Svime i svačim na nju podsjećaju

Trenutke nemira duboko u meni

Što se prečesto vidno pojavljuju

Svime i svačim na nju podsjećaju

ime joj kroz zidove jasno začuju.

Ona je onaj slatki medeni talog na duši

Srce nestrpljivo joj dolazak iščekiva

Ona  se u raznim vidovima pojavljiva

Nasmiješena  svo vrijeme mi otima.

I dok vani tmuran dan sve uništava

Ona u duši mi me baš nassmijava

Tako radostan dan sebi uljepšavam

o njoj i njenim usnama razmišljam.

A zavidni i oni na nas baš bezobzirni

u svemu nam očigledno je zavide

sretne zaljubljene oni ne mogu da vide

jadnici nemaju onu sreću u ljubavi.

Pa postaju sitni zavidni licemjeri

Samo o tuđim brigama vode brigu

A život im u jadu i čemeru propada

Njih je poezija ljubavi davno  napustila.

A ja ulicom glavu ponosno podignem

Svakome kroz osmijeh ugodan dan poželim

Malo pozitivne energije od mene da osjete

I da uvijek u očima mi njen lik primjete.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,07.05.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s