Možda u sljedećih deset ipak budeš nestala.

Nešto me naglo u snu trznulo

Nešto sam tu noć uporno tražio

Moram priznati i nakon godina

Još uvijek u meni je tvojih tragova.

Mogu reći da su preostale mrvice

Jer primjetim blijedi mi sjećanje

Sliku ti osmijeha više ne vidim

Ali tvoj glas začujem ,negdje osjetim.

Ipak da te baš skroz ne zaboravim

Otvaram škrinje sjećanja i pisama

U nekima stoje tvoje fotografije

Pa i jedan jedini video pogledam.

Nakon toga sijećanje poboljšavam

Opet vratiš se osmijehom me zaraziš

pod kožu kao prvog susreta uvlačiš

Usne mi lopovski vrelo gladno zazariš.

Iskreno poželim te tog trenutka kraj sebe

Ali ubrzo trznem se i naglo probudim

Sebi govorim pokušavam da upozorim

Opasna si, vrijeme je da nestaneš u grudima.

Lako je reći i silne detaljne  planove praviti

Ali treba tu tešku odluku ipak primjeniti.

Jer neizbrisivo tvoj virus negdje  se pritaji

Duboko baš preostane i vrati sjećanje na tebe.

Ali nedam se,uporan sam ja da misiju završim

Da te mada teško prebolim i skroz zaboravim.

Neka je baš prebrzo prošlo deset godina

Možda u sljedećih deset ipak budeš nestala.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg,28.05.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s