Ne… sebe uvjerujem nije to ona sve glumila.

Svo ono vrijeme što sa njom provedoh

Vrijedilo je nepresušnog beskraja

Ipak me je iskreno strastveno ljubila.

ne… sebe uvjerujem nije to ona sve glumila.

…

I onda smo se dogovorili da uskoro vidimo

To smo nekako sada tek primjećujem

Pustim silnim samotnim godinama dogovarali

Da se vidimo ipak eto do sada nismo vidjeli.

…

A još uvijek usne joj na svojim britko osjećam

Tu strast i požudu trena ne zaboravljam

Ruke sam joj jedva nekako da ode pustio

Dugo sam je pratio dok je vlak odlazio.

…

Naše prilike da se napokon sretnemo

Na tajanstven način se nekako razbile

Javim se njene riječi u meni odzvanjaju

Plašim se da se ipak planirano otuđila.

…

A ja u provaliji razočarenja otuđen samujem

Uzaludno njenom javljanju naivno se radujem

Sve oko mene se u groblje obećanja pretvorilo

sve što planirasmo mrve se na žalost nije ostvarilo.

…

Pitam se dal smo uopće barem prijatelji postali

Sve moćuće šanse i priliko smo eto protraćali

A kada sagledam nikada nije bilo do mene

U vječnim lovištima razočarenja još uvijek čekam je.

……………………………………….

……………………..

Toni Ljubiša Bozic, Mexico,17.12.2021