I onda tiho samo u duši poznati jecaji dohvate,na gutljaje uzdišem

 

 

Kad je na trenutak izgubim, tugom bukvalno se razbolim

i nakon toga još više trebam,tražim i posesivnije je poželim.

Tek poslije toga shvatim koliku sreću sam u rukama držao…

i nedam je,borim se,grebem noktima da je tu na grudima..

 

Zar je voljeti navodni grijeh i izmišljena kazna neumoljiva…

Moje srce za njenu ljubav se nepopustljivo danonoćno otima.

Mada svijet pupova okolo se šepuri, svaki bi mirisom da omami.

Džaba je,ona je u grudima odavno zaposjela…ljubav MOJA nepopustljiva.

 

I kad pored mene onako spokojna usnije,tako nježno stisnem je.

I tepam joj,toliko toga ispričam da duši tu blizinu natankam.

Biti uz ženu života dok u snove kao rijeka na ušću se lagano  rastapa,

 Idila je što srcu blaženi smiraj beskrajnim prostranstvom sreću dozvoljava.

 

Vojim te Iljuška ljubavi jedina,dok tepam joj na uho…. gordost odzvanja

 

I onda tiho samo u duši poznati jecaji dohvate,na gutljaje uzdišem.

Srce se umiješa,a suze navale,a ona usnula drži me,stišće rukama.

Milione puta onako kroz suze klečeć izjavim..ženo VOLIM TE..

Ostani,u srcu zadrži me da vječno tamo boravim,jer samo kao takav postojim.

 

I sve manje pričat ću,niti više pisati stihove,iznicali su,rađali samo zbog tebe.

Sve ću dodirima,pogledom,uzdahom toliko toga svakodnevno da poklanjam

Da iz slatkog zarobljeništva tvoje ljubavi sazvježđe sreće dodirivam.

Jer što će mi puko preživljavanje ako sam prazan,I trunke nemam te.

 

 

 

 

Toni Ljubiša Božić,07.07.2017 u 07:01 minuta

Sreća, biješe to samo u snovima…

 

Znate li da mladića zaljubljenog,punog života

ljubav može u starca preko noći da pretvori,

da u njemu od razočarenja sve skrši,razlomi,

pa ljuštura presušjela ostane,da druge podsjeća.

 

Da poslije sablasnim usamljenim godinama

nije svjestan što mu se u životu događa

jer ga je voljena žena, o kojoj je cijeli život sanja,

vjeran bio, u njihovu ljubav se zaklinjao

nekom njenom bezrazložnom sumnjom

u njoj njenu vjeru u ljubav ukaljao,zgazio.

 

Tako satrvenog kao da vidim kako ulicama šeće,

nezna kuda ide i gdje se nalazi dal uopće potoji

 

I sebi je tako izgubljen i slomljen pred bogom rekao

NIKAD VIŠE TOTALNO SRCE OTVORITI

NIKAD ZA NIKAD LUĐAĆKI VOLJETI

jednog dana bolno ćeš za tu savršenu ljubav

debelu preskupu cijenu krahom života platiti.

 

E BAŠ RAZUMIJEM GA ,NEKA TE RIJEČI

 SVAKODNEVNO ODZVANJAJU I UPOZORAVAJU

LUĐACIMA ŠTO O SAVRŠENOJ LJUBAVI MAŠTAJU

NEKA POTENCIJALNE ZALJUBLJENIKE PODSJEĆAJU,

DA DOBRO JAKO DOBRO RAZMISLE,U ŠTO ULAZE

U ŠTO SVOJ ŽIVOT ULAŽU,

VEĆINOM IZ TOG LABIRINTA NADE I SREĆE SE

KAO TEŠKI LEŠEVI LJUŠTURE BEZ OSJEĆAJA SE VRAĆAJU

 

 

Manite se tzv pjesnici stihova,maštanja,gluposti

manite se snova da negdje neka savršena postoji

koja luđački voli i samo vas čeka iskreno obožava.

 

Ne uvlačite tzv pjesnici ljude u te kanjone opekotina,

živih rana,nespavanja,ridanja i cmizdrenja.

Na vrijeme ih iskreno upozorite,u što ulaze.

U tom labirintu osjećanja mnogo varki je.

 

Iz njega se većinom zaluđen slomljen

Ako imate sreće nekako izađe i preostali

Život se preispitiva koja krivina nas je

Na pogrešnu stranu odvela,život skršila.

 

Što ranije vjeru u ljubav ljudima razorite

da kasnije u suzama slomljeni ne iskrvare.

Jako jadno bijedno i užasno bolno je

kada ih u maštama te zamišljene ljubavi

tek tako pljunu,okrenu leđa i ostave.

 

Al interesantno uvijek,al ono baš uvijek

za taj rastanak samo njih okrive..

A tako su bili iskreni srce otvorili luđački 

za tom ljubavlju žudili pa na kraju

onako kao krpa u smeće odbačeni izgorili..

 

Kako jadno je,al sreća biješe to samo u snovima…

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,04.07.2017 dan za pamćenje

ZAR SE MOŽE VIŠE VOLJETI

Kao da jučer sve ovo među nama se desilo,

toliko toga divnog u nama nepoznatog

vodopadima neprepoznatljivih osjećaja probudilo.

 

A bila si mlada poput nedodirljivog pupoljka

što se svojom ljepotom svjesno šepuri

nebi li vulkan u meni goropadno da probudi.

 

I sve što si naumila olako prejeftino si i dobila

na tanak led požude me kao dječaka navela,

al ne kajem se,trebalo je da se odavno desi

i to mnogo mnogo ranije,to je podvala sudbine .

 

No nije dozvolilo zazvježđe da dođeš do mene

da ti te oči ugledam i tvog osmjeha napijam.

Jedno od drugog ništa nismo skrivila niti smo trebali,

jednostavno povjerenje nas posesivnošću opilo

jedno drugom beskrajno u detalje predalo.

 

I ljubavlju pretvoreni u zimzeleno drveće,

godine pored nas neprimjetno trčeć prolaze

mlađi i mlađi još žešće jedno drugom postašmo.

Na jedvite jade proždrljivu glad za ljubavlju tješišmo

 

Odavno među nama riječi presahnule,ne protiču

samo vodopadi razumjevanja urnebesno nam dotiču

između srca pogledima osmjesima dubinski prenose

što osjećamo i cijelo biće beskrajem sreće potiču.

 

Oči više ne otvaramo,jedno u drugo zagrljeni posesivno

svakog mogućeg trena se stapamo,ljubav nezadrživa.

Toliko toga nam daje i poklanja, čarolija čisto je božija.

 

I zato sve snage moguće iz dubine srca upregnimo,

nedajmo da ovo ikada otupi il tračak ove savršene ljubavi

da se zamagli il podlim zaboravom daljinom otopi il zagubi.

 

Nikad više u budućim životima,ovakvu sreću nećemo imati

duše uzajamno prepoznati,i divljački godinama zaljubljeno

nerazdvojni životom jezditi.

 

Ovu poklonjenu čaroliju života nikad za nikad prokockati

 

         Toni Ljubiša Božić,Moskva,03.07.2017 u 19:33 minuta

Lakše je kad se suze međusobno razdjele

 

Samo mogu reći da luđački užasno volim te,

da želim napokon tiho život da ti preporodim

i najsretnijom ženom napokon ono napravim.

A sve to ću ovom beskrajnom iskrenom ljubavlju

da ti iz dubine duše i srca ponudim i podijelim.

 

Samo molim te,ostani uz mene, trebaš mi

I kad te suze zarobe,potraži me,stisni se.

Plačimo zajedno,vjeruj u trenu sve proći će ,

Jer lakše je kad se suze međusobno razdjele.

 

Svakim trenom tepajmo,očima strast prenosimo

A kad se tjela sastave,uzmi me, ne zakidaj.

Svu strast iz mene do dna posesivno ispijaj.

Na dar smo ljubav dobili,srećom se natopili.

 

Želim da sve iza tebe što te gazilo zaboraviš.

U ovom zagrljaju princeza si i takva postojiš.

To što bila si njegova robinja,prošlost je okrutna.

Samo nastavi ljubav da posesivno poklanjaš

tako neprimjetno srcu žednom se oduživaš.

 

Uvijek na mene osloni se,trebaš me i trebam te.

U jedno se pretvorili, napokon svu tugu razorili

I hoću samo osmijeh da nas noću tiho uspava

a jutarnji osmijeh sa tvojih usana da ispijam.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,03.07.2017 u 13:33 min

Ljubav sama od sebe od niotkud izvire

 

 Spavaj najdraža,svaki slobodni trenutak iskoristi

To divno tijelo pripazi i po nekad ukradi vremena.

Odmaraj treba ti, noći te požudnom strašću iscrpe

danju si užasno pospana nema te,negdje si odsutna.

 

Kao da bi još strastvene požudne ljubavi nanovo kamčila

a jedva kapke otvorenim održavaš,a glad podla neumoljiva

vino sa usana bi ispijala,strast iz tijela divljački izvlačila

još i još i još uzaludno do mene doprijeti slatko pokušavala.

 

Ispod kamena od strastvene požude na trenutak sam se prikrio.

Nebi li noćašnjom gozbom iscrpljno tijelo barem mrve oporavio.

Večeras krećemo nanovo,čeka nas naše ljubavi pusto ostrvo.

Nitko nemože da nas tim trenutcima ometa,dok strast obigrava.

 

Budi večeras kao što si sinoć najljepše poljubce luđački nudila.

Kako si me do zadnje kapi slatkom strašću olako iscjedila.

Volim kad me uzimaš,niti trenutka uzaludno ne propuštaš

Kao da nam je to posljednji put te večeri,sagaraš sve u meni.

 

Gitaru večeras ću da odsivaram,srce dodirivam suzu pokrenem

Želim ovu ljubavlju još ljepše da ti poklonim pa se  iskažem.

A ti ista,savršena ostani, uz mene što duže stisnuta boravi.

Sve ostalo samo od sebe će da izvire,samo voli,voli,voli me.

 

I kiše će večeras da nas prikriva,tragove preljuba da sapire

Slobodno uzmi me,vrišti kad te vrhovima usana izludim.

Želim onu prepoznatljivu divlju zvijer strašću da probudim.

I do posljednje kapi od vina tvoje ljubavi do kraja zaludim .

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,02.07.2017 u 18:05 min

Svjedočanstva postoje da o srodnim dušama govore

 

Osluškuj,ritam srce mojih grudi sve će da ti oslikava,

u tom ritmu šifra naše sreće se dubinski prikriva,

samo u tvojim grudima i zaluđenom srcu žubori pa se

vatrenom ljubavlju širom sretnički zaluđeno otvara.

 

Riječi neka se prikriju, koji trenutak spokojno utihnu,

isperimo odurno čekanje želim ovog dragocjenog trena

da imam i luđački posesivno što duže I duže volim te.

Naše je sazvježđe,nitko nam tim trenutcima opijanja ljubavlju nemože.

Samo utihni,šuti, tišina nega osjećajima strasti posesivno ovlada,

noćas se nova galaksija neobuzdane strasti otvara.

 

Razum smo odavno međusobno izgubili,

u dubine strasti od prvog poljubca nepovratno zaglibili,

samo se sazviježđem komete šepure a i one bi da mogu

o našoj ljubavi koju barem na tren da progovore.

I kako ljubav sve više među nama sazrijeva

i gitara bi da to malo posloži da se to barem trenutcima

zaluđenog transa tiho na uho iz srca otpjeva.

 

Ova posesivna ljubav nije nešto što prolazi

niti može u provalijama života da se trenom zagubi,

na protiv sve jača je, olako prelazi sve života vrhove

jer toliko voliš i toliko posesivno nezaustavljivo volim te.

 

Ova ljubav i strast je definitvno nezaustavljiva,

vremenu i prostoru prosto neshvatljiva te neuporediva,

jer se između naših srca tako tišinom slatkog nemira posesivno odvija.

 

Oboje se u potpunosti razumijemo mada daljinom kontinenata su nam prepreke i zamke navalili.

ali oni nikad nemogu i ne bi shvatili što u nama tako čvrsto postoji

da može svemu da odoli.

Između nas posebna frekvencija,posebni valovi se prelijevaju,

tamo gdje fali istog trena smirenošću pokrivaju.

 

Moć savršene ljubavi smo napokon širom dobili,

divljake u nama na jedvite jade mrvicu ukrotili.

Sve u prošlosti što nas je polimilo,što je godinama dušom krvarilo

jednostavno se u trenu jednim poljubcem neprolaznosti obnovilo.

I uvijek u svakom trenu znamo jako dobro osjećamo

gdje se druga strana nalazi,što treba joj i kojim cestama života prolazi.

 

Dosta više dijete od ljubavi, lažnom prehranom od izbljedjelih slika sjećanja.Želim da se ova strast i požuda napokon između nas neprolazna odvija.

Jer kada se naše zvijezde jednog dana ugase,

iza nas mnoga svjedočanstva o nemogućem ima da govore

da ludo zaljubljenim dokažu da srodne duše sigurno negdje postoje.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,02.07.2017

Želim ovu noć da duboko u srce memoriram

 

Ljubavi daleka,stisni se uz mene,

neka te valovi sjećanja raznose

u ovo požudno dugo čekano naručje.

Istog trena što prije sve zaboravi,

ovog trena tako stisnuta ne razmišljaj

ispucalim požudnim usnama prebiraj.

 

Na sebi a niti meni niti trena ne zakidaj

ove čarobne trenutke rijetke bliskosti

iskonski potpuno luđački doživljavaj,

proždrljivu strast i požudu prehranjivaj.

 

Tko zna kada će iduća prilika ispasti

Kada će izljeve strastvene ljubavi dozvoliti.

Sve što danas možemo imati,ne zakidati.

Hoću svake sekunde da imam te,osjetim

 

Da izvor tvoje nepresušne ljubavi doživim

A sutra,lakše bit će nam,ostat će sjećanje

Dok prati nas i glad samoćom prehranjuje.

Još malo,samo još malo koju godinu strpi se.

 

A onda iz naručja te više nikad ne puštam

Ne želim trena život bez tebe da proživljavam.

Predugo smo ovo životom tražili, na sebi zakidali.

Hvala ti bože zahvaljujuć tebi se prepoznali i spojili.

 

Zato ljubavi,kad god možeš uz mene stisni se.

Imaj me,iscjedi  sve i kapljicu iz mene istjeraj

Želim ovu noć da duboko u srce memoriram.

Jer sve ovo sjećanje još koju godinu trebat će.

Da unosi život i osmijeh kao zaljubljivo  proljeće.

 

DAL TI VIDIŠ LJUBAVI, DAL TI TRUNKE

KROZ OVE STIHOVE LUĐAČKU NEZADRŽIVU LJUBAV

PREMA TEBI TAKO JASNO, POSESIVNO OSJEĆAŠ

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,02.07.2017 u 07:27 minuta

Hvala ti najveći luzeru

 

Ipak mu koliko toliko moram iskreno da zahvalim.

Što ti nikad nije u srce preduboko zaronio i osvojio.

Što ti nikad nije sa usana prelomnu kapljicu popio.

Nesvjestan da je u stvari na sebi najviše zakidao.

 

Onda sam kroz polu otvorena vrata srca ti se ušuljao.

Zalogajima požude si dušu meni širom otvorila

Jako brzo priznala,godinama bez ljubavi si gladovala.

I tek u mom krilu u sebi si lavicu,panteru razjarila.

 

I kako god pogledam i sa svih strana ukupno saberem.

Do tvoje savršene ljubavi zahvaljujuć luzeru pristižem.

Nesvjestan je bio da jenajveće blago svemira držao

I tako glup i naivan široke ruke mi te potpuno predao.

 

A uskoro,siguran sam kad te potpuno izgubi,glavu ohladi.

Moram mu na kulturan način iz dubine srca da zahvalim.

HVALA TI NAJVEĆI LUZERU,do neba i više od srca hvala ti

Što ljubav mog života bijaše ti šutljiva skromna robinja.

A kod mene od prvog pogleda vječna princeza postala.

 

Hvala ti što je bez ljubavi kod tebe totalno gladovala.

Što njen pravi potpuni sretnički osmijeh nikad nisi upoznao

Neznaš što si propustio što nikad u krevetu nisi joj tepao.

Samo si sebe posesivno jednom minutom zadovoljavao.

 

E tu se skriva sva tajna naše beskrajne savršene ljubavi.

I zato luzeru,džaba ti sva lova i tvoj ministarski položaj.

Meni si je skršenu bez ljubavi teško ranjenu predao.

Obje ruke je široka srca bez ljubavi iscrpljenu prihvatam.

 

Jako svjestan sam i presiguran koju princezu dobijam.

Hvala ti najveći luzeru,što mi je od srca na dlanu predaješ.

Hvali ti što je tako bez ljubavi izgladnjelu meni predaješ

Čitav život neću moći da ti se za njenu ljubav odužim.

 

No svakodnevno ću ti slati švrake i gavranove da te podsjete.

Da je tvoja robinja a moja princeza sada zauvijek kod mene.

U mom zagrljaju gnjezde je savila,sva mi se napokon predala.

I napokon daleko iz tvoga okrutnog ledenog ropstva pobjegla.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,28.05.2017 u 01:06 minuta

 

 

 

Ljubavi,u što si gledala kad si tog idiota odabrala

 

Ljubavi,u što si gledala kad si tog idiota odabrala.

On tvoju sekundu čarobne energije trena ne zaslužuje.

Njemu si čista bolna greška života koja se desila

Sve što te tišti,u srcu prelama,njegova je pobjeda.

 

Za jedan dolar istog trena bi te šeicima prodao.

Da bi od djece odvojio i napokon iz kuiće izbacio.

Postala si  mu odvratna,u staricu te polako pretvara

Plan mu je mlađa iza vrata gladnog žudećeg čekanja.

 

A ti ne razumjem,zašto si užasno, tvrdoglavo uporna.

Okreni se,podijeli sve što ste zajedno godinama stvarali.

Zatvori sva vrata sa njim napokon sretnički prekidaj.

Znaš mjesto i luku gdje te iskrena ljubav sačekuje.

 

Vrijeme prebrzo tutnja,nepovratno prolazi,hajde razmisli.

Već odavno si sve moje vrline i mane u detalje upoznala.

Strastvenu iskrenu potpunu neotkrivenu ljubav doživjela.

U srcu nepreglednu stranicu strpljenja širom otvorila.

 

U našu istinsku ljubav sigurna si i beskrajno vjeruješ.

Od prvog dana potpuno opijaš,svaku sekundu mi oduzimaš.

Zar ti to više nego dovoljno na životnu luku ne ukazuje,govori

Povedi me,predstavi me svima napokon voljena.

 

Žudim,ludim,izgaram,za svaki tvoj dodir sa teškim strpljenjem

Na jedvite jade ovako daleko od tebe skučen preživljavam.

I nadam se da se nikad za nikad nećeš promijeniti

I od našeg dugo planiranog puta nikad zastati il odustati.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva, 27.05.2017

Tvoje blizine se trena ne odričem

 

Tvoje blizine se trena ne odričem,

samo uz tebe sve je smisao,

 samo sa tobom život punim životom protiče.

Od prvog poljubca naš zajednički put vječnosti

bez razmišljanja sam luđački ushićen odabrao.

Srce i dušu ti otvorio da bih nekako tvoju nepreglednu

uzvraćenu ljubavnu beskrajno dobio i zadovoljio.

 

Netko bi rekao sumnja uvijek postoji,

da se nešto kroz zajednički život ne promijeni,

ali ne… oni ne shvataju oni u ovom sazvježđu niti trena ne obitavaju.

Nema više druge, nema više nedoumica i besmislenog biranja,

Ti… samo ti ovo srce si nepovratno začarala i zaposjela.

 

I zato sumnje i strahovi od nas potištene  i skršene odlaze

ne mogu u nama da puste hinjsko podlo korjenje,

ova naša ljubavna čarolija za njih prejaka je.

Ne želimo više da živimo i grijemo ljubav

na vatri promuklog izblijedjelog sjećanja.

 

Dobišmo jedno drugo uz božiji blagoslov,

ispijamo pune čaše nezasitne ljubavi.

Nema greške nema niti trunke kajanja

ova ljubav je sve što treba prehranila,napojila zadojila.

 

I ne želim kao drugi zalutali gubitnici čisti luzeri

koji svoju šansu života u ljubavi nisu prepoznali

pa se u crnoj rupi samotnog svemira zagubili.

 

Nema ništa gore kad gubitnici prekasno shvate

što su imali pa naivno prejeftnino kao polovnu robu

u blato života ljubavnu čaroliju zauvijek bez povratka odbace.

Eh kad ih uhvati bolno sjećanja nemilosrdno vraški bolno kajanje

jer tad ljubavi,nema je… zauvijek im je iz ruku isklizala i nestala

 

Hvala ti bože tu šansu života nismo propustili

u pravo vrijeme na pravom mjestu smo se pronašli,

doživjeli i zauvijek neraskidivo luđački zaljubljeni ostali.

 

A ti luzeri sto su te meni prepustili,

očigledno nisu te niti treptaj oka zaslužili..

 

Bože dragi hvala ti što si mi je predao

i u život punog smisla samo sa njom doveo.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno01.07.2017