj u mislima trenutke tuge da mi otimaš.

 

Vjerojatno mi je zbog nečeg u životu prekipjelo

Jednostavno došao sam do trpljenja granice

U meni sve tim trenutcima kao da eto puklo je

I baš tog trenutka sam slomljen nekako pokleko.

 

Možda sam te sigurno iznenadio i nisi očekivala

Da muškarca slomljenog uplakanog budeš voljela

Ali oprosti mi.. ipak nisam sagrađen od mermera

U meni struji krv puna osjećaja i zbog nečeg je slomljena

 

Ne bih da tebe svojim problemima opterećujem

Sažaljenje mi ne treba, to čovjeka još više ujeda

Samo šuti, ako možeš tim trenutcima me zagrli

Koju toplu riječ podrške uz poljubac pokloni mi.

 

To će daleko više vrijediti i tako ćeš me razumjeti

Nastavi mi poljupce strasti udjeljivati i proći će

Sve što se u duši tim tužnim trenutcima skupilo

Tvojim sočnim strastvenim poljupcima bude nestalo.

 

Samo me kao dijete zagrli,onako nježnost pokloni mi

Mada muškarac sam imam slabosti i moram da se isplačem

Mogu rijeke tuge i suza da ispustim kada me nešto polomi.

Al eto sretnik sam jer uz mene si, što ljubav beskrajno nudiš mi.

 

Samo me nikada molim te ne sažaljevaj možeš da suosjećaš

Sretnik sam što me ljubav tvoja strpljivo ovih godina održava

A sažaljenje za prosjake,ranjene i teško bolesne na posljetku ostavi

Sažaljenja ako treba udijeli im jer samo njima je to potrebno

 

A meni je tvoja ljubav više nego dovoljna,ona me baš oživljava

Da bi me iz ove čudne krize ridanja na kraju krajeva izvukla

Sažaljenje nikad nemoj da upućuješ onim slomljenim ljudima

Oni dušu i srce imaju ne treba da ih drugi eto tada sažaljevaju.

 

Tako im se baksuz u život navlači da se još gore nešto dogodi

Jer i sama znaš sažaljenje bi trebalo barem mislim značiti

Da je netko u životu baš nesposoban jadan i mizeran postao

E sada razmisli dal sav taj jad i bijedu vidiš zrno u meni.

 

Možeš, možda da suosjećaš što se u meni duboko događa

Ali da me sažaljevaš stvarno i nije baš neka potreba.

Kažem ti čvrsto me zagrli, tim trenutcima ljubavi treba mi.

Nekad i šutnja više kaže i ispadne od svega mudrija.

 

Ipak me poznaješ, znaš koliko dostojanstvo je u meni

Nisu mi potrebna sažaljenja jer kao nemoćan izgledam.

možda tim trenutcima tuge suzama bol iz duše sapiram

Pomoć mi je i te kako potrebna a to je ljubav tvoja čarobna.

 

Znaš da me majka od krvi i mesa rodila i neke slabosti ugradila

I kao takvo biće podložno i nečemu u životu jako izgleda ranjivo

Možda sam trenutcima tako krhak i ranjiv postao jer sam tebe zavolio

Jer sam vrata duše i srca širom otvorio i stvarni strah eto upoznao.

 

Ne daj bože da bih te jednog dana slučajno ono zauvijek izgubio

Bila bi to tragedija ne viđenih razmjera, duša bi tiho presušila

Jedan amater pjesnik i njegovi stihovi bi nestali jer bi izblijedili

Zato molim te razmisli, sažaljenje nikad za nikad ne udijeli mi….

 

Samo i samo tvoja iskrena beskrajna ljubav mi je potrebna

Nema tih prepreka koje ona nebi savladala, kroz život me vodila

A ja ću koliko god mogu da ti iz duše i srca tu ljubav uzvraćam

I da se kao najveći sretnik samo pored tebe jedina ljubavi tako divno osjećam .

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno  14.05.2019 u  03:44 minuta

A ti još uvijek dobro razmisli, dal si pronašla što želiš u meni

 

 

Molim te ljubavi barem još jedno dobro razmisli

Dal si baš pronašla ono što dugo tražiš u meni

Nemoj da se zalijećeš da se možda ne pokaješ

Možda fasada lijepo izgleda a što je duboko unutra.

 

Daj još koju godinu daj da se još bolje upoznamo

I na kraju zajedničku odluku eto zrelo donesemo.

Ti premlada si možda na šarm si olako nasjela

Sačekaj još malo da bi me barem bolje upoznala.

 

Tko zna dal se nešto krije ono duboko u meni

možda ti se to jednoga dana baš i neće svidjeti

jer kasnije nema vraćanja nema ljutnje i kajanja

na vrijeme si bila upozorena što me nisi slušala.

 

Možda se prikriva lažov il kockar mi u grudima

Možda mi je urođena gorka i ne oprostiva preljuba

možda sam prikriveni alkoholičar i teški rasipnik

i nemoj se previše truditi svoje snove u meni tražiti.

 

Takav sam i ne želim se niti malo u buduće mijenjati

Al jedno ti iskreno mogu priznati ljubav znam cijeniti.

Koliko budem dobivao najmanje duplo budem vraćao

Spreman sam sve što si prošla kroz život da zaboravim

 

Tvojom prošlošću ne želim da se zabavljam i preispitivam

Sve što si sa drugim imala zadrži duboko u svojim grudima

Ako zajedno krenemo prošlost nećemo niti da spominjemo.

Želim da iskrenu divnu ljubavnu vezu imamo pa da uživamo.

 

A ti još uvijek dobro razmisli, dal si pronašla što želiš u meni

Možda smo jedno drugom posljednja nada za sreći postali

Možda smo tko zna kroz koliko života ovakvu ljubav čekali

I daj bože da se budemo u svemu prepune ljubavi slagali.

 

Samo da znaš ja ne pijem, cigarete mrzim i pušače izbjegavam

Ne kladim se i nikada ne kockam nekako uvijek igram na sigurno

Al mogu ti reći od prvog susreta sam te na poseban način poželio

I evo šansu imamo da jedno drugo zaljubljeni do ušiju volimo.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  13.05.2019 godine

I stalno lik ti priviđam skoro sam pukao… očigledno haluciniram.

 

 

Ove godine nekako Svibanj il May se nekako nakiselio

Kiša sa svih strana se rasipa, kosti nekako duboko ujeda

A ja u mislima, pero u ruci se ukočilo nebi li tebi nešto napisalo.

Vanka mi se trenutka ne mili, vidim po brdima vrište snjegovi.

A pored mene kamin pucketa i sve me nagovara da nastavim.

 

Oči mi se na tren valjda od ove kišurine zaklope i vidim te.

Smiješ se, kod sebe me pozivaš ali preblizu mi ne dozvoljavaš.

Pa trznem se, od kamina sav zacrvenio dok sam te snovima valjao

Pa pokušavam pismo da ti napišem al nekako sa uzdahom zastanem.

Pitam se koliko dugo će ova baš  okrutna razdvojenost da potraje.

 

Nemirno ustajem,zavjese pomičem užas od vremena promatram

I stalno lik ti priviđam skoro sam pukao… pčigledno haluciniram.

Ogranci sa mladim listovima se savijaju buri nekako odoljevaju

Snjeg se uvelike  pomiješao, kiša je nekako postala baš ledenija

Magla il kondez sve primjetniji na prozorima dok kišnica slijeva se.

 

Tko zna gdje si sada,na kojim morima, baš po odavno se nisi javila

A ja iščekujem da adresu pošalješ da ti ovo dugačko pismo proslijedim

Da kroz njega osjetiš koliko bože mili fališ mi,dal to možeš shvatiti.

A do tada ću ove uboge sate usamljen bez tebe nekako ipak ubijati.

 

I neka me težina uzela,ništa mi se pokrenuti ono baš ne mili

Sve misli su mi zamrzle,stalno tvoju sliku vidim i sanjam te

Stihove po nekad napišem, koji trenutak uštinem i zaplačem.

Onako suze niz lice same se strovale i one bi eto progovorile.

 

Neka glazba vrti se na radiju, nekako  ona još više ubija

Još više glad za tobom se probudi skoro da me eto izluđiva.

Primjetih da sam nokte u posljednje vrijeme gristi počeo

Bože nisam bio svjestan koliko fališ mi i koliko sam zavolio.

 

I sada kaži kako ovoj prokletoj učamaloj samoći odoljeti

Tako rado bih prvu avionsku kartu kupio tebi bih odletio

Ali gdje na koji kraj svijeta bih krenuo, gdje bih te našao

Sve što imam skupljeno bi uložio da bih uz tebe eto ostao.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.05.2019 u 09:34 min

 

Zato me poslušaj život je trenutak i u njemu pametno uživaj

 

 

Sada kada si tako predaleko a mlada i nemirna

Ako ti s netko svidi i onu divlju vatru probudi

Nemoj se trena libiti nemoj na strasti zakidati

Nemoj da ti ja ubogi starac postanem prepreka

Neka se u tebi zadovolji ona mladalačka potreba.

 

Ma tko sam ja da zbog mene na sebi zakidaš

Da ti divna mladost onako u samoći presuši

Pusti život neka uživa svoje potrebe zadovolji

Jer dok trepneš stignu te brzo staračke godine

I one slatke draži i izazovi mladosti se zagase.

 

Tek onda ćeš se mojih riječi sjetiti i sigurno kajati

Zašto nisi više toga kroz život mladalački probala

Zašto si nepotrebnom vjernošću mladost potrošila

Sjećat ćeš se prečesto svih oni propuštenih prilika

Sve više i više lagano  nestajat će na licu ti osmijeha.

 

Zato me poslušaj, na mene previše pažnje ne obraćaj

Tu sam, u daljini tvoj povratak ako poželiš išekujem

Ne želim da ti budem ljubomorni starac koji popuje

Tvoja mladost je, pametno na sve želje i čari troši je

I kada se umoriš u čekaonicu usana idi da proviriš.

 

E tamo bit ću ja jedna mirna duša koja te je voljela

Koja u sebi nema ljubomore ljubav udijeliti želi ti

Bit će to zagrljaj prepun neopisivih iskrenih emocija

gdje se nova vrsta ljubavi opet slatko bude dokazala

za ruke se budemo držali i našu ljubav opet napojili.

 

A do tada, pogledaj, pučinu mladosti ispred tebe što se prostire

Pametno ali ne divljački iskoristi je,sve što želiš nekako isprobaj

Mojih iskrenih riječi se prisjećaj,po nekad ako želiš slatko javi se

Možeš i pismo i slike poslati i kao neku vrstu dnevnika meni pisati

A ja ću sve to skupljati kada se vratiš da uspomena možeš imati.

 

I ja ću mada bez tebe u tvojim dogodovštinama slatko uživati

Svaku riječ, osmijeh il tugu ću zajedno sa tobom proživljavati

Neću ti se moći javljati jer ćeš adrese po svijetu često mijenjati

Al ću dobro me znaš vjerno jednog dana na tvoj povratak čekati

I biti sretan jer znam da ćeš se sigurno meni nakon svega vratiti.

 

Eto, poprati, kako dok trepneš godina u sekundi nekako proleti

Pa se pitaš što i gdje si je potrošila, dal si za nečim trenutka žalila

Osvrni se,svoj život pametno planiraj, gdje god možeš ne zakidaj

Ako poželiš da svijet obiđeš slobodno uputi se, ne brini čekam te

Mada bih ja volio da sam se tog trena na taj put sa tobom uputio.

 

Al nikad za nikad ti nebi prigovorio zašto mene nisi pozvala

Jer moja mladost prije tvog rođenja je i te kako nekada uživala

I sada kada te promatram te iskorištene mladosti se prisjećam

rado onako sa uzdahom zažmirim i opet mrvicu mladosti doživim.

Zato me poslušaj život je trenutak i u njemu baš pametno uživaj.

 

A jednoga dana kada vratiš se,nadam se da ću još moći ljubit te

Toliko toga budemo pričali tvoja iskustva i doživljaje razmjenjivali

Osmijehe na licu divljački kreveljeć puštali i baš često,često ljubili

ne brini, u vrtu čekanja cvijeće zalijevat ću i strpljivo na te čekat ću

da tvoj povratak onako slatko desi se, da opet zagrljeni volimo se.

 

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno…13.05.2019 u 05:50

 

I Ljubavi stvarno

Zato me poslušaj život je trenutak i u njemu baš pametno uživaj.

 

 

Pomislih da sam posljednju pjesmu ti napisao ali sam se prevario

IMG-3586b28f9f4a10af7dea6e755bdcd4b0-V 

U suštini od našeg prvog susreta sam te kao posebnu primjetio

A tvoj prodorni pogled u očima duboko sam posesivno osjetio

Niti sami nismo predviđali da ovako daleko budemo otišli

Ali oboje zbog te strastvene odluke nikada se nismo pokajali.

 

Sve smo doživjeli ali se nismo na vrelom pijesku za ruke držali.

U stvari nikada kod sebe na more me nisi ono iskreno pozvala,

Kao da si nešto od mene bez razložno ili tko zna što skrivala.

A nisam te pitao dok sam to duboko u sebi iskreno priželjkivao.

 

Poželih da zagrljeni hodamo tik uz more i osluškujemo valove

Ali nema te,predaleko si otišla,u nekom novom svijetu ostala.

Ali su ostale divne slike i albumi da sa uzdahom se prisjećam

I da što prije vratiš se onako iz dubine duše to priželjkivam.

 

Poželjeh da restorane u gradu obiđemo,prijatelje ti upoznamo

vjerojatno obožavaš riblje specijalitete da pripremaš,il varam se.

ali kad bila si kod mene sve što smo radili baš smo guštali.

Sva jela sa tvojim usnama sam začinjavao i zato su uspjela.

 

I često, baš prečesto se uhvatim kako te na usnama zamišljam

još uvijek onu sočnost i mekoću tako blisko baš eto  osjećam

uz mene si stisnuta,voliš da se ljubakaš do besvjesti, a to godi mi.

Onda me gladna inspiracija obuzme pa pišem ti strasne stihove.

 

Čak sam i porterete tvoje počeo slikati i ne znam koliko ću uspjeti

Al sigurno da ću u tim očima na usnama tim momentima uživati.

Jer ne moguće je odoljeti čaroliji naših poljubaca koje smo razmijenili

I toliko toga kroz taj savršeni poljubac smo doživjeli, sjećaš li se.

 

Pomislim da sam posljednju pjesmu ti napisao ali sam se prevario

Čak što više još više stihovi najavljuju usne oči tijelo ti opisuju

Kao da tu si ispred mene i kako ljubim te i strasno doživljavam

Bože, ovo je ne objašnjivo prokleto predivno kako te osjećam.

 

Znam da ti osjećaje teško riječima izjašnjavaš, rane ti ostale

Oni su te razočarali tako predivno srce su lažima užasno ranili

Ali ne brini, u mene se možeš pouzdati tajne nikada neću otkriti

Sve što si mi kroz suze priznala kao da je crna zemlja pokrila.

 

Nekako plašim se dal u daljini tamo sa strancima ti snaći ćeš

Prejaka si barem tako iz vana izgledaš,ali j ate dobro poznajem

Svakom tvome uspjehu se iz dubine srca dobro znaš radujem

i kad god ti zatreba neka ti budem rame za plakanje i  utjeha.

 

A majka ti ime dala Dragana kao da je duboko u sebi osjećala

Da budeš posebna, prekrasna i baš kao žena ono baš ne odoljiva

A eto sreću sam imao da sam sa tobom divne trenutke provodio

Zajedničke snove noćima planirao,jednostavno u društvu ti uživao.

 

Bože koliko puta sam poželio da bih sa tobom onako zaplivao

Pa bi se vjerojatno smijali, poljupce u moru baš razmjenjivali

Ali eto puste ne ispunjene želje su preduboko u meni ostale

I tko zna da se ispune koliko pustih godina još budu čekale.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 12.05.2019

 

 

Možda me za sada ne primjećuješ

 

oči

 

Ako takvu savršenu te ne razumiju na usnama da budu ti ne zaslužuju

Slijepci su pored očiju,sve u životu najljepše im se očigledno uskraćuje

A sretnik je onaj koga srcem svojim odabereš i da ljubav mu ponudiš

E tu se krije caka,tu se najveće bogatstvo prikriva na tvojim sunama.

 

Tko bude imao šansu u dušu da trenutak ti zaviri, ima srce da namiri

Ima da bez teksta ostane koliko će bogatstvo beskrajno da otkrije.

Eto ja se u red čekanja upisujem možda me za sada ne primjećuješ

Ali kada upoznaš me bez riječi siguran sam shvatit ćeš da si me čekala.

 

Ako te ikada svi napuste, zasite, pa u tebe ono baš totalno razočaraju.

Leđa ti okrenu, tvoj smisao života ne razumiju, vjeruj nisu te zaslužili.

Ne brini, čekam te, pilot si posebne srećice i magične naše sudbine.

Zbog tebe bih godine spiskao pod starom lampom sklupčan ćulio.

Poljane ruža zalijevao da te svježe nesmiješenu dolaskom dočekuju.

 

Nedaj da te provociraju, rastrzaju,da suzama između sna i jave oplakuješ.

Bdim nad tvojim snovima, daljina na jastuk mirnoćom me prikrila,spustila.

Čaše gorčine i čemera porazbijah  ispred tvojih kapija da bestraga nestanu.

Dresirah vukove da noćnu stražu čuvaju, uspavljuju, san ti nadolijevaju.

 

Sve oko tebe podbule, ironične face se nastanile, krv ti na tanane ispijaju.

Tvoju ljubav bi željeli a ne znaju,treba je zaraditi, srcem suštinom napajati.

Mogu te okovima sumornih kovanih željeza vezati, dušu ti nemogu uzeti.

Surovi dani tuge tobom su harali, godinama te lomili i krotili, al džaba im.

 

Srce ti bunilom ime iskrene ljubavi spominje, mada ga žeračem razapinju.

Tako bih tamo uskočio, sve razbucao na kočiju naših putovanja ukrcao.

Utjehu čarobnjaka u mene si usadila, srce vedrinom beskonačnosti oplodila.

Tješim se jer osjećam da sam u grudima, na srcu,usnama …ma sve do neba.

 

Izdržat ćeš dok im vatre ne ugasnu, dok ih led turobnog sjevera ne zarobi.

Tek onda shvatit će da si jedino ti živote im održavala, kazna ih sustigla.

I nikad ne posumnjaj da u meni ne stanuješ, razlog i srž si življenja.

Sve dok mi ne pripadneš, stihovima snemirom ratujem, srce popunjavam.

 

Posadi barem limun za  sjećanje, svaki pogled posebno ime nek spominje.

I prati, čuda doživjet ćeš, u kratkom vremenu s četri grane ćeš šaptati,veseliti.

Ljubav između svijetova definitivno postoji, svoje magično širi korijenje.

Čekam te, ne brini, svitak duše ti od prvog dana boravi osmijehom u meni.

 

Pronađi me, kanjonima tvojih zarobljenih izgubljenih misli stanujem.

Kao jastreb sa orlom sa visina pratim te, svaki korak ti promatram.

Kad u more uskočiš u delfine i ribice se pretvaram, po nekad dodirnem.

Samo da te podsjetim da se ne plašiš, tvoj sam i zato živim i postojim.

 

Šćućuren pod kušinom mirišem tvojom požudom, majicom skrivenom

Dal osjetiš, veo strasti za tebe sam skrojeni… pokrij se, rosom prolazim.

Zadrži me što duže u sebi, da strujim poput vrckavog prolupalog proljeća,

Laku noć neizmjerna ljubavi, srži posebnog razloga  življenja bila si i ostala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.05.2019 u 05 i 12 minuta

 

Treba sa razlogom živjeti nju kao smisao imati

IMG-33db58e1ec1b4924c5251fa05cebedac-V

 

 Dal ljubav može da postane  ako se  nikada i ne dodirne, u očima mrvicu ugleda.

Toliko postane realna, mada mašta je totalna, u raju se susrela trenom upoznala.

Vječnošću nemoguća postaje, samo srca i dušu lažnim slikama zatruje, opije.

I još dugo putuje, životnu radost pobuđuje, dvoma sastavni dio života postaje.

 

Postanu dva sretna i presretna bića voljena,jedno drugom krišom se nudila.

Srećicom se kuhaju vrtlozi romantičnih stihova, srce i dušu nemir ujeda.

Tko svoju sretnu polovicu ugleda, na prag dovuče pa ljubavlju uživa, sretnik je.

Samoća iz grudi nestane , tuga iz očiju se zagubi… licem osmjeha se otkriva.

 

Tada sve pjesma je, ne postoje redovi za čekanje… sa lakoćom se ostvaruje.

I kada ih starost zadesi, od ljubavi će i dalje živjeti, zagrljaje dijeliti i tražiti.

Uspomene nikada neće nestati, rado će ih se sjećati, kad mladi i ludi bili su.

Njihov romantični život skoro je bio bez grijehova, ljubav iz snova se šepurila.

 

Jedno bez drugog jednostavno ne postoje, iz ništa život su otkrili, preporodili.

Oni patnju ne poznaju, jedno drugom se iskreno predaju, ljubav je prekrasna.

I vječno živjet će, i  kada ih vihor života rastavi pa odnese , u suzama oči zatvore.

Dva presretna srca ljubav su otkrila, totalno doživjela, uživala, sve zaslužila.

 

I sve je to tako prelijepo kada bi u životu se odvijalo, barem mrvicu postojalo.

Kada se tuga nikad nebi otkrila duboke brazde u srcu razvalila, mašta nestvarna

Zato postoje romantični stihovi, ljubavni romani sretnih završetaka, da utješe.

Treba Živjet zbog NADE koja ćuli iz prikrajka, uvijek i stalno lažnu sliku dočarava.

 

Treba sa razlogom živjeti nju kao smisao imati,svijetlu budućnost planirati

A što će nam se dogoditi baš teško je isplanirati u naprijed otkriti

Smisao je biti voljen i istu ljubav uzvraćati,svakim danom je dijeliti

Iz podlog kruga moguće svađe pobjeći samo na njenim usnama ostati

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.05.2019 u 04 i 05 minuta

 

 

 

 

 

Tko bi rekao da tako teška bol postoji

IMG-c6fb2e0e7258444582edfb180403f403-V

 

Bože kada nema je,pusto i baš sablasno je.

Nekako se čovjeku ništa ne mili sav težak je

Otežano usporen,ama baš ništa ga ne potiče

U duši neka teška tuga sve zato jer nema je.

 

A ona vrti u mislima gdje sa kim je zasjela

Dal se još uvijek sjeća barem jednog imena

Po koja suza se pokrene ćošak obraza uštine

Oči zapekle,preteške i otekle od kada nema je.

 

Tko bi rekao da tako teška bol može postoji

Kako sve ove godine normalan bez nje ostati.

Stihovi ne pomažu mada se dugim noćima zalažu.

Džaba fali,svaki mogući trenutak uzdahom otima.

 

A tišina reži li reži neda sanak na oči da doleti

Stalno, opsesivno stalno ona u mislima boravi

Tko zna kada će opet na usne posesivno zasjesti

Drugi su je zaveli,previše lažima lopovskim opili.

 

A nekako jedno drugom smo se obećali,sjećam se

Il sam sve to pusto od želje sanjao i poludio

Možda sam čisto pamet pogubio i sve pomiješao.

Možda sam na kraju krajeva je samo sanjao.

 

Zar je moguće ovakvu bol da sam stvarno doživio

Gdje god pogledam kao da u ogledalu je promatram

A usne joj tu na mojima onako gladno osjećam

I bore joj mogu prebrojati koliko se može smijati.

 

Korak joj kao da hoda na prstima, plesom me priziva

Noću budim se otvaram prozore čujem da me doziva

Tako blizu neki plamen osjećam na zakinutim usnama

Tko zna koliko je prošlo godina od kako me ona obuzima.

 

Ne, ova opsesivnost što prije mora prestati mogu poludjeti

I tko zna gdje na kraju krajeva završiti,svi će me otpisati

Al džaba, uporna je, od mene ne odustaje noćima posjećuje

Vi to ne možete shvatiti jer ovako nitko kao ja ne može voljeti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 10.05.2016

 

 

Biti tvoj najbolji prijatelj bit će mi najteža životna uloga

 

 

Što ti se više nekako godinama približavam

I što te dublje skoro pa u detalje upoznajem

 iskreno plašim se da na žalost eto gubim te

Da nekako nikada nećemo i ne možemo štimati.

 

Uvijek u nečemu ćemo se baš previše glupo prepirati

A baš sam kroz život toliko toga bolnog prebrodio

Toliko razočarenja doživio na srcu ono baš ispucao

Da bih teško još jedno baš bolno razočarenje izdržao.

 

Možda je najbolje da se prije toga i naš razlaz dogodi

Da se duša od duše nekako na vrijeme pametno udalji

Da se na kraju ne razočaraju i zamrze dvoje koji vole se

Ne želeć da se još ranjavaju i jedno drugom život ometaju.

 

I najviše me pogodi kada negativnu energiju u tebi osjetim

Onda sav moj trud da ti pomognem u vodu olako propadne

Toliko sam se nadao da sam uspio da sam čeličnu lady stvorio

Ali očigledno sam se grdno prevario, ipak si mi dobro odgovorila.

 

Mi nikada nećemo biti isti…i rješenje svega na dlanu podarila.

Mlada si, život bez mene sada možeš očigledno da nastaviš

Nemoj na jednog uskoro starca vrijeme da uzalud potrošiš

Nastavi svoju sreću po svijetu da istražuješ,iskreno nadaj se.

 

Vremena ispred tebe je po godinama jako puno preostalo

Možda te napokon do voljenog muškarca bude i navelo.

Očigledno to mjesto kraj tebe nisam izgleda zaslužio

Davno prije tebe sam se ne svojom krivicom eto rodio.

 

I samim tim prirodno to mjesto vidiš i nisam baš zaslužio.

Bit će teško mi da te zaboravim da samo prijatelj ostanem

Al tako je za oboje najbolje da na vrijeme tiho sklonim se

Da široko polje ti ostavim al da te nikad za nikad ne zaboravim.

 

Ako ti moja pomoć bilo kada zatreba… adresa ti je poznata.

Ovo su jako teške i veoma bolne odluke ali za oboje najbolje

ONA mi je srce razorila i tako ranjenog na tvoje usne pustila

Prerano sam te zavolio, prerano srce ti ono baš širom otvorio

i naivno se ponadao da budemo u svemu sigurno štimali.

 

I gle sada kako te sve više upoznajem sve više se udaljujem

Možda za oboje to bude najbolja odluka koja mrvicu bude boljela

Ali kasnije kada se sve sagleda nebi nikako uspjela ova razlika.

Zato na putu ljubavi drugu sreću uporno potraži si, a ja ću čekati

Uvijek mi možeš tu radosnu vijest javiti ..da napokon uspjela si…

 

Da si muškarca života upoznala da si sa njim pravu sreću pronašla

I molim te… pazi se, nemoj negativnu energiju njemu da ubacuješ

Nemoj da ga kao i mene izgubiš jer očigledno sama želiš da postojiš

I teško sa nekim zajednički život na taj način da podjeliš i proživiš,  pazi se…

 

Sjeti se, u momentima pucanja si priznala da budeš sama život proživjela

I evo, ja puštam te, ne želim da te ometam, da ti bolove u duši prosipam

Ne želim pored svega i sa mnom šokove da proživljavaš  i teško se osjećaš

Nikome teret u životu ne želim da postanem, vrijeme je da odlazim,izdržat  ću

 

I zato najbolje da se iza zavjese tvoga života slomljenog srca eto prikrijem.

Da se nekoliko mjeseci a možda i godina zbog gubljenja ljubavi tvoje isplačem

I sada dok vrijeme je bolje da se ja udaljim da te nedaj bože  ne povrijedim

Da se u mene kao i druge muškarce razočaraš i zato me nesvjesno udaljavaš.

 

Izjavu tvoju prihvatam da mi kao muškarcu ne vjeruješ i zato polako udaljuješ

Kupim kofere, mada nemaš pojma kako u duši teško je ali eto ridajuć odlazim

Široko polje ti ostavljam, u tvom ljubavnom životu ne želim da trena ometam.

Očigledno nisam dovoljno ljubav tvoju zaslužio da bih te do kraja eto pratio.

 

Ostanimo barem prijatelji najbolji ako je to između nas bilo kako moguće

Znam da jako trebaš me, i uvijek, zapamti uvijek na mene možeš računati

Ali ljubav muškarca u meni nemoj tražiti vidiš očigledno da nismo uspjeli

Nismo jedno drugom dovoljno vjerovali i stalno očigledno nešto sumnjali.

 

Ne znam zašto osjećam da mene rastanak bude i te kako više bolio

al eto na vrijeme sklanjam se da bih to razočarnje slomljen izdržao

Previše sam te zavolio,previše tvojih tragova na svakom koraku vidio

i ne želim da me kao krivca nečega zamrziš i prijatelja najboljeg udaljiš.

 

Biti tvoj najbolji prijatelj bit će mi najteža životna uloga,al izdržat ću

Od tebe neću odustati,koliko je moguće uvijek ću te paziti i podržavati

Ali te kao voljenu ženu nikada više ne smijem pokraj sebe zamišljati

Nikada više sebe na tvojim medenim strasnim usnama imati….

 

Kako sve to boli me..kako sve to duboko u meni hinjski razara

Žao mi je što ova ljubavna čarolija među nama vidiš nije uspjela.

Sve si u očaju nesvjesno priznala da najbolje sama budeš štimala

I eto tvoja životna potajna želja se bude izgleda napokon i ispunila

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno  10.5.2019 u 04:48 min

Isti kao drugi prije…

 

 

Bože kako grozno zaboli kada vas netko koga obožavate

Onako iz dubine duše teško izjavom polomi bukvalno razori

A do tada ste mislili da ste napokon srodnu dušu pronašli

Da ste napokon tako reći ljubav života prekrasnu otkrili i dobili

 

A onda vam izjavi,da vam se ne može kao ni drugima vjerovati

Da ste isti kao neki drugi koji su je grdno ne baš davno skršili

Samo ušutite,knedlu u grlu ridajuć il cvileć pokunjen progutate

I onako dalje sagnute glave kroz život opet samostalno uputite..

 

Tako je kako je..glavu gore, nema više ljubavi i srca otvaranja

Nema više lažne nade i zbog imaginarne ljubavi ludovanja

Tu gdje jeste u svoj brlog se zavucite to jada od života taljigajte

Očigledno tu ženu tu ljubav novu nikako više ne zaslužujete.

 

Bože kako grozno zaboli kada vas netko koga obožavate

Onako iz dubine duše teško izjavom polomi bukvalno razori

Više niste svjesni što vam je to odjednom strefilo dogodilo

Čime ste to zaslužil da bi to ne povjerenje tako postalo.

 

Ne treba razmišljati u tuđu glavu zavirivati sebe pitati

Gdje ste pogriješili, jeste… jer ste iskreno baš iskreno voljeli

Pa se nasukali u istu vreću kao drugi lažovi ste strpani

Bolno jeste al život se nastavlja takva vam je sudbina…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  10.05.2019

 

 

A ja nebitan,jedan vjetar u duši čisto prolazan

 

U pravu si, od mene se najbolje distancirati

Samo ti nevolju i probleme vidiš donosim

Ništa dobro i vedro sa mnom ti ne doživiš

Kao da sam neka baksuzna karika prispjela

 

Zbog mene nosiš kamenje na srcu u grudima.

To ti je ipak zrela i najbolja odluka, povuci se.

Uzdaj se u sebe i svoje znanje što prikrivaš

Uzdaj u svoje snove i one instikte što osjećaš.

 

Nemoj drugima da vjeruješ, sa njima razglabaš

Imaš svoj put  i planove pokušaj da se ostvare

A ja nebitan,jedan vjetar u duši čisto prolazan

Uskoro ću biti više ružno nego lijepo sjećanje.

 

Ako si tako odlučila da očigledno ne želiš me

Drži se do kraja uporno čvrsto svoje odluke

Nemoj da te pokušaju iz srca tragovi da pomire

Tako si odlučila i najlakše sve budeš prebrodila.

 

Što manje o meni razmišljaj,osjećaje prigušivaj

Samo ako ono baš hitno moja pomoć ti zatreba

onda na kratko javi se,ja ću ti vrlo rado pomoći

al sve ljubavne osjećaje uspavaj tada u sebi.

 

Ovo između nas kako si odlučila mora prestati

I na kraju krajeva dobri prijatelji zauvijek ostati

A ljubav postepeno se bude u zaboravu ugušila

Svi tragovi strasti i ta ljubav uskoro bude nestala. 

 

Vjerojatno se drugi netko tamo negdje garant prikriva

Da ti srce oporavi, ponovo te probudi i naravno zavoli

Pokušaj da mu kao meni iskrenu ljubav baš uzvratiš

I nadam se napokon ljubav života sa njim eto i proživiš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.05.2019

Sve u slatkoj zabludi protiče

 

 

Poželim da me kao vražička dobrog srca osjetiš …

pa prepoznaš…doživljavaš ono baš duboko u sebi.

Biće koje ti pomaže da se totalno napokon opustiš ,

u auru krišom  zavučeš pa divlje posesivno razigraš,.


Da sva sjajiš… na daleko osvjetljavaš, strast otkrivaš

pokazuješ ceste slijepima pored očiju, da napokon uvide

kako za istinsku ljubavnu sreću mala iskrica dovoljna je,

što hladne mrazeve u behare pretvora,ledenjake otapa.

 

Želim ti srce otkopčati, baš iz tih strahova osloboditi

iz ralja bolova izvući, maštu presaditi sa mnom zaraziti
Neka ti noćima pomaže, kad ti je najteže, pozovi me

što češće me upotrebljavaj, nemoj nikad na sebi da zakidaš.


Svrati u svoje odaje, one kršne duše ti , nikad me ne zaboravi

Djevojčica slatko skrivena, najzad je ljubav iskrenu otkrila.

Slobodno pogubi se u svojim luđačkim snovima, uzmi me

razbarušena mašta nek se poigrava, divlje srcem skakuće.

 

U tebi je snaga ne mjerljiva, kada se daješ dugim noćima

daješ se najsitnijim atomima, zato si, jedinstvena.

Tvoja ljubav nema granice, svjetlosna godina malena je,

toliko si ubjedljiva, al olako povrijedljiva i jako dirljiva.

 

Treba ti malo baš iskrenog tepanja, žudnje na ramenu,

noćnih šetnji kraj morskih obala, sa mora si prispjela.

Sretna bila bi kad osjetiš da si nekome značenje,

 skromna , bila i ostala duša ti  i meni sretno pripadaš.


Možeš me uvijek poželjeti, samo mislima pozovi me,

 kroz maštu sam u trenu na tvojim slatkim grudima.

Ljubi me onako kako si željela, divlje kad si me trebala…

dok uzimaš me kao sladoled što curi niz bradu očarava.


Koristi me kao najslađe nektare, na uranku je najsočnije,

cijelim danom da te obuzima, gladna ljubavi,slatko blesava
Ne želim te mijenjati ni za kakve darove, blago silnih dvorova,

rudnicima bisera da me potkupljuju da odustanem da navaljuju.


Tvoja duša je prebogata, nadarena pepeljuga mojih si stihova,

nikad pronađena, doživljena,šteta što si uvijena u mojim maštama 

Često se upitam dal ludujem, kad ovolike pjesme ti posvećujem,

kakva stvarna si…dal ću ikada takve medene usne stvarno upoznati.

 

Čudna je tvoja energija , što mi se žicom prenosi duboko slatko u grudima

I još kad stignu iznenadne poruke,kad po nekad tvoje pisamce pristigne

Pokušavam da otkrijem u kom svijetu zapravo stanujem, adresa prikrivena

Pa odlučim da sve ovako u slatkoj zabludi protiče ,kako posesivno volim te..

 

Od prvog poljupca u snovima više ne mirujem,samom sebi ne vjerujem

Nema gdje te ne vidim u zavjesi miris tijela ti osjetim pa nekako izludim

Stalno ti ime ponavljam uzastopno spominjem između želja razapinjem

Zar je moguće da ovako strast gladna je…što prije želim da imam te….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno  08.05.2019

 

 

 

Čekanje slatka draž kroz nadanje

IMG-50517f32ca37dad005282d2fe016b030-V

Dok stihove pišem ti,vrelo  na usnama si mi

Hoću da ti posvetim posebne čarobne stihove

Koji prikazuju koliko značiš mi i koliko volim te.

Da te stalno na mene podsjećaju osmijeh prizivaju.

 

A vidi sada u daljini sa morima boriš se,i tako nadaš se

Da ćemo uskoro biti zajedno, baš nam je to potrebno

Oboje na neki način svjesno patimo ljubavi se odričemo

Dok trenutak zajedničkog života nestrpljivo  iščekujemo.

 

Jeste da nam životi prolaze ali svjesno odricanje trpimo

Samo radi onog trenutka kada opet zajedno budemo

Kada te jutrima budem ljubio i propušteno nadoknadio

Čini mi se da i ovo čekanje ima svoju draž kroz nadanje.

 

A opet preduboko se primjeti bol i praznina u očima

Ta samoća svoj danak neminovno i podlo uzima

Bol je tako jaka i trenutcima i ono baš ne izdrživa

Vino ne pomaže tek kada se duša do zore isplače.

 

I džaba slike i silni portreti koje ti noćima posvećujem

svako malo baš pokleknem pa usamljen nekako isplačem

nema što ne bih tim trenutcima dao da ti usne dodirnem

da te ono strasno u zagrljaju osjetim i ovu ljubav izjavim.

 

Svi mi anti depressive preporučuju ali oni pojma nemaju

Tim trenutcima ama baš ništa čovjeku ne pomeže

Može da se nadrogira il napije,džaba je nema te.

Nema te da prazninu duše popuniš ove usne natopiš

 

Al opet kada razmislim moram sve da do kraja da izdržim

Pa sa razlogom ovo čekanje ima svoju draž kroz nadanje.

Jer uskoro nadam se baš uskoro na usnama želim te.

i na kraju svo ovo teško odricanje žrtve vrijedit će…zar ne…

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 06.05.2019

 

Sve dok strasna ljubav caruje trunke ne bojim se…..

 

DSC01631

Da ljubavi ,ne brini sve ćeš ti izdržati

Još nisi shvatila koliko u tebi ima čelika

A ja iz daleka podršku uvijek usmjeravam

Sa tobom svaku suzu il osmijeh proživljavam.

 

Znam nije lako ti ,no znaš da ćeš sve izdržati

Prvi trenutci kroz život su ka usponu najteži.

Nas oboje zajedno ne priznajemo poraze

Do posljednjeg trenutka uvijek bit ću uz tebe.

 

Samo naša ljubav nek potraje i daljinu izdrži

Da me ne prestaneš voljeti il možda zaboraviš

A sve ostalo lako je kao kroz osmijeh prebroditi

rijetki imaju šansu kroz život ovako zavoljeti.

 

Samo drži čvrsto i uporno svoga života kormilo

A ja mornar tvoje posade desna ruka na palubi

Vrištat ću od sreće jer sam pored životne ljubavi.

Neka nas mora nose široko raširenim jedrima.

 

I tako ponosnu promatram te na  našoj palubi

Koliko snage vjere i ljubavi postoji slatko u tebi

A ja mornar sa palube ludo zaljubljen u tebe

Na jedvite jade toliku divnu ljubav da uzvraćam.

 

Mi se ne smijemo promijeniti nikako udaljiti

Ovo što imamo do zadnjeg trena uporno gajiti

Vilo moja,najdraži mogući samo moj slatki anđele

Dižem ruke na palubi dok vrišteć kažem ti volim te.

 

I zato ljubavi jedina ne brini znam sve ćeš ipak izdržati

Sve su to smiješne prepreke što ti kroz život podapinje

Znaš da sam pored tebe mada nas daljina eto razdvojila

Sve dok u nama ova strasna ljubav caruje trunke ne bojim se…..

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno  06.05. 2019

A ona nestrpljiva još toliko toga bi mi kaže eto poklonila

DSC01630

 

Neka me sjeta pritisla od kako si daleko otišla

Što čovjek nebi za ljubav života napokon učinio

nema čega se nebi bez razmišljanja odrekao

Na koji kraj svijeta nebi otišao da bi je stigao.

 

Sve mreže svijeta bi bacio u dubine ljubavi tražio

Da bi opet na tim usnama barem trenutak odsjeo.

Da je tu, samo da je tu bože kao može toliko faliti

Kako može tako duboko pod kožu se nešto podvući.

 

Znam da se i suviše naivno tom ljubavlju zanosim

ali ne mogu tim divnim osjećajima nikako da odolim

nekako baš zbog nje sve ima smisla i zbog nej postojim

zbog nje svi se stihovi naukupe da iz duše opet iscure.

 

A ona mlada,neiscrpna, toliko toga u meni gladno izaziva

Do kada ova vatra bude treptila u grudima pa obuzima.

Ne želim da ovo stanje prestane da ona iz života nestane

Nadam se,toliko nadam se a u stvari sam sebe lažem se.

 

A  ako voli me kao što ljubav ja poklanjam pa mi uzvraća

Sretnik sam, sretan sam kad znam i toliku ljubav osjećam

A ona nestrpljiva još toliko toga bi mi kaže eto poklonila

Samo osatni ista vatrena zauvijek na mojim gladnim usnama.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 05.05.2019

Ne ne dozvoli da nas život rastavi samo voljeti me nastavi

IMG-687ad1d97a9f70d7fa0308e30dbddb5f-V 

Zar je moguće da nam se ova divota dešava

Zar je moguće da se ovakva  ljubav uživa

Plašim se da ovo možda ipak ne sanjamo

Kad se probudimo da se ne razočaramo.

 

Svakog trena ti pažnju i ljubav poklanjam

Bojim se da to ne odsanjam pa izgubim

Ovu čaroliju ovaj san želim da nastavim

I  nikada iz ovog čarobnog stanja probudim.

 

Kao da jedan samo jedan  trenutak imamo

I ovu ljubav tolikom strašću gladno dijelimo

Reci mi ljubavi da ovo sigurano ne sanjamo

Reci mi zar je moguće da ovo negjde postoji.

 

Kada čovjek ne može trenutak da se odvoji

Kada svak mogući trenutak želi da ti pokloni

Hajde ništa ne želim niti trena da mijenjamo

Nastavi ovako strasno požudno da se volimo.

 

I onda na uzglavlju te onako opijen promatram

Koje divne osjećaje proživljavam, razumiješ me

I kada ustaješ i korak opružiš kao negdje požuriš

Oči od tebe ne odvajam u tvome prisustvu uživam.

 

A kada prije mene usniješ pa te oke zatvoriš

Nesvjesno usne napučiš u snu me kao poljubiš

I ja izluđujem odmah na njih se naslanjam

Slatki divlji san zajedno sa tobom proživljavam.

 

I dok me to milovanje opija potajno plašim se

Da te ne izgubim, da jednoga dana iz tog sna

bez tebe se probudim i bol i tugu u duši osjetim.

Ne ne dozvoli da nas život rastavi samo voljeti me nastavi.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  05.05.2019

Ženo savršena, daleka nedokučiva ….hvala ti.

umor

Čisto poledavam da se poruka pojavi da telofon slatko zazovni

Tko zna kad ćeš barem slobodno imati,kada ćeš se ono tiho pojaviti

Nemir me neki stegao,sa svih strana pritišće,bože kako trebam te.

Na prozoru magla se uhvatila koliko pogledavajuć cvileć otpuhujem.

 

Cupkanje u mjestu, prodiru razmišljanja, vrtiš se u svakom obliku nemira.

Vidim te u svakom brošu na ženskim grudima, svezana bodljom se pridržavaš.

Lijepo te poželjeti… vidjeti, ne moguća misija,kao da iščupam kamen iz korjenja.

A kada te dobijem, ubuzme neka čarolija, igračka djetetu dugo skrivana, čekana.

 

Prepoznajem te u svakom zvuku gitare sa radija, što razliježe se dugim noćima.

U flauti si prikrivena, tvoja duša umjetnike očarava , pjesnike i slikare izluđuje.

A  u naručju svi te drugačije prepoznaju,na platno prenose,u kipove pretvore.

Sirena postaješ u romantičnim dramama, pepeljuga si, snjeguljica prikrivena.

 

Po nekad si obala, trnoružica, žalosna vrba si, sve do princezinih dvorova.

Za tobom vitezovi glave na panjeve polažu, samo da priđu ti, jer si nedokučiva.

Valjaš se strastvenim snovima, budiš se na grudima, bolest si u suznim očima.

Opsesija ne odoljiva, ne odvojivi dio reklamnih postera, ženska ljepota iznutra.

 

Svaki tvoj pedalj je vrijedniji od mnogih bisera, jednostavno neodoljiva.

Ako u srce se zavučeš, lomiš ga, tvoja intuicija javljaš se pri kraju stihova.

Znaš da se tebi oni posvećuju, svakim treptajem srca si ih zaslužila

Baš neodoljiva, požuda preostala, energija i nagrada, makar lebdjela mislima.

 

Hvala ti što si u srce mi se zarila, što dušom čaprkaš mi, izvireš u mojim očima.

Beskrajna si u snovima, prenosiš se stihovima, svugdje si prepoznatljiva.

Nema veze što  budiš me noćima, nema veze  što si razlog suznih sjećanja

Jednostavno si najbolja karika, prepuna suza i smjehova, ne izbježna terapija.

 

Jednostavno osjetiš kad si mi u mislima, dok izranjaš izvorima friških  stihova.

Dolepršaš, neprimjetno, na leptirovim krilima, kao pelin raspeš  se na grudima.

I onda sa rosom se pomješaš, na usne dovuku te kočije, ljekovito bilje postaješ.

Sve rane nestaju, bolovi se zagube, radost u duši rastvoriš, na tronu ostaješ.

 

Ženo savršena, daleka nedokučiva ….hvala ti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  03.05.2019  u 20 i 10 hrs

 

 

 

Ne oni to ne mogu razumjeti kao mi uživati

IMG-895eaab9aa5f354db596b6b02977a821-V

Eh dok smo se voljeli, na lusteru smo visili, visokim naponom ludovali.
Skrivah se pod tepihe kad majka ti naiđe, na vratima prisluškiva, posumnja.
U svakom trenu osjećah vršak kamenčića na tvojim grudima kako probada.
Tiho si bila praćena, iza svakog ugla promatrana, mirisom vjetra čuvana.

Toliko smo prekrasnih istražili jezera, usne kroz usne su plovile, ronile.
Sve noći su nam bile čarobne, prebrzo si postala glavni portal dodira.
Ljubav je bila strpljivo čekanje…pravi vjetar da naiđe u leđa života zapuše.
Scenario vatrene požude iza lažljive zavjese, još uvijek flekama podsjeća.

U potkrovlju smo osvajali vrhove, cijedili stihove, usnama koje ne govore.
Brisali požude tragove, ispirali prozore da se riječi ne dogovore pa izlete.
Božurom si bila prikrivena, u cvijeće se na momente pretvarala, gubila.
Na prstima, kroz odškrinuta vrata si virila na pozive strasti iščekivala.

Uzplahirena bijahu naša spajanja, brdo dodira sa okusom čarobnih uzdaha.
Suncokret sam cijedio sa tvojih usana, nesvjestan da si me totalno zarobila.
Puštao sam da traje trajanje, teritorijalno preuzimanje, strasti prepoznavanje.
Tako te voljeh sresti u te krasne duboke oči zaviriti, usne mislima dodatknuti.

Bila si moja vladarica, svih mojih stihova gospodarica, lavine što razbuktava.
Oči ti još uvijek iskrice starog svijećnjeka kojeg si obožavala, uz njega zaspala.
Duše smo prodavali u bescjenje, šetajući rubovima našeg Planinskog jezera.
Mislio sam da je ljubav neuništivo korjenje, u meni žuborila tiha nadanja.

Mladost si mi vratila, prineza prekrasnog orijenta, u meni divljaka probudila.
Vrhunac na Trgu Mozarta, kako si blistala, onda bez traga vlakom nestala.
Al eto, drugi su nam pomrsili planove, upratili tragove, poslali ogavne ucjene.
Prebrisali smo sve dokaze, zameli snjegovima tragove, protjerali poštare.


Ne mogu izbrisati sjećanja, bez trunke javljanja, samo kontakt mislima.
Kad god me zatrebaš, poruku ispod starog panja ostavi… ciglom pritisni.
Sigurno ću se javiti, pronaći način do tebe, al da ne primjete i ne vide.
Strast će mislima da putuje, požudom se dohranjuje, a mi …srcima žudimo.

Za mene ne brini, vjeruj nikada nas neće skužiti, a ja ću strpljivo čekati

Sva tvoja pisma sa kruzera skupljati,u onoj škrinji sjećaš se skrivati

I kada odlučiš da nanovo vratiš se obnovit ćemo sjećanje dok ljubim te.

Jer prevrijedno je što smo stvorili ne brini sve izazove budemo izdržali

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.05.2019   u 18 i 21 hrs

 

 

Uživaj, zaslužila si

DSC01628

 

Tko zna na kojem si ostrvu dal se mene po nekad prisjetiš

No mogu te razumjeti ipak trebaš u životu napokon uživati

A tko sam ja, netko što je ruku pružio da se iz bola podigneš

I da naprijed kroz život kreneš i svojoj snazi uporno vjeruješ.

 

U novom svijetu si, trebaš se istinski radovati zaslužila si

Pa provlačim se kroz stranice stihova sijećajuć se tih usana

I nekako lebdim rado se prisjećam još te na usnama osjećam

I nekako teško od svega se odvajam al nekako dušu smirivam.

 

Bilo je strasno i prekrasno al kad pogledam ipak prebrzo trajalo

Uživao sam u tvom osmijehu,strasnom požudnom gladnom poljupcu

i nije žao mi neka daleko si vrijeme je da svoj život pokreneš

A ja skriven na tebe pazit kad god zatreba leđima poduprijet ću.

 

Između nas se ništa baš  nije slučajno desilo tako je i trebalo

Pa se istresam kroz stihove portrete učim na tebi da pogodim

Sve što osjećam riječima ili slikama se na neki način ispovjedim

Jer ono što osjećam nemoguće je da više prikrivam i zadržavam.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  01.05.2019