Sa majčicom u šetnji šapuće !!!

 gledam te i dolazima

Gledam je kako sa majčicom u šetnji šapuće,tik pored morske obale dok se Budva u daljini nakrivila svojim ukrasima šetače opila.

Ona mlada neplanirano se zaljubila srce mu poklonila,majci pripovjeda:

 

Bože majčice …nekad me tako neka tuga i sjeta otmu jer iman osječaj da ga svi vide, imaju blizu sebe, svi njemu dolaze a ja nikako,ali onda kad ga čujem kad vidim te oči najdraže, osmijeh se razvuče i sreči nema kraja jer znam da sam ipak ja u tim očima.

 

Sa priče na priču prelaze jer zajedno obožavaju sate da provode. Njoj može da se požali, srce da otvori, što tišti je il što je planirala kako da život organizira.. Razigrana osmjehom se nakitila neka čudnovata sreće iz nje izbija, sve oko sebe se okreće, kao da joj sve od ruke ide i sve joj se pozlatilo. Dva oka skakutava na vrh glave se popela i sve moraju da provrte, svaki kutak da zavire jer takva je puna života rođena. I onda ih pljusak sekundom okupao, silnog osmijeha iz dubine stomaka istresa kako su uživale dok su kapljice niz lica sreće plazile. Ljetnji pljusak kao topli tuš dođe im, jer se u njima toliko toga skrasilo, jedno drugom životnom radošću nagradilo.

I dok su pojedine lokvice od ljetnjeg pljuska bosonoge preskakale u neke bi namjerno uskočile pa se nemilice smijale u djetinjstvo rano vratile.A i noć se kriomice primakla u njihove tračeve se priključila i sve prisluškuje što to dvije ženske duše jedna drugoj u dugim šetnjama govore, otkrivaju. Počasne straže pored parkova  pokisnulih kipova su smiješkom ispraćale i po nekim namignule. One ne haju što o njima drugi govorkaju il tračaju, uvijek su svoj svijet imale i u njemu najljepše živjele i uživale. Jer narod pakostan uvijek je više volio da gleda što se u tuđim kućama dešava a njihova obitelj im je baš bila interesantna i posebna. Jugovina se počela javljati, prvo pirkati pa onda zvukove nemira i nelagode slagati. Zato se i pljusak navukao i trenom ulice saprao. A nji dvije kao djevojčice skakutale pa se smijale, jedna drugoj očima govorile

Idu , zadihane i ne haju, užurbanim, skakutavim korakom dok se nebo po kad kad zamrštilo pa oblak iznenađenja poslalo i noć bi se još više zacrnila.

 

Onda bi užurbanim skakutanjem kao požurile i sve im je to neku vrstu treninga relaksacije sa brdo osmjeha izazivalo da je pored tjelesnog i mentalni trening se upotpunjavao. I tako su po neku pjesmicu recitirale, tekstove analizirale što je pisac htio da predstavi, kakvu ljubav da otkrije il bilo što da prenosi. Noć se uvelike zavaljala a svi prozori i vrata na obližnim kućama kao zablindirani ostali. Jedino njihovo prozor širom otvoren i svijetlo ponosa i neke sigurnosti izbijaše u noći tako mrkloj kao da je gušće krojenim crnim mračnim kaputom prekrivena.

Mjesečina bi se trenom burnom noću pojavila, kao blic daljnju stazu im pokazala a one presretne , svakim trenom uživaju, nemilice kroz osmjeh torokaju kako im se život odjednom u raj na zemlji pretvorio. I bez obzira što bi kiša trenom pljusnula  dok je nebo stenjalo da bi iz sebe oblak pljuska istreslo. Njima to nebi smetalo, čak što više i munja bi neku snagu im podarila, kad si sretan sve oko tebe je prekrasno i ništa nemože da te poremeti.

Onda se ona majci otvorila kako je žižak u svoje srca ubacila da je njen život potpunim smislom se otvorio, da je toliko srčano zavoljela da se sva ta ljubav kontroli otima. Da svaki put kada na njega pomisli, oči zatvori, vjetar kad zapuše il nek se pljusak navali on se uvijek u svim agregatnim stanjima nalazi.Majku je pitala dal postoji sreće sudbina, dal se to njoj stvarno događa, kako taj osjećaj ona nikada nije vidjela u majčinim očima. U čemu je caka, koja je tajna čarobne ljubavi, što se to događa pa čovjek tako presretan postane, jednostavno sjaji, sva čula se do maksimuma izoštre, znakove svuda oko sebe prepoznaje, jedna čarobna, magična životna čarolija se događa. Nekakva slatkorječiva čežnja se u čovjeka ukrca, bez kucanja vrata duše otvori pa u srcu takvu zvrčku napravi da sve nemirom odjekuje, ubrzano disanje donese i osjećaj posebnog zadovoljstva i nekim nemirom je čaroban.

 

Majka njene komentare osluškivala, ne puno govorila i sve je u tančine razumjela, i shvatala što se u mladom srcu događa, koja su to previranja, lomljave, čarobne kočije kada zaljubljene ponesu beskraj sreće ih opije.

Nije kćerki mogla priznati da joj baš na toj sreći mrvicu zavidi jer rijetkima se tolika potpuna, iskrena ljubav i sreća dogode i upotpune. Jednom kroz zube joj icjedila da su svi ONI isti, sve obećavaju, svemu je pripremaju da bi kad je dobiju , obitelj formiraju ta čarolija nestala, nema zagrljaja dodira, nema tepanja, nema onog elana vrele jubavi i izgaranja.

No ipak majčica je bila presretna jer se čarolija njenoj mezimici događa, u svemu je podržava i želi joj da joj se snovi napokon ostvare.

Voljeti a to ne priznati od sreće vrištati,na sva zvona u sebi urlanjem duše prikrivati, barem stih il pismo napisati, čovjek bi pukao kada bi nijemo šutio i stajao. Kada voliš moraš nazvati, kako god način pronaći da se bilo koji kontakt dogodi.

E to se u njenoj duši događa, svojim osjećajima se prelama, jedva trenutak iščekuje da mu skoči u naručje i da najljepše zagrljaje napokon vječno zaokruže i dožive.

I zato svakim danom ako je moguće sa majkom se izdvoji da se mentalno preporodi jer toliko su potrebne te šetnje i opuštanja dok se u njoj nemiri ne primire, duboko cijelim plućima udahne.

I svo to vrijeme njegov žižak strasti i požude u njenim grudima svakodnevno proziva , šapuće, izaziva, provocira, uznemiruje, guši, suze na oči navlači , dok se osmijehom i sjajem u očima nesvjesno otkriva. A ona mlada nezna to da kontolira i baš se i ne trudi previše da se taj sjaj i osmjeh prikriva, postade njen znak prepoznavanja.

I jutrima kad se probudi, osvit zore dočeka opet je snjim u mislima, ma bilo što da pokrene on je likom uštine da ga ne zaboravi. A još više se raznježi kada pismo njegovo pristigne, toliko je podigne, kada mu glas oslušne žice se zapale kolika ljubav između njih se razmijeni.

A onda zasjedne, ljubavnu poeziju iščitava u svakom stihu se pronalazi, suze prebrojava koliko sreće je u njima samo za nju spremljeno.

Jer on kad se pojavi sve se razdani, suze nemilice od sreće ridaju, kaput nježnosti je ogrne sva se rastopi. Vrate se stari filmovi kako su se mazili i ljubili najljepše trenutke života doživjeli i zato vrijedi žuditi da se opet jednog dana dogodi.

U njemu je i Anđeo i vrag, u njemu sva čarobna ljubav stanuje sve se njoj podređuje , ljubav… nadčovječanska ljubav im se događa. Jer on kada sustigne, donese proljetne promjene, uvijek dođe u najbolji tren kad je glad u proždrljivost prerasla da više niti tren jedno bez drugog nebi izdržala.

Da može sve iskazati riječima teško da bi se u enciklopediju sabilo, toliko toga za njega je spremila. Svjetlost njenog života je postao, kada je mislima il kroz stihove cjeliva. Strune strasti ljubavi njene u njegovim grudima odjekuju, svakim trenom poručuju da je ne zaboravi, nikada ne ostavi jer njezin život bi time prestao svakim načinom smisao izgubio. Možda bi živjela al duša sa njegovim odlaskom bi nestala. Postala bi nijemo tijelo što se pokreće sa kiselom facom i grubim robusnim crtama koje nista ne vidi i ne prepoznava.

Između njih dvoje treba galaksija kompjutera da može mrvicu njihove ljubavi da registrira i sačuva jer bi vjerojatno memorija sagorila koliko toga se između njihovih srca razlijeva.

Računi čekanja pristižu, biljege na duši urezuju, no mlada je izdržat će, tek treću deceniju završava, niti mrvicu svijeta i života nije okusila.

Vječno dijete u srcima zaljubljenih skakuće kao maca oko vruće kaše oblijeće. Sve izaziva, na prevaru navodi, al dok sve samo ne posloži ljubav blagoslovljena  tek tada može da se dogodi i da postoji.

Bit će to tajanstvena najslađa nevjesta najiskrenijom ljubavlju ukrašena, toliko će iz njenih očiju da se presijava a osmijeh do neba što je napokon u njegovo krilo pristigla.

 

I tako pokisle sretno ismijane da im je stomak više grcao, za obraze se zalijepio , još jedno čarobno popodne su dvije duše uživale , jedna drugoj svoje tajne i boljke otkrivale.

A vjetrovi ko vjetrovi samo bi tračali,sve bi da saznaju pa da cijelom selu sve ispričaju u jednom trenu da sve tajne raznesu  da bi se o njima pričalo.

I morska obala, kao špijun sa pomrčinom sve snimala i svjedočila, neka se za svaki slučaj i taj snimak pronađe , jednog dana ako zatreba.

Sutra novi dan dolijeće, svoje planove i iznenađenja im spremio sve sa sudbinom dogovorio kako kojim putem i što će razgovarati, kakav zaključak će izvući, al eto one ništa neznaju  jer život bi bio pakleno dosadan ako bi u naprijed znali što će nam se dogoditi nebi smisla i volje , i Žara za život imali.

Bog dragi je tako stvorio jer se čovjek brzo kontinuiteta zasiti i sve mu brzo dosadi. Ljubav je nešto nepredvidivo, najljepše i jako osjetljivo i do bola ranjivo, u sve možete dirati al kad srce voli i otima tu nesmijete niti primirišiti da im netko nešto pokvari. Pustimo ih neka svojim putem sudbine ljubav iskrena svoje hobotničke krakove zavije.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 31.05.2013 u  05 i 59 minuta

SLATKORJEČIVA

3 noći

Pipke strasti su od Dubrovnika razvili da bi tragove strasti i preljuba prikrili,sati im u trenutcima protiču da jedva zagrebu što sve žele da probaju, dožive da se sve moguće vatre u njima probude.

Jednostavno svojim divljačkim požudama ne mogu da odole.

A njoj jedva 33 ništa prije njega nisu joj nudili niti pokazali,nikad takve vatre u sebi nije otkrila,nikad takvu glad za poljubcima nije doživjela,sebe ne prepoznaje kaže da druga i divljački zaljubljena je. Još kad bi djecu dobili tko zna na kojem kraju svijeta bi zaglavili i dal bi tu vatru vječno održavali.

Tepa joj a ona se umiljava svaku njegovu riječ u sebi stotine puta prevrće izaziva je u njoj vatrenu ženu pronalazi i jednostavno jedno drugom nemoguće je da odoli. 

Ona djevojka razigrana, razdražljiva u njemu čovječiju vatru raspalila požude prizvala. Zaljubljeni, na daljinu šuruju, telefonske račune nabijaju, toliko toga žele da izreknu a sve u nekoliko rečenica stane da se ljubav sva izrazi. No njima vrijeme satima u sekundi prolijeće, jer jutrom popiju svježe proljeće. Ona njegova ljubav kroz maštu i sanjanja toliko mu izmamila stihova, toliko pisama proslijedio a ljubav sve gladnija, postala sebična i nekontrolirano proždrljiva. Kad bi se spojili sijamski blizanci bi postali, tolika želja među njima se stvorila da bi dva kontinenta uvezala.

I oni bi tako satima razvezali koliko jedno o drugom ovisi, a tolika daljina između njih kontinete raširila, na sve načine pokušava da ih od te strastvene ljubavi otima. No kontra efekt je očigledno sve normalne norme spržio, njima se u grudima plamen zavario i ništa ga nemože smiriti osim da ih dragi Bog sastavi i da se to u nekoj bližoj il daljnjoj budućnosti i uskoro dogodi.

Ljubavna čarolija blagodeti svih melema sadržava, krv pročišćava, dušu ukrašava, osmijeh razbuktava, sreću  nemirom izaziva i treba dobro jak postati pa sebe kontrolirati zbog udaljenosti i razdovjenosti kontrolu NE izgubiti pa patiti.

 Al nekako pred večer il u ranu zoru bi se razvezali dok bi svi tvrdim snom spavali. Toliko strasti među njima se sabilo da bi sve vristalo, al sve to moraju pod stakleno zvono duše da prikriju, da se srce primiri da ne eksplodira il užari. Tko bi to mogao da ohladi. Mada daljina ih razdvaja tisuće milja i godina nista im to teško ne predstavlja i da je druga galaksija ljubav njihova neizmjerna bi to sa lakoćom prebrodila. Jednostavno jedno drugom duševna hrana su postali, nezasitno bi dugim razgovorima tepali, obećavali, zaklinjali rekao bi čovjek da nikad ljubav pravu nisu niti osjetili a kamo li doživjeli. No mladost je takva lako prevrtljiva i osvojiva, u njoj hormona prevelika gomila. Valja sa njima na kraj izaći jer čovjek lako pamet izgubi u trenu se zaljubi pa izludi.

I priča , razgovor jutarnji među njima je krenuo:

Tonino : I dok se jutro slatkorječivo u dušu mi utrpalo, ona se na jastuku razbaškarila, sve bi u krilo da mi uskoči, svoje usne nemirno razbukti da bi pokazala što je noćas sanjala, koliko joj znače svi iz duše samo njoj posvećeni stihovi.KAko nemože da odoli da me ne nazove, za srce i dušu slatkim mislima uštine, da moje na stotine puta ime ne spomene, kada cvijeće zaljeva, svakoj biljci svoje slatke snove prepričava da mi ako je ikako moguće sve njenu ljubav prenesu i poruče da je život samnom jedina nedosanjana karika što je njenom srcu potrebna. Obožava svaku moju misao, svaku riječ samo njoj napisanu

Dok  pisem a ona krmeljava doletjela. A pjesma na radiju odjekuje

– Ain’t No Sunshine

Mrs. Irbina: AJME KOLIKO JE NISAM ČULA……VOLIN TEEEEEE, JA BI PLESALA

Tonino : Sa zadovoljstvom,i usne Vam nebih pustao,tako uz tijelo stisnuo

Mrs. Irbina: AAAAAAAAAAAAA SVA SAM SE NAJEŽILA…

Tonino : Vojim Vas u inat !!!

Mrs. Irbina: TO I ŽELIM ONAKO DA SE TIJELIMA SAVIJAMO, ZNAM I OBOŽAVAM TE JUBEEEE.

Tonino : Obozavam Vas jer osjećam koliko znacite i koliko osjećaja neslučenih probudili sebe cijelim bićem poklonili

Mrs. Irbina: MA SVE JE TO MALO ŠTO TI SVE ZASLUŽUJEŠ U MENI VULKAN NEMIRA SI PROBUDIO,LJUBAV ZABORAVLJENU POVRATIO I NE MOGU NEGO VOLIT TE 

Tonino : Malo, jako malo znače te dvije riječi, nekako siromašno koliko toga bi se saplelo u pletenicu galaktičkih razmjera skupljeno, vojim Vas dobri duhu moga čekanja

Mrs. Irbina: VOLIN TE

Tonino : Vojite me, obožavajte, sanjajte me, žudite,gladni ste najvatreniji.

Mrs. Irbina: VOLIN SVAKO TVOJE SLOVO I RIČ KOJA JE MENI POSVEĆENA,BAŠ JE BILO TAKO KAKO SI NAPISAO SKROZ ME OSJETIŠ…DAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

Tonino : A vojim Vas mogu  gedati dok pavate.

Mrs. Irbina: MOŽEŠ LJUBAVI,SUDBINA MI ŠAPNULA MORA DA JE PREDIVNA ALI NE MOGU SAD ČITATI…KASNIJE ĆU KAD TEBE NE BUDE,KAD JE ČUJEM KRV MI ZALEDI A ISPRED OČIJU OMAH NAŠ PLES I TAKO MI TEŠKO BUDE, JA BI TO OPET PONOVILA

Tonino : Ma što teško, sve je čarobno pa makar se sa Vama devet galaksija daleko odvijalo kad u mislima svakim trenom ne dozvoljavate da normalno dišem, razmisljam da hodam il potrčim

Mrs. Irbina: ALI SVEJEDNO FALI TOJ TOPLI ZAGRLJAJ,FALI ONAJ SOČNI POLJUBAC….FALE MI TE OČI DA IH POGLEDAM DOK ME POLJUBIŠ….SVE BI TO TAKO TILA PA MAKAR NA MINUT

Tonino : Obozavam da Vas vojim pa makar i nakrnjeno, bez Vaših usana začinjeno, al dolazite. Vaš uzdah toliko priče ima u sebi što čeka usnama da se pokloni. Osjećam,svakim bićem Vašeg tijela stanujem a to me održava,srećica što spašava.

Mrs. Irbina: JEDVA ČEKAM, OD ŽELJE BI USKOČILA U TVOJU KOŽU IZ SVOJE….MA TI SI MOJE SVE… TI SI ME PODIGAO KAD MI JE BILO NAJTEŽE I SAD BEZ TEBE JEDNOSTAVNO NE MOGU SVAKO TVOJE PRISUSTVO PA MAKAR I U MISLIM A U MENI NAPRAVI BRDO SREĆE I ZADOVOLJSTVA,OSMIJEH JE NA LICU SAMO RADI TEBE..

Tonino : Dok Vašu sliku promatram sunce polovinom otkrilo, osmjeh bljesti  a usne bih tako na prevaru naveo da im malo svoje tajne pretovarim.Divni ste, kako god il bilo kojeg ugla sagledam sve najljepše u Vama osjetim i promatram. Zasto ste tako savršeni i moja neodoljiva slabost postali, vojim da se patim žudeć pokraj Vašeg jastuka čekajuć da se Vaša volja dogodi da me zagrlite i toliko toga poklonite.

Mrs. Irbina: TOJA ČUPAVICA…KOJA ISKOČI IZ KREVETA PRIJE NEGO OČI OTVORI,ODMAH TEBI POLETIN DA VIDIM DALI ČEKAŠ ME,A KAD TELEFON ZAZVONI, OLOVČICA SE POJAVI IZLUDIM ,KRV U ŽILAMA OD SREĆE MI ZALEDI A SRCE OĆE DA ISKOČI OD ŽELJE DA TE ČUJE IL UGLEDA….VOJIN TE

SAMO DA TE OSJETIM….ZATVORILA BI OČI I TI ME VODI….DA ZAJEDNO PLOVIMO MA NIKO NIJE SRETNIJI OD MENE, VOLIN SVAKI DIJELIČ TVOGA TIJELA…..

Tonino : Dal je netko sretniji… ma jeste malo sutra !!! Divna ste, predivna da nemate pojma koliko ste me očarali, svojom ljubavlju zaludili, sahranili da slijepac sam pored Vas postao, samo vidim i priželjkujem Vas, i to najslađu polovnjaču hehehehehe

Mrs. Irbina: GADE BEZOBRAZNI, MA KAKO TE NE VOLIT KAKO KAD SI MI SVAKI DIO TIJELA OSVOJIO ,ZALUDIO SVE TEBI PRIPADA….

Tonino : Vojim Vas bolja moja polovino, ma što drugi da pričaju lažu il ukrašavaju vojim Vas lipoto mojih nemira.  Ma tijelo je nista kako dušama žuborimo

Mrs. Irbina: ALI SVEJEDNO BI JA MALO DA SE TIJELIMA ONAKO SPOJIMO DA TE CIJELOGA OSJETIM…

Tonino : Duša je viši stadij čarobnih dešavanja

Mrs. Irbina: JA BI TEBI

Tonino : Dame biraju , ok prihvatam ples.Kako je lipo jutrom biti sretan da te dan cijelim svojim koprcanjem nasmijava. Vojim, vojim, vojim da Vas obozavam.

Mrs. Irbina: OBOŽAVAM TE GLEDATI….SVAKI DAJ DIJELIČ TIJELA BI USNAMA NJEŽNO PROŠLA….UFF DA BAREM NA KRATKO SAD MOGU DOĆI….

Tonino : Samo sekundicu da te osjetim, da se razletim da me toliko u toj sekundi osjetite da dovoljno bude za 11 godina

Mrs. Irbina: MA NE ZA TAKO DUGO,ALI SVE BI DALA ZA TAJ OSJEĆAJ

Tonino : Zasto ste mi tako lipi i čarobni kada me jutrom posjetite Vašu ljubav poklonite a pisma putuju sve to dokazuju.

Mrs. Irbina: SVE JE TO RADI TEBE,JA SAM TVOJE OGLEDALO….ŠTO VIDIŠ NA MENI TO SI TI

Tonino : Hvala Vam sto me svake sec podsjećate da sam Vam potreban jer sam tako Vašim mislima otrovan a to čini posebnim samo Vašim i čarobnim

Mrs. Irbina: MA SAMO MENI PRIPADAŠ….OD ONOG DANA KAD SI ME DOTAKAO…POLJUBIO… UVIJEK BUDI TU….

Tonino : Sa Vama bih mogao bez i jedne riječi romane tijelima da ispišem

Mrs. Irbina: I JA ISTO….ZATO KAŽEM DA BI VOLILA DA NAM SE TIJELA BAREM NA MINUT OPET DODIRNU …SPOJE,,,,DA OSJETIM TU ČAROLIJU MEĐU TIJELIMA KOJA MI TOLIKO FALI….

Tonino : Mašta  sa Vama u naručju dobije čarobnu auru, pa se zaneseni dušama slijepljeni u 44 galaksiji krećemo dok zalutale izgubljene  ljubavi tuznih dusa budimo

Mrs. Irbina: KAKO TE VOLIM GLEDAT NA OVOJ PHOTOGRAFIJI,ŠTO PRATI ME SNOVIMA KAD TE NEMA

Tonino : Usne Vas žare, osjećam toliko toga su skupile da bi vulkanski eksplodrale

Mrs. Irbina: DOĐI DA SE NE RASPUKNU OD TOLIKOG ŽARA I ČEŽNJE ZA TOBON

Tonino : Ljubav , žena, sreća ste svih mojih maštanja kroz životna lutanja

Mrs. Irbina: SVAKI DIO MOGA TILA TE ŽELI….TOLIKO FALIŠ…UVIJEK ĆU TO LJUBAVI BITI..

Tonino : Sve bih Vam uzeo od vatre bi se istopio da bi se u jedno biće sapleli najljepšom ljubavlju svezani. Ajme što ćemo raditi kada se sve sastavi. Dozvolite da ne prestanem da Vas obasipam, zavodim i neprekidno osvajam da me žeđ prema Vama nikada ne prestane, bit ću strastveno naporan žderonja, Vaše ljubavi pohlepan

Mrs. Irbina: NIKAD NEĆE U TO SAM SIGURNA STO POSTO…..PRVIH PAR DANA ĆU TE SAMO RUKAMA PREPIPAVATI DA SE UVIJERIM DA SI TU DA SI STVARAN I NAPOKON MOJ,.,,,ONDA ČU TE LJUBITI,MAZITI,PAZITI,MILIJUN PUTA TI DOKAZATI DA TE VOLIM I DA SI MOJE SVE……SVAKU IZGUBLJENU SEKUNDU ĆEMO NADOKNADIT,SVAKU PUŠTENU SUZU OSMIJEHOM I POLJUPCEM ĆEMO ZAMIJENITI,SVAKU RANU VIDATI I JEDNO OD DRUGOG SE VIŠE NIKAD NEĆEMO ODVAJATI

Tonino : Ovo jutro nas sunce razbucalo, toliko toga još žešće rasulo i ta nas čarobna prašina svakim mrvicama duše i tijela obuzela da se pamet u podrumu ostavila a mi tepamo gladni jedno drugoga

Mrs. Irbina: BAŠ SAM TE GLADNA…..

Tonino : Idite pokupi svoje bisere,čekaju na Vas a ja sam u Vašoj školjkici kad Vam zatrebam samo otvorite, i sve će se pokazati koliko značite mi

Mrs. Irbina: UVIJEK SI TI UZ MENE JA TE SVAKODNEVNO IZ TE ŠKRINJICE IZVLAČIM I SEBI OTIMAM JER BEZ TEBE VIŠE NEZNAN…..VOLIM TE, RADI TEBE OVA SREĆA I POSTOJI….

Tonino : Neka Vas ovaj dan još više mojom proziva osmjehom sreće ludilom dokaziva da sretni ste jer ste mojim srcem vezani,vojim Vas  nedefinirano je slatko ludilo,samo stisnite me kao da sam tu u Vašim grudima neka se duša otima

Mrs. Irbina: NIJE MENI NIKAD DOSTA TVOJI RUKU TVOGA TILA…..

 Tonino : Dal je ovo normalno  što se ovim jutrom kroz zrake sunca u nas umiješalo, nekakvim požudama strefilo , al neka je ne bunimo se radi takvih čarolija

Mrs. Irbina: TO JE DIO MOG ŽIVOTA ZA TO SE JUTROM BUDIN….MOJ ŽIVOT SAD IMA NEKI SMISAO….VOLIM  TEEEE, LUDO TE VOLIM

Tonino : Znam da odlazite al na kragni duše sam umotan da Vas kad god zatreba podsjetim

Mrs. Irbina: TU SI BLIZU MOJIH USANA

Tonino : Ne brinite uvijek sam tu da uskočim dok me vječnošću ne zarobite,odlazite ženo dosadna ,umrijeću od ovolikih požuda, KOROVU najslađih razloga.

Mrs. Irbina: NEČEŠ NE DOK SAN JA UZ TEBE…………………………..

Tonino : Eto draga poštovana Gđice Irbina tako se priča između nas i kad spavamo bez naše kontrole snovima otima i odigrava.

Do sljedećeg susreta dal preko pisma, telefonskog razgovora srce Vas moje kriomice otima te uvijek u slatkom kutku zadržava.

Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.05.2013                                               rani sati najljepši za pisanje 05 i 42 minuta

JUTRO SLATKORJEČIVO

uz peetrolejku 

I dok je jutro slatkorječivo dušu zatrpavalo,

ona se na jastuku razbaškarila, priziva.

Sve bi u krilo da mi uskoči, strašću ponudi

svoje usne nemirno vodopadima razbukti

da bi pokazala što je noćas sanjala,

koliko joj znače iz duše mi posvećeni stihovi.

 

Kako nemože da odoli da ne nazove me,

za srce i dušu slatkim mislima uštine,

da moje na stotine puta ime ne spomene,

kada cvijeće zaljeva, životu  zahvaljuje

svakoj biljci svoje slatke snove prepričava

da mi ako je ikako moguće

svu njenu ljubav prenesu i poruče .

 

Da je život zajedno jedina nedosanjana karika

što je njenom srcu što hitnije potrebna.

Obožava svaku moju misao,

svaku riječ , svaki stih dušom procjeđen.

 

Rado bi ona kroz osmijeh prozborila

I kad nemam nista sa tobom je sve

A kad imam sve bez tebe je nista.

 

Osjećam dok  pišem  ona krmeljava dušom sletjela.

A pjesma na radiju odjekuje… Ain’t No Sunshine

Samnom bi zaplesala, tijelom sve dokazala

sa zadovoljstvom prihvatam,i usnama dopuštam,

Uz tijelo čarobno je stisnuo, mislima zaplovio.

 

Dame biraju… Pozivi me !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 29.05.2013

u jutarnjim ranim satima oko 05 i 22 minuta

 

 

O Bože jubavi !!!

oproštaj 

O Bože jubavi,ovaj moment trebam priznati,

Želim tako silno i čvrsto da stegnem i zagrlim.

Da me toliko potpuno požudno strastveno osjetiš

Nek suze izobiljem sva čekanja prepričaju.

 

Samo pusti me, da otplačem iz ljubavi

Tišina će korice  knjiga svezati

Da se ne zaboravi, ne izblijedi

Koliko ljubavi jedno za drugo

U nama izobiljem postoji.

 

Hvala ti, vojim te muvice

Vojim više nego li i postojiš

Nego što ikada možeš da zamisliš

E  samo tračak je to u meni,

NE ZABORAVI

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.05.2013 u 12 i 24 minuta

44 dimenzija !!!

 životna kapija

Milostiva, divna Gđice Irbina !!!

Sjedih na stijeni našeg izvora, voda nagrnula kao da plače što Vas nema taj tren da se zajedno ismijemo, izluđeni ledenom vodom umijemo  da bi nas strastveni poljubac u normalu vratio. A dole kroz kanjon vozila tutnjaju, u meni se neka sjeta skupila, zašto pustih Vas da odletite nakon nezaboravnog tjedna prepunog toliko slatkih i neplaniranih dešavanja.Kroz Vašu kosu prstima češljanja, zagrljaja dugim a tako kratkim noćima. I onda zavukoh se u vrt lažova i maštanja, korjenje naših srca sudbina tamo uvezala. Vašeg tijela opojni mirisi sve vjetrovima kroz pećinu nanosi, oči kad zatvorim usne čujem Vam kako zborite da volite i želite me.Tako zatvorenih očiju sa Vama poletim, krošnjama Jasena i borova razletim dok nam anđeli na leđima cvrkuću, šapuću, ovo je vaša čarolija jer ste je prošlošću zaslužili. Nesvakidašnje Svijetlosti obasjaše putanje našeg maštanja, jednostavno usta zanijelima koja čarolija u nama.

Ni sam se ne sjećam koliko dugo je sva ta čarolija trajala dok me miris svijeće il uljanog kandila nije probudio. U uglu je Vaša slika stajala, i uljana lampa što prigušeno čuperke Vam obasjava. Skupih se nekako rastrzan ne shvatajuć iz kojeg svijeta sam prispio, što sam doživio a što sanjao. Kao iz neke zemlje nedođije, prostora odsutnosti, duša mi se od tijela odvojila sa Vašom dušom sve uspijeva. Čarolija bez daha ostavlja. Niti ždrijebeta niti kočija, bez ruku i stopala kroz dugu se kapljicama rose provlačimo, jezdimo paučinom ljubavi prikriveni i  svezani.

I dvije duše vjetrovima spetljane, mlječnim putovima raspršene kroz sva agregatna stanja ljubavi smo protutnjali, samo led i hladnoću izbjegavali.

Gorko sa slatkim miješali, vinom požude samo kroz sjećanja gostili. U oluje iz igre uskakali da bi neke sulude mladanačke hirove zadovoljili. Kroz suho pa vlažno snove cijedili neka nova rješenja izmišljali da bi se jedno drugom dodvoravali.

 

O Bože kako Vam je duša čarobna, prepuna svih najljepših duševnih plodova, svega se u Vama izobilje nabilo, potpuno me ugostilo. U nekoj 44 dimenziji smo preplanili kao jedno savršeno duhovno biće krstarili.Toliko zarobljenih parova iz smetova galaksija oslobodili i sa nama su krenuli bez nekog plana il pravila, samo nek se ljubav događa. Svi nam zavidjeli, takvo ljubavno jedinjenje nikada nigdje po galaksijama nisi susreli niti vidjeli. Iz nas je posebna svjetlost blještila, kao svjetionik zaljubljenim parovima. Toliko sam Vas čvrsto držao, u čarobno jedinjenje sjedinio, tijela nismo imali al smo dušama čarobno uživali.

I tako presretni neke duše smo u kavezima samoće susreli, sve im želje iz duša isprali, prazninom su zvučali, bez ikakvih prohtjeva, praznina se u njima skrasila. Nisu niti disali, meduze ih neke slijepile, niti što dolazi niti odlazi  dok vriscima upozoravaše sve zaljubljene parove da se do kraja života ne rastave.

 A nas dvoje tako ponosni, na daleko kroz više galaksija primjetljivi samo bi se stresli i tim jadnicima barem mrvice života i ljubavi iskrene poželjeli.

Gdje god smo protutnjali gorčine u medovinu smo pretvorili, zime u proljetnje behare pretvarali, tuge sa lica ljudima osmjehom ispirali.Nesanice žarkom požudom  oštrili da bi se ljudi iz učmalog propalog života probudili. Na jedan tren smo postali vladari galaksija svjetlosti od ljubavi što u nama se šepuri. Visinama jezdili do najviših vrtova i visova ljubavi žudili, da strastvenu ljubav još više doživimo savršenstvom ovjekovječimo. Preko Mjeseca i Jupitera slali poruke da se među galaksijama ne zaglave, takvo čudo nas toliko opilo da je vrijeme bukvalno sekundom nestalo. Čitavo vrijeme nam ne biješe jasno da se duhovno uživanje toliko iznad svega uzdiglo, tjelesno u zapećak uživanja zaglavilo. Toliko smo toga željeli za nečim tragali, uz put toliko toga vidjeli i nauživali da ima dovoljno za još 44 života da trošimo još bi toliko ostalo.

Bili ste dio kraljevstva maštanja, toliko pređenih ljubavnih duhovnih sjećanja. Mogli smo sve stare davno nestale prijatelje susrest, dašak naše sreće trenom udijeliti, da im se duša iz samoće odmrzne i ponovo na put ljubavi navrne. Naša ljubav postade zvijezda vodilja, mlječni put svih ljubavnih sjećanja, glavni prozor do strastvenih dodira. Postadošmo beskrajno polje poljskih cvijetova u kojem izobilje ljubavi uspjeva zahvaljujuć našim obrisima poklonjenih sjećanja. I ako smo tijela privremeno odbacili ona se zagrljena pod krošnjama višanja prikrili.

A krošnja se plodovima nadvila toliko našim željama za ljubavlju prelila, skoro da sokovi cure da se pokažu koliko smo jedno za drugim žudili , svu ljubav kroz dugo čekanje sjedinili.

 I da se samo jedna višnja ubere galaksiju jednu može ljubavlju namiriti da se sve ponovo probudi, iskreno zaljubi, svoje davno neostvarene želje napokon doživi.

 A nas dvoje radošću svezani, glave uzdigli , ponosi što smo toliko toga od sebe najhumanije podijelili. Uspješmo da toliko osmijeha sreće ponovo na lica samotnih razočaranih dijelova duše svratimo, da im se pokaže da nada nikada ne nestaje, da je sudbina svakome njegov kofer spremila, samo se treba sandučić sa ključem čekanja pronaći i onda zajedno u svijet krenuti.

Neka ih Bog dragi pripazi i u sve kao i nas dvoje uvjeri da za iskrenu pravu potpunu ljubav vrijedi sve i jednu suzu proliti, toliko vremena žudeći i čekajući da se napokon najljepšim slikama i dogodi.

 A nas dvoje duše smo pronašli , sa Božijom pomoći sjedinili, jedno drugom smisao života postali.

I sada Vi meni kažite dal sam ja uopće normalan kad Vas ovako čarobno doživljavam. Dal sam na nekim nesvjesno navučen drogama, od kuda ove silne zvijezde i galaksije, mlječni putevi razne orbite i galaktičke prašine.

No sa Vama sam jedino uspio, nemogući san smo ostvarili, nadam ste da ste i Vi sve doživjeli, u svakom trenu tamo daleko u svome sobičku uživali. Jer svake noći kada zaspete osjećam kako me pozovete da zajedno krenemo dok nas zora na prevaru ne uhvati pa pokuša da ucijeni i kaže da se to više ne ponovi. No mi kao djeca tako sjedinjeno stisnuti u zagrljaju duša stopljeni na dugo i široko tepali, jedno drugo štipali koja milina se oko nas događa dal je to barem mrvicu istina.

 

Eto ljubljena , što se sve po mojoj zaljubljenog glavi otima, toliko pokušava da Vam se dokaže i pokaže koliko mi naša ljubav znači i da bez nje bukvalno sve prazno je. Sjetih se usamljenih duša one crne galaksije, svi žive u nekim ogromnim dvorima a tuga im izbija u očima, mrak im svuda dušom zavladao, sve bi u preah bogatstvo pretvorili sve i jedan kamen bi zubima tucali samo da mrvicu naše ljubavi dožive, al život tako ne ide, il si odabrao novce i dvorove a ljubav u zapećku za drugu dušu ostane. Kada shvatite več tada kasno je druge šanse ne postoje.

Vojim Vas , i po tko zna koji put iz dubine duše i srca obećajem, zaklinjem se na čekanje ma koliko bilo potrebno, sve se može izdražati ako moje srce u Vama još uvijek postoji.

A vaše tako strastveno osjećam u meni ritam njegov ne prestaje, svake sekunde poručuje , mislima bar pozovi da , fajiš joj, fajiš svakog dalekog momenta.

Vi ste moja muvica majena koja mi sve u trenu raštima, osmjeh iz najveće tuge podigne….ne mogu više pisati još 11 stranica bi trebalo.

Molim Vas opet se javite kada Vam vrijeme dozvoli da Vam se srce otvori, pa progovori što bi možda od moje skromne duše poželjelo.

 

Vječno Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.05.2013 u 02 i 35 minuta

 

 

SUDBINA MI ŠAPNULA

PRODORNO

 

Sve što mi se lijepo dešava, razlog je njenog žubora.

Skakuće vrletima duše i srca mi pustinjom ranjenog.

Svakim tragom sve se razigrava, maza moja ludica.

Divan je osjećaj kad kaže tepajuć  da joj nedostajem.

 

Da u sve i trunčici njenih želja se od ljubavi napinjem.

Jedno drugo nismo čekali nego bljeskom žureći spojili.

Sa njom sam shvatio da sam u prošlosti usamljen patio.

Nista od prave ljubavi nisam doživio, gušenjem bortao.

 

Žubori,kao najveseliji potok što čigrasto vrtloge zaskakuje.

Nebi li kapljica požude na usnama čekanja osvanula.

Pa nemilosrdno svim podlim slatkim željama gospodarila.

Molim je, ne odustaj Žubori, bićem magičnosti prozbori.

 

Radost neprekidna sa njom putuje, čarolije pobuđuje.

U vrtu srca mi skakuće, žuborom ritmove izluđuje.

Na dlan srce i dušu polažem, trajno da raspolaže.

Sudbina mi šapnula, ljubav života snjom mi suđena.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.05.2013 u 04 i o1 minut

 

 

Moram Vam ovaj san ispričati !!!

VITEZ I LJUBAV 

Ljubim ruke moja neosvojiva Gđice Irbina.

 

Dobro jutro Vama rano raniteljima dok se brkovi snjegova sa vrhova planina osmjehuju kako su nas jutros spržili. Maj se skoro potrošio al naručeni za naivne iznenadni  snjegovi vrhovima planina se snježnom nakostriješenom kapom šepure. Dok prve jutarnje zrake sunca bljeskom kroz pahuljice i visoke smetove svjetlosne signale ranoraniteljima prosljeđuju da pripaze što će obući.

I onako krmeljavih očiju prozor otvorih, niti pola šest ne otkucava  a Vi nepopustljivo ste privjesak mog nemira.Ne ide, dan mi neće uspjeti ako Vas sa izlaskom sunca na svojim usnama i mislima ne osjetim, ako me slatka jeza ne prodrma, naježi Vašom neopisivom ljubavlju. Toliko ste nezamjenljivi u svakom dijelu mog skromnoga života postali. Nekako dan mi u miru prošeće ma kakvi problemi me pratili, sa Vašom podrškom mislima i osmjehom preskačem sve prepreke, ma koliko probleme slali i podvaljivali na mene. Ma koliko pokušavali da me iznenade il polome, sve jači sam. Vaše prisustvo ima posebnu snagu kao neki mentalni čarobni napitak

Znate onaj osjećaj kada možete kao kroz šalu sto poslova istovremeno da odrađujete, mentalna snaga Vam je tako nepolomljiva, što je više pritišću sve snažnija je i ne salomljiva. I tako dok na terasi polugol i kratkih rukava u daljini promatrah izlazak čarobnog sunca preko snježnih kapa i vrhova uhvatih sliku na svome licu. Samo mi kroz misli prošle noći san protrči. Sjetih se da sam baš Vas  kroz Vaše djetinjstvo sanjao i zamišljao kako ste odrastali.

 

Sve planirah dal da Vam jedan san ispričam na ovu požutjelu hartiju nazidam. Tako čudne slike sam dobijao između nekih prostora se skrivao i sve neku djevojku pratio. Kao da ste Vi u svojoj mladosti mada se Vaših slika ne sjećam jer mi nikada niste niti jednu poklonili.Znam da je bila mladost  razigrana, mladost sa pregršt svojih uspona i padova i sve se to nekako tutnjem kroz jedan san provalilo. I taj mi se san preko dana toliko puta javljao , tako bistre slike sam imao, skoro da se sjećam svake pocrvenjele nozdrve, nakostriješene obrve, crvenila u licu i kraljevskog osmijeha.

Čupkica, djevojčica u duši još podivljala nekog tipa ne trku, frku upoznala i dok je trepnula nekoliko godina iscurilo i već je na rukama dva prekrasna životna poklona imala, djecu mu izrodila. Dijete djecu je donijelo, u dvije godine silom sazrilo, život potrošilo. A prije toga život mladosti joj pregledah, sve u nekim detaljima, zamagljenim slikama. Kao razmaženo derište, na svoj način svojeglava, sa ogromnim rupicama od osmijeha. Vidjelo se da je životom potpuno uživala, djetinjstvo čarolijom doživljavala.Vreli ljetnji dani se prelijevali suhoparnim noćima, a ona dijete planine nije na to navikla, često puta u hladu bi ostala da bi dušu povratila.

I onda odjednom suknje i haljine pošla nosati, momke izazivati. Jednostavno nemir u njoj je stanovao, uvijek u neke probleme je uskakala, izazivala, voljela da bude u žiži dešavanja bez obzira što se neplanirano u probleme uvaljivala, glavna faca je postala. Uspaljeni vukovi oko nje su skakali nebi li se njene krvi napili. Izgledala je kao srna ranjiva, al se nije tako lako davala, znala je na vrijeme zamke im izbjeći u trenu u šumarak sigurnosti odskočiti. Užasno samouvjerena a toliko ranjiva , nikome nikada nista nije objašnjavala samo bi na svoju ruku sve odluke donijela.

Onda se kao majka pojavljuje, al još uvijek dobar dio divljine u njoj stanuje. Voli da uživa , lumpuje, jednostavno takva je, na miru nemože da ostane. Pa se počele javljati trzavice između tek uvezanih ptičica, i on jednog dana samo odleti, bez objašnjenja sve joj ostavi i nikada više ne javi, razlog što je to sve smetalo da je bez pozdrava nestao.

I tu mi se san ne da prekine,nego u druge događaje navodi. Valjda moje i Vaše želje da ispuni. Uzimam telefon, pozivam a ono zauzeće, pola sata pokušavam da  Vas dobijem al ne ide, Bože rekoh sa kime toliko dugo razgovara. I onda mi pade na pamet kako često jednu te istu stvar radimo, da je moguće da i Vi mene pokušavate nazvati, slatko sam se nasmijao i gle čuda nakon toga ste me pozvali i rekli da me pola ure zovete al sam zauzet. Oboje se slatko dugo na telefon smijali.

I evo što bijaše to jutro našeg tepanje preko žice:

 

 

Ljubavi

 

Irbina:VOJIN TE

 

Srićo mojih zora

 

TAKO BIH TE SADA GEDALA, MAJO UZIVALA, NAJDRAŽE MOJE VOLJENO

 

Svakim trenom tolika lipota sa Vaših usana uzima , uzima me nekontrolirano

Vojim Vas krmeljavu, rasčupanu, ljutu, nemirnu, gladnu, žednu samo budite u mome krilu da Vas obožavam

 

ZBILJA JOŠ SAM SVA KRMELJAVA, DOLETILA SAM RAVNO IZ KREVETA JER SAM ŽELJNA TEBE I TVOJIH DODIRA

 

Nema ljepšeg osjećaja nego osjetiti sreće nemir kada se pojavis

 

TOLIKO SI MI SLADAK DA BI SAD OVAJ TREN DA MOGU ULETILA KROZ TAJ PROZOR POŽUDE I POLJUBILA TE, JA BI TE SAD TAKO STISKLA I LJUBILA DA NEMAŠ POJMA, FALIŠ MI ZA POLUDIT

 

Fajite, previse fajite ma koliko Vas imao,nemate pojma koliko volim Vas.

 

TI SI MI NEKAKO NAJSLAĐI  NE MOGU SE SKONCENTRIRATI  NA MISLI, SAMO BI TE GLEDALA

 

Neznam dal čujete glazbu u pozdanini, When a Man loves the woman !!!

 

ZNAŠ S KOJIM GUŠTOM O TEBI PRIČAM…..MOGLA BI 3 DANA BEZ PRESTANKA S NJIH DVIJE RAZGLABATI O TEBI,SAD ČUJEM,I SVA SAM SE NAJEŽILA

 

Molim Vas budite moja , budite moja da Vas i najsitnije detalje moje ljubavi poklanjam da Vasu radost u život svakim trenom prinosim

Slatke suze su dokaz da sam toliko iskren da Vas toliko volim i obozavam, da bez Vašeg nemira u grudima ne štimam, da ste toliko bitna karika svih mojih dešavanja postali.

 

MA JA VEČ JESAM TVOJA SAMO TI TOGA NISI SVIOJESTAN JA TEBI CIJELA PRIPADAM SVAKIM DANOM SAM KORAK TEBI OD PRVOG PUTA KAD SAM TE UGLEDALA…MOJ ŽIVOT NEMA SMISLA BEZ TEBE…JA SE SVAKIM DANOM TIJEŠIM DA SMO MI ZAJEDNO ŽIVIMO SKUPA TI SI MOJ JEDINI A JA TVOJA SAMO SI POSLOVNO OTIŠAO JER SI MORAO I JA TE ČEKAM…KAD SE VRATIŠ DOLAZIŠ PO SVOJU MRVICU I IDEMO ZAJENO…..

 

Eto iste misli nas održavaju,da dođem kao OTAC NA SLUŽBENOM PUTU.

 

MA JA TEBE NE DA OSJETIM NEGO MI SAMO FALI TVOJE TIJELO DA ME DOTAKNE ,DA ME ZAGRLI

 

Vojim Vas sretnu vidjeti, samo  tada svi nemiri nestanu.

 

MA PRESRETNA SAM ČOVJEČE NAPRAVIO SI OD MENE NAJSRETNIJU ŽENU SVITA DA TOGA NISI NI SRETAN,UHHHHHHHHHHHH

SAMO MI FAIŠ TI

 

Tako treba, brzo se vraćam.

 

DA BUDEŠ KRAJ MENE DA MI BUDE LAKŠE DA ZNAM DA IMAN NEKOGA KOME JE STALO GO ME VOLI I KOGA JA VOLIM

 

Vojim Vas i kada plačete jer znam da su suze sreće u njima svoj puteljak pronasle

 

FAJIŠ MI

 

Eto Vaše suze zarazne kao zijevanje postale pa i moje nagrću nešto šapuću i one žele da pokažu da i ovamo iste požude i praznine stanuju, da Vas žele u naručju jer ste toliko potrebni, hvala Bože na ovoj sreći mada kroz patnju je pružena

 

SAMO DA NAM DA DA BUDEMO JEDNO UZ DRUGO…NE TRAŽIMO PUNO…VIDI DA JEDNO BEZ DRUGOG SAMO PATIMO…

 

ČUJEM ŠKRIPU VRATA !!!

 

Moja požuda pokušala iza leđa da Vam priđe u vratić pa uho poljubi da osjetite da postojim samo za Vas postojim, Vaša sam najslađa dekica sto Vas noćima čuva i pokriva

I JESI PRIJE SPAVANJA TI SLIKU POLJUBIN U MAJICU MAŠTE SE ZAVUČEM STISNEM I POMOLIM BOGU ZA TEBE ZA NAS….DA OVOJ PATNJI DOĐE KRAJ I ČIM  POČMEN TONUTI U SAN BLIŽE SAM TEBI.  ZATO VOLIM NOĆ JER TAMO SMO STALNO ZAJEDNO ….DOĐE MI DA VRIŠTIM OD PLAČA KOLIKO SE SVE TIŠTI I BOLI BEZ TEBE,MA KOD MENE TU NIŠTA NE VALJA BOLJE DA ME NE VIDIŠ OVAKO CMIZDRAVU

 

Ma da Vas na ćelavo ošišaju, maškare od Vas naprave dio ste ljubavi neopisive

ZATO MI TOLIKO I NEDOSTAJEŠ

 

Čekić ste mojih srčanih ritmova,ona macola velika ste postali.

 

SAMO DA MI JE U TE RUKE DOČI…PA JEL PUNO TRAŽIM….

 

MAŠTARSKE  MAJICE, NAJSLAĐE , NAJMEKŠE DEKICE KAO USPAVANKA

 

Nema nitko pravo da nam zabrani da se ovi trenutci ne doživljavaju, danam život olakšavaju i smisljavaju

 

MA JA BI ZA OVO UBILA,NE DA NEMAJU PRAVO NEGO IM TTO NEDAM PA TAMAN DA SE NEBO NA ZEMLJU SPUSTI OVO MI JE SVE ŠTO IMAN

 

Dižem kredit požude ma kolika kamata se na leđa natovarila

 

DA ZNAM ŠTO TOČNO TREBA NAPRAVIT ISTI TREN BEZ SEKUNDE RAZMIŠLJANJA BI TO NAPRAVILA.

 

Naša skrivena ljubav mi dođe kao najljepše skriveno pismo mislima, otvorim ga kad god poželim i nema nikakvih opasnosti niti dokaza da nam mogu nesto dokazati a ljubav tolika prevatrena postoji cijele nas pokreće.

Koliko god da to pismo otvaram pa čitam uvijek nesto novo doživljavam uživanje ne prestaje.

 

MA OVO JE NEŠTO ŠTO NIKO NIKAD NE DOŽIVI…OVO JE ONAJ NADOMIJESTAK TEBE,MADA TE TEŠKO ZAMIJENITI….TO JE GOTOVO NEMOGUČE…. I KOD MENE JE TAKO SVAKI PUT SE ZALJUBIN JOŠ VIŠE I JAČE U NEKI NOVI DIO TEBE….UFFFFFFFFFFFFFFF

 

Vojim Vas ne brinite, kad se počešete il nasmijte to sam ja.

 

 

VOLI TEBE TOJA MRVICA NEOPISIVO PUNO

 

Idem nešto pojesti od jubavi ogladnim,

 

POJEDI NEŠTO I ZA MENE

 

Svaki zalogaj ste usana.

 

I TI MOJIH

 

Svaka kapljica vode.

 

SVEGA

 

Ajde više spustite slušalicu, crkoh od gladi.

 

TI PRVI

 

Kako iz suza skačemo u osmjehe

 

POSEBNE SU TO EMOCIJE KOJE TI U MENI PROBUĐUJEŠ

 

Krivi ste sto me sebi pustili,nema kajanja

 

MA NI TRENA NE ŽALIM

 

I onda se taj razgovor završio, toliko mi to nekako svjesno izgledalo, svaka mimika Vašeg osmjeha il suza mi je treptala pred očima.

 

Eto vidite da ste me totalno okupirali, kako kroz snove tako i danima kroz požudna maštanja, al se ne bunim, zbog Vas imam smisao i radujem se što ovakav preporođen postojim.

Ostajte mi dobro moja mašto, moj smisao, srećo svih mojih osmjeha !!!

 

Vječno Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno 27.05.2013 u 08 i 18 minuta

NACIKNUTA FALIČNA LJUBAV

životna kapija 

Dugo godina zajedno su hodali, svoju vezu kvalitetnom nazivali.

Svi su govorili koji sretan par, kako ih je lijepo vidjeti, zavidili.

Podmladak dobili, skućili, sve na dlanu imali, tako su govorili.

Sve je složno i lijepo za javnost izgledalo, u potpunosti sve štimalo.

 

I njihovi roditelji su na neki način bili presretni, eto nek su se primirili.

Društvo zabave i veselja su imali, lumpovali, partije rado obilazili.

Gdje god je trebalo organizirati oni bi to sve preuzeli, u detalje razradili.

Novac nije neki problem postao, život uvijek sasvim dovoljno donosio.

 

Motori i kacige skoro da su postali dio življenja, mladalačkog ludovanja.

Na more se redovno trčalo, orginalne naočale nosilo, snobizam zavladao.

Al nešto, nešto je tu falilo, nije baš u bobu sve štimalo, zrakom se skrivalo.

Prvo se među njih ubacila sitna snježna pahuljica, ljubav svađom šokirala.

 

Od tada krenulo podlo zahlađivanje, ljubav se hladnoćom načela, ujeda.

Nesporazumi sve češći se javljali, jedno drugo optuživali, više ne ide…

Galama i deranja u kratkom roku bi sav postao razgovor il dogovor.

A za javnost još uvijek sve se lijepo prodavalo, nek ne saznaju dušmani.

 

Djeca su patila jedno po jedno su gubili, roditelje u svemu imitirali.

Agresivci postali, sve kroz deranje i galamu rješavali, starije oponašaju.

Onda se ledenjak među njih uvalio, krevete u razne sobe rasporedio.

Brod života se počeo hladnoćom sjevera na pučini gubiti, ljubav se ledila.

 

A tako malo falilo, da su popustili, jedno drugom dozvolili da se iskreno izjada.

Tek tada bi svatili, kako pravoj ljubavi tako mala mrvica nedostaje.

Jedan zagrljaj, štipkanje , ugriz od milja i nezasitno bebičasto tepanje.

Jer ovako na izgled ljubav potpuna, hladnoćom  nacikla, nepovratno nestala.

 

I bolje je ako ne ide, neka se veza gušenja raskine , svatko na svoju stranu otkine.

Možda ih na drugoj strani baš ona dugo čekana nikada doživljena ljubav sačekuje.

Možda im ona oči otvori da prava potpuna ljubav postoji i sve loše se zaboravi.

Bog dragi će im dati pameti da im se u glavi rasvijetli, i sve najpametnije odluče..

 

Sretno im, šta god da odlučili, život je poljana trudom i ljubavlju sađena.

Kako posiješ takva žetva te iščekuje, plodove sreće il nesreće dobiješ..

Iskrena ljubav se nemože glumiti, ona se ima il nikako ne postoji.

Koga sreće Božija podari tome se i dogodi, zabezeknute izluđene ostavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.05.2013. u 02 i 24 minuta

 

OD KADA SE ONA POJAVI

ma koliko čekala 

Od kada se ona pojavi, od tada počeh snivati, maštati, luditi zbog ljubavi.

Mnogi se u nju razočaraše, očigledno na pogrešan kamen sudbine naletiše.

Kako pisma smo razmijenili, previše nježnosti prozborili, slabosti otkrili.

Sve se neka magija u nama događa, sa lica nam tragovi godina nestaše.

 

Mladost se u sred srca uvalila, krvotok vulkanom probudila, oči sjevaju.

Tuga se bukvalno ne poznaje, tragovi usahlog života su bezstraga nestali.

Kad se telefonom čujemo od sreće u grudima vrištimo, osmijeh otkriva.

Jedno drugo posesivnošću priziva, najslađe zamke riječima prosijava.

 

Teško im odoljeti, u zamku snova i mašte ne ulijetati, u sebi sve skrivati.

Mi vjerujemo u ljubav, trenutno se događa, sve nam damarima odgovara.

Slatki požudni bolovi cijelim tijelom odjekuju, užurbano poručuju…dolazi !!!

Trebam te ovaj moment, ovaj tren da budem ljubljen, cjelivan dražima uspavan.

 

Ljubav u nama skrivenim koferima je skučena, za nju, posebnu spremljena.

I kada nam se dogodi, sve zamrlo u nama kao daškom proljeća se probudi.

Dokaz je nepobitni da ljubav je rođenjem nam spremljena, njeno srce očekuje.

Budite strpljivi, ako ste je zaslužili, kad se najmanje nadate ona se pojavi.

 

Ona Vam je najljepša, svaki tračak njenih pogleda Vas cjelokupnošću obuzima.

Sve što učini, pokrene, za Vas je najslađe i najbolje, pogled se ne odvaja.

Paleta njenih vrlina Vas osvaja, djevojačkom ljubavlju vatrom rastapa.

Sve postaje vatreno sunčano, u trenu sve je rješivo, samo uz Vas kada je.

 

Od kada se ona pojavila, vučjaka u meni preglednjeleg ljubavi probudila.

Od tada počeh potpunošću živjeti punim plućima svaki dašak uživati.

O Bože Hvala ti, samo pored mene zadrži je da je monotonija ne preuzme.

Da me ostavi i nepovratno surovim vjetrovima zaborava odleti.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.05.2013 u 09 i 52 minuta

Na dobro Vam stiglo ovo pismo

IMA SMISAO LJUBAVI

Na dobro Vam stiglo ovo pismo Gđo Irbina !!!

Neka me noćas uhvatila filozofska žica pa sam htio sa Vama to podijeliti.

Dobre osobe se rođenjem životom poklone, i ako ih loša sudbina zapadne iz tih dobrih nevinih duša zna monstrum da postane. Svi se čude od kuda zloća u tim ljudima, što im to dušu razara pa su nesnosni, svi od njih bježe i skrivaju da sa njima nikakve veze niti poslove imaju. Jer tko sa sotonama poslove odrađuje duša mu se nepovratno u pakao zaklinje.

Jer kroz život da bi normalni ostali moramo bitke neprekidne sa drugima i sobom da vodimo. Pa nas čekaju odricanja, borbe prsa u prsa sa sopstvenim slabostima, osjećajima a to tako teško pada i razara sebe u red dovesti, potpunu kontrolu sebe i svih svojih osjećaja imati.

Pa se pedalj po pedalj naprijed mičemo pa grešku tako glupu napravimo da nas deset koraka u nazad povrati. To će nas il slomiti il još veću snagu dati da se opet život prekrasni pokrene.

E sa Vama draga Gđice Irbina uspijeh da dobijem sve svoje ratove. Bezbroj iskušenja životnih radosti, raznih pokolenja i prohujale mladosti. Donosih tako glupe al i pametne odluke, dolazih do malih i velikih pobjeda al isto tako bilo je preteških ranjavanja. Sa raznim idiotima i budalama sam vrijeme dragocjeno potrošio, glupom dokazati da je glup je užasno teška misija. Pa onda shvatih da su nepismeni pismeniji od onih najpismenijih jer su im tzv škole mozak isprale pa svoju prirodnu inteligenciju neznaju koristiti nego samo po naturenim šablonima nečijim živjeti.

Od kada sam Vas upoznao nekakva potpuna cjelina se u meni skrasila, toliko onih sitnih detalja posložila. Kao da su svi krugovi na svoje mjesto se složili. Kreativnost mi se iz mladosti vratila, toliko obzora životnih radosti otvorila.

Nas dvoje od prvog trenutka dragi Bog je spajao, kad bi zapelo rješenje bi trenom kroz maglu ukazao i sve bi se na najljepši način složilo.

 

Stalno vodim sa Vama razgovor uz NAŠE dvije kristalne čaše čim ih limunadom natočim, priča se zavrti.

Cijelo vrijeme Vam leđa čuvam samo naslonite se, kratki signal Vam sekundu prije vjetrićem sumnje proslijedim da Vas neka jeze uhvati da osjetite da nemir dolazi.

 

I onda se priča među nama zaholca, strast i požuda uvijek je tema među nama najčešća i najbitnija. Da se što prije spojimo, životno čekanje na peronu samoće napokon napustimo  te se susret naše budućnosti vječnošću zavali i onako skriveno , bez puno halabuke i dogodi. Samo nama poznati osjećaji toliko posesivne požude se kotrljaju i priča bi krenula:

 

 

Irbina:UPRAVO TAKAV JE OSJEČAJ….SAMO MI FALI TAJ TVOJ DODIR DRUGO SVE IMAN…SANJAM VEČ DANIMA TVOJE RUKE,KAKO ME GRLE I MAZE….I KAD SE PROBUDIM PA TO NE OSJETIM IMAN OSJEČAJ DA SVE NA MENI UMRE OD TUGE

 

Tonino: Potrošište me da niti došao nisam na bojna polja vaše ljubavi nepregledne.

 

PA ŠTO ČU KAD TE OBOŽAVAM NISAM JA KRIVA ŠTO SI MI TAKO NEODOLJIVO PRIVLAČAN….PA ME MISLIMA UBIJAŠ

 

Ah ti snovi  kakve zamke smišljaju pa nam sve u trenu buđenjem poderu.

 

VOJIŠ ME,  JEL DA DA VOLIŠ SVOJU MUVICU !!!

 

Sramota me reći, hehehehehe…

 

UBIT ČU TEEEEEEEEEEEEE, ŠTO MI ČINIŠ…

PISMA ME OPIJAJU, TAKO MI JE DRAGO DA SI GITARU SPOMENUO…TOLIKO MI FALI DA TE GLEDAM I SLUŠAM KAKO SVIRAŠ, A U TVOJIM OČIMA NEPREGLEDNU SLIKE SEBE OSLUŠKUJEM.

 

Sramota me reći koliku ljubav sam u ovim grudima sabio pa sačekujem tzunami da mi Vas jednog dana na prag čekanja nanese.

 

MENE NIJE SRAMOTA , SRETNA I PONOSNA SAM , KO LAV SA GRIVON KAD JE PONOSNO NOSI E TAKO I JA NAŠU LJUBAV ALI BI TILA KAD BI MOGLA VRISNUTI DA SVI ČUJU I ZNAJU KOLIKO TE VOLIM…ALI DOČI ČE I TAJ DAN….

 

Volim te i kad te ne vidim al kada Vaše pismo pristigne il Vam  sliku ugledam, odletim oblacima sreće neopisive.

 

MOJOJ SREČI NEMA KRAJA KAD SI TU..SAD MOGU IĆI DUŠA MI JE MIRNA SRCE JE NA SVOM MIJESTU,SAMO USNE SE ŽALE DA IM JAKO JAKO JAKO FALIŠ

 

Biži udari vjetrova se jedrima nemira osjećaju !!!

 

Čekam Vas na jezeru da zajedno poput labudova jezdimo, najsitnije detalje duše našom ljubavlju točimo.

 

VOLIM TE ,VOLIM TE VIŠE OD SVOG ŽIVOTA…..ONO NAJLIPŠE U ŽIVOTU ŠTO IMAN I ŠTO MI SE DESILO SI TI I TVOJA LJUBAV,

 

PREDIVNI SUUUUUUUUUUU LABUDOVI…

 

Ne muvice, zajedno smo to gnijezdo savijali, zajedno jedno drugom gugukali sve rane zakrpama tepanja vidali. Zato je svaki naš stih, svaka misao, svako pismo sa toliko iskrene vatre pregrijan, emocijama sazidan…teško se tome braniti.

 

TAKO ČE UVIJEK BITI SAMO, TA BLIZINA FALI DA JEDNO DRUGO ZAGRLJAJEM I POLJUPCIMA UMIRIMO, USPAVAMO….O BOŽE KAD ČE DOČI TAJ DAN…

 

NE ŽELIM SE TOME BRANITI ŽELIM U SVAKOM TOM TRENU UŽIVATI,U SVAKOM STIHU SE GUŠITI,TEBE JOŠ VIŠE VOLJETI I LJUBITI

 

Vojim Vas  kao samo moju i previše meni važnu i posebnu, poklanjam Vam prekrasnu pjesmu od ADELE: SOMEONE LIKE YOU.

 

A DAJJJJJJJJJJJJJJJJJ, VOLIM TEEEEE ;UFFFFF.. SRCE MI OČE ISKOČITI

 

Someone like you… čudo od mog skromnog života je stvorilo, vojim Vas previše da bi se moglo pokazati il priznalo.

 

SVE SI TI VEČ POKAZAO ANĐELE ŽIVOTA MOG….TOLIKO LJUBAVI SI  I PRUŽIO DA MI JE VIŠE NIKAD NEDAŠ IMAN JE ZA DVA ŽIVOTA SAMO ME ZAGRLI U KRILO ME STISNI I LJUBI NIŠTA MI VIŠE NETREBA NIŠTA…S TOBON IMAN SVEEEE

 

Amen !!!

 

TVOJA SAM ZAUVIJEK !!! VOLIM TEEEEEEEEE

 

Davno sam te riječi od Vaše duše dobio davno prije nego što ste  ih izgovorili, sve je bila plima suza u Vašim očima kad se duša meni jadala.

Sa Vama mi nikad ne dosadi da tepam Vam do beskraja, da se smijuljim od sladora Vaših  usana, da Vam uzdahe na žlicu otkupljujem svakom Vašem poljubcu skakučuć razmahujem i svaki tren ne vjerujem da mi se te čarolije dešavaju. O Bože Hvala ti što ove dvije duše spoji pa dozvoli da se ljubav dogodi i daj nam snagu da se održi.

 

PREDIVNO….OBOŽAVAM SVE ŠTO SE TVOJIM IMENOM ZOVE, LJUBAVI MILJAMA SKUČENA !!!

DRAGO MI JE DA MOJE OSJEČAJE OSJETIŠ,ŽELIM TI SVE PRENESTI  ŽAO  MI JE DA TE NE MOGU PISMIMA I STIHOVIMA OBASIPATI KAO TI MENE ALI TOLIKO JE LJUBAVI JOŠ NEIZREČENE U MENI KOJA ČEKA DA DA DOĐEM DA TI SVE POKAŽEM I REČEM

 

Ne trebate pisma pisati, stihove sklepati, od prvog susreta sve ste mi nesvjesno u detalje iz srca sasuli, dodir Vaših usana, treptaj tijela ogriscima nemira sve je u meni temelje najžešće ljubavi salilo.

 

NEKA SAD U TVOME SRCU STANUJE DOK GOD JA DO TEBE NE DOĐEM…ONDA ČEMO POLAKO NAŠU KUĆICU OD SREČE RADITI I U NJOJ ZAJEDNO UŽIVATI DA NAS VIŠE NIŠTA I NIKAD NE RASTAVI

 

To je stvar temeljno gotova, sada se u detalje tajni dogovor odigrava !!!

 

SVAKIM DANOM SAM SVE SIGURNIJA DA ČE TO BITI,DA ČE DOČ TAJ NAŠ DUGO OČEKIVANI DAN…ZNAM DA HOČE….SAD ZAMIŠLJAM DA SI MI TI NA NEKOM PUTOVANJU ALI DA SE BRZO VRAČAŠ I KAD SE VRATIŠ DOLAZIŠ PO MENE I IDEMO KUĆICI SVOJOJ…

 

Da moja karta u pravcu jednom je kupljena

 

A MOJA ???

 

Pa Vas planiram  na tom putu da pokupim i produžujemo pravac naše galaksije.

 

JOJJJJJJJJJJJJJJJ, ONDA ČEŠ UPOZNATI NAJSRETNIJU ŽENU SVITA, A BIT ČEŠ PONOSAN JER ČEŠ ZNAT DA JE RADI TEBE TAKVA

 

Davno sam tu srećicu otkrio i krišom svojom požudom zarazio da se i moja dušica skromna njene srećice svakodnevno napija i da me do kraja života ne napušta.

 

SVAKI DAN ČEŠ DOBIVATI OBILJE LJUBAVI, SVAKO JUTRO PRIJE NEGO OČI OTVORIŠ TOKOM CIJELOG DANA I UVEČER PRIJE SPAVANJA..OBASIPAT ČU TE S NJOM.

 

Koliko vojim Vas prosto proširenom rečenicom teško je opisati.

 

MALO JE REČ VOLIM TE

MALO JE REČ OBOŽAVAM TE

MALO JE REČ DA SI MI SVE

 

Vojim te mazuljo

 

NEMAN RIJEČI KOJA TEBE MOŽE OPISATI,

NE ZABORAVI DA TE TOJA MAZULJA VOLI

 

Danas ću se cijeli dan mučiti sa slatkim požudnim mislima, što mi svo vrijeme otima.

 

Čekam Vas, toliko željno čekam Vas, svakim pismom možda samo tračak uspijem da opišem koliko se nemira i nestrpljenja u meni koleba, dal je to tipično za ljude kad se netko do ušiju zateleba.

Često se sjetim Vaših riječi:

*SVAKI TREN S TOBON JE BAJKA LJUBAVNA*,  Gola je istina i nitko se od nje ne otima.

Vojim Vas i molim Vas oprostite dječaka što se u meni blesasto ponaša, voli da Vam na sve načine udovoljava jer mu to neopisiv osjećaj sreće izaziva.

 

Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25.05.2013 u 13 i 40 minuta

 

 

OSJEĆAJ LJUBAVI Gđice Irbina !!!

bože mili 

 

Draga , milostiva Gđice Irbina !!! 

Osjećaj ljubavi prema Vama toliko ubitačan je da me svaki povjetarac na Vašoj trepavici uplaši,  da Vas možda ne zaboli, pa bih sva moguća jedra raširio od tih podlih vjetrova sklonio. Suze mi oči sada od sreće il više neznam čega nekog straha u meni..

O Bože, zašto moram ovako bolno da volim Vas…. 

Irbina: I MENI JE TAKO……… 

TAKO MI TREBAŠ DA TI TO NE MOGU OPISATI JA BI TEBI POBIGLA GLAVON BEZ OBZIRA SAMO DA TE VIDIN…. DA TE POLJUBIN,DA TE OSJETIM KRAJ SEBE…KRIZA ME UVATILA I NEZNAM KAKO ČU IZDRŽATI 

Isto stanje jugovine nas rastura !!! 

MA OVO VIŠE NIJE ZA PODNEST,JEDNOSTAVNO ME NEŠTO IZ NUTRA TJERA TEBI…NE MOGU BIT NI TRENA VIŠE BEZ TEBE…SAN JE BIO TOLIKO STVARAN DA SAM SE PROBUDILA I RAZMIŠLJAM SE MA JEL SE TO ZBILJA DESILO,JESI LI TI TO ZBILJA DOŠAO DA SE VIDIMO….PUCAM…POMOZI MI KAKO ČU OVO SVE IZDRŽATI

BAŠ SINOĆ PRIČAM NAŠIM KUMAMA DA BI MI BILO PUNO LAKŠE DA SE IMAN ZA ŠTO DRŽATI,DA ZNAM TAD I TAD DOLAZIM I ČEKAM…OVAKO ME SVE BOLI RASTURA, TUGA ME CIJELU SLOMILA A NIKAKO NAČ NAČINA DA TE VIDIM, OSJETIM ,MOŽDA POSJETIM. 

Toliko sam siguran da čudo ste što me pokreće,a to će se sigurno dogoditi. 

I BIT ČU LJUBAVI MOJA UVIK UZ TEBE DI GOD ZAPNE U SVEMU ČEMO BIT ZAJEDNOI I SAD SMO TO ZAPAMTI SAMO NAS TA PODLA DALJINA DIJELI 

ZATO SAM TI PUSTILA KROZ SNOVE  ONU PIJESMU …SINOČ JE SLUŠAM I RIJEČI SU DIVNE…TOLIKO SAM SE NAPLAKALA SINOĆ DOK SAM JE SLUŠALA …TIJELOM SAM TU, TRPIN, GUTAM UMIREN OD TUGE A DUH MI KOD TEBE SPAVA ,..UŽASSS 

Molim Vas  nemojte se ljutiti ako Vam nešto priznam 

ZAPAMTI JEDNO NIKAD SE NA TEBE NEČU MOČI NALJUTITI 

Vojim Vas  da više ne znam kako se ponašati !!! 

SREČO MOJA VOLJENA,ZNAM LJUBAVI I MENI JE TAKO ŠTO DA RADIMO

JA OVAKO VIŠE NE MOGU 

Vojim da plačem kad Vam ime spominjem kao da Vas u svilene suze savijam, da na dlanu mi vječno snivate,a znam da teško je i moramo biti pametni jer ako to ne uradimo bit ćemo prokleti a to nam baš ne treba. 

ZNAM TAJ PROKLETO BOLNI OSJEČAJ….MOŠ MISLIT KAKO JE MENI ….MORAN GLUMIT DA MOGU JEDNOG DANA MIRNA IZAČ IZ OVE PROKLETINJE A SRCE IZNUTRA LOMI SE…SLAMA…TOLIKO ME BOLI TAJ OSJEČAJ DA JE BOL NE IZDRŽIVA…JEDNOSTAVNO NE MOGU PROTIV SEBE SVAKIM DANOM JE TO SVE MANJE MOGUČE SAKRIVATI A MORAN…

VOLIM TE I LJUBAV JE TOLIKO JAKA DA ME CIJELU OBUZIMA VODIM BORBU SAMA SOBON I SA SVOJIM OSJEČAJIMA ,SVE JE RIJEŠENO TVOJA SAM BEZ TEBE NE MOGU SAMO SE ČEKA TO VRIME DA NAPRAVI SVOJE …A IMAN OSJEČAJ DA MI JE SVAKA SEKUNDA BEZ TEBE SMRTNA KAZNA KOJA TRAJE STOLJEČIMA 

Sitnice su to za ljubav iskreno-postojanu !!! 

JEL DA ČEMO MI TO SVE IZDRŽATI….JEL DA ČEŠ ME ČEKATI,JEDNOG DANA ME UZETI I ODVESTI DALEKO OD OVOG RUŽNOG I PODLOG SVIJETA U NAŠU MALU OAZU MIRA…JEL DA DA HOČEŠ? 

Kako, molim Vas kako nakon svih ovih podrhtavanja naše ljubavi testiranja to možete da posumnjate, uh kako bih Vas zagrlio i poljubio da to upamtite da više drugi izvor za mene ne postoji. 

E TO MENI TREBA …TVOJ ZAGRLJAJ 

UPRAVO SAM TVOJE POSLJEDNJE PISMO DOBILA I DAHU PROČITALA, A KOMENTAR JE.. O BOŽE……….NE MOGU, MORAN SE PRVO SMIRITI SUZE OBRISATI ZRAKA MALO UDAHNUTI…DIO MENE SI POSTAO,SRCE MI UZEO. 

 E SAD SUDBINA NEKA ODREDI OČE LI NAS SPOJITI I SRETNE LJUDE DOBITI..ILI ČE ME OD TEBE ODVOJITI I ZAUVIJEK S TIM MOJ ŽIVOT OKONČATI….IZ SRCA MOG NIKADA  ALI ZAPAMTI NIKADAAA NEČEŠ IZAČI…. 

Bože me sačuvaj da bez Vas ostanem, nemoj te crne misli prizivati!!! 

Ako Vas nikad ne dobijem i ovo mi je prevelika nagrada što doživjeh Vas izobiljem maštanja, i još znajući da u Vašem srcu prikriven stanujem, dok me i posljednja kost bude slušala, ka Vašem ranjenom srcu evo obećajem nepovratno žudnjom putujem. Burgijat ću na sve moguće načine da me ponovo Vaša ruka sa usnama dodirne i ponovo u princa sretnika pretvori. 

NIKAD MI TO NEMOJ VIŠE REČI…JA AKO TE NE DOBIJEM MOJ ŽIVOT S TIM ZAVRŠAVA…. DO SAD JE BILA PATNJA A TAD BI MI SE CIJELI SVIJET SRUŠIO 

JEDNOG DANA….S PONOSOM ČU SVA PISMA  ČITATI ….NEČE VIŠE SUZE U OČIMA STANOVATI,U KRILU ČU SE STISNUTI RUKAMA ČU TE ČVRSTO DRŽATI,LJUBITI A TI ČEŠ MI IH OPET SVE ČITATI….

JA TE ŽELIM USREČITI ŽELIM DA UZ MENE BUDEŠ SRETAN,POTPUN…DA TI DAM SVE ONO ŠTO TI PRIPADA 

Čekajte me makar u mislima i srcu čuvajte, naše vrijeme sreće mora pristići ljubav smo magičnu predugo stvarali. 

PREDUGO STVARALI I ZA NJU SE BORILI DA BI NAM JE NEKO ZABRANIO KRAJ HLADNIH STUPOVA STAVIO DA TAKO CIJELI ŽIVOT PATIMO, VOLIM TEE TI SI MOJ ŽIVOT UPAMTI TO !!!! 

Samo me nemojte iz srca iščupati, i za mene ne postoji predugo čekanje, sve ću za Vašu ljubav izdržati. 

I JA ISTO ALI SAMO ZATO JER SI UZ MENE…NIKADA JUBAVI NEĆEŠ BITI NAPUŠTEN..SVAKA SUZA TI GOVORI KOLIKO ZNAČIŠ MI 

I onda nakon Našeg razgovora ušunjah se u prnje nemira, kao neka avet do zadnje kapi krvi iscjeđena. Nekakav polumrak  oko duše mi se skvrčio ni sam nisam znao kuda bih krenuo. Kao u nekom bunilu slike se koprcale vrelom vodom sve niti mog nemira su prelile. I onda prenuh se začuđen da je skoro ponoć protutnjala i krenuh onako bunovan prema spavaće sobe vratima. I tako teške glave kao kamen za kiseli kupus padoh i nepokretan dubokim snom na neko vrijeme se otuđih od svih tih košmara. Dese se dani kada ne mogu nikako oka da sklopim i toliko poslova u cugu mogu bez problema da završavam.I kako san neće na oči da se prisloni onda lunjam po sobama gdje su tvoje stope bivale, vrele usne mene grlile, toliko slatkih tepanja poklonile. Onda bih prelistavao stare stihove i sva Vaša pristigla pisma još od prošle godine.Samo bih našu glazbu pustio, instrumentalom se pojio i gutao vaše riječi iz naciknutih koverti.

No nekada bukvalno oči se same sklapaju cijeli dan bi prespavao. Samo bi Vas u krilu zadržavao i maštao da nam se najljepša ljubavna priča događa.

 Mogu Vam reći da sebe nekoliko puta uhvatih da jednu te istu radnju ponavljam kada me želja za Vašim uzdahom uhvati. Dvije kristalne čaše na drveni stol gdje Vam pisah pisma bi jednu tik pored druge naslonio. U obje bih limunadu ledenu točio. Onda bih sa osmjehom iz jedne pa druge ispijao dvije uloge razmjenjivao.Oči bih maštarski zatvorio pa se kanonadama slika našeg susreta gostio.

Nejasne riječi izgovarao da niti sam nisam prepoznavao o čemu njih dvoje govore. Onda bih se sebi smijao, lucidno na trenutke ponašao.

Da moram Vam priznati stara preko 25 godina nedirnuta gitara zahvaljujući Vama sve češće u krilu mi završi, dušu mi akordima sa vaših usana natoči.

I mogu Vam reći da nije jednostavno napisati za melodiju stihove jer oni traže svakojake rimove a meni se baš to i ne sviđa previše. Važnija je priča što se u njima odvija. I uvijek osjetim da sve između stihova odmah isti tren shvatite, sve što napišem il pak izgovorim il možda na gitari zasviram u Vama se isti tren posloži, osmjeh na lice skocka da Vam je nemoguće odoljeti.

A kada bih gitaru između koljena skupio, onako po malo šćućuren obgrljenim koljenima nježno pridržavao Vaš lik mi skakutao pred očima. Akordi bi se sami slagali, melodiju nekakve čarobne opuštenosti razlijevali. U tim trenutcima bih potpuno Vaš postao, ma ne, Vi ste moji postali posebnom čarolijom kao i vujek mojim duhom i tijelo do dugo u noć vladali. I taj Vaš skriveno romantični boravak u svim nitima bića mi trenom bi slike, tame i svijetlosti kroz maglu i slapove lelujale. Onda bih se uzjogunio jer ste moji postali, al još uvijek slatko prikriveno vaš položaj od dušmana skrivali. Zbog Vas ma što da se dogodi, praštanje za svaki Vaš potez posebno postoji, sva vrata su Vam širom otvorena. A Vas bi onako nasmijanu na trosjedu pjevajuć i cerekanjem po tko zna koji put flertom osvajao. I onda se prenem u neko doba noći sav uspaljen kao da ste 12 puta preko mene marširali. Pod hladni tuš bih skoknuo, jer Vas tamo uvijek pronađem, potpuno osvježim i nakon toga kao bebče u duboke snove se zaledim.

Uh al sam se kroz ovo pismo zanio pa u neke kutke sjećanja zavlačim 

Volim Vas i željno, preželjno Vaše pismo očekujem i znate ono:

ZA LJUBAV SE VRIJEDI ŽRTVOVATI , MA KADA SUSTIGNE NAGRADE PRINOSI !!!

 

JUBIM RUKE DIVNA MUVICE MOJIH MAŠTANJA !!!

 

Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.05. 2013 jutro o4 i 43 minuta

Čupka

 

 

 

NJENIM PROLASKOM

oko plaže

Zrcalno jasna slika ljubavi potpune njenim prolaskom se obistinila.

Pogled mi vječnom ovisnošću uštinula, čarobnim magijama opila.

Od tog momenta mojom dušom svakodnevno prolazi, sreću prinosi.

Njenim bljeskom neparni dio duše se prepoznao, nepovratno spario.

 

Kažu da sam novu krv u sebe usadio, mladošću nemira odišem.

Miris proljeća na mojim usnama stanuje, bruje iskre kroz stihove.

Njenim dolaskom praznine nemira pokrpih, spokojstvo osjetih.

Nekakva posebna energija raskošem, izobiljem sreće začarala.

 

Ugrabih uzdah baš onaj što mi je falio, napokon tugu u duši primirio.

Životom doživjeh čarolije sadržaj, ukrcan na brodu za najljepši preobražaj.

Iz mene su brzinom svjetlosti nestajale traume i prohujali bolni ratovi.

Od tog trenutka, bljeska njenog prolaska, čarolija sreće se i doživljava.

 

Sve što do sada sam imao a bogatim se smatrao, bijah puka sirotinja.

Samo trenutak boravka na njenim usnama, bogatstva cijela galaksija.

Samo trenutak biti sjaj u njenim očima, doživotno noćima stihija otima.

Svatih, postelju sa pogrešinim glumcima životnih uloga sam dijelio.

 

Postade prva flauta gladnih stihova, glazbe, nezasitnih slatkih maštanja.

A tek mudrost njenim prolaskom u meni se zrelošću izobiljem nabila.

Uvidjeh da slijepac bijah pored očiju, a gladan pored izobilja plodova.

Sve što su druge pokušavale i odustale, dodirom usana trenom je uspjela.

 

Slabosti moje provalila, svaki ton u mojoj duši dekodirala, i povezala.

I sada zaluđen dirigentskom palicom  njenog orksetra, životom putujem.

Ne žalim, niti trunikcu ne žalim što od tog momenta poseban postojim.

Ništa i nitko od tog trenutka mi ne fali, potpuna ljubav eto se dogodi.

 

I što je najbitnije stvarnost prekrasna se napokon srcu mi dešava.

Mada je u meni čarobni nemir i mećava, oluje i bolni sreće pljuskovi.

Živim i zbog nje potpun postojim, svakom dodiru i susretu oduševljavam.

I napokon iz samoće me izvukla , život životom ljubavlju njenom očarala.

 

I od tog trenutka izlazim polako iz svijeta stihova bajki i njenog čekanja.

Ljubav mi poklonila, život u život pretvorila, što je falilo ona je stvorila.

Ma sve i što ne bih poželio srećicom na vrata  sudbinom mi prinjela.

I zato volim je, a sigurno možda još i nije shvatila, od mene nema odlaska…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.05.2013 u 07 i 27 minuta

 

 

 

LJUBAV DOŽIVLJAVATE E SIMPTOMI SU:

telefon

 

Poštovana Gđice Irbina !!!

Jedna moja draga kolegica žalila se kako sa svojim dragim uopće ne razgovara, kako se malte ne dotiču, miluju, riječi tepanja ne prepoznaju jer im to nikada u duši nije stanavalo.I onda se prisjetim našeg posljednjeg telefonskog maratona kada smo jedno drugom preko žice u krilo uskakali, vječnu ljubav iskopavali da bi nas vrelina neka obuzimala. Rekao sam prijateljici da ljubav, ona prava, savršeno iskrena, potpuna ima simptome prepoznatljive.

 

Ne da je savršena u svim mislima i snovima, nego magične izvore doživimo, neopisivu snagu u svakom pogledu probudimo i to se ne zaboravlja, svakim danom sve više se priželjkuje …trag je što u nama neizbrisivo podsjeća i stanuje…Moje ja od prvog trena je postala, i sve što imam i ne dostaje slatka je sudbina …Bogom podarena

 

U jednom dahu sam joj ispričao kako je Vaša ljubav poseban rulet u mojoj zaluđenoj glavi postala, i po vazdan zvrčite i podsjećate da Vas je nemoguće zaboraviti.

Igra na sreću sa Vašim  osmjehom je nemoguća i nikada ne prestaje, što na izobilje vaše čarobne, magične ljubavi podsjeća.Sa Vama je jednostavno uvijek dobitna kombinacija, ma što da odigrao il koji broj potrefio uvijek sam čaroban dobitak okusio.

Čudan je taj divni osjećaj kada sam toliko svjestan da oko malog prsta vrtite sve moje nemire, kad se najmanje nadam čaroban ugriz vaših usana neopisivom željom uštine.

Stalnošću nepopustljivo podsjeća da iz misli ne izblijedite, jer to trenom daljinom uvijek, svaki moment osjetite. Kako Vaša duša, Vaš sve prisutni duh koji mi je svakodnevna potpora u posebnoj boci duginih boja stanuje, svaka boja svojim pejzažom izaobiljem srećice raduje. I svaka boja što se dugama raščavrljila posebnu želju ispunjava, sve se vrtoglavo  u duši prebrzo a tako jasno događa. I sve dok sam o Vama opsesivno pripovjedao samo oči mi gutala, kaže neviđeno sam opsjednut sa Vama. Rekao sam da čim malo negdje odete da se odmah vratite da mi usne odmah ispucaju tuga ih neka raspara. Da imamo naše tajno mjesto i da nam se paučina podlo uvaljuje, pokušava mjesto sastanka prikriti da se zagubi da ga nemožemo pronaći, al srce to ne dozvoljava. Naša zaljubljena srca najmanju sumnju zaborava odagnava, na njegove podvale i laži ne nasjeda. Da ste moje najslađe čudo u svakom pogledu što svakim trenutkom pamet ruletom otima. Ona nemože shvatiti, koliko stanuje toga za Vas spremljeno u meni.Da sam od prvog susreta i dodira Vaših usana, spontanost sreće dušom otkrio. Sve svakim trenom vrišti, ceri se, slatke gluposti odvaljuje, koliko volim Vas.

 

Od kada se sve sa nama desilo, godina već odavno toliko prošlosti prokrčila.

Moje ste ja od prvog trena postali, i sve što imam i nedostaje slatka ste sudbina.

 

I ovaj moment dok nas podla daljina lažnim obećanjima prikriva, na slamku Vas meni dozira. Gutljajčićima se opijam i kao da ste pored mene tu i doživljavam.

Tako mi Vaš dodir, miris nemira i Vaših kandži  nedostaje, neprekidni niz  nemira dovlači. Nikom nikada nebih poželio da iskusi ovo bolno čekanje, što srce strepnjama raskida.Svima sreću iskrenu poželim da se i njima što i nama dogodi i ostvari ako sudbina dozvoli, sve tužno i teško se neprimjetno i jako brzo zaboravi.

Pa sam joj pokazao kako sam Vam neizmjerno tepao i da ostat će silna pisma da po nekad dokazuju, VRIJEDILO JE VAS, NEPROCJENLJIVU MUVICU ČEKATI

Vašu  potpunu, neizmjernu ljubav , svakim jutrom izobiljem kao beba dudu cucati.

I hvala ti Bože što snagu podaruješ, ljubav čarobna da opstane nikada nestane. Imamo naš svijet jave,mašte koji se nadopunjuju, jedno drugo do daljnjeg zavaravaju

I onda sam naš razgovor na papir prenio. Šutke je gutala, suze su grcale koliko je slatko zavidjela što to između nje i njenog dragog nikada u tolikoj žeravici nije postojalo.

 

 

I onda joj proslijedih tekst našeg razgovora, nadam se da se nećete ljutiti, njoj se može u potpunosti vjerovati. Ona živi u jednom primorskom gradiću što se na Budvu naslanja.

 

Irbina: JUBE MOJA, MEDIĆU, DA SE SVE OVAKO SAVRŠENO ODRŽI I NE IZBLIDE NAŠE VATRE I PLAMENOVI.I KAD BUDEMO SKUPA JEDNOG DANA AKO BOG DA OPET ČEMO IMATI SAMO NAŠ SVIJET ….PREPUN LJUBAVI SMIJEHA I SVEGA LIPOGA, MA NE DA TE ZAVARAVAM NEGO TE OBOŽAVAM.. LUDO SAM SE ZALJUBILA I ŠTO SAD.SAD MI TREBAŠ…..BEZ TEBE NE IDE.

 

Tonino: Uživaj i putuj kroz život dok se kockice same ne slože jer se silom ništa nikada sretno ne postiže.

 

ZNAM,JUBAVI, ALI TEŠKO JE OVO JE PRAVO ŽIVOTNO ISKUŠENJE PROČ… IZDRŽAT ĆU, ZNAM DA HOČU JER BEZ TEBE NE ŽELIM OSTATI.NEVRIME I NESRIČA NEČE NA NAS NIKADA ,DOĐE LI I JEDNA TVOJA SUZA DO NEBA,SLIDIN TVOJE KORAKE,RUKAN TIRAN OBLAKE I DAJEN TI RIĆ DA S TOBON ČU IČ RAVNO PRID BOGA…..

 

Vojim Vas pa Vi kukajte koliko god hoćete, nema Vam spasa, kandže moje požude ne popuštaju.

 

SUDBINSKI VEZANI I NEMA POPUŠTANJA, NE SMIJE POSUSTATI JER IM JA NEDAM..VEZALA SE OKO TEBE I TEBE SAM VEZALA UZ SEBE NEMA ODVAJANJA…

 

JUČER KAD SMO SE VRAČALI AVIONOM DO SALZBURGA PA POSLIJE U AUTU DO DUBROVNIKA  BILA JE PJESMA ..NE DIRAJ MOJU LJUBAV…SVI SMO PJEVALI A MENI SUZE PADAJU….NISAM IH MOGLA ZADRŽATI, SREĆA JE NEŠTO NEODOLJIVO

SITILA SAM SE KAKO SMO JE ZAJEDNO NA KONCERTU U SPLITU PIVALI… NEOPISIVO

A JOŠ LJUBAVLJU ISKRENOM ZAČINJENA UHHHHHHHHHHH

DAAAAAAA MA JA KAD NA TEBE POMISLIM OSMIJEH JE AUTOMATSKI NA LICU I NIŠTA ME NEMOŽE IZBACITI TAJ TREN IZ TAKTA. TI SI MI KO OBRAMBENI ZID OD SVIH OSTALIH LOŠIH UTIJECAJA I LOŠIH LJUDI KOJI ME OKRUŽUJU

NE TO JE TVOJA SNAGA KOJA POSTAJE NEZADRŽIVA LAVINA PROTIV SIVIH ISPIJENIH PRAZNIH DUSA OKO TEBE. TO SI MI TI POKLONIO ,U MENE USADI KAD SI ME PRVI PUT DOTAKA..TAKO BI VOLILA OPET TVOJE RUKE OSITIT

 

Ne to je samo jedna iskrica koja je Vaše tajne resursne snage pokrenula da se probude,saliju neraskidive temelje da Vas brane od podlosti i nevolje.. Vojim Vas muvice, sladuljice.

 

LJUBAVI, MOJE SI JA OD PRVOG TRENA POSTALA, I SVE ŠTO IMAM I NE DOSTAJE SLATKA SI SUDBINA…..PREDIVNOOOOO NEZNAM KOJA JE RIČ LIPŠA OD KOJE,VOJIM TE LUDICE MUVICE.

 

Dovoljno je da se jednom riječju pojavite u meni stihove razbuktite, razigrate,

nevjerojatno koliko toga u Vama boravi,stanuje. Vidite kako se nadopunjavamo,jedno bez drugog neznamo,  barem ja beze Vas više ne funkcioniram.

Al to samo Vaš boravak u meni raspršuje, Vaša neizmjerna prosljeđena ljubav što kroz vjetrove i kišama prispije.

 

SVAKIM TREPTAJEM TI ŽELIM LJUBAV POSLATI KAD TE VEČ NE MOGU VIDITI,DA ZNAŠ DA JE TU ,DA JE UVIK OSJETIŠ I DA TE PRATI U STOPU KUD KOD KRENEŠ….

 

Ne da ste savršeni u svim mojim mislima, snovima, nego sam Vaše izvore doživio, neopisivu snagu u svakom pogledu probudio i to se ne zaboravlja, to se svakim danom sve više priželjkuje to je trag što u meni neizbrisivo podsjeća i stanuje.

 

TI SI U MENI DIO SEBE UGRADIO I JEDNOSTAVNO TO MI DAJE SNAGU DA OVO SVE IZDRŽIM KAD JE NAJTEŽE FILM SE UPALI,SVAKI DETALJ ME POSJETI DA SAM IMALA ONO NAJDRAŽE ,ONO NAJBOLJE KRAJ SEBE I IDEM DALJE ,NIJE LAKO ALI BORIM SE JER ZNAM DA SI UZ MENE.

 

Amen !!!

 

MOJ ŽIVOT I MOJ SVAKI DAN POSTAJE SAVRŠEN OD KAD SAM TE PRVI PUT POLJUBILA,DOTAKLA ZAGRLILA…OD TAD SAM POSTALA ONA JA KOJA JE GODINAMA SPAVALA,NIJE SE IZ KOME BUDILA DOK SE NIJE TVOG OTROVA SA USANA NAPILA…TAD JE SVE KRENULO,TOGA DANA TVOJOM SAM POSTALA…. VOJIM TE, NEZASITNO  OBOŽAVAM

 

UH KAKO SMO SRETNICI DA JOŠ TOGA NITI SVJESNI NISMO,DA NISMO SVIJESNI JER NAS DALJINA UBIJA,TOLIKO SAM OPTEREČENA TIM ŠTO TE NE MOGU VIDIT,ŠTO SAM TI MILJAMA DALEKO DA SE NA TREN ZABORAVIN I NE RAZMIŠLJAM KOLIKO SAM USTVARI SRETNA,KOLIKO MORAN BOGU ZAHVALITI ŠTO MI JE TAJ NAJLJEPŠI TRENUTAK U ŽIVOTU POKLONIO TEBE MI JE DAO ….SRETNA SAM ,PRESRETNA ALI MOJA SREČA ČE BIT NAJVEČA KAD BUDEM U TVOJIM RUKAMA

 

Ako Bog da !!!

 

AKO BOG DA…..AKO VIDI ŠTO OSJEČAM ….I KOLIKO PATIM ZA TOBOM,NADAM SE DA ČE NAM DOZVOLIT DA UŽIVAMO JEDNO SA DRUGIM.

 

Hehehe ne osjećam baš ono znate da volim Vas, al me uguši Vaš zagrljaj požude koji obožavam.

 

HEHEHEHEH MA KAKO NE OSJEČAŠ OVO SE NEMOŽE OSJETITI

NE KAŽE SE UZALUD DA LJUBAV BOLI ,ALI OVO NAŠE JE SLATKA BOL ZAGRLJAJA HEHEHE.

 

Nakon sveg ovog čitanja, ona me zamolila da to doma ponese i kopira, da svom dragom nekoliko puta pročita i izdiktira, da vidi i osjeti što prava ljubav nudi i kako se doživi.

 Nekako mi bilo nezgodno da sada on u nezgodan položaj ne uleti, a onda rekoh naše ljubavi se ne stidimo, ponosno se šepurimo i izobiljem tepamo, gučemo jer se sve iz nas iskrenošću ispoljava.

I tako bez Vašeg pristanka pristadoh da taj teskt i odnese. Iskreno sam im poželio da ih to i možda ponuka i barem malo probudi da se i njihova ljubav razbudi.

 

Ljubim Vas, Ljubim Vas i Vi to jako dobro znate i osjećate, jedno drugom više ne trebamo dokazivati, misao mišlju se sustigne, jedno sa drugom razmijene a onda naši osjećaji nakon toga se koprcaju, nemirima luduju. I zato nam ne smetaju daljine, kiši dani il da nas tuga bez razloga obuzme, naša ljubav se pritajena sazvježđima osmjehuje jer smo i najsitniji dio duše poklonili.

 

Čekam da mi što prije odgovorite dal ste se sa ovom mojom odlukom složili i nadam se da nisam pogriješio.

Sada je 4 sata u jutro, ne mogu spavati, gledam slike sa zidova, sve me otima požudna želja da u slike se uvalim pa sve od slasti poderem.

Poželim sav iz dubine duše vrišteći da se izderem koliko mi znači jedna slika na zidu što prekrasnom ne tako davnom prošlošću podsjeća. Slika u kojoj sav moj budući život stanuje, sav smisao pisanja stihova se prevrće. Moja je samo u mislima i maštama a ipak svima nevidljiva, a nije mi još pristigla, rekli bi budali se u glavi svašta dogodi i otima.

I tako kao nemirni maštar sliku, pejzaž najljepše morske obale u svojim čarolijama maštanja prevrćem. Nadam se da će i Vaša fotografija uskoro svoje mjesto na zidu moje duše vječnošću da zauzme. Do tada se slikom, pejzažom jedrenjaka i savršene morske obale svakodnevno opijam i sanjam kad će taj trenutak pristići da se naša ljubav, naši dodiri ono istinski i dogodi a ne samo pisama i stihova pisanje, jecanja i kukanje kroz eseje što me melankolično po nekada zahvati, pa nemirom obuzme jer se praznih šaka  i usamljenog zagrljaja bez Vaših usana probudim.

 

 

Ljubim ruke milostiva , jedina Gđice Irbina !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.05.2013 u 04 i 33 minuta

Rulet u glavi

ključevi ljubavni njeni

 

Ona kuglica je ruleta u mojoj zaluđenoj glavi, po vazdan zvrči i podsjeća.

Igra na sreću njenim osmjehom ne prestaje, na izobilje ljubavi podsjeća.

Pod svakim brojem njene duše postoji, svaki put dobijem ono što potrefim.

Danas je crvena a sutra crna, sve kako srcu mi odgovara i naštimava.

 

Oko malog prsta vrti sve moje nemire, kad se najmanje nadam uštine.

Stalno podsjeća da iz misli ne izblijedi, jer ona to trenom daljinom osjeti.

U posebnoj boci duginih boja stanuje, svaka boja svojim pejzažom raduje.

I svaka boja posebnu želju ispunjava, sve se vrtoglavo  u duši događa

 

Otiđi al da si se već vratila čim bi se presahnulih  usana sjetila, poželila.

Čekam te, tvoje mjesto paučina pokušava prikriti, no srce to ne dozvoljava.

Najmanju sumnju zaborava odagnava, na njegove podvale i laži ne nasjeda.

Čudo si u svakom pogledu što svakim trenutkom pamet ruletom otima.

 

Od prvog susreta i dodira tvojih usana, spontanost sreće dušom stanuje.

Svakim trenom vrišti, ceri se, slatke gluposti odvaljuje, koliko volim te.

I kada kuglicu ruleta među prste zavaljam pozive, vrelinu tijela ti osjećam.

Pre silna želja da si kraj mene svu kontrolu preuzima, i strahom te zadržava.

 

Od kada se sve sa tobom desilo, godina već odavno toliko prošlosti prokrčila.

Toliko divnih tragova u duši i srcu je zasadila, behari ,pupoljci , ostalo sjemenje.

Plod je ljubavi naše  ne dozvoljene, a zapaljive, varniči kao vatreno kremenje.

Moje si ja od prvog trena postala, i sve što imam i ne dostaje slatka si sudbina.

 

I sada dok te daljina lažnim obećanjima prikriva, na slamku te meni dozira.

Tako mi tvoj dodir, miris nemira i tvojih kandži  nedostaje, rulet nemira okreće.

U kuglicu sam se pretvorio, tvojim brojevima požude skakućem,ponovo dozivam.

Nikom nikada ne poželim da iskuse ovo bolno čekanje, srce strepnjama raskida.

 

No dobitna kombinacija si ako sudbina dozvoli, sve tužno i teško se zaboravi.

Ostat će silna pisma da po nekad dokazuju, VRIJEDILO JE MUVICU ČEKATI

Tvoju potpunu, neizmjernu ljubav , svakim jutrom izobiljem osmijehom ispijati.

I hvala ti Bože što snagu podaruješ, ljubav čarobna da opstane nikada nestane.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.05.2013 u 08 i 18 minuta

 

 

 

U NJENOM KONVOJU

O NE ŽELIM 

Sivo sumorno jutro pljuskom depresive ljetnji dan najavilo i osvanulo.

Sreća u srcu mi odjekuje i muvicu na našem mjestu žudnje sačekuje.

Dan mi prekrasan ispadne ma kakvo nam vrijeme i laži podvaljivali.

Posebno sunašce svako jutro u srcu i duši odjekuje, da je ne zaboravim.

 

Cijelim danom iz njenih kandži se ne izvlačim, svaku pusu rado iskamčim.

U srcima bonaca,predivni dani se kobeljaju,bez i jednog oblačka opijaju.

Dok pišem suzice sreće sa NJENIM likom se izmigoljile, sebi smijulje se.

Na sporednom kolosjeku prikriven sačekujem da me u konvoj života uključi.

 

Nekad pomislimo da ćemo možda požudnim ponašanjem preći granice

Jedno drugo odgurat, izgubiti,možda trebamo biti snažniji, ozbiljniji.

Tu posesivnost držati za sebe….ali jednostavno protiv osječaja se boriti..

Želimo se, trebamo i ne možemo drugačije, ljubav ne želimo skrivati.

 

E onda neka drugi rondaju pričaju, prljave laži podmeću, svoje šanse su imali.

kada se sve mirno i spontano tišinom posloži, sa skrivenog kolosjeka me pokupi.

Potpuno, požudom i poljubcima u svoj konvoj života uključi, pa zajedno krenemo.

Bog dragi na našoj strani će da stanuje, i blagoslovom poručuje, VOLITE SE !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.05.2013 u 07 i 44 minuta

 

A tko Vama može odoljeti Gđice Irbina !!!

oko zemlje

 

Ovaki divni odgovori, tako opširno  i puno osjećaja izraženo, od Vas me tako rastopilo. Čekam, čekam opet da se dogodi kas kočije, da Vas meni najljepši vjetar sreće nanese, da Vam vrata kočije otvorim, usne na Vašu ručicu položim, i onda preko praga našeg prenesem da bi shvatili da ste jedini razlog zbog čega valja živjeti…. pa citiram Vaše duboke dirljive riječi…

 

OPET ČITAM….VOLIM TEEEE I JEDVA ČEKAM DA ME PREKO PRAGA PRENESEŠ, SKORO SVU POEZIJU I PISMA SAM PONOVNO PROVRTILA,SVAKI PUT KAD JE ČITAM TOLIKA SREČA ME OBUZME JER JE PISANO SVE ZA MENE,TOLIKO RIJEČI, OSJEČAJA, EMOCIJA,LJUBAVI SVAKA SADRŽI DA JEDNOSTAVNO MI NEDA DA PRESTANEM ČITATI…. TOLIKO LJUBAVI SI MI KROZ STIHOVE POKLONIO DA U SVA MORA I OCEANE BRDA I PLANINE NE STANE….VOLIM TE DIVNI MOJ ČOVIJEČE TOLIKO JE LJUBAVI MEĐU NAMA, A TOLIKA DALJINA NAS DIJELI I RAZDVAJA. ALI TO NAS NEČE SPRIJEČITI DA JEDNOG DANA ŠKRINJICU NAŠIH SJEČANJA OTVORIMO, U ZAGRLJAJU JEDNO DRUGOM SVE PO KO ZNA KOJI PUT PRELISTAMO,SUZICE SREČE JEDNO DRUGOM POLJUPCIMA BRIŠEMO,JER ZA TO VRIJEDI ČEKATI,ZA TO SE VRIJEDI BORITI I ŽIVJETI…VOLI TE TOJA MUVICA

P.S.HVALA TI NA SVAKOJ SEKUNDI KOJU SI MI POKLONIO..

 

Kako da čovjek to ne pročita više puta… upravo ispod tuša, pa se obrijah, pa banana sa limunom pa trk pred sandučić da vidim da nije pismo pristiglo, kad ono pismetina.

 

FAJIŠ MI, SANJALA SAM DA SU MOJI SAZNALI ZA NAS. PA DA SU TE ZVALI…..A TI MI ŠTURO POSLAO PORUKU DA ME MORAŠ ZABORAVIT, A JA, OD TUGE UMRLA…KAO OBLAK VJETROM U TRENU SE RASPRŠILA, GROZAN OSJEĆAJ, MA UŽAS, SAMI UŽAS.

 

Ne dolazi u obzir, sve između nas je u Vašim rukama, sva ljubav na Vašoj odluci počiva.

 

SLUŠAJ ME DOBRO, DA SE CIJELI SVIT PODIGNE I STANE PROTIV NAS JA OD TEBE NE ODUSTAJEM PO CIJENU ŽIVOTA.

 

To je san pripreme, da znate kako će te reagirati, ako se to SLUČAJNO DOGODI, hladne glave i sa osmjehom vodu na svoj mlin kap po kap navodite

TI BUDI UZ MENEN DA MENI BUDE LAKŠE, TI OD MENE NEBI ODUSTAO, ZAR NE ???

 

Najbolji ste, najslađi i najpametniji, sada daleko zreliji i znate kako pametne odluke postepeno dokazati i nemaju šanse protiv Vaše čvrstine, pročistili smo kukolje najljepše tijesto sada mijesimo.

 

V  O L I M    T E

 

To je zračak koliko jedno drugom imamo i želimo da dijelimo.

 

DA, TOLIKO TE OSJEČAM I IMAN  DA SAMO TREBA TU DALJINU PREČI I U KRILO TI SE UVALITI….LJUBITI TE I MAZITI SVAKI DAN SVAKU SEKUNDU IZ RUKU TE NEČU ISPUŠTATI, LJUBAVI ČEKAJ ME SIGURNO TI DOLAZIM.

 

Naravno za Vas se mora vrijeme iščaprkati, ma gdje god pogledate od novčanika do rukava majice, stanujem, na Vas pažnju obraćam i podsjećam da Vam ne izblijedim. Ne želim da Vam budem dosadan nego slatkošću prisutan, da sam uvijek samo uzrok Vašeg čarobnog osmjeha koji sve oko Vas izluđuje, ljubomoru sreće izaziva jer vide i osjećaju koliko ste presretni i dah im oduzima a tajnu ne mogu otkriti zbog mladosti što vrije u Vama.

 

IZLUĐUJEŠ ME !!!

 

Jedno drugo izluđujemo jer nam je to potrebno…

I uvijek sam siguran da ćete me čekati, makar godine ispred nas prostrli, makar sve moguće zamke u tim godinama hinjski nam podvaljivali. Ljubav vječna na kraju uvijek pobjeđuje, jer čeka se i bori iz potpune i iskrene ljubavi. Tek onda će shvatiti koliko su bili u zabludi, jer što nam više podvaljuju, lažu i obmanjuju, tanka nit žila kucavica postaje, kroz nju sva požudna sreća i ljubav putuje i daje snagu da se do kraja izdrži. Tome se nemože odoljeti.

 

MA NE MOGU JA NI TEBI ODOLITI A KAMO LI TOME,A POGOTOVO KAD SE JA ZAINATIM ONDA ČU ČEKATI STO GODINA AKO BUDE POTREBNO U INAT SVIMA JER TE VOLIM I TREBAN

 

AMEN !!!

Amen !!!

 

I tako kada i ja sva Vaša pisma po datumima ispred sebe poredam, svako po pečatu usana prepoznajem, kako ste bili raspoloženi kada ste ih pisali. Jednostavno sve u njima stanuje. Beskonačni filmski niz slika se dogodi, dok čitam ih. Od bazena, hladnog mora i snježnih smetova, kanonada toliko očiglednih posesivnih slika me obuzima. Svaka trepavica svojim kočoperenjem nešto želi priznati, na obrvama se toliko osjećaja nakupi da samo treba znakove na tijelu čitati.

I ta tišina oko mene se razlije, stvarnu sliku Vašeg prisustva mi napravi. U tom svijetu mašte samo za sebe se zavalim i uživam, neprekidno maštajući da ste tu pored mene, neobjašnjiva sreća, jednostavno ne objašnjiva.

I uvijek rado bih drugim ljudima rekao:

Kad god imate vremena popričajte sa dragim Bogom,uvijek će nešto imati za Vas, ključ za svaku nevolju il problem, najbolji plan za sutra što dolazi, pronaći će olakšanje za svaku tugu na srcu i duši..Vjerujte istinski u njega, pola puta ste već riješili. DOBRO DOŠLI DOBRI LJUDI !!!

 

Moja ste vodilja, sunčani sat duše i srca mi plamenog.Razigran svakim trenom jer osjećam kako me iz zagrljaja požude ne puštate. Divan je osjećaj koji se nemože objasniti nego samo ako Vam Bog da da doživite i osjetite. To su čarolije samo od njega stvorene.

Od kako su krenula ova naša čarobna dopisivanja, mir se u mene sa nekim spokojem skrasio, teško me iznervirati, osmjeh sa lica skinuti. Jednostavno se do Vas zaputim u Vaše čarobno naručje uvalim, i gučemo, jedno drugom satima gučemo da se niti jedna riječ nije izgovorila al se ljubav tonama razmjenila. A to su čarolije što srce opije i zaludi. Sve ove godine u nazad su teška pustinja u kojoj se po nekad desila oaza dodira, ali sa Vama, kao da u sred prašume i divljine , čistoće i nemira se uvalim. Kreposan se probudim, prepun snage i najarcan, da bih pola prašume mogao iscjepati a da se ne umorim.

I sva ta magija što čeprka u grudima, kao najslađe kockice u meni se rastapaju, presretnog cijelo vrijeme izražavaju.Sve prije što se bilo od razočarenja polomilo, u sitne mrvice raspršilo ljubav prema Vama je nanovo spojila, sve i detalj na mjesto vratila. Sve se podmladilo, kao Vaše čarobne godine, 33 tek prohujala proljeća. Sada mi neke zvrčke, spletkare, razna lukavstva smišljaju kako da nam napakoste. Baš mi i nije drago zašto se ta zloba u ljudima događa, no shvatam kod njih je ljubavna pustinja u grudima, i zato su tužni, zlobni i nesretni. Ti prostakluci, i sve hinjsko nešto kroz lažne osmjehe se poručuje, gade mi se , ono naše pokušavaju da razgrabe, na neki način samo našu ljubav sebi svojataju. Svetu ljubav nepromišljeno skrnave, ruševine u svojoj duše trenom naprave nesvjesni da prvo time sebe i svoj mir rasturaju.

 

A mi presretni mada miljama udaljeni i skriveni , svako jutro osvanemo sa osmjehom na usnama , sa neopisivom žudnjom da se poštanski sandučić pogleda, mada pošta svakih 7 dana pristiže, al se sve nekako nadamo da nešto vanreda iskoči  pa nam dane razdvajanja rastopi.

 

Volim Vas , ako se time neki efekat postiže, no više od mene primite poruka kroz vjetrove, kroz kišne kapi i zametene smetove, jer u svakoj pahuljici, kapi kiše il dašku vjetra sva ljubav moja preva Vama se iz dubine duše odašilje. I svaki put osjtim kad vam na usne se zalijepi.

Takva divota osjećaja nema niti u bilo kojim bajkama, ljubavnim romanima il knjigama, to se samo doživi, ako dragi Bog taj dar nam pokloni.

 

Vaš, do posljednje snage Vaš obožavatelj, možda jednog dana odabrani muškarac vaše budućnosti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.05.2013 u 11 i 15 minuta

 

Kajem se, ako sam pogriješio, Poštovana Gđice Irbina !!!

pomisliš li 

Vaše zadnje pismo me iskreno prelomilo, oduzelo, uplašilo, iz svih realnih razmišljanja izbacilo. Nisam sebi mogao doći pa sam Vaše pismo toliko puta riječ po riječ na tanane čitao, dal sam Vašu poruku dobro shvatio. Tako nagle promjene Vašeg stanja nikada nisam doživo i bukvalno su me preuzele koje kakve misli.

I onda pokušavah u sebi da pronađem razloge , da nisam osobno ja nešto iz sprovocirao, neku riječ ružnu nesvjesno Vama napisao. Pa Vaše uporno NE JAVLJANJE na telefonske rijetke ali slatke pozive. Sve se nekako zamrzlo, gušilo. Kao da se burnim sjevernim vjetrom sve zaledilo, toliku brigu i nemir razvratilo.

A ljubav koju smo gajili međusobno nas tako povezivala na slatke zamke navlačila.Nikada do sada se niti u mislima ovakva stvar nije desila, ovoliko nas udaljila. Sve mi nekako u grudima spržilo, niz neke tegobne i strme padine nemira strovalilo. Sve bosonog po lomljenom staklu kajanja pretraživah razloge tuge što se prikriveno među nama uvalila. I taj obruč nas stezao,kanonadu podlih podvala, lažnih optuživanja u misli dovodilo. Ne, ona nije takva, to nisam zaslužio a siguran sam da niti ja nisam ništa pogriješuio, pa što se onda dogodilo. Dal se netko među naše snove upetljao, paučinom nemira zarobio i sada nesvjesni tako paučinom opleteni samo se vrpoljimo dok niti jednu riječ nemožemo da izgovorimo.

A samo kada bih mogao tu pored Vas da zasjednem u Vaše čarobne oči da pogledam, sve u tanane da prečešljamo, od prvog do zadnjeg pisma analiziramo. Brzo bi taj virus podlosti pronašli i sa čijih dvorova je stigao da bi našu sreću i ljubav razorio.

 

Mač Vaše čarobne ljubavi duboko u meni se zario, u grudima čarobnu energiju sreće probudio,a kapi krvi ne izlijeva samo se strašću prelijeva. Neki čudan glas me pratio , savjete dijelio, kojim putem i kako da Vam prilazim, da ne pogriješim jer kod Vas samo jedna šansa je.Ljubav među nam se toliko raširila između sna i jave slatko razapinjala., svakim danom bila obevezan , nepropustljiv poticaj da jačamo u visine sreće rastemo koliko jedno za drugim smo žudili. I sada odjednom se plašim da to sve propada, kao kada se skrešu krila il grane mladim lozama, da nas tuga odvaja i razapinje. Ne nemoguće da nam se to dešava. Tuširah se po nekoliko puta da se uvjerim da ne sanjam.No džaba prokleti strah da Vas gubim me razorio, takvu nemoć i tugu u sebi nikada nisam doživio niti otkrio.Osjećah kako nam drhti duše i srca korjenje, kako se odupire, da ih ne preuzme zlokobno raslinje. Plaših se da nas lažne podvale ne razore, da nam raskinu zagrljeno nezaistno naručje požude koja nas od prvog kontakta nije napuštalo. Da nam srž ljubavi podlim ugrizima hladnoće ne ogole.

Onda sam razmisljao da sve treba dobro u detalje prečešljati, što su nam govorili, servirali, pričali tko sve iza tih podvala stoji. Šnala nemira u Vašoj kosi želim da postanem, kad Vas zasvrbi da Vas počešem, kad Vas zaboli da Vas milujem u svakom dijelu Vaših misli da stanujem.

 

Kao jučer da je bilo sjećam se vaših riječi: SVE TO SI VEČ DAVNO MOJE POSTAO MOJ NEMIR I MOJA SREČA SI…VOLIM TE VIŠE OD IČEG NA OVON SVITU ALI IZGARAM ,BUKVALNO IZGARAM JER TE NEMA KRAJ MENE,JER TE NE MOGU POLJUBIT,DODIRNUT,ZAGRLIT I NEZNAM KOLIKO JOŠ DUGO ČE OVA PATNJA TRAJATI….ŽELIM TE UZ SEBE IMATI. TVOJOJ SVAKOJ RIJEČI JEDNOSTAVNO NE MOGU ODOLITI,TOLIKO ME UMIRIŠ,KAO BEBU MALU UŠUŠKAŠ U KRILO ME SAKRIJEŠ MILUJEŠ I JA ZASPEN ALI S OSMIJEHOM NA LICU….ZALJUBLJENA I SRETNA KAO NIKAD DO SAD….

SAD KAD TE VIDIM IL PISMO DOBIJEM NE MOGU OPISATI KOJI OSJEČAJI MENE OBUZIMAJU,NE MOGU VIJEROVAT KOLIKO SAM U STVARI BILA HLADNA KAD SAM TRENOM KOČIJOM KOD TEBE SVRATILA.

DA SAD MOGU PONOVO DOČ I VIDIT TE I BIT KRAJ TEBE,IZ KOČIJE BIH IZLETILA I ODMAH TE POLJUBILA, BEZ RAZMIŠLJANJA NEZNAM KAKO BI TO ZAVRŠILO JER TE JEDNOSTAVNO GUTAM POGLEDOM NEZNAM DALI ME ITKO TOLIKO PRIVLAČIO KAO TI…

 

Ovo su slatke patanje koje imaju dugi rok trajanja, jer smo svjesni da postoji i čeka ljubav jedinstvena, neodoljiva od previše blaga i sreće sklesana, trenutak se čeka čarobni. Nema tih problema koji bi mogli da nam sreću iskrene ljubavi poremete, jer smo predugo čekali da bi se napokon čarobnim ljubavnim opijumom gostili.

 

Prošlo Vaše pismo još mi u glavi odjekuje, oduševljenje što Vašim krasnim tijelom putuje:

ČITAM I DUPLO VIDIM JER ME SUZE BLIVAJU…..PREDIVNO….JEDNOG DANA ČU IH ČITATI U TVOM KRILU NEZVALA SE JA IRBINA…. ZAPAMTI DA JE TVOJA MUVICA UVIJEK UZ TEBE I DA TE OBOŽAVA….SVAKU OVU DIVNU RIJEČ ČU TI JEDNOG DANA VRATIT, POLJUBCIMA, NEZNAM NEMAJU CIJENE OVE DUŠEVNE LIKARIJE.

 

Oprostite , ali ne mogu odoljeti Vama tepati, tako ste posebni , u mojim grudima kao posebna tajnica ste skriveni.Vojim samo jedno biće na planeti što se klacka na srcu moga nemira.

Naša ljubav je davno kao snoplje najljepšim bajki žitarica složena,u naručju zajedničkog zagrljaja skupljena. Sve smo kukolje ručno razabirali pa opet nekoliko puta prosijali. Onda smo tajanstvenim poljubcima i strašću sve to lijepo u najljepši prah sreće samljeli, da bi napokon u plodovima neprepoznatljive ljubavi vječno uživali.. I onda sveti blagoslov preko toga ćemo preliti, sve za ljubav ako treba ćemo stvoriti i učiniti. Pa će sveta vatra najljepšu pogaču života da napravi do kraja života je osmijehom sreće dijeliti.

Ta čarobna ljubav, nedodirnute kanjone naših srca je otkrila, sve i jednu žilu strašću probudila i zarazila. I tako iz tog nemira će da nas mir i zadovoljstvo nepregledno da obuzme, kad spoznamo tajne ljubavi naše čarobne.

Sve strahove budemo odagnali, niti u mislima nebi smjeli stanovati. Osim naše ljubavi ništa više nije potrebno, jer ćemo od osmjeha sreće živjeti, sve od ruke uz Božiju pomoć će štimati. Kad su duše presretne i zadovoljne tako bi trebalo sve da se posloži, ako Bog dragi sve blagoslovi i odobri, a nema, baš nema razloga da nam to ne učini. Ljubav tvoju il ljubav moju nemožemo držati, samo je možemo uživati, nezasitno svakim trenom,svakom kaplju potpunošću doživljavati. I ta naša ljubav život će da nam usmjerava, sve što treba i kad da se događa, i naravno sve naše slatke želje da ispunjava, valjda smo ih zaslužili.

Ljubav koju prema Vama osjećam i koju sam kroz toliko pisama i stihova iskreno Vam pokazao i nadam se dokazati što ste mi toliko puta slatko izjavili. Iz svega toga nema razloga da doživljavamo bilo kakve bolove, neka se potok sreće među nama prelijeva, svakim skakutavim žuborom sreću neizmjernu dvoje zaljubljenih žuborom najavljuje i otkriva. Poseban milozvuk neka odjekuje, što ga samo zaljubljeno srce prepoznaje i ka njemu se orijentira. I to će biti tajna naše čarobne prehrane, to potpuno poimanje i doživljavanje čarobne ljubavi što se među naša dva srca uvali, i neka nikada ne popusti. I svako jutro bit će čarobno, u zagrljaju dok se praskozorje došaptava naša srca krilata budu dragom Bogu zahvaljivala što nam se to svakim danom čarobno ljubav najljepša na svijetu događa. I kad krenemo na počinak, ljubavnog zanosa uhvate nas čarolije, u zagrljaju da se u snove zalelujamo pa se i tamo nađemo.

Svakim danom zahvalnost ćemo dijeliti, molitvu našoj ljubavi izjavljivati, Bogu dragom po tko zna koliko puta zahvaljivati.

Neka naše usne u svakoj toj molitvi budu spojene da sva ljubav i zahvalnost direktno iz srca se pokrene, da se pjesma salvama sreće i zahvalnosti vjetrovima najavljuje da svima tišinom pokaže da smo ljubav zaslužili.

Volim Vas muvice najslađa, vojim da tepam i kad Vas ne vidim, kada samo na Vaše usne pomišljam, kada me razuzme ne kontrolirana požuda.

Sigujan sam da će ova cajobna jubav vejika, pesatka, najveća na svijetu da dokaže da između nas ništa negativno neće i nemože da pusti korjenje.

Tako me nemir u grudima sputava, sada bih skoknuo da vašeg prozora, da Vam samo par puta pokucam, da kažem da se ništa nije promijenilo, da Vas obožavam kao prvog momenta susreta i molim Vas da mi opet vjerujete i najslađa pisma prepuna ljubavnih cvijetova izobiljem šaljete.

Čekam, čekam opet da se dogodi kas kočije, da Vas meni najljepši vjetar sreće nanese, da Vam vrata kočije otvorim, usne na Vašu ručicu položim, i onda preko praga našeg prenesem da bi shvatili da ste jedini razlog zbog čega valja živjeti.

Vojim Vas, vojim i to bih Vam miliun puta dnevno saptao, svu onu unutarnju nemirnu energiju na usne rasuo, da Vam iskoče najslađi plikovi koliko u meni se toga samo za Vas skrasilo.

Mojim vas što prije mi pišite, ponovnu sreću naše ljubavi najavite, jer ću da izgorim dok ponovo pismo prepuno Vaših krikova sreće ne osjetim.

Molim Vas neka pečat Vaših usana , bude signal da se sreća među nas ponovo uvalila, jer ću odmah svatiti da se sve u normalu vratilo, i sve ono smeće podvala u blato zaborava zatrpalo.

Nikada ne zaboravite da ste moja zezdica vodija, moje cunce obijem izbora, moja muvica slecice nemira.

O Bože kako vam volim tepati jer ste u meni dječaka sreće probudili i kako Vam to ne vraćati, svaki sekund izobiljem vraćati.

 

Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.05.2013 u 17 i 33 minuta

 

 

 

 

ŠKRINJA LJUBAVI

škrinja ljubavi

Toliko pisama, stihova,

u škrinju čekanja se skupilo,

na sve strane napučilo.

 

Sve sprema da se otvori

kada sudbina dozvoli

da napokon zajedno ostanu.

 

U krilu dok se budu mazili

i nanovo sva pisma i dopisivanja čitali,

suze radosnice od sreće će puštati.

 

Kad ih prošlost slatka podsjeti

kako su jedno za drugim patili,

noćima grcali, Boga molili.

 

Jedno drugom čaroliju otkrili,

nezasitno ih požuda proziva,

prošaranim u duši tajnama.

 

Smisao budućnnosti zajedno planirali

Sve i jedan detalj  sreće u škrinju skrivali.

O svemu tako vjerno maštali.

 

A onda ih udar groma, na zemlju spustio

Srca i dušu u paramparčad raspršio

Uvukli se neki strahovi, što se dogodi.

 

Toliko straha u jednom trenu protutnjalo.

Sve planove i sreću u prah pretvorilo.

Kako se to moglo desiti, svima nejasno.

 

Sve je na početne pozicije vratilo

Ostrvo gdje su trebali živjeti

Nepoznati vjetrovi morem tuge potopili.

 

No snaga njihove ljubavi vječno postoji

Samo jedna noć je bila dovoljna

Da sve na putanju sreće ponovo usmjeri.

 

Ako Volite, iskreno punim srcem želite

Ništa vas nemože pokolebati, sputati.

Neka Vas Bog dragi prati putem Vaše ljubavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.05.2013 u 07 i 45

 

 

 

PREVIŠE ZNAČIŠ MI

ma koliko čekala 

Ne brini ljubavi, u parkuši pokraj rijeke sačekujem

Na klupi dragih pjesama i stihova spominjem.

A mjesečina me smiruje, kaže razumi je.

Mlada je, plaši se tvojih dodira i vrelih usana.

 

Strepnja se reže čekanjem, klupom na parkuši.

Prazno bez tebe,žudnja se grozničavo odupire.

Kao pjesnik bez stihova , kao gitara bez tonova

Takva praznina u meni kad te trenom zagubim.

 

Studeni neki krakovi, na usnama čekanja plikovi.

Toliko se u mene uvalila, grčevito strahom opkolila.

Samo što nisi pristigla, sve bi nestalo, osmijeh povratilo.

Cijelić bićem te prozivam, iz dubine duše dozivam.

 

A zvijezde jedna za drugom padaju i sve navalile

U meni se nemir skrasio, htio bih te ljubiti.

I onda osjetih iza leđa mi oči netko poklopi.

Usnama vrelim po vratu zadrhti, znao sam.

 

Stiglo vrijemo da pokažem koliko značiš mi.

Da to nisu samo pusti prevarantski hirovi.

I onda je mjesec shvatio , iza oblaka se prikrio.

Mrak se u sebe zatvori, usne na usne nasloni.

 

Volim te mrvice medena, dok drhtavica razuzima.

Prepusti se, bit ću uspomena doživotno najljepša..

Zadrži me sočno vječnošću na požudnim usnama.

Biti neizmjerno samo medo tvoj a toliko ti značim.

 

I onda se mjesec pojavi sa zvijezdama da svjedoči.

Potpuno moja si, dok se ljetna pozna vrućina šepuri.

Roje se, množe mlječni putovi kao najljepši dokazi.

Meni posebna bit ćeš  i ostaješ nikad ne zaboravi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.05.2013 u 15 i 17 minuta

 

KROŠNJA SJEĆANJA

iščekivanje

 

http://www.youtube.com/watch?v=3VcJJrxAfPI&feature=youtu.be

Pogledaj ljubavi krošnju skrivenog sjećanja ,

Oslušni usne čarobnog prohujalog čekanja

Behar im život magijom podario, tragovima ukrasio

Da bi vječnu sreću napokon zagrljajem doživjeli..

 

Želim te svojom zvati, a tek netom 33 si skupila,

mladalački sačuvala, uzdasima aleje raskrčila.

Izdrži dok pristignem, suhim listom lepršeć doletim.

Na usne prepoznatljivo strastveno slikama podsjetim.

 

Tada shvatit ćeš, da više nema tužnih razdvajanja

Odlazimo u čarobna životna skrivena krstarenja.

Sa požudnih usana više nikada nećeš odlutati

Momentom posebnim sudbinu ćemo ubijediti

 

Srećica samo što nije pristigla, našom postala.

Na vrata čekanja zakucala, ljubavlju uletila.

Kaže da sve izazove trpimo, potiho žudimo.

I eto sve joj vjerujem, vrijeme joj podređujem.

 

I ne baš tako davno kao srna se kriomice uvukla

Maštom se podlo valjala, beskrajno opčinjavala.

Bijaše to najslađa igrica, slatka varalica noćima.

A ja, prosjak trenom se zaludio, slobodu prodao.

 

I sada ćulim, iščekujem pred duše  nemirne vratima.

Da se barem prolazak strastveni daškom vjetra osjeti

Magija se dogodi kad me vrele usne trenom ožare.

Čekam te, u krošnji skrivenog maštanja, požuri se.

 

Budi strpljiva srećice, omiljena mojih usana mrvice.

Zborim ti, ruke od tebe ne dižem, davno si suđena.

Samo koju godinu da izdržim, srce ubijedim i primirim.

I presretan u zagrljaj čekanja nemirno  napokon uvalim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.05.2013 u 13 i 10 minuta

 

PERLE NJENIH USANA RAZABIRAM

raj u našim glavama 

Mada niti trunkicom moja nije postala,

Posesivnost u meni se napalila, proziva

Sve razloge moje ljubavi da rastvorim

Da u meni prestane i nestane rovarenje.

 

Neka sve vanka izleti, slatku tajnu rasprši

Vrijedit će čakati, svaku sekundu čekati

kasnije debelo ljubavlju neizmjernom naplatiti.

Do tada vjernošću  se opijam, vrijeme odbrojavam.

 

Vječnošću čekanjem joj pripadam, naslađivam

Lance ljubavi na grudima s osmjehom doživljavam.

I do konačnog spajanja, uživam u slatkim lažima.

perlama njenih usana oko vrata Maštanjem razabiram.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.05.2013 u 07 i 44 minuta

 

OKO VRATA SKUPLJENA PA STISNUTA

telefon

Budi mi najljepša prikrivena  tišina

oko vrata skupljena pa stisnuta.

Nakapaj svoje duše rosne požudne

Mome srcu zaljubljenom jutarnjem.

 

Skakućuć nesanicom slatkog nemira,

Da bi krakove noćima hobotnički pripila.

Svijetleć ko baja noćna fosforna,

ljubavlju prikrivena beskonačnošću oblivena.

 

Ne prosipaj poljima prošlosti tragove,

neka sve u krilu najljepših tajni se prikrije.

U svakom cvijetu behara rasutog pokislog

Žuborom vrelih usana, cvrkuću saksije.

 

Previše grcanjem suznim očima šutili,

telefonske račune nanovo prekardašili.

Pa se svega talozima dokaza navuklo,

sumnjiva lica našim tajnama privuklo.

 

Skuči se, krila ispod kapaka maštanja nasukaj,

nadolaze špijunski orlovi, krila raširili.

A onda kada sve opasnosti izblijede,

Isperi usne od čekanja požudom  tepanja.

 

Paučinu neka vjetrovi razbucaju,

da se niti mrvica tragove ne primjeti.

Dolaskom samoća će da izblijedi

i sve tužno i jadno da zaboravi.

 

A talog prohujalog čarobnog nemira,

neka se nepovratno u ogledalima zagubi.

Te svako jutro gozbom nek se proslavi,

sve dok proljećem osveta ne izblijedi.

 

Ne postavljaj suvišna pitanja, nema potrebe,

primiri se, ljubav u prošlim slikama trguje.

Usne usnama prečešljaj da sjećanja ne izblijede,

strasno dotakni me, grčevito požudna ljubav opstaje.

 

Dok vrijeme sve oteže, čekamo tajne planove da se poslože.

Fališ kao voda vodopadu, kao suza očima, kao rosa jutrima

Ostaješ razlog  najljepših sjećanja, zbog jutarnjih buđenja

Dubokom brazdom čarobnošću zaorana si u meni

Čekam cvjetno proljeće da sa vječnošću iznikneš

 

Krištimo, otvaramo prozore svi nas vide podbule

 i upaljene baklje u grudima,hormoni zovu, zovu urliču

kad bi svaka suza bila zagrljaj koji želim da ti udjelim

sve vodopade bih morao skupiti da me doživiš.

 

Zato slažem silne kofere kada krenem trebat ću šlepere

da svu ljubav čekanja na usne ti prislonim i poslozim.

Nikada ne posumnjaj i ne zaboravi da volimo i zato postojimo

Volim volim i volim ma koliko nam branili zasjede spremali

Prve jutarnje riječi mislima dok te gušim požudnim usnama

Bit će dio svetog rituala zaljubljenih poput uzdizanja slatkog korjenja

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.05.2013 oko 04 i 31 minut

OVOJ PRINCEZI POSVEĆUJEM STIHOVE

strepnja na usnamaPresentation2

telefon

 

 

Nakon toliko puno emailova, pisama, tel poziva, evo došlo je vrijeme da se otkrije kome su VEĆINOM posvećeni stihovi.

Kao prvo to je jedna POSLOVNO uspješna žena, ali jako nesretna rastavljena osoba, živi vani U EUROPI je, ima divnu djecu..

Umjetničko ime joj je IVANA-Helena… nikada prežaljena ljubav

Porijeklom je iz Hrvatske, ima 33 godine. BLIZANAC  a ja Vodolija.

 

Sve što je napisano je iluzija, slatko maštanje, daleko daleko od bilo kakve istine…a to je draž poezije !!!

I nadam se da Vam je ovo za sada dovoljno, recite svojim ljubavnicima , supruzima, da to NIJE POSVEĆENO VAMA KAO NJIHOVIM SUPRUGAMA jer volite da čitate moju poeziju u kojoj se često puta pronađete.

Evo samo neke njene fotografije i molim Vas nemojte me više kontaktirati niti postavljati suvišna pitanja.

Lijepi pozdravi

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno, 14.05.2013

 

 

Gđice Irbina Vladarica ste mojih skromnih stremljenja

čeka me

Draga prekrasna Gđice Irbina !!!

Jutros rano oko pola dva me čudan san razbudio, sav u znoju sam se kupao, nisam shvatao što se događa od kuda ta nemirna sila je pristigla, što me to u snovima razbucalo, toliko lupanja srca i nemira donijelo.

I onako ustadoh čašu ledene vode polako da ispijem, al ugledavši u frižideru ledenog mlijeka čašu u tren sam iskapio, tako je slasno prijalo. I odjednom mi prohujali san doleti u detalje se svega sjetio. Iz neke kasno noćne šetnje smo se vraćali, toliko slatkoga ispričali, smijali, za ruke držali, čak ste mi i par puta poljubac udijelili, jeste da u obraz je ali meni su tako posebni. I taman kad smo kod Vaše terase prispjeli nekakva sitna debela žena ispred nas je iskočila, oči iskolačila iz nje bezbroj surovih riječi je klepetalo. Pitao sam tko Vam je ta osoba, rekli ste grozna maćeha. Mislim da se zvala Lucija, al neka bude sa rezervom. Bila je ljuta kao one male đuđe kokoške, što drugim večim i jačim kokama u oči skaču i čaprljaju.

A vani nekakav vjetar se razgoropadio kosu Vam na čelo nabacivao stalno ste rukom sa očiju kosu skidali da bi cijelu situaciju sa njenim deranjem pratili. Šutih nisam se smio miješati niti bilo što reći da nešto ne pokvarim.Sami ste se pittali od kuda ona tako kasno da je na nogama. Kao da je jedva dočekala da Vas napade, očita bespotrebne lekcije, kao da dijete ste a ne neka odrasla zrela osoba. Samo ste me za rukav povukli i skriveno signalizirali da ćete Vi to mirno riješiti.

 

Ta Marija se ponašala kao žena Cezara, okrutna neka vladarka, sva mi djelovala onako omalena, sićuna, metar i žilet ljudi bi kazali ali prokleto surova, iz očiju joj zmijske iskre sijevale. Onda zažmirih i pokušah da mislima odlutam te grozne riječi više ne slušam. U vašim očima suze kroz glas osjetih. Čekah kad ćete eksplodirati, al iz vas nekakav još smireniji glas se odape.

Onako duboko ste udahnuli, dok je ogromna krupna suza niz lice  klizila. Onda se prekrasan onaj Vaš osmijeh podmuklo razvukao te Vam riječnik nagrnuo:

 

Poštovana okrutna Gđo Lucija, samo da znate Vi niste moj nivo i ne želim sa Vama da razgovaram na tom nivou. Rođena sam u divnoj obitelji gdje je surovost bila totalna nepoznanica, osmijeh i ljudski pristup je bila osnovna lekcija. I onda ste se nježnim glasom u facu joj uvalili. Ona je šutila, niti jednu riječ Vam nije prozborila.

Onda oči otvorih a onaj prekrasni šal preko vrata se viorio i šepurio. Lagano sam Vam preko leđa ljetnu jaknu navukao, bila spala na pola ramena. Po koja kap kiše se od nekud pojavila da bi kroz vaše guste kose se izgubila. Nekoliko cvjetnih šnala je Vaše kose pridržavalo. Sebe uhvatim kako sve detalje na Vama primjećujem i sve mi nekako preslatko i samo tako posloženo, samo Vama svojstveno. Oblaci u onako polu mrkloj noći se mjesečinom otkrivali.

Plaših se da će nas sustići nevera. Ali eto bijašmo na vašem balkonu, tik ispred Vaše sobe sve se dešavalo. Ni sam neznam koliko dugo ste toj debeloj , predebeloj Luciji održavali predavanje, al sijećam se da je kao ukipljena stajala. Po koja teška oštra riječ bi Vaš govor još oštrijim pokazala. Bosi ste stajali, sandale ste u rukama držali.

Pogledah u nebo i misli su mi lutale, i onda začuh Vaše riječi:

Ja ne znam biti podla, hladna zmija, ohola kao neka dama i da me se svi plaše.

 

U tom momentu prekrasna zvijezda padalica tik na Vašu glavu je sletjela sa moje točke gledišta. Pomislih sačuvaj mi Bože dragi ovu princezu da jednog dana, al što prije ako je moguće moja vječno postane. Suza neka niz moje oko se tad saplela, u tom momentu ste se okrenuli, sve to ugledali. Nenadno ste mi tako sočan poljubac na usne udijelili da sam bez teksta ostao. A ta debela živčana starica Marija se zabezeknula, i zagrmila:

 

*Kako Vas nije sramota ispred mene to da radite sa stranecem pristiglim.*

 

U tom momentu nebom je zagrmilo, pljusak je grunuo od niotkuda došao. Samo ste me za ruku povukli i pod terasu dovukli,ruka Vam je bila ledena, al osjećah neizmjernu želju u Vama da Vas zagrlim. To se i desilo, tako topli zagrljaj smo bez poljubca stvorili. Ništa se nije čulo osim krupnih kapljica što su terasom poskakivale. Kako dođe tako pljusak i prestade, u tom momentu opet sam zvijezdu padalicu ugledao i naravno želju zaželio. Kažu da odumire galaksija kada zvijezde padaju nečiji životi se ugasili. Tako nekako patetično, miliun misli kroz glavu proleti.

Onda ste me iz tog razmišljanja prenuli, bradu mi okrenuli i opet sočno na iznenađenje poljubili. Još uvijek mi bride usne od tog poljubca. Rekli ste da sam Vaš plačljivko, nekako mi je slatko zvučalo, al opet umjesto da budem muško stup snage, mudrosti i ljepote ja plačko u Vašim njedrima ostadoh. Nisam se bunio, svaku odluku il želju sa Vaše strane sam poštivao..

 

Pitah Vas od kuda tolika zlobnost i agresivnost u toj maloj debeloj ženi. Onda ste se otvorili svu tišinu suzama razorili:

 

*LucijaVam je prokletstvo i svo zlo svijeta u ovoj maloj bačvi ženske sujete sabijeno. Njen svijet samo blago i imanja i novci pokreću , ona samo te vrijednosti poštiva. Al je jako usamljena jer je prokleta, u ničemu ne uživa, nju ništa nemože da obraduje, stalno kuka nikad joj dovoljno. Sama je u svom svijetu prokletstva jer stalno svaki miliun koji dostigne još veću tugu u njenom srcu razbije i samo još i još i prokleto još bi htjela. A samo što nije eksplodirala, srce joj preskače, štitna se raspada, krv joj se u garež pretvara, kosti joj otpadaju, i niti trenom se nije zamislila da svake sekunde može eksplodirati i jecati i plakati kada u postelju padne. U njoj mrve ljubavi pod mikroskopom se nemože pronaći, niti svoju djecu ne voli kako roditelji bi trebali.*

 

Rekoh pitanje je vremena kada će je slomiti kazna Božija, kao teške robijaše će je u ugao života slomljenu sabiti, da šćućureni onako drhtavi, izgubljeni samo očima nešto pokušavaju da kažu, al ih nitko neče razumjeti, samo će glavu od nje okrenuti jer je se svi kao sablasne i grozne sjećaju.

Nitko joj neće prilaziti, ogoljena od srama ništa neće razumjeti jer ona će smatrati da je u životu poštena i dobra osoba bila. Boga će dnevno miliun puta da upita, pa zašto nju strefi ta okrutna sudbina. Hranu, rižovu kašicu će kao psi  u malim činijama dobijati. Jer će je razvaliti teški moždani, neće moći pričati iz usta če joj sliniti.

I onda odjednom u snu slom te debele Lucijesam vidio kako se dogodio, teški moždani je doživjela desna strana i govor se oduzeli.

Svi je se odrekli i ostavili, mrze je rođena djeca i svi ostali koji su je poznavali.

 

Al Vi ste tada od nekud prispjeli, kad su joj svi leđa okrenuli i rekli ste da joj niste oprostili da joj Bog dragi dozvoli da umre jer bez Vašeg oproštaja smrt je neće lako dotući, više i duže će se mučiti.

Tek tada ona shvatit će da istinska ljubav ljudski smisao života pokreće. Nježnost , ljubaznost i potpuna tolerancija i razumijevanje među ljudima se na kraju uvijek kao svijetla tačka pokaže. Tada će ona shvatiti kada bude ostavljena kada je sve imala a nista nije imala i sada kada je bez sviju ostala kako je Vaša pažnja nekoliko ljudskih toplih gesta kanonadu suza iz nje provalilo. Nije mogla pričati al se u njenim suznim očima sve moglo pročitati. Sve je bilo jasno, ali za nju isuviše  kasno. Ljudska ljubav može trenom najcrnje oblake da rastjera. A podlost najveće nesreće da na vrata života dotjera kada se najmanje ljudi nadaju. Ta Vaša topla riječ, taj Vaš dolazak toliku vrijednost kod Boga je stvorio, to svijet pokreće, samo šutite, bez riječi očima pričate, svima je sve jasno i baš po taman.

 

Onda u sebi zapitah se, pa ta je žena bila tipična zlobna vještica. Uvijek hladna, duša joj snježnim nanosima zatrpana, uvijek čudna i mrzovoljna. Uvijek je smatrala da drugi žele da je prevare , nešto od njenih usta otkinu. I sada mi nije jasno od kuda suze u očima vještice pogotovo ispred više ljudi da to ona pokaže.

Uvijek je sve obmanjivala i budala se pravila, drugima bi od usta otkidala da bi svoju gladnu sujetu za bogatstvom zadovoljila.

Meni ste govorili, evo pogledajte kako čovjek sa njom da se ponaša. Kao stijena ledena uvijek je neki stav strogoće glumila, gorčina iz nje je izbijala dok je okolo vrištala kao kada mladoj vjenčanu haljinu pred vjenčanje kavom umrljaju.

 

Onda ste joj otčepili:

 

Ovo što sam Vam došla ne znači da sam sve zaboravila il nedaj Bože oprostila. Od mene ste pokušali sve oduzeti, niste mi dali da svojom glavom razmišljam u svaki dio mog života ste se petljali, sve što sam sama stvorila, Vi ste htjeli razoriti, čak mi niti ime nakon 10 godina niste zapamtili. Znali ste da obožavam cvijeće pa ste noću tostom od kave zalijevali da se osuši. Toliko toga ste joj zbrusili dok je onako polomljena ležala, nijema suze sa pljuvačkom bljuvala. Sada bi da se pokaje, da zamoli da joj oprostite, ali toliko je oduzeta da je nitko nemože razumjeti.

Ona je samo grizla nokte lijeve ruke jer je desna bila oduzeta, nije mogla micati. Grebala je kožu od tuge, i sve bi nešto kazala al jezik oduzet zanijemio.

Onda ste je napustili i uz put rekli nek Vam dragi Bog oprosti za svo zlo što ste okolo sijali. Ostala je ridajuć, i tako me san i preokrenuo.

 

Sjedoh na pola metra pokraj Vas držeć Vas za ispruženu ruku, sve sam želio da mi dozvolite da Vam se približim.  A vi onako sklupčani, u nejasnim suzama samo ste mi govorili da nikada niste bili sretniji, da se osjećate posebno kao boginja. Kroz glavu mi je vlak riječi u smetovima zapeo, ostadoh bez riječi, da bar nešto izgovorim.

Rekao sam da ne možete zamisliti koliko Vas želim svojom imati, možda, samo možda jedne godine shvatite koja ljubav među nama već duže vrijeme se nakostriješila. Suze na obje strane se duplicirale, jecaj se na duše navalio, melodija tužne balade se mogla od njih skladati. Note toga stanja su stenjale, treperile, sve smo šutke dogovarali,a opet činilo mi se preglasno. No dušu je teško kontrolirati kada joj brane popucaju nakon dugo godina čekanja. Eto ta strastvena veza među nama se desila. Sebi sam toliko puta dao u zadatak da Vas pazim i čuvam kao oči svoje od svih podvala i nedaća. Vi ste bili tip žene koja je imala sve ono što je moja duša srcem cijelo vrijeme pretraživala.

 

Samo ste prošaptali:

 

*O bože hvala Vam što me toliko čekašte i pazište,moram Vam jednu tajnu odati …*

Bila sam Vam udata, imam krasna dva sina i dvije djevojčice. Sinove je otac odveo a kćerke meni ostavio, one su smisao moga življenja. Rekli ste da se plašite kako ću na tu istinu da reagiram, jer tko će ženu sa dvoje djece sebi da na vrat natovari. No niste taj moment sreću u mojim očima vidjeli. Ona e meni se probudila, očima zablistala, ma tko može protiv djece ikada nešto imati, i to dvije princeze, uh…koje planove za njih sam u trenu složio. Strane jezike će špilati, samnom tenis igrati i skijati, od njih ću princeze da napravim.

Nakon te ispovjesti još dražiste mi postali, jer ta ljubav prema djeci je vrijednost prekrasna, dosta majki bi se djece odreklo. Znao sam da će sve to na dobro da izađe.

 

Onda me žeđ probudila, shvatih da je daljina između nas ostala. Rekoh sam sebi idi lezi, taj san treba da dovršiš, i tako se i desilo, nisam niti glavu na jastuk spustio opet sam u Vašem zagrljaju suze Vam brisao.Toliko puta ste me ljubili što će djeca biti ako Bog da sa nama. To je bio samo trenutni pad Vaše snage, samo dio životnog puta što se kobeljaše između redova. Rekao sam da ne brinete sve će to lijepo da se posloži. Hoću Vaš prekrasno posebni osmijeh stalno da promatram jer on može sve smetove u sekundi da otopi jer smo zajedno u najsretnijoj vezi i ljubavi. Ne želim da tuga i praznina u Vama stanuje, i da neutješena na počinak krenete. Između nas laži nesmiju da se uvale, ljubav naša ima čarobne tragove komete repatice.

 I onda ste u krilu mi slatko zaspali, nešto se trzali, po neku riječ buncali, samo sam Vam kose onako od kiše zapetljane polako odriješivao.

Što ja Vama ima da opraštam, ima da budem presretan jer ste Vi mene prihvatili i svom srcu odabrali. I tako dok ste spavali, odlutah negdje mislima da se i ne sjećam, a vani je pljuštilo, idealno da se odspava, al od uzbuđenja i sreće nisam mogao oka sklopiti, uživao sam vas milovati dok ste slatko spavali. Moram Vam priznati da sam čak nekoliko puta priliku koristio dok ste spavali da vam ruke poljubim i na vratu sam par puta usne spustio, koji divni miris svježine vašim krasnim vratom je plutao. Onda ste kroz san promrljali:

 

 * Molim te čuvaj me, čuvaj me od zlih vjetrova*

 

Niste shvatali kolika sreća je mojim bićem skakutala, nesvjestan bijah da se to napokon meni u javi dešava. Nema te cijene koju nebih platio, kaznu odradio samo da budem vaš rob životni, od trave budemo živjeli, čovjeku je malo potrebno da bude sretan i zadovoljan. A onda je mjesec u trenu vrišteći kroz razrjeđene oblake u more se spustio. U vaše kose toliko sam stihova spustio, da se punđa najgušća mogla spetljati. Tako sam maštao kuda sve budemo bježali, život potpunošću uživali. Ljubav beskonačna prema Vama je mnome totalno vladala. Za lice sam se štipao, ovo je noć u kojoj ja dobivam nedosanjanju ljubav dobijam, a vani je šibalo, bura il jugo više nisam gledao.Oblaci se miješali pa nestajali, dekica preko vaših leđa je po nekad zalepršala. Jače bih Vas stisnuo prigrlio. I onda odlučih da vas podignem u sobu unesem. Tako ste se u zagrljaj uvalili da oka niste trepnuli a u dubokom snu ste još uvijek lebdjeli.

U sobi nekakvo kao naručeno prigušeno svjetlo je jedva se javljalo. Na raširenom kauču dvije slatkice su spavale, jednoj je noga virila kao da je na taj način temperaturu kontrolirala, a druga pak sva se nekako zgrčila kao da je nesto u snovima proganja.

I tako na prstima odnesoh Vas do Vašeg francuskog ležaja, prekrivač nekakav svileni sam lagano jednom rukom pomakao a Vas drugom jedva držao.

Položih Vas na postelju, bila je nekako plavo žuta kombinacija, rekoh kako ću Vas  skinuti pa nikada to sa Vama nisam radio. Niste se micali, i odlučih da svučem polako najlaganije što može komad, krpicu po krpicu sa Vašeg izvajanog tijela.

Pošto ste bili bosonogi, samo sam haljinu polako počeo da podižem, o Bože kako divne noge su bljesnule. A srce počelo da vrišti, oči zasuzile, magla se neka počela navlačiti i to baš taj moment kada želih da Vas potpuno gledam i uživam.  A suze radosnice kao u inat navalile sve mi pogled zamagljivale kao da govore budi prisotjan.Ukazaše se crnce gaćice sa nekim sitnim čipkicama,jeza me razvaljivala. Nikada Vas ne vidjeh tako moju a nedodirljivu.

Uspijeh da okrečići polako cijelo tijelo haljinu svučem. Grudi prekrasne iz grudnjaka me prizivale da ih dodirnem, poljubim, barem nešto došapnem da su prekrasne kao da su čekale da ih pohvalim da su posebne.

I tako samo u donjem vešu moja ljubav meni se raširila, ne imam snage da bilo što učinim jer se bojah da me pogrešno ne shvatite da sam situaciju podlo bez vašeg znanja iskoristio.

Skinuh se što prije sam mogao i onako iza vaših leđa Vam se prilijepio. Provukoh jednu ruku kao da na njoj umjesto jastuka glavu položite dok sam drugom cijelo tijelo obgrlio. Onda me san odnio, ni sam neznam što se dalje desilo.

 

Udar nekog vjetra me probudio, bilo krivo mi što san prekinuh , barem da dovršim. Ali lupanje kiše u oluke me razbudilo. Pokušah ponovo da se u san povratim nije na žalost uspjelo ali i ovo što sam doživio najljepši rođendanski poklon bijaše srcu i duši mi.

I tako draga moja Gđice Irbina, toliko sam bio slobodan da sam se previše blizu intimno Vama približio, oprostite ali to san je požudni , ne mogu mu narediti da se to ne ponovi. Znate duša i tijelo živa masa je, prepuna krvi i strasti i požude, neki ljudi polude al eto ja sam sve pod kontrolom pristojnosti održao.

 

Sve sam Vam morao ovo napisati da bi shvatili koliko Vas cijenim i obožavam , što se sve u mojoj duši događa i što sam sve spreman da za Vas i Vašu divnu djecu učinim.

 

Nadam se što skorijem odgovoru , riječima iz Vašeg srca što pritječu, jedna s drugom se natječu da se meni pokažu.

 

I sada dok Vam ovo pišem pjevam divnu klapsku pjesmu : NE DIRAJ MOJU LJUBAV

 

Ljubim Vas od prvoga dana iskreno, potpuno i najviše, sreća nadolazećeg života ste.

 

 

Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.05.2013 u 21 i 21 minut

 

 

 

LAV I TIGRICA

kad Lavica gazduje 

Pustinja života ispred lava se pružila, tetura se, životu daške otima.

Stare kosti ga pritisle, škripe, godine spominju,vrijeme razapinju.

Sve mu postalo dosadno,svi ga turobnog napustili, zaboravili.

Uvijek je bio najpametniji, na svaki prigovor  imao brzi odgovor.

 

Duša mu presušila, jedva glavu podiže,kapke preteško škiljeć otvara.

Po njuhu se orijentira, dašak vjetra osluškuje, sve ga češće prevari.

Neku žrtvu kao osjeti, kapke trenom otvori,provali,opet lažna uzbuna.

I onda bi se u prašinu zavalio, danima nebi micao, tugom dahtao.

 

No jednog dana dok je drijemao, kao kroz maglu vrisak tigrice osluhnuo.

U trenu je skočio, zaštitnički nakostriješio ne vidjeći što ispred njega je.

Ona , mlađana Lavica, tigrica sva preplašena oko grive se uvijala.

Tišina među njima sve je snimala, na prvi pogled ljubav se stvorila.

 

Cijelu noć nebi spavao nad njenim mlađanim snom je zaštitnički dežurao .

A preko dana dok bi se oko njega kao podivljala igrala nešto dokazivala.

On je po malo kunjao al svaki njen pokret pratio da se netko ne pojavi.

Krv vatrena se postepeno budila, zaboravljenog starog kralja lavova oživjela.

 

Pogled mu se razbistrio, u lov je tigricu vodio, prvim koracima života učio.

Veza među njima bijaše sve snažnija, krv je vatrom nemira sve probudila.

Pred počinak bi u rasušenu travu zalegli pa valjali  mladošću igrali.

Ljubav nema granica i njima se dogodila, mladunčad na svijet pristigla.

 

I Lavica, tigrica pored njega ostala, smisao života najljepšim doživjela.

A mladunčad ih spojila, svojim ludim šegama  ponovo u mladost vratila.

Život je čarolija, kada najmanje nadaš se, najljepše ljubavi se dogode.

Život ima smisao, ne ga traćiti,gušiti, na ovaj svijet ste došli sa razlogom.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.05.2013  rano jutro 03 i 21 minutta

 

 

Maj sa Svibnjem se poigrava, Mrs Irbina!!

njena odluka

Draga , prekrasna Mrs Irbina !!!

Maj sa Svibnjem se poigrava, behara izobilje ovu prekrasnu godinu u duši najavljuje.

Jako puno vremena je proteklo od kada Vam pismo ne napisah, neke su me brige i more okomile, u kanjon neke depresije uvalile. Ali evo opet stari sam, pero iz ruke ne izlazi, toliko toga Vam želim napisati da pokušam što više da opišem da doživite i shvatite što mi se događalo.Koji čaroban osjećaj znati da postojite, cijelo vrijeme ste bili snaga moje inspiracije da sve prebrodim, izdržim i Vaš prekrasni lik ispred mene se viorio, osmjehom princezice podsjećao. U mojim mislima ste uvijek posebno čarobni, neizmjerno dragi a tako nježno krhki svim udarima životnih nedaća podložni. Kao školjkica  na pješanoj obali, svaki val je preokrene na svoj način udari pa ostavi. Prošlo je i više mjeseci al stalno bijašte u mojim željama da Vas što prije ugledam, onaj naš dogovor ostaje, septembar neke godine bi trebao da nam se dogodi. Sva Vaša pisma sam dobio, vašu zabrinutost za moje nejavljanje shvatio. No u tim mjesecima situacija je bila osjetljivo posebna, nije dozvoljavala da Vam se posvetim, pismo jedno napišem. Bijah u nekom deliriju kada se u meni sve skoro pa slomilo, ne planirane nedaće se desile od niotkuda pristigle, tako mi srce i dušu slomile da sam jedva oči uspijevao otvarati a kamo li pero u ruci držati da Vam se javim. Nisam htio da Vas zaplašim u kakvom se jadnom stanju osjećah tim turobnim mjesecima.Jednostavno jesen u meni se dogodila u zimi me probudila.I sada skratih spavanje , par sati mi dovoljno da sve napunim i samo Vašim pismima posvetim. Jutra izlaskom sunca dočikam, sa leptirima se dogovaram, kuda su krenuli što su za taj jedan jedini dan života planirali, kako ga najljepše punim plućima proživjeti.

Svakim danom osjećam kako ste zabarikadirani u mojim žilama, svaka kapljica krvi vašim imenom treperi, impulse života pronosi. Ma gdje bili il bilo kuda krenuli u meni ste posebne odašiljače maštanja vječnošću ugradili. Pa sam jedan dan u vašem srcu isto tako tugu osjećao, klovna luckastog sam glumio da Vam prekrasni osmjeh na lice dražesno povratim. Da bi se na kraju zajedno smijali onako luckasto zaljubljeni. O Bože kako volim Vas, smisao života bez Vas je postao besmislen, rastrgan, jadan i uprazno dosadan. Često Vas kao posebnu zvijezdu sa neba otkinem na dlan uspavanu položim, i tepam do beskraja, da se ne bojite da ću Vas vratiti u životno sazvježđe da još jače svijetlite. Jer na daljinu ovih zadnjih mjeseci sam tako čisto osjećao kako Vam svijetlost života žmirka, nije to ona puna energija ,kao da se neke tuge u Vama dešavaju, nekim nemirom Vas prigušuju da osmjehom prepoznatljivim sjajite, sve oko sebe opčinjavate. Sve se to nekako u Vas uvuklo svu iskru života prigušilo. Sve to tako jasno osjećah, pa bih Vam mislima posalo zračke pozitivne energije da Vas podigne, da se svijetlost Vašeg osmjeha uzdigne i ponovo zasjaji. Kad se neki bodež u srce Vam zavari tako me duša presjeca, srce hoće da iskoči, jer potpuno osjećam što može da Vam se dogodi. Osjećam kako Vam rana krvari, nikome nije stalo što Vam se to događa, a mene cijelog rastrga, svaki komad srca na komadiće otkida. Kao da se sve to meni dešava.

Onda Boga dragog zamolim da se mojim molbama sjedini i da Vam da čudesnu snagu , da se podignete i sve te bolove savladate. Onda me sreća i osmjeh preuzme, jer osjetim da je do Vas čarolija misli pristigla , potpuno pomogla da se izvučete iz sivih podvala tuge i zlobe što Vam drugi na putu zamkama postavljaše.

I onda Vas zasjednem u naše čarobne kočije, skrivenih slatkih trenutaka sreće se otkine i onda modrozelene oči upijam, u osmjehu Vašem uživam.A ja zaljubljeni do ušiju kočijaš , maštam o princezi  što je pored mene zasjela. Mašta me obuzima… Za ruku me držite, toliko mi tepate da od sreće mogu da otkinem. Nema tog blaga koji bi to mogao platiti. Pa onda mijenjamo likove , postajem Lav a Vi Lavica, vodi nas vrelina Afričkih predjela.

Onda smo u Sibiru kao Jelen i Srna staklena, kroz prekrasne Bajke i priče jezdimo, kao pronađeni princ i princeza napokon uživamo do vijeka vjekova sretno vezani. I sve tako do izlaska sunca bi jezdili zvijezde na počinak ispratili da bi nas sunce izmorene od zagrljaja smorene na kratko usnule probudilo. I sve bi se tim trenom rasprišlo.Svaki trenutak sa Vama bijaše poseban, radošću nakrcan, toplina oko srca nije popuštala a ritam u nama vrištio.

Bijah trubadur što Vam madolinom ljubav potpunu na koljenima izjavljuje, bijah pisac što Vam poklanja iz srca stihove, sve neki čarobni likovi što bi željeli da Vam pokažu koliko u meni samo za Vas nakrcane čeka ljubavi.Vama zahvaliti što vrijeme na pustinjaka kao ja trošite i pisma beskrajna šaljete cijeli život ne mogu vratiti.Zbog Vas i vaše nježnosti, izobilje prekrasnih pisama, izjavljene ljubavi iz vuka u leptira sam se pretvorio.Potpuno zarobljen posesivno vašom ljubavlju preslatko otrovao.Nježnost mojim bićem putuje, ranjiv sam na ljudske teške sudbine sve zbog Vas neprepoznatljiv postao.Osmijeh koji sam davno bio izgubio, trčećim korakom vašim dolaskom se vratio. I sama pomisao da me volite, za mojim skromnim bićem žudite nemjerljiva je čarolija, koja daje snagu i opija da se iz bilo koji nedaća bez problema iskoprcam i nasmješen u Vaše krilo povratim.

I onda kad me zora kapljicama rose sa Vaših usana probudi, bude krivo mi, pa moglo je još malo duže da potraje samo da se noć produži, neka dani samo par sati potraju da bi se ljubav noću kamčila i trošila. Prekrasno je kad ste kraj mene. Iz sna bih se trgnuo , ogledalo pored sebe držao da pogledam dal je sve istina što mi se noćima kroz snove događa. A ogledalo prevrtljivo krmeljavim očima bi sve zamutilo. Najljepše bajke i tajne bi prikrilo. U meni bi stalno brujila  i rondala nezasitna požuda

 

*Ostani ostani još malo ljubavi …fališ mi…*

 

Jer čim napustiš nemirna maštanja, nestaneš iz rime i stihova, hvata me panika, praznina me obuzme, mislim neprestano na usne vatrene, na kandže grabežljive što bi leđa izgrebale, usne izgrizle. Onda bi slamnati šešir navukla svoj kraljevski osmjeh nabacila, samo koji čuperak bi provirio još više želju za tobom izazvao. A ja kao pingvin nekakvo crno odijelo nabacio, leptir mašnu bih svezao, i hajde recite mi koja smo kombinacija. Vi u šorcu, mlada prevrtljiva sa slamnatim šeširom i obilje mladosti, a ja pored Vas uštogljen u odijelu svečanom zarobljen , nesmijem zaplesati strastveno Vas poljubiti, rekli bi :

 

*pa ne ide.*

 

Moram Vam napisati da kada bi dušom kišni turobni dani zavladali, nekakav unutarnji plač bi me tišinom smorio, kontrolu nad sobom bi na trenutke gubio. Onda mi najljepše bilo da se uspavam i Vaše usne dočaravam. I to bijaše jedini način da normalan ostanem, ne izgorim i poludim. Nekakav smoreni ulični pjevač i svirač bi postao, samo za Vas bi skladao, od glazbe do tekstova. Sve bi Vam to klečeći predstavljao, iz srca serenadu bih pjevao. Ma jednostavno druga galaksija u meni bi zavladala jer ste samnom u njoj bivali.Kad bih Vam svirao slavuj bi utihnuo, od ljubomore bi samo krilima mahao dajući znak da sam ga nadmašio. Možete misliti koja sreća u meni bi tada vladala kad bi ptičija komisija jednoglasno odlučila da je moja iskrena iz duše glazba sve ptičije sonate pobijedila.Tko je mogao biti sretniji, jer zov srca i zaljubljene duše je poseban, intonacija samo zaljubljenim prepoznatljiva jer svakom trunkom tijela opija.

Onda bi noći svijeća zaredale, dugo bi samo naše usne gugutale, dok je kamin cvrčao, miris izgorene smreke kroz kolibu širio. Riječi tada nisam pronalazio, samo bi šutili, svim obiljem požude se davili, nezasitno svaki moment poljubaca kroz zagrljaj dijelili. Oči , svijetionici po nekad bi se otvorile u drugim očima uhvatile kako strast osvaja,  uklještena tijela prelivena strastvenim rosama bi klizila.

Eto tako sam Vas noćima doživljavao, iz svih zamki tuge  bježao da mi bar kroz snove ljubav dijelite.

Na stolu dvije polupopijene čase limunade su stajale, već se i led u njima rastopio , jer nismo vremena imali da ih do kraja ispijemo, vatra požude je servu igre preuzela.

Onda bih na prstima ustao da Vas nebi probudio jer bi na tren zaspali, da Vam se tijelo odmori, da svi ti grčevi slasti barem mrvicu popuste. Prekrasno ste izgledali, onako usnuli, usne rumene , jarko zacrvenjele od silnih poljubaca se upalile.

I onda onako preznojen bih vani polugol istrčao, pogled na zvijezde bi me oduševio kao bezbroj svjetlećih baja se šepurile svaka svoju priču za nekoga skrivala. I Onda osjetih kako me Vas zagrljaj obuhvati, tako nježno sklupčani bi na svježini noćima guštali. Mjesečina bi se na vašem oznojenom tijelu presijavala, svu vatru još više u Vama otkrivala. Teško mi bilo odoljeti da Vas opet ne podignem, zagrlim u brvnaru zaljubljeno unesem, pored kamina položim…

Naša priča se beskonačno odvija, u njoj postoji ljubav strastvena i nemjerljiva. Ne postoje ružne priče il pogledi , zloba u njima ne boravi, al ako nam i neke misli slučajno , sasvim slučajno dolete samo bi se nasmijali da se sve loše na nas ne odnosi i neka dalje produže, neka druge bolesne duše pronađu. Sa Vama je snaga neprepoznatljiva, cijelim bićem stanuje i svake sekunde obuzima. Plima naše požude rijetko bi se povlačila da bi se kratko kroz odmor oseka dogodila.

Onda sam nekoliko noći u snu sa Vama slikao, zajedno smo kist držali, boje namakali, smijehom sliku dočinjavali, dok je glazba naših osmjeha kolibom zvonila.

Slike su bile čarobne, bez i kapi krvi il bilo kakvih bolova, sve idila svjetlosti ljubavnih osjećaja i prelamanja, prirodne boje iz duše poslane najljepše pejzaže zaljubljenog para su slikale. Jezero  i dvije prekrasne obale smo spajali, bojama kroz polJubce vatru na sliku nadoljevali. Iz nje je nesto posebno izazovno vrištalo, stršilo pogled na toj slici zadržavalo. Kao da čovjek hoće u nju da uskoči. Toliko smo u tu sliku ljubavi, zajedničke pozitivne vibre ugradili.

Onda i ovo Vam moram napisati, jedno večer smo imali posebne uloge , kao da smo se za filmski festival pripremali, posebne uloge uvježbavali. Bilo je tu raznih scena, od suza do jecanja, strastvenih zagrljanja, vrištanja, svađe do kranjih bolova. Bile su jako zahtjevne uloge, da bi se sve na kraju svelo na ljubav neraskidivu. Baš što se među nama događa, stim što među nama niti u mislima nije bilo zrnce pomsili da se zbog nečega svađamo.

Volim Vas neizmjerno Gđo Irbina, neizmjerna ljubav koju prema Vama osjećam je posebna, jednostavno ne popušta, dal u javi il suludim požudnim snovima. Uvijek ste tu oko mene i neraskidiva cjelina ste postala.U rano prolječe dok se behar budio  pa kroz kišu šepurio i gubio, pčelama smo objašnjavali da se malo više potrude da se dunje uduplaju i za nas sladora ostave. Onda smo dunje zajedno brali,mirisali, usnama usne spajali slador dunja  usnama testirali. Sve biilo je kao uvijek posebna čarolija.

Lađa naše ljubavi i maštanja neprekidno je plovila nošena udarima vjetrova sad tuge il smijanja. Nema niti trunke niti mrvice žaljenja što se ovoliko vremena provelo na maštanje, beskonačno pisama pisanje. Jednostavno ovo je naš posebni svijet postao. Adresa Vaše duše u mojim očima stanuje, u pola dana il noći u detalje Vaše sanduče poznajem, gdje je pošta zapela. Koliko često poštar Vam dolazi, kako vam moja pisma predaje. Jednostavno sve osjetim , kada se pismo otvori, svaki Vas uzdah kad se dogodi u meni se stvara reakcija.

 

*SILA AKCIJE = SILI REAKCIJE*

 

Uopće Više ne ramišljam dal su ovi snovi istina. Prekrasno i smireno se u njima nalazim u sokobe sa izgubljenim dušama ne dolazim jer njima se nemože objasniti da ljubav iskrena postoji samo se treba dogoditi. No oni kao nevjernici u ništa ne vjeruju životom izgubljeni lutaju, stalno im netko kriv je što su baksuzi a ne vide i ne pronalaze svoje slabosti jer su oni sebi najveći problemi i razlozi. Sebe kontrolirati i za uzde povlačiti jako teško i bolno je i rijetki to uspijevaju. Zahvaljujući Vama i Vašim prekrasnim pismima, snaga sreće i zadovoljstva konstantno me obuzima i neobješnjivo sretnik sam. Ne žalim niti jedne sekunde što posvetih našim pismima , beskonačnom dopisivanju, slatkom maštanju. Najslađi ste dio čarobnog ljubavnog mozaika što samo zaljubljenim očima otkriva koliko je strasti u tim slikama.

Nekakvo slatko bunilo me održava rubovima snova i maštanja i ne želim da vjerujem il pak ne vjerujem dal se to događa, dal sam u snovima il mi java došaptava.

Život svojim tijekom kotrlja se vodu nanosi na mlinove, nas dvoje sve polako spremamo da nam se vodopad iskrene ljubavi u javi i dogodi.

Poštava Gđice Irbina, toliko mi znači ljubav ova neobjašnjiva što se između nas usavršila, svaki slobodni moment mišlju prebiva.

Nekako ove zajedničke trenutko kao dva sa lanca puštena leptira trošimo, neplanirano jedno drugo upijamo, savršenu ljubav i strast upoznajemo i doživljavamo i jednostavno nam se niti u mislima ne prekida. Zašto i čemu da se tako nešto otkida , kada toliko krasno je. U našim dušama je vječno proljeće, na svakom cvijetu tetovaže naših usana po tragovima polena. Mogao bih sa Vam romane i stihove napisati dok u krilu mi svaku riječ sa usana pijete na svoj način progutate i onda u stih il roman vratite.

Sve se nekako poslaže stihovi se po nekad čarobno rimuju, pravi opis stanja naših duša iskazuju. Kako , kako tome odoljeti, prekinuti…

I onda se probudim noć mi trenom protrčala, toliko slatkih uspomena u duši ostavila da ima cijeli dan da se analiziram, slike snova dovlačim, i osmjeh na licu zadržim.

 

Volim Vas potpuno i iskreno, previše duboko i ranjivo, neznam kako bih izgledao kada bih na trnje vašeg odlaska naletio. Mislim da smisao budućeg življenja bi se zagubio, no ne želim o tome razmišljati jer osjećam i toliko puta pročitah u Vašim pismima kolika sam Vaša ljubav neoprostiva. Da Vam isuviše značim i da kao meni bez naše ljubavi sve bi vrijednost i smisao izgubilo.

Čekam Vas, čekam ma koliko bilo potrebno samo neka desi se. Od tog momenta java će stražu naše ljubavi preuzeti danonoćno čuvati i promatrati jer smo isuviše dugo čekali, maštali i sanjali da se napokon to nam i dogodi.

Do sljedećeg Vašeg pisma, nestrpljenje se već ukotvilo, Vaše odgovor što prije kroz pismo očekuje, i svako kašnjenje razumije ali bolno je, samo da znate jako bolno je ako se desi poštara kašnjenje. Jednostavno samo tako funkcioniram da svako Vaše pismo tjedan dana toliko puta pročitam i analiziram, u svakoj riječi se pronalazim, vaše osjećaje duboko osjetim. Bogu zahvaljujem što bar na ovaj način slatko i prikriveno međusobno svu ljubav dijelimo. Na kraju će biti galaktička nagrada, ljubav iz mlječnog puta strasti pristigla.

Jao al ćemo uživati, samo neka nas dragi Bog pričuva da se to i ostvari.

Voli Vas moja skromna duša ranjiva, Vašim usnama podložljiva…

Molim Vas požurite isti dan što dužim pismom odgovorite, da bi prispjelo na kočiju koja sutra dan nailazi i sedam dana joj treba da do mene dospije.

 

Voli Vas vaš opsesivni slatki romantičar !!!

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.05.2013 u 15 i 02 minuta

KADA MLADOST OŠINE

Presentation2

Pokušah sa ovom pameti da uskočim u njene godine, da me mladost ošine.

Da osjetim vatru nemira i poletim u jednom danu kao igra poludjelog leptira.

Da otkrijem tajne njenih očiju, drhtaj njenim grudima,rovarim njenim snovima.

Sve bore u tom trenu sa čela su nestale, brige prošlih godina trenom rastopile.

 

Onako mlada pored mene je stajala, bez daha i nije treptala, tako me željela.

Da osjeti vrelu krv što me spopala, oko srca i duše  kilometre ljubavi namotala.

I kosa mi u tom jednom danu pocrnila, po koja sijeda se javljala, da podsjeća.

Na usnama joj prebrojavah požude tragove, koliko puta u danu me spomene.

 

I onako prepun svoje mudrosti probudih se u krilu njene mladosti, dječak sa izloga.

Ništa je nisam pitao, vatru sa njenom vatrom sam razmijenio,svaki tren da iskoristim.

Da ništa ne zaboravim, jer kada se vratim u svoje godine, samo će ostati sjećanje.

Samo ću vraćati prošla strastvena događanja, boravak na njenim mlađanim grudima.

 

Sve što nam se tada dogodi bit će njezina slatka sjećanja a moja prošla maštanja.

Nestat će sva moguća pitanja, pogled će vraćati sjećanja kroz prohujala maštanja.

Oboje smo postali lopovi jedno drugom na jedan dan strast i požudu iscijedili.

Ona je spas za samoću što me daljinom rastura, sve mi stanice ljubavlju obnavlja.

 

Vrijedilo je jedan dan kao leptir mlađani živjeti, do njenih izvora strasti sletjeti.

Sve polene žudnje vrele krvi i strasti doživjeti, pa onako iscijeđen životu vratiti.

Hvala ti Bože što mi taj jedan dan dozvoli, da me njena ljubav svega ogoli

Da sa ovom pameti mladost i strasti u njenom fiilmu života  u sebi doživim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.05.2013 ponoć provalila 00 i 22 minuta

 

 

 

 

 

 

USNE AKORDIMA PUTUJU

sretnik si

Ništa više od nje ne tražim, posesivno stežem je u grudima.

Pored mene slatko usnula, osjećaj poseban obuzima, otima.

Uživati dok sniva, nježnost iz gladnog tijela izbija, poziva.

Prije godinu moja postala, barem na neko vrijeme me imala.

 

Uz svijeću, godišnjicu proslavljam, njena pisma doživljavam.

Još uvijek voli me, i čeka me, suzama čekanja sve potpisuje.

Žudnja, toliko bi ispričala, dok držim stisnutu sliku sjećanja.

U meni vrišti, tišinom strasti odvaljuje, žena stalnih maštanja.

 

Sve karte joj otkrio, iskreno kroz suze potpunu ljubav priznao.

U meni niti zračka kajanja, još više je zaslužila, priznajem.

I ona se predala, sve rezervne strasti mome tijelu poklonila.

I sada žudimo kroz pisanja, na peronu budućeg događanja.

 

Toliko sretan sam što mi je ljubav dozvolila, izobiljem poklonila.

Takvu sreću još na drugim licima nisam vidio, sretnik sam.

A ona svakim danom me podsjeća, pod tušem  kao kap izvora.

Vlada svakim trenom moga bivanja, maštanja, snovima lutanja.

 

Rijetki će možda razumjeti, što srce zaljubljeno osjeti, kad poludi.

No meni je najvažnije u meni ljubav njena još jače opstaje.

Čekat ću  makar to bile i duže godine, moja je i tako ostat će.

Imam čarobne stihove, gitaru i njene usne što akordima putuju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.05.2013 u 08 i 48 minuta

 

 

Čarobna veljača

ključ ljubav crveni i

Veljača sreću većinom donosi, tada sam se rodio
U Veljači usne života netko slađano trenom probudi.
I ona nasmijana pristigla, veljaču suncem okupala.
Tjedan poseban sa njom otkrio, noćima vriscima tepao.

Do izvora zagrljeni šetali, prtinu dodira uzdahom krčili.
Magično stvorenje galaksiju sreće mi nezasitnu otkrila.
Dok se drugi tresu zbog prevrtljive zimogrižljive veljače
Ona u duši mi najljepše slike savila, usnama naborala.

Pa se često albumom slika uvalim, tijelom joj proletim.
Sjetim se svakog dodira, vrelih usana, tišinom vrištanja.
Sjetim se oštrih kandži, krvavih leđa, zgrčenih noktiju.
Toliko me željela, podsjeća hrpa nekadašnjih tragova.

Krstarih od medenih stopala, do vratnih žila i podbradka. .
U očima grcaju suze radosnice, cijeloga mene oblivale.
Toliko sam tepao, za godinu dana strstvene ljubavi doživo.
I ona neka ponese je, kad se poželi nek se sjećanjem opije.

I sad album slika kad pregledam suze teško zadržavam.
Jednostavno previše čarolija u kratkom vremenu se desilo.
Život mi životom mladosti probudila, dječarac sam postao.
I hranim nadu prevarom kroz stihove, rado bi opet da pristigne.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.05.2013 u o4 i 24 minuta

 

 

DAL SI PRIMJETILA

dođi čekam te 

Ljubavi dal si primjetila, čarobni izvor našim susretom si otkrila.

Dal si shvatila da se jedno drugom praskom čarolija desila u očima.

Kažu ogledalo duše se u njima nalazi, sudbinom se pronalazi.

Tko zna koliko stoljeća ljubav se topila prikrivena, da bi se desila.

 

Nakon našeg susreta zbrika riječi je nestala, jezici trenom zablokirali.

Jedno kroz drugo smo lelujali, nestvarne slike osjećajima doživljavali.

Riječi volim te nismo niti jednom izgovorili, usnama i prstima dokazivali.

Čarobnu vezu otkrili, mada su drugi sve pokušavali, bezuspješno gušili.

 

Samo na kratko se odvojili, karte sudbine posložili, budućnost pripremali.

Sve je odavno nevidljivim slovima tetovirano, točak vremena pristiže.

Na našoj strani su čarobni anđeli, sve ovo jednim susretom odobrili.

I sada još više žudimo, trenutak posebnosti čekamo da napokon prispije.

 

Ništa nije slučajno, sve skrojila sudbina, istovremeno na mostu susrela.

Božije energije u svemu se prikrivale, laganim povjetarcem pogurivale.

Da se napokon spojimo, jedno drugo upoznamo, dubinski doživimo.

Karma, karma naših duša je odlučila, vrata sreće trenutkom otvorila.

 

I sada čekamo dan da se otvore Raja kapije, tvoje na moje usne zavije.

Razdvojenost je samo trenutak podlog čekanja, nada jača u našim grudima.

Neka nas samoća ne razlije, svo što imamo poplavama zaborava ne odnese.

Ono što smo doživjeli dovoljna je garancija, ljubav naša je premostila.

 

Nema veze što si tisućama milja se udaljila, privremeno od tijela odvojila.

Al dušom si u mojim grudima, svakim trenom osjećam koliko si potrebna.

Sve daljine što su nam kao balvane na put ljubavi navaljali, ne koristi.

Kinetička energija, dio naših je stremljenja, svakim trenom obuzima.

 

I zato jedini razlog de se sve preboli i izdrži je čarobna ljubav što postoji.

Da nam se u stvarnosti potpuna, savršena ljubav napokon vječnošću dogodi.

Onda će da se viore srca i duše zastave, pjevat će uzburkani vjetrovi.

Bure, juga i svi valovi ljubavlju danonoćno će brujiti, sretnicima se dogodi

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.05.2013 u 12 i 04 minuta

 

AKO ODLUČIŠ

ključ ljubavi 

Zaluđen bijah u svakom pogledu, oko mene uvijek su ženske oči igrale

Sve sam imao, al ljubav pravu,potpunu nisam otkrio, niti trunkom doživio.

Sve je bila farsa od ljubavi da se broj poveća, sujeta beskonačna oporavi.

Dok me nisi zrnom zapala, život tumbe preokrenula, totalno izludila

 

Pozivam te, budi mi gost u grudima, kriomice da te ubijedim i uvjerim

da ljubav bez tebe ne postoji, smisao življenja se istopi, pa zagubi.

Ako odlučiš pa pristigneš, pod svodom poljubaca nemira osvaneš

U meni bi vječno nestala, prekrivena čarobnim nezasitnim željama.

 

Ako odlučiš da vječnošću moja postaneš, srce neizmjernošću raduješ.

Primakni se, oslušni što ti srce moje poručuje, usne pretraži mi.

Neka tijelo samo progovori, možda ti samo jedan noć bude dovoljna

Da se dokaže istina, kolika ljubav za tebe je beskrajnošću spremljena.

 

Svakog jutra zagrljajem češ da osvaneš,dok poljubce mislima naručuješ.

Doživjet ćeš što ni mašta nemože da predoči, može samo da se doživi.

Shvatit ćeš da sve do sada što si saznala, lažna je slika ljubavnih obroka.

Svakog dana kamčit ćeš, ljubav moja je potpuna i basnoslovno zarazna.

 

Ako jednog dana odlučiš na adresi srca mog se probudiš, shvatit ćeš…

Shvatit ćeš kako je život čaroban, zbog naše ljubavi potpuno poseban.

Ako odlučiš bit će to čarobna magična odluka, pregrštom sreće doziva.

Čekam te, ma kada se odlučila, klupa u srcu mi za tebe je slobodna.

 

Guši me što u njegovim rukama stanuješ, njegove oči te stalno gutaju.

A ja maštom zarobljen,  lažima i nadom zadojen, vrtim te kroz stihove.

Nadam se, ma totalno sam siguran, tako te svojom osjećam, doći ćeš.

 

Ako ikad mrvice odlučiš, iskrenu ljubav, potpunošću da potražiš

Javi se, zbog tebe postoji čekanje, zbog tebe nada je smišljena.
Zbog tebe nesanica prekovremeno caruje, noćima kroji stihove.

Jube, mrvice iskrenog sanjanja, sa nesanicom pričanja…čekam te..VOLIM TE !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.05.2013 u 11 i 00 minuta

 

U ljubav ulažem

nezasitno skučeni 

Mraz nervoze stegao, čekajuć strasne usne da ugledam, očima zapjevam

Ušla je u mene bez trunke kucanja, srce osvojila, požudom nemira opila.

Stvarna je, nikad ne napušta, u najtežim trenutcima suze zaustavlja.

Osmijeh izobiljem cvrkuta u grudima odjekuje, Božija čarolija putuje.

 

Posebna dušica  čarobnim ljubavnim nitima žarom strasti i požude pletena.

Niti je vidite niti kužite, samo oko vas magičnom flautom šapuće.

U nekakvom delirijumu savršenstva održava, mir na duši salijeva.

Samo kad oči sklopite u njenom naručju se stvorite, kao da maštate.

 

Svu ljubav u ljubav vječnu  ulažem i potocima obilja vraća se,

Posebnoj biljci suzama sreće i osmjeha prenosi tajne kodove.

Još uvijek sjedim na paučini njenih obećanja od prošlog odlaska

Pletem mrežu sreće da mi drugi put za svaki slučaj ne bi pobjegla.

 

Hvala ti dragi Bože što mi dozvoli da se potpunošću u srce mi naseli.

Što si sve ove godine na meni štedio, ovu čaroliju do sada čuvao.

Hvala ti što je meni uputi, renesansa u grudima  zbog nje se dogodi.

Tek sada shvatam i zašto se pamet izgubi kad se na ludi kamen naleti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.05.2013 u 12 i 35 minuta

 

 

 

 

Baklje duše

Hvala Natashi i Iris na dozvoli za korištenje slika !!!

osmjeh iz oblaka

 

Dok kroz kosu žudim ti posebna priča maštom putuje.

Usne prćaste nudiš mi samo da svoje položim, polako požurim.

Srce sa srcem ratuje, koliko ljubavi čuvam ti, prihvati.

Pa usne ti dodirnem , bukvalno odletim potpuno osjetim.

 

Sve vatre upale, baklje duše razgore, u naručju magija nastaje

Najljepše dodire dobivam, silne kanjone osvajam, volim me.

Ljubav je tvoja savršeno posebna, svaki treptaj nemira razigra

Sve se kroz maglu odigrava, duša se duši otvara, magija čarobna…

 

Plačimo, zajedno slavimo,neka suze tišinom ljubavlju progovore

Uzmi me, doživi me, osjeti koliko za tebe žudim i postojim.

Čudo se događa nagrada je božija, ljubavlju dvoje oživljava.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

07.05.2013 u 13 i 57 minuta

 

 

KLJUČ LJUBAVI

ključevi ljubavni njeni

Sve sitnice su koliko svjetlosnih godina ljubavi u meni je položila.

Toliko izobilje sreće srcu mi poklonila, suzama beskrajno vrištala.

Koliko puta pod kožom mi siktala, beskrajno opet i opet još budila.

Toliku sreću nikom na licu ne ugledah, kako u njenim očima stanuje.

 

Koliko puta najljepše vino od tuge i sreće potocima duše mi spremila..

Koliko puta osmjehom kroz suze me ljubila, najslađe noći dijelila.

Koliko puta stihovima prošetala, kanonade riječi vodopadima probudila.

Koliko puta pokušah da svu ljubav pokažem il pokaže, gomile tepanja.

 

Mrvica je dovoljna, da tišinom enciklopedija ljubavi nepovratno izroni.

Dovoljan magični bljesak očima, što cijelinom obuzima,strašću doziva.

Tko je na svijetu takav raj doživio, zagrljajem tišinom svu ljubav prenio.

Kada se riječi potpuno zagube, grla zanijeme, ljubav tijelima šapuće.

 

Ključ ljubavi brava u grudima, posebnim stiskom tijela sve otvara.

Koliko, samo koliko puta sve u naprijed je osjećala, ljubav upijala.

Koliko puta u naprijed znala je što će se desiti, savršenstvo doživjeti.

Samo bi zašutili, sudbini vlast prepustili, i najljepše strasti doživjeli.

 

Koliko samo koliko puta se potpuna ljubav među nama dokazala,

Riječi poslane na čekanje, samo govor tijela i savršeno šutanje.

Samo tako iskrena, potpuna, savršena, neizmjerna ljubav se pokazuje.

Tko glumi trenom mu nestaje i nikad savršenstvo svoje ne pokazuje.

 

Nas je srećica potpuna upoznala, pravo iskreno lice ljubavi podarila.

Skromno šutimo, u nezasitnim njedrima u pravoj ljubavi jezdimo.

Pazimo da se netko zavidan ne prikloni, baksuz neki navuče.

Jer NE     LJUDI  na tuđe sreće su zavidni, podlo bi sreću im potrgali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

07.05.2013 mrkla noć u 03 i 14 minuta

 

 

 

DAL STE NORMALNI AKO…

ne odustajem 

Dal sam normalan, jer nje uvijek požudno posesivno sam pohlepan

Najslađe prevare mi poklonila, tijelom tijela izludila, zapalila.

A bijah ranjena slomljena dušica, kamenolomom života satrvena.

Sve me razočaralo, neko blijedo duševno stanje godinama gušilo.

 

Samo tren prije toga provalija tuge sebi podlošću  privlačila.

Noge mi klecaše, u život baksuza razočarane popuštaše,

Od života htjedoh odustati, neka se što je suđeno dogodi.

Sve mi se smračilo, smisao življenja potopilo, tuga razvalila.

 

I onda me njen zagrljaj, stisak , vrelina  dodira probudila.

Dodir žarkih usana oči otvorila, sebi nepovratno privlačila.

Spasih se, u zadnji tren spasih se, prihvatih čarobni zagrljaj

Pustih srce da zaplovi obodima  njenih usana, vrelinom požuda.

 

Prepustih se svim njenim igrama, slatkim požudnim strastima

I uvijek baš uvijek pobjeđuje, slatko izobiljem poljubaca naslađuje.

I tko tome može odoljeti, na sebi najljepše strasti zakidati.

Onda nisi normalan, ako se od toga braniš čak i u mislima.

 

E ja sam normalan, uvijek požudno posesivno nje  sam pohlepan

Najslađe prevare mi poklonila, tijelom tijela izludila, zapalila.

Njene vatre su posebne, čarobnošću pohlepne, zato ih obožavam.

Vječno njena igrica ostajem, u srcu i duši pjesmom odjekujem.

 

Sretan sretan sam, na izobilje ljubavi i strasti beskonačno ponosan.

Vrijedi svaki tren sa njom provesti kroz stihove snove i misli je vrtiti.

Kada se ona u Vama bespovratno nastani, život u život pretvori.

Osjećaj se neda ukrasti, nekome pokloniti, samo potpunošću doživjeti.

 

Volim te srećo neizmjerljiva, mrvico svih mojih maštanja.

Poklanjamm ti sve što u meni stanuje, nek brujui

Neka vjećna ljubav među nama ostane…

NIKAD NE ZABORAVI DA TI SRCE NEGDJE BORAVI !!!

 

A M E N !!!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.05.2013 u 09 i 45 minuta

 

 

OBEĆANJE

strepnja na usnama 

Obećanje srcu položio, zaklinjem se na čekanje vječnošću.

Svu ljubav sabijat ću u stihove, usne njene dok ne pristignu

Da paučine turobnog gladovanja sa usana vječnošću isperu.

Tako će biti i ostati dok se njena volja srcem i dušom ne dogodi.

 

Jednog dana pred njen prag se pojavim kleknem i zamolim.

Budi moja ljubavi, budi moja pratilja, životne svjetlosti vodilja.

A do tada pod odrom vlastite volje strpljenjem ću ćaskati.

Maštom igličavim lažima se prekrivati, svemu odoljevati.

 

A želje što budu priklještile, na izvor prevare navodile

U rupčagu blata čekanja sabit ću, neka se tamo valjaju.

Nek Nade karte požude prebrojavaju, dok godine tutnjaju.

Obećanje iz srca je poklonila, njena riječ  srcu mi svetinja.

 

I kao da sada gledam je, misleć na mene trčkara u šetanje.

Uzdignute glave, prćastog nosa,s kerom šepureć se poigrava.

Novu frizuru mu nabacila, osmijeh zadovoljstva da mu podari.

A cesta, prlji, suncem nabrekla, vrelina fatamorganom isijava.

 

A ja presretan njoj sam obećan, žudnja me opila stihove rasipa.

Svakog trena osjećam kada joj zatrebam, mislima javim se.

Ne birni, na tvojim sam usnama, neka te moja snaga obuzima.

I ubrzo od nje pristigne pismeni odgovor, kako me osjeća.

 

Osjećajna mrvica što falim joj  i fali neizmjerno do neba.

U meni se sve skvrčilo, nestrpljenje se nabilo, navalilo.

Suze se skupile bunu hoće da podižu sve je prešlo granice

Cure i čekaju duše ivice da provale, prošlost čekanja zaborave

 

Očigledno u ovom životu još nešto postoji što trebamo završiti

Da bi se jednog dana vječnošću doživotno napokon spojili.

Sve sa razlogom se događa, obećanja vjernosti svezala sudbina.

Divan je osjećaj u sebi ljubavnu zakletvu imati, do kraja je poštivati.

Na sve izazove sa njenim osmijehom odagnati, još jači postati.

I znam i osjećam, meni pripast će, vječnošću moja postat će.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.05.2013 u 19 i 03 minuta

 

Vlakovi ljubavni kasne al uvijek pristignu

njena odluka

 

Čekajuć vlak sjećanja, postajom razuzela prokleta mećava

Vrtlozi oko ušiju, pahuljice sijevaju, ledenicama režuć opominju.

A nje nema, vlak zbog nje će i kasniti, planove pokvariti.

Čime sam taj baksuz zaslužio, sve tako lijepo isplanirao.

 

Oko mene svi se skupili, rukave niz prste produžili

Dršću, cupkajuć na prstima bez zraka su ostali.

Niti jednog para da se zagrli,prokletu mećavu rastjera.

Led im zavladao u grudima, duša se odavno zamrzla.

 

Svi su postali ledeni kipovi, u srcima plamičke ugasili.

Kao da su bosi po trnju hodali, u ljubav se razočarali.

Zvijezde maštanja nestale, pomrčine dušama zavladale.

Ubi sivilo praznine jadnika što šetaju, cmizdre i rondaju.

 

Riješih da im nebo razvedrim, sunce  trenom probudim.

Zatvorih oči, svratih do njene duše i mrvice osmjeha.

Srce mi rastvorila, zima na stanica trenom prestala.

Kroz oblake sunce proviri, mrvičkom njenog oka pozdravi.

 

Eto, od mene im dosta je, nek se zavuku u duše postaje.
Neka u ledenim rupama preostalu mrvicu ljubavi pronađu.

Neka se sjete moga maštanja, i sreće što živi u mojim grudima.

Moja mrvica, posebna srećica, plamen za mene uvijek bi upalila.

 

I onda na toj mećavi grunuše stihovi, njoj kočopereć se spremaju.

Vlakovi ljubavni kasne al uvijek pristignu, uporni srećicu upoznaju.

Neka kasni i godine, neka moje ime spominje, znači da voli me.

Mrvica sreće vječnošću zavladala, ne napušta… mene podarila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.05.2013 u 09 i 34 minuta

TOLIKO TOGA ŠUTNJOM BIH PRIZNAO

recitacija 

Toliko toga šutnjom bih priznao, u njenim očima sebe istetovirao.

Toliko romana ispisao da bih jedva jedan tren ljubavi objasnio.

Kanonada nepoznatih riječi samo njoj su spremljene, čuvane.

Za posebnu priliku se tetoše, da tišinom iskonsku ljubav odaju.

 

I kada bih htio da ih izgovorim, takve glasove baš ne poznajem.

Da ih napišem, takva slova još nisam susreo, odnekud zalutao.

Takva tinta još nije smišljena, u meni plovi kao nepregledna pučina.

Jezik nemože da ih prelomi, spetlja se, od nečega ukoči, zanijemi.

 

Možda plesom tijela izgovorim, ako pravi pokret izvedem i doživim.

Ritmom  se prikrila, struji, bruji, nemirnim grudima,a teška tišina je.

Da usnom harmonikom odsviram, takve tonove ne poznajem,

U srcu se radujem, samo njoj ljubav je posebna, sve riječi prikrila.

 

Toliko toga šutnjom bih priznao, u njenim očima sebe istetovirao.

Da joj livadu poljskog cvijeća poklonim, nije niti tračak prave istine.

Što me noćima obuzima, nemirom i nesanicom rastura, a slatko mi.

Možda kad me zagrli, uzdah i vrelinu tijela osjeti, čvrstoću dodira doživi.

 

A da pjesmu zapjevam, malo mi, tišina mi više govori, tajnu prikriva.

Ljubav tajna je, silinom obuzima, sve  što imam otima, nije žao mi.

Smisao života je i zato postojim da se u najdraži zagrljaj uvalim.

Ljubavi utihnuh, prestah da govorim, tako ću sebe najviše da ti poklonim..

 

Samo me zagrli, vrele usne osvoji mi, tijelo zagrljajem strasti zarobi mi.

Tek onda shvatit ćeš, što sam želio napisati, izreći možda pokazati.

Samo tišinom uzmi me, prepusti se, sve će se pokazati, ljubav otkriti.

Nakon toga shvatit ćeš, zašto su suze ridale, stihovima grubo parale.

 

Volim te, volim te, ne izmjerno volim te i boli me.. slatko boli me !!!

U tvojim grudima ista vatra stanuje, tijelo tvoje strašću poručuje.

Stisni me samo onako prepoznatljivo, našim srcima shvatljivo.

Neka se tišinom sve razmijeni, ispiše, ispjeva, izgovori, dogovori….

Najviše je dokazala, toliko toga nevidljivog ispričala….vrijedilo je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.05.2013 u 07 i 48 minuta

 

 

 

VOLJETI A NE POLUDJETI…TEŠKO

na vodopadu

Prvo ga valjaše iglicama mašte i sladunjavim snovima.

Bukvalno ovladala svakom trunkom bića mu nemirnog.

Oboje se zavukli u nepregledne kanjone podlog maštanja.

Cilj je bila ljubav ne dodirljiva, samo njima prepoznatljiva.

 

Prisebnu glavu u tim momentima imati, nemoguća misija.

Neobična magija strasti i požude totalno na tanane obuzima.

Svima okolo su oboje čudno , sretnički izgledali, nisu skužili.

I dok svi okolo plaču i kukaju, njima osmjesi u duši stanuju.

 

Srca ih nosila, vodila, tajne planove skovali, treba ih ostvariti.

Pišu se pisma, kuririma šalju poruke, u susjednom selu stanuje.

Al ti svjedoci mogu puknuti , za jeftine pare njihove tajne prodati.

Sumnja u svakog se uvlači, ljubav prevrijedna je, da sve propadne.

 

I onda krišom noći kad zavladaju, okriljem mjesečine se sastaju.

Ljubav po sjenicima testiraju, jedno drugom vječnost obećavaju.

Slučajnošću kerovi tragove otkriše, sve se primirilo, zima pristigla.

Tragovi  nestali, sve se izbrisalo,a ljubav plamti i potiho sazrijeva.

 

I kad stigne rano proljeće, zagrljaj u brvnari opet pristiže.

Tajna više neće i ne smije ostati tajna, svatove imat će.

Voljeti a ne poludjeti, teško je, svaki trenutak vrijedan je.

Samo im sreću poželjeti da im ljubav ne izblijedi, pa dosadi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.05.2013 u 06 i 46 minuta

 

 

 

 

IMATI HRABROSTI

TONI SIRENA 

Da sam imao hrabrosti da priđem joj, progovorim a ne uplašim i ukočim.

Ne znam koje bih riječi odabrao, dal bih galamio il bih jedva prošaptao.

Čeznem da se totalno otvorim, iz sebe potpunu strast riječima pretočim.

Al trema razuzima, prepun nedoumice i strahova, Bože kako će to ispasti.

 

A što ako se provalim, glupan ispadnem, podsmijeh i komplekse probudim.

U zemlju bih propao, sebe osramotio, svi bi me prozivali od zlobe ismijavali.

Bolovi bi me skrhali, samopovjerenje bih izgubio, totalno u sebe razočarao.

Strahujuć da će taj baksuz stalno me pratiti, u ljubavi sreću više neću imati.

 

A tako žudim i suludo čeznem da se iskreno otvorim, tepajuć progovorim.

Ne znam od kuda strahovi pa se ne usuđujem, u riječi da mi ne posumnja.

A sve je tako čista istina, srce mi je osvojila, sav sam zanijemio, izludio.

Tako je prekrasna, u mojim očima najljepša i savršeno slatko posebna.

 

Ona je nešto skužila, vrata razgovoru otvorila, sve je sada do moje odluke.

Onda razmišljam ljubav i slabost prema njoj da ne otkrivam, sve prikrijem.

Glumit ću i sve govoriti suprotno, želim se jakim prodati,al opet vrte strahovi.

Stomak krči njene riječi očekuje,bez daha ostavlja, samnom totalno upravlja.

 

I onda tako glumeći ružna imena joj nadivam, bez veze prozivam, da ne primjeti.

Možda me kao fakina zavoli, nekakvu surovost kod sebe izigravam, pokazujem.

Istovremeno plašim se, istom mjerom da odgovori,sve šanse za ljubav rasprši.

Pa sebi kažem baš glupo je, bježat od prave istine, SVE ĆU JOJ IPAK PRIZNATI.

 

Onda jednostavno sam kleknuo, u trenu sve strahove izbrisao, oči mi zacaklile.

Ugledah suzu u njenim očima, ljubav se otima, ona me voli i obožava, priznala.

Koji zagrljaj, stisak, koja gužva u grudima, lupanje srca, sve se kontroli otima.

Sve je tako prekrasno ispalo, jedno drugom strastvenu ljubav priznalo… bježimo.

 

Nikad iskrenu, potpunu ljubav nemojte skrivati, ako vam neda spavati, obuzima.

Odlučite, sve joj priznajte, srce i dušu otvorite, ako vas voli, od sreće poludit će.

Nema nista od čekanja, miliun sumnji po glavi vas otima, nemir noćima rastura.

Samo iskreno ljubav izjavite, srce joj poklonite, sve će se na svoj način složiti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.05.2013 ponoć protutnjala 04 i 13 minuta

 

SRETNIK JE, TKO IMA JE

ma koliko čekala 

Koji sretnik je, kako baš njega je zapala, sebe mu poklonila.

Duša bistirnom nevinosti čista, očima poplave sreće nanosi.

Ljubav njena savršeno bezbrižna, potpuno njegova od iskona.

Osjeća i zna iz duše čitati,tugu i samoću trenom prepoznati.

 

U njenoj ljubavi niti trenutka ne bijaše kolebanja,sva se predala.

Kada ga pogleda sve jasno je, strastvenim grudima požuda putuje.

Doleprša poput daška proljeća, razigrana skakuće cvijetovima čekanja.

A ja cvrčak potiho sa strane promatram, željne snove žustro odsanjam.

 

Gledam ih kako zagrljeni na počinak odlaze, ljubavni uradak.

Vrele usne njegovim putuju, dodiri široko rukama vrludaju, uzdišu.

U sjeni poluizgorjele svijeće nestaju, pjesma kroz noć viori se.

A ja cvrčak na prozoru, pjesmu cvrkućem da me prepoznaju.

 

I tako dok se noć vrelinom savija, cvrkućem ispod njenog prozora.

Pokušavam uzdahe cvrkutom da prikrijem manje probadaju i bole me.

A ona nedužna pod bijelom plahtom vrelinom zagrljaja nestala.

Dok se slatka igra rubovima strastvenog jecanja jekom otkrivala.

 

U meni huči požuda, zašto moja nije postala, sve to meni poklonila.

I kad se sve utihnulo, tumarah skupa sa gušterima pokraj obale.

Na putu zmije sklupčane otrov mi besplatno nudile, da spasim se.

A ja skršen i tugom polomljen sam od sebe  pustinjački ostavljen.

 

Zašto pjesma najboljeg cvrčka regije, njenom srcu vode ne pije.

Bolno na putu gdje vrelinom skakuće prašina, tuga srce otkida.

Toliku nadu sam  gajio, samog sebe lagao i tješio, moja postat će.

Taj film srce neće gledati, životom kukca kažnjen sam i moram patiti.

 

U ovom životu obični cvrčak sam, samo me pjesma pustinjom otkriva.

Ljubav mog srca u ovom životu nije prispjela i ne postoji.

Mene neće strefiti, barem mrvicu dogoditi, sve je sa razlogom.

Jednog dana roman ću pisati, slabosti zaljubljenog cvrčka prepričati.

 

U njemu ću svoje bolove istresti, svaku suzu i jecaj objasniti.

Ako mi dopuste da se ta istina objavi možda život cvrčka shvatit će.
Kad voliš je, tu je kraj tebe,njegovim  zagrljajem i usnama putuje.

A tako boli i podsjeća kad moja bila je prošlog životnog proljeća.

 

Strpljivo, stoički sve ću podnijeti, svaku staranicu romana suzama uvezati.

Jednog dana ako nas sudbina sastavi, roman iz tajnog kofera ću iskopati.

Svaku strofu, svaki stih ću kroz suze njenim požudnim usnama pokloniti.

Možda tek tada shvatit će kolika je bila ljubav tajna i nedodirljiva.

 

Ako bude sreće i nama napokon strastveno potpuno ljubav se dogodi.

O Bože hvala ti, nadam se da misliš na mene, na nju i njene prohtjeve.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 03.05.2013 u 19 i oo minuta

 

 

 

KAZNA IM NIJE USPJELA

EVO ME MRVICE 

http://www.youtube.com/watch?v=hU2yUXt1sfs&feature=youtu.be

Ako su bilo čime htjeli me kazniti onda su definitivno FALILI.

U meni su zvijer nepokolebljive izdržljivosti nepovratno probudili

Kao prvo, nenadno iz čista mira na mojim usnama je osvanula.

Svega me zbunila, uživah nesvjestan da se to baš i događa.

Njeno tijelo, usne, dodir, stisak u grudima, grmeć se još izražava.

 

Magičan  tjedan izobiljem prošao, savršen bez i trunkice žaljenja.

Ljubav čarobnu, potpunu mi podarila, zrcalnu sreću pokazala.

Žudim, svakim trenom žudim izgubljen između mašte i sjećanja.

Uspjela  je da se predstava u srcima odigrava,a  to nas održava.

 

I često zaplačem, mada kao neko muško sam, al tako dođe mi.

Kad god u misli doleti, knedlu u grlu osjetim, suze nagrnu.

Daljinski vezani, zgrčena postelja onu stranu nadomješćuje.

A jutro podbulih raskolačenih očiju dočekam, nemire otkrivam.

 

Čime smo tu kaznu zaslužili da se tolikom požudom patimo.

Ne da volim je, nego je sve riječi potrošila, nemam više stihova.

Samo se šćućurim, maštom zaprosim da me ne zaboravi.

Kazna neizdrživa, tako voljeti a drugi je s razlogom brani,otima.

 

Ako su bilo čime htjeli me kazniti, onda su definitivno falili.

U meni su zvijer nepokolebljive izdržljivosti nepovratno probudili

Kao prvo, nenadno iz čista mira, na mojim usnama je osvanula.

Potpunošću zbunila, uživah nesvjestan da se ljubav i događa.

Njeno tijelo, usne, dodir, stisak u grudima se još grmeć izražava.

 

Ostalo mi savršeno lažljivo maštanje, pucam jer nemože do mene.

Ljubavi, čekat ću, čekat ću pa makar to bila poruka posljednja.

Ispod kamene stijene , najdraže uvale, potraži me, čekam te.

Neka te valovi do susreta paze i miluju, ljubav moju nadomješćuju.

 

Kazna im nije uspjela, ljubav žešća, strastvenija srca nam sjedinila.

Postajemo nesalomljivi, kao mlada braza savitljivi, vjetrom oživjeli.

I daljina trebala sve u nama da pobriše, pogrešan proračun imaše

Volim je, voli me, savršena ljubav cijelim bićem prodire…eto im!!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.05.2013 u 09 i07 minuta

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

FALIŠ MI, TOLIKO FALIŠ MI

uu

Kada se savršenstvo dogodi, ostvari, doživi, popije, udahne .

tako malo a opojno a tko ne bi još više i žešće nezasitno poželio.

A vani ucvrljilo, more zacaklilo, vrelinom čak i 1 Maj iznenadilo.

Osjećam, negdje na terasi samuje, tugu samoćom prosljeđuje.

 

Znam i osjećam falim joj, želi me, iste vatre nas spominju i nosaju.

Mada presretni, bezbrižni, mudrost dušama kuje skrivene planove.

U svakom momentu njene bolove i sreću osjećam, u očima priviđam.

Kad samoća obuzme, usne se pobune, fali im, njenih usana fali im.

 

Među nama nema kolebanja, pomisao njenim usnama sve otklanja.

Kao sjenka prati me, u meni vječno šapuće, smješkica prikrivena.

A tako fali mi, njen zagrljaj bagreni, njena bedra na mojima, otima.

Bez njenih usana na počinak ne odlazim, njenim duhom snove zarazim.

 

I dragog Boga zamolim da nas razumije, da nam požude oprosti.

Ovo mrvice lažne prevare što nam kroz noći rovare, jedino preostalo.

Kad nas snovi razuzmu, posteljom zgužvanom jeka u duši zavlada.

Rubovima maštanja najžešća predstava se odigrava, noćima otima.

 

Volim te mrvice, volim svakim trenom tvog češljanja,tišinom dodira.

Hučiš, brujiš, nasmijana uvalama slatkih snova nemirna poskakuješ.

U meni lava ukrotila, izvor vode vodopada u kapljicu sreće sabila.

I svakog trena ti pjevušim očima,moja si napokon i zauvijek postala.

 

Gonič si prekrasnih maštanja, stihova, ogledalo što slabosti otkriva.

muškošću mojom caruješ, damare u bobu doziraš uzdahe kontoliraš.

A ja životinja pohlepnia, sve bi sebi da otima, svakim trenom uživa.

Pohlepa požudna u meni razbojnika provalila svu strast bi  ti ukrala.

 

Hvala, što si vrata skrivene mašte mojoj otvorila, noćima se ganjaju.

Jedno drugom tišinom tepaju, savršeno jecaju, ljubav doziraju.

I zato fališ mi, fališ mi neprestano od kada si otišla, trneš usnama.

Molim te dopusti mi,ne mogu da odolim da te krišom posjetim,izludi.

 

Ne brini, kraj tvog uzglavlja, ljubav se požudom prikrala, lagano budi te.

Ostani pribrana, i kada me osjetiš, slobodno stisni me, jer tako volim te.

Strpljivost stanuje u nama, ljubavlju beskrajnom naoružana, izdržat će.

Osjetim kadkad se probudiš, suze ti lice sapiru, ipak si me doživjela.


Fališ mi, o Bože toliko fališ mi…kako bi to opet neprestano obnovili…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.05.2013 u 15 i 47 minuta