All my poetry is private, if some one recognizes oneself in the verses, it is a coincidence.. SVA MOJA POEZIJA JE PRIVATNA I AKO SE NETKO PREPOZNAJE SLIČNOST JE SLUČAJNA. SVE SE ODIGRAVA SAMO U PJESNIČKIM MAŠTAMA
Sa tobom sam prvi put nakon 55 godina smisao života shvatio i koja zasljepljujuća praznina me konstantno okruživala kao i podlo lažnim slikama bezbrižnosti hranila.
Teško mi je bilo, ne znam dal priznati i shvatiti da sam baš predugo živo u zabludi. Sve ono što me je navodno pokretalo sa tvojom ljubavlju se niti trunke nebi uporedilo. Nikad u sebi nisam imao taj slatki nemir nastanjen,nikad se jutrima radostan nisam budio žureći da bih tvoj pogled vidio,tvoje usne ljubio. Ok ljubav prema djeci je nešto totalno drugačije ali ljubav žene nikad nije baš ono previše do mene dopirala.No to što se sa tobom čisto tako ne planirano desilo pa me u oblake maštanja previsoko bacilo. Nevjerojatno je kako si sve u meni olako pokretala,volju za životom punim plućima hranila.Sve tvoje ideje i planove o našoj budućnosti sam tako gordo presretan prihvatao i sve u životu ka tom cilju skoro pa u detalje planirao. Željeh cjelokupan svoj preostali život samo tebi i našoj djeci da posvetim i da ga na najljepši mogući način presretan proživim.
Bijaše to više od ljubavi,naša ne zasitna neopisiva čarolija koja stanovaše u našim svjetlucavim očima. Ne mogu i nikad neću da zaboravim osjećaj dok na tvojim usnama boravih,dok si mi strasno nimfomanski se predavala,kad si mi priznavala da si u sebi drugu osobu otkrila koja nije mogla moje strasti da se zasiti.Kad smo satima u poljupcima i maženju prekrasno uživali, a tek bi zrno te strastvene pohotnosti probudili. Mislih srodnu dušu sam napokon upoznao nego i hvala ti bože dragi dobio.
Upočetkusveseodmjeravalo. Alsislatkosvojeprikrivenetajneimala,makolikome željelaivoljela, sjećaš se da si mi to postepeno onako stidljivo na tanane priznala.
Svenajdubljetajnevještositajila, skrivala,ikakouvijekvještonamojapitanjaizvrdavala pa tememijenjala.U početku višesinajboljojprijateljiciLucijy iz Đenove vjerovala, siguransam, alnamojimgrudimadefinitivno ušuškat se sijakoobožavala.
Svoje požude i strasti mislima na daljinu si mi tako jasno prenosila.
Nikad mi nisi priznala sa koliko ih spavala al je i ne bitno,no ipak za sve moje prošle veze si onako nezainteresirano ispitivala.
Sjećaš li se prije nego smo ljubav vodili o tim trenutcima smo maštali.
Vatru susreta pripremali pa spontano savršenstvo doživjeli.Sa prošlim vezama kriomice uvijek si me uspoređivala, na sve moje savršenosti vješto smješkom laskala.
Ljubav među nama se toliko zapalila, uzajamni apetit divljački nezasitan je porastao.
Vječno bi se mazili, tepali, vrijeme sekundama bi užasno prebrzo proletilo.
Sve što bi rekla, uradila, slatko bi vatru u meni širila,samo za mene se sređivala, najslađe slatkiše nudila.Željela si da mi budeš vječno najdraža i žestoko privlačna.
Da te se nikada ne zasitim,tu neobjašnjivu ljubav ugasim.
Puno mi je značilo što si mi tu ljubav uzvraćala,i to nesebično posesivno strastveno uzvraćala.Nikad niti u mislima nisam u našu vjernost posumnjao niti sam bilo kakve strahove imao da će sve to među nama jednog dana neminovno da se ohladi i da nas možda i rastavi. Ne, takve misli u glavu nisam puštao,ničemu crnom u vezi naše ljubavi nisam dozvoljavao da se pojavi.
Romantika koju smo zajedno proživljavali bijaše daleko ispred svih mogućih snimljenih filmova,kad pogledam tamo smiješni su što smo nas dvoje dijelili.
Zbog tebe bih tisuće kilometara vozio samo da bih te pola sata imao,ljubav prepunu emocija i suza vodio.I na pola puta kad bi me nazvala dal bih se vratio niti trena nisam razmišljao samo bih auto okrenuo i na tvom pragu osvanuo.
Bijah siguran do kraj života bit ćemo sretno zaljubljeni i jedan miran obiteljski život proživjeti.Pristao sam tvoju djecu da prihvatim jer bijah svjestan koliko znače ti.
Znam da ti je muž bio hladni okrutni karijerista,kome se osladila karijera i naravno fuj lažljiva prljava politika. Nije mi smetalo što si toliko djece rodila.Tvoja vrijednost bijaše duboko u tvojim grudima,osjećajima,tvojom uzvraćenom ljubavlju koji nisi glumila nego iskreno kao i ja ludo zaljubljeno proživljavala.
Naša neopisiva čarobna ljubav jednostavno je svakodnevno žuborila.
I kad smo se teška srca rastali sve smo krišom tajnovito nastavili jedno za drugim da žudimo.Nezasitno pisma pišemo,tepamo. Kad se sjetim tvog prvog pisma što je mirisalo suzama,kad si mi sve iskreno iz dubine priznala koliko trebaš me i koliko obožavaš i voliš me.
Kao klinac sam ridao,cvilio i patio zašto sam te nakon prvog zagrljaja pustio .
I tako luđački zavoljeh te,ništa me drugo nije interesiralo svo moguće vrijeme života samo za tebe bih potrošio.
Samo zbog tebe sam kao vodopadi 3000 stihova napisao,iz te jazbine nikad nisam iskočio.
U meni je ključalo proljeće,behari na duši su tepali a cvijetovi ludo zaljubljenog dječaka iz pupova iskakali.
Zime i jeseni sam zamrzio da se od tebe ne bih udaljio.Tih prohladnih godišnjih doba na neki način sam se plašio da te od te hladnoće slučajno nebi izgubio.
Oni nekako tugu dovlače,na hrpu ih sakupljaju,duši nedaju da diše ,sve je prigušuju.
Pa ta zima imam osjećaj sve neku zlobu loših ljjudi oko nas prosipa,pa se srce bori i na jedvite jade preotima protiv svih tih zavidnih zlobnika ,njihovih krakova i kranova. Jer nekako plaših se da nam nešto ne ubace i ovu čaroliju tiho podlo otupe i onu posljednju zraku savršene ljubavi svojim hinjskim čekićima ne zatuku.
Jednostavno čaroliju naše galaksije bih najradije od svih mogućih galaksija brzinom svjetlosti sklonio,niti mrvu šanse im nebi dozvolio da nam sve to zatruju i pokvare.
Jer sa tobom sam imao samo proljeća do kraja ljetnih vrućina kad bi tvoj rođendan 08.08 strastveno proslavili dok bi svi oko nas nesvjesni slijepo gledali a nebi ništa posumnjali niti vidjeli.
Sonate našim usnama su svakodnevno kolale,dok su ptice pjevačice u grudima sretnički vrištale.Vjetrovi su nam skrivali tragove,lišče bi lelujali da se naši strastveni krici nebi čuli i otkrili.
Svo liše nas prikrivalo dok je sijaset ljudi na plažu oko nas prolazilo.Mi smo se u našem kampu sreće nezasitno i noćima imali.To sjećanje ostaje i nikako nemože da se zaboravi.
Nismo htjeli da nas život potroši,mada su se tamni i sivi oblaci većinom navlačili ali trenutke naše savršene ljubavi nisu trunke poremetili.I na kiši i na pljusku smo se strastveno nezasitno imali.
Tvoje sijede sam presretan ljubio,mada si tek 33 skupila ali si toliko tuge kroz život prije mene dušom propustila i srce ti je bilo uvelike krvarilo i toliko toga kroz tvoje oči tuge mi priznalo.
Mada si većinom šutila i nisi te slike otkrivala no preko tvojih usana i poljubaca poruke sam dobijao.
Zato bih te onako često samo stisnuo da te nebi izgubio da osjetiš iskrenu ljubav što iz duše mi dolazi i da se opustiš i sve loše iza tebe ostaviš te što prije zaboraviš.
Bijah tvoje sunce što te zimi stihovima kroz sjećanje plamenovima strasti obavijalo.
Da izdržiš do proljeća dok se opet nebi ispod tvoje terase pojavio i opet te nezasitno imao.
Ispod kreveta i tavana si me danima sakrivala,dok bi mužu tablete za spavanje podvaljivala. Sve sa njim i oko njega ti se gadilo samo samnom si iskreno potpuno uživala,samo u tom našem svijetu srećom si se oblizivala.
Al priznaj nikad nisi vjerovala da ću ispred tvog praga da osvanem,muž ti je tvrdo zaspao.Na prozor sam ti po dogovoru kucao,pas je lajao a ti si smirena u zagrljaj mi skočila i na tavan me odvela.
Nisi slutila da će moja blizina da te vrelinom strastveno nakon dugo izbivanja oblije.
Kroz krovni prozor na tavanu mjesečina ti je oči pokrivala,lice ti je sjajilo,blještilo,tako strastveno si uzdisala.Mjesečina ti je blijedim tijelom zajedno sa mojim usnama plazila.Na stražu smo postavili burne vjetrove da se škripa kreveta ne čuje i strastveni preljub otkrije.Pas tvoj mezimac mi je palac noge lizao dok sam te luđački strastveni osvajao i imao i on je osjećao čaroliju koja se događala.
Nismo svjesni bili tog rizika,al ljubav i strast te požuda je bila neumoljiva i opet bi to milion puta ponovili da smo šansu imali.
To potkrovlje, il tavan postaše naš atelje strastvene ljubavi,tamo smo najljepše moguće slike u dušama i srcima stvarali.
Iz te galerije nastajali su neprekidni stihovi koji su samo našoj prekrasnoj ljubavi se posvećivali.
Našu strast smo svakodnevno najljepšim stablima požude pošumljavali,iskrenom ljubavi prehranjivali i suzama sreće natapali.
Ta čarolija od ljubavi ljekovito je djelovala,sve loše stvari i tugu života olako nam je odagnavala.
To ne bijaše neka ilizija,maštanje, samog sebe zavaravanje,to se svaki put neopisivo savršeno dešavalo.Opijene bi nas mjesecima nakon tih noći i dana držalo
Pa bi opet planove skovali,kada i kako bi se susreli što bi pripremali da bi na kraju sve odustali,jednostavnoj spontanosti smo događaje prepustili i to se kao najbolji izbor i pokazalo jer sve savršeno i tečno bez problema bi nas pratilo.
On,tvoj jadnik od muža bi tvrdo umoran i tabletama uspavan hrkao dok bi ga na tavanu smijuljeć se osluškivali.
Taj strah i adrenalin nas još više palio.Mislih da smo sve to tiho odradili a onda si rekla da sam i ja stenjao i vrištao da je madrac mada na podu tavana nekako posebno slatko škripao.Krikove tvog tijela sam prepoznavao i uvijek sam znao koji poljubac sam ti udjeljivao.
Nisam ti vjerovao a onda si snimak našeg vođenja ljubavi pustila za kojeg nisam znao i bez teksta si me ostavila.Sve je to neku svoju prekrasnu draž imalo.
To strastveno ludilo kad smo jedno uz drugo bivali bijaše savršeno baš neopisivo.
Dušu dubinski si srećom napajala,svom mogućom i nemogućom žestinom posesivnom natakala. Život iz tame si krčeći lavine nama ostvarivala. Nekako slobodni štih u meni si probudila,prvi put sam iskreno potpuno ženi vjerovao i na sve bio spreman i svega za tu ljubav bih se odrekao. Naučih da drugačiji potpuniji način da volim te i obožavam,prekrasni osjećaji obostrano su to potvrđivali da smo čisti bajku proživljavali.
Volio sam da te volim,pa i *neka svi čuju za nas* i još mnoge druge pjesme sam samo za nas uglazbio. Naša pregladnjela srca svakodnevno su još i još ljubavi tražila.Tek tada smo shvatali koju sreću smo imali da smo se susreli. A češće tišinom pukom smo preko usana nijemih razmjenjivali nadanja, želje odgovarali na ne odgovorena pitanja.Sumnje bazrazložne od nas udaljavali, jer smo neopisivom opijenošću savršene jubavi uživali.
Strast u našem bunaru nije se trunke praznila,na protiv podzemnim tokovima požude se neprekidno dopunjavala.
I tvoj pas je mene obožavao dok bi na tvog muža divljački i nakon godina lajao i od straha ti se on nije previše niti približavao.
Na neki način mu je to i odgovaralo jer je on svojih ljubavnica i više nego dovoljno imao ali je tebi brižnog ljubomornog muža pametno glumio.
Onda se i svega naš sin rodio,i bijah spreman da bih ga priznao,no rekla si neka sve tajno ostane ,nitko neće primjetiti.
No prva je tvoja majka primjetila da se tu nešto čudno dešava.Svi su se pitali na koga je ličio,što mu je taj osmijeh krasilo.
A još dok trudna si bila moje recitacije si mu puštala,moje pjesme ste zajedno kasnije slušali i pjevali i tako smo se uzajamno vezali.
Onda sam od drugih saznao da je ljevak i da voli motore i gitaru i da sve to na moje djetinjstvo podsjeća.No rekla si da se ne mješam da sve treba da ostane naša velika tajna prikrivena.
Od tada sam posumnjao da se nećeš držati naših planova i dogovora.
I na žalost to se i obistinilo,vrijeme i daljina u tebi je nešto ohladilo il si se nečega uplašila da nebi djecu od oca odvojila rađe si našu ljubav i sreću žrtvovala da bi djeci bolji život obezbjedilil.Još uvijek neznam i nisam siguran što se u tebi desilo.
Opet od drugih se saznalo da su te na duhovne obnove nagovorili da mi mene zaboravila i svu našu ljubav totalno ugušila da sam ja taj problem koji ti predstavlja.
Ok ako si tako odlučila ja sve to prihvatam jer isuviše te volim da bih ti bilo što loše napravio il ne daj bože da bih se osvetio.
Onda su u meni krenula ne odgovorena pitanja,što dalje kako i gdje krenuti,na kraju krajeva što sa životom odlučiti.
Suviše ludo sam te volio ali sam očigledno bolno shvatio da te više neću imati,kako sve to prebolovati.
Kako bez tvog tepanja,pogleda osmjeha i vođenja savršene ljubavi živjeti.
Ispred sebe sam postavio neke nacrte planova kako bi najbezbolnija ispala ta nova za moje srce transformacija.Kako se iz te tuge i razočarenja iščupati,što bi bilo najpametnije poduzeti.
Iskreno prvu večer za mene ne uobičajeno se desilo,bure vina sam usamljen u sobi listajuć naše albume popio te se totalno ono baš oblokao.
Sam sjećam se da sam ridao,jecao,vrištao,cmizdrio nebi li tu tugu tako mortus pijan nekako odagnao.I to mi se nekoliko dana iskreno dešavalo,samo sam se od sve te tuge groznim alkoholom udaljavao da o tebi i nama ne razmišljam.
No te je samo privremeno tugu udaljavalo,očigledno preslabe doze sam uzimao,a iskreno i na svašta i svakakve gluposti sam razmišljao.
I zbog svih ti misli i okupacija,nekako se i depresija u grudi uvalila,mozak mi kuhao o tebi i nama sam miliun na sat razmišljao,odgovore tražio,čime i dal sam tu osvetu zaslužio. Sve sam neke užasno tužne instrumentale pronalazio,i grozne depresivne stihove iz duše ispuštao nebi li sebi koliko toliko bol olakšao. Od sviju sam se nekako udaljivo od svega i svačega samo u sebe se povukao.U ogledalu se nisam prepoznavao jer se mjesecima nisam brijao. Oči mi upale od alkohola i silnog nespavanja,čak niti redovno hranu nisam uzimao pa sam i skoro 8 kg smršao.No to me nije zanimalo kako sam,sam sebe sam sažaljevao.
Znao sam da je tugovanje bolno,al da je toliko bolno i da se čovjek bukvalno raspada ,da u njemu i posljednja nada sagorijeva nisam vjerovao. Mislih da sam čvrst kao stijena,no tvojim odlaskom mekušca u sebi sam upoznao i sam sebe iznenadio.
Znao sam da se tim pukim tugovanjem ništa neće promjeniti no to mi je nekako lakše padalo.Suze nisam susprezao,jednostavno sam ih puštao da ridajuć kapaju i na neki način dušu olakšavaju.
Onda se to tugovanje u prokletu agoniju pretvorilo,svi su nekako oko mene veseli bili i lebdjeli dok sam ja venuo,svakodnevno venuo i sam sebe sažaljevao. U mjestu sam propadao niti pedlja u naprijed ka riješenju te tuge nisam micao.
Onda iz tog samo sažaljevanja sebi sam postavljao pitanja,dal si me tako naivno iskoristila da bi svoje baterije napunila.No takvu te nisam poznavao,više sam sebe okrivljivao što sam ti totalno srce otvorio i sav život na dlanu poklonio. Rezervni plan niti položaj nisam imao jer je bilo sa tobom to nepotrebno,barem tada sam to smatrao i očigledno se debelo prevario i razočarao.
Možda sam trebao biti ono muško đubre da te uvijek držim pod kontrolom na uzdama i ta se potpuna ljubav nikad za nikad ne oktriva a pogotovo svoje slabosti da ti otkrijem. I nakon svega primjetih kako sam prema drugima oko sebe agresivan postao a ničim to nisu zaslužili Jednostavno su na pogrešnom mjestu pored mene u pogrešno vrijeme prolazili i gnjev moga bijesa nevini osjetili.
Počeo sam da se promatram svoje poteze i ponašanje da analiziram.Drage osobe oko sebe sam bez razloga maltretirao a kukavica bijah,što bi rekli muda nisam imao da svoje osjećaje u potpunosti kontroliram i da se drugima nevinim oko mene ne iživljavam.
I onda sam tako loš u njihovim očima postao,onaj čisti smrad od kojeg nema nikakve koristi.Nisam bio đubre jer od njega ima koristi,nego čisti ogavni smrad kojeg nitko ama baš ne podnosi.
Sebi sam rekao da tako ne mogu da nastavim nešto hitno u sebi i na sebi moram da poduzmem i promijenim.
Nakon silnih razgovora sam sa sobom sam neke stvari poduzeo i drugi pravac okrenuo.Niti sam te zvao niti sam što poduzimao jer nisam htio za tvoju mizrenu ljubav da cmizdrim i kamčim jer sam siguran da si ti daleko više od mene prokockala i izgubila.
Sve sam sabrao,od naše ljubavi ništa sa tvoje strane nije ostalo,volio sam te ali je bumerang tvoje ljubavi prestao da mi se vraća.
Trebao sam nešto konkretno direktno da poduzimam da ne bih puknuo. Stihove užasno teške i grozne sam pisao,samo tebe sam za sav moj bol optuživao.
Tako je bilo lakše na drugoga sve svaliti,jer nisam znao niti mogao misliti što te to natjeralo da se od svega okreneš i od naše ljubavi čarobne odustaneš.
Jednostavno tvoje opravdanje me nije zanimalo lakše je bilo kad bi tebe za sve bez ikakvih dokaza jadno mizerno optuživalo.
Sebi sam rekao,naše divno savršeno vrijeme prekrasne ljubavi smo imali,treba da budemo sretni što smo te osjećaje otkrili i bukvalno punim plućima proživjeli. Romeo i Julia su male mace što smo mi za pet godina imali da netko niti u sto života niti blizu nije otkrio niti doživio.
I onda me je ta misao vodila,bogu dragom sam zahvaljivao što mi te doveo.Ali isto tako tek nakon prekida sam oktrio da sam te daleko više nego ti volio jer sam užasno užasno teško patio,Možda varam se i ti si možda još gore patila ali ta strana mi je ostala prikrivena pa je meni sve teže i bolnije izgledalo.
Boli me što si zidope oko sebe sagradila bilo kakav znak sa tvoje strane ne dolazi sve se zatamnilo kao da sam tvoj krvnik postao a ne ljubav života sa tobom proživio.
Samo mi je borba sa samim sobom preostala,moj život je bio u mojim rukama. Alkohol sam odavno izbacio,sportom se više i češće bavio.Rekao sam ne troši više energiju na nekoga tko ljubav ne uzvraća i to mi je bila nekako vodilja.Jeste da je bolilo al sam trpio,nekako se kretalo u naprijed i nije kao od početka da sam ucmizdren na jednom mjestu nepomičan uplakan stajao.
Prvo poluvirijeme si toni izgubio,no toliko toga sam sebi u poluvremnu sveg dešavanja sebi naredio. Meč do kraj sam trebao i morao da odigram i da sve bolne emocije i sjećanja u sebi savladam.
Bijaše jako teško,previše klizećih sudbinskih startova,groznih duševnih krvarenja i povreda. I ta utakmica se nekako užasno odužila,sudija mi nije sudio čiste faule,grubu igru života je dozvoljavao i posljednju kap strpljenja iz mene je cijedilo. No sebi sam rekao,Toni možeš i moraš sve izdržati, i sad mi se teško toga kroz što sam prolazio sjećati.Samo jeza me neka drhtavicom savlada i molim boga da se nikad više ne vraća.
Bol je bila užasna no bijah svjestan da sam sa svoje strane sve savršeno korektno iskreno poduzeo i nudio da te niti trenutka nakon toga nisam ranio. Mada si vjerovatno mene optuživala da samo probleme od mene dobijaš i da te u nevolje uvaljujem.
Izgledaše mi da sam na kraju samo ja ispao gubitnik jer sam te više volio, al jednog dana hladne glave kad te budem susreo možda ćeš mi više tada otkriti i objasniti zašto si sve to morala da napraviš.Znam siguran sam da su djeca u svemu prevagnula,no neka to ostane enigma za sada nepoznata i zato nerješiva.
Dan za danom polako svjetlo u dušu mi je stizalo jer sve više je tvoj postupak opravdavalo,i sve manje sam na tebe se ljutio i sve manje posesivno te mrzio.
Vjerovanje u mene se napokon polagano vraćalo,nešto mi je snagu da dalje nastavim tiho dolijevalo. Vjera se u meni opet probudila.Moram priznati ne bijaše tako lako preko svega prelaziti i sve ono zaboraviti. No duboko u sebi od tebe trena nisam odustajao,nekako sam bio siguran i tako se nadao da ćeš kad tada meni opet doći i meni pripasti da ćemo opet onu čaroliju ali za vječno produžiti i proživjeti.
Po nekad sam se sebi smijao i sebe ubjeđivao da ćeš se vratiti al je druga strana cinički mi govorila: da vratiti će se kad na vrbi rodi grožđe
I stvarno što su ljudi govorili da vrijeme rane oblaže stvarno mi se i dešavalo nekako lakše sve se podnosilo. Nešto sam lakše a nešto još uvijek nisam prebolio,na nekim mjestima sam previše iskrvario previše mesa od sebe otkidao. Ali eto i dan danas se oporavljam,život kakav god da je bez tebe ljubavi nastavljam,al da ljubav prema tebi u sebi još gordo osjetim ne želim nikada za nikad da prikrivam.
Razum je kod mene recimo sada prevladao i nekako situaciju duše kontrolira,problem mi je srce,još uvijek se za tebe i tvoju ljubav bori i otima.
U posljednje vrijeme sve više smijem i nadam se,to je samo jedno vrijeme sebe ubjeđujem dok nadu u sebi kriomice lopovski potpirujem. Ona vjera u tu našu savršenu ljubav nikad neće barem kod mene prestati, a nešto mi govori da se i kod tebe ista agregatna stanja duše i srca događaju.
Vjeru u našu ljubav nikad neću zagušiti niti je potopiti,neka sama svoj put pronalazi. Ne mogu reći da mi svašta na pamet nije padalo, da ti se osvetim da te pred mužem ponizim i povrijedim,no sebi sam rekao,nemoj ona tvoja princeza je to nije zaslužila čaroliju od ljubavi godinama ti je poklanjala. I ne bijaše mi to neka utjeha ali se barem situacija bjesnila kontrolirala
I kada sagledam kroz ove užasne boli sam nešto novo u sebi savršeno otkrio da sam te ipak stvarno ipak daleko više nego ti mene volio. Jer sam više i duže patio,barem sa moje točke gledišta. Jednostavno si ne javljajuć se vrata zatvorila i odvratna gadura u mojim očima izmorenim suzama ispala.
Zaključak ljubavi jedina,neka te život pripazi,da sve što proživljavaš lakše izdržiš,a na mene uvijek možeš računati,na našem mjestu, u našoj luci vječno zaljubljeni tvoj pjesnik će te uporno strpljivo čekati.
Možda nam se snovi jednog dana ipak ostvare i da djeca uz našu starost lijepi život dožive.
Ipak samo s tobom shvatih potpuno značenje velikih riječi …Volim te… hvala ti na toj beskrajnoj ali suviše kratkoj ljubavi,no ona u meni se nikada neće ugasiti.
Shvati da sam volio,voljet ću i zauvijek volim te.
Toni Ljubiša Božić,Bugojno,09.12.2017 u 10:30 minuta
toni"s poetry 