Jeste da ona kao lavica ima svoje hirove

Samo sa njom tom prokletom lavicom

Život mi je prebrzo kroz ruke strujao

Sati u sekundama u trenu nestajali

Dok smo se strasno voljeli imali mazili.

Nikada nisam tako emotivna pisma pisao

Nikada toliko namirisanih pisama nazad dobio

Nikada niti blizu sretan se nisam osjećao

Samo ona ta uzavrela lavica me budila.

Njen miris i sada nakon toliko godina osjećam

Njene usne na mojim ispucali priželjkivam

Fali mi njen dodir i strast nezasitna

Kada bi prosto sve iz mene izvukla.

Svaki dio njenog mekog čarobnog tijela

Usnama je mazio dok sam tu vatru palio

Baš je uživala i još i još bi stalno  traažila

Uvijek me je kad god poželi imala.

Često zamišljah da daleko vlakom putujemo

Negdje transibirskom željeznicom da jezdimo

Rusku votku žderemo i nezasitno se imamo

I uvijek skoro uvijek iste misli baš imamo.

Dovoljan je pogled da se u svemu razumijemo

Takvu nježnost i vatru sa njom sam otkrio

A divlju njenu Strast  najdublje ikada upoznao

Nikada trenutak nisam zbog te ljubavi požalio.

Jeste da ona kao lavica ima svoje hirove

Ali iskreno barem ono vrijeme voljela me

Uvijek ponavljala je da se trena ne kaje

Što moja tog ljeta potpunao strasno bila je.

I sada kada na nju gladno požudno  pomislim

Cijelim bićem u sebi sve njeno prošlo osjetim

Taaj vrhunac skoro opet nekako kao da doživim

I kako da je zaboravim kako u prošlosti da ostavim.

Toni Ljubisa Bozic, Jelimnice,Češka ,28.07.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s