I što je najgore naivno vjerujem da vraćaš mi se

Svaku riječ svaki moj stih tuga je obavila

Sve što si u srce mi ljubavlju ugravirala

Sada grcajuć guši me podsjeća na tebe

Sve mi se srušilo srce te nije zaboravilo.

Drugi put si odabrala, sa njim si odlučila

Samoća se duboko uvalila pa rastura

Nadam se da i tebe ta tuga nije zgrabila

Jer ipak si valjda bolju stranu odabrala..

Mislima da voljeti te baš ne mogu prestati

Sve oko mene i svaka misao na tebe podsjeti

Pokušah naša mjesta da više ne posjećujem

Ali ubrzo vratim se jer samo tamo nasmijem se.

Ta mjesta mada bolna osmijeh na lice mi vraćaju

Kad sretni bili smo rado na to vrijeme podsjećaju

Na tim mjestima jednostavno tuga u srce prestane

Opet strasno ljubim i grlim te,vraćajuć sjećanje.

A kada se kući uputim tugu i samoću opet osjetim

Na trenutke imam osjećaj da ću ipak da izludim

Pa pišem u molovima teške stihove, užasno boli me.

I što je najgore naivno vjerujem da vraćaš  mi se.

Toni Ljubisa Bozic, Prag,25.07.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s