I sutradan kažem si vrijeme je da je zaboraviš

Kako mogu neku strastvenu ljubav da zaborave

Možda u stvari kada razmislim one i nisu postojale

Možda ih je samo strast i požuda koju godinu nosila

Da bi ih na kraju  mržnjom i izbjegavanjem razdvojila.

Moj problem su te preduboke preostale iskrene emocije

Jer srce bezobzirno posesivno još uvijek gladno voli je.

Pamet se u posljednje vrijeme već malo na zemlju spustila

Ali kontrolu srca i duše nikada nije do kraja eto uspjela.

Mada te emocije svje rijeđe kao tzunami jezom navrate

E onda me svo to razmišljanje o njoj baš nekako iscrppljuje

Suze naviru silna neodgovorena pitanja stalno postavljaju

Pa se na kraju svega kao hirošima užasno  rasutren osjećam.

Od silnog ridanja cvilenja i nekakvog upitnog razmišljanja

Na kraju dana smrvljen ukopan bijedno ostanem

Hajde nekako ustanem pa se eto i kao pokrenem

Ali proći će kako duboko je osjećam osjećam silne godine.

Da ona i svi njeni tragovinestanu napokon iz mene

A opet nisam niti siguran da li ću na kraju uspjeti

Dal će je srce vječno zaboraviti duša je baš izbrisati

I dal će neki novi rasterećeni život da me pokrene.

Ovako baš satire to ubogo sjećanje tih slika vraćanje

Možda će tada biti nekako baš lakše i rasterećenije

Jer će nestati zauvijek svi tragovi te nazovi ljubavi

Jer da je bila ona prava samnom bi na kraju ostala.

Ovako je neke svoje skrivene namjere i hirove zadovoljila

Jedan od njenih suvenira ililovačkih trofeja sam posato

Uspješno me namamila lažnom ljubavlju hranila

Da mi me na kraju hladno odlaskom ustrijelila.

Jer ono što se podivljalo na neki način mahnito

Između nas strastveno opsesivno duboko odvijalo

nakon njenog odlaska razočarenje neki gnjev došao

svoje kandže na dušu mi zaluđeno spustio.

Čak sam je na trenutke i počeo užasno mrziti

Njene slike i pisam više nisam mogao vidjeti

Spominjanje njenog imena budilo mi gađenje

Ali sada opet sve nekako olako promijenilo se.

Opet je posesivno gladno mada ranjen spominjem

Sve bih joj oprostio sigurno je imala svoje razloge

I tako iz dana u dan ona navrati mislima do mene

Uvali mi se u stihove nekad više kroz molove.

Kukakm cvilim u stihovima užasno patim zbog nje

Da vrati se uporno cvileć molim je pa nekad pitam se

Zar je nakon svega što je učinila moju ljubav zaslužila

Odgovor nikada nisam dobio srce nisam prelomio.

Dođu dani uhvati me depresivno nekakvo sivilo

Onako izgubljen šetam pod tim kišnim kapima

A ona vrvi u mislima nešto mi uvijek prepričava

I tako sebe zabludom nahranim i dan u krevetu završim.

I sutradan kažem si vrijeme je da je zaboraviš

Pusti je, neka ide tamo gdje je napokon odabrala

Ali u meni nepoznata ljubomora je užasna boravila

Ja bih da vratim je da samo opet moja i moja je.

Iskreno sve manje imam nekih novih scenarija

Mada je preostalo noćno usamljeno lutanje

Kada eto  mislima razmjenjujemo razgovore

Jer te opsesija njom još uvijek mene kontrolira.

Jer nekako znam i siguran sam da me je iskreno voljela

Nemoguće je da je onakvu strastvenu ljubav glumila

Nemoguće je da se tako požudno i gladno ljubila

Gledam se od mene neka jadna razočarana ljuštura ostala.

Toni Ljubisa Bozic, Bristol,UK,15.05.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s