Pusti je čovječe, neka se ime joj nikada javno ne spominje

Kažu mi da Vas zagrljene često viđaju

Kao ludo zaljubljeni za ruke ste vezani

Gutate očima,osmijeh vrišti vam na licima

Zar si me tako prebrzo ženo zaboravila.

Il sam ja stvarno toliko naivan ispao

Jer sam u ljubav i zekletve ti vjerovao

A htjela si doći kod mene u Kanadu

Sjećaš li se svojih suza i moljakanja.

Nešto me interesira dal si ga zavoljela

Dal mu tepaš kao meni slatkim riječima

Dal si divlja kad mu strast poklanjaš

Dal i njemu na leđima tragove ostavljaš.

Kažu  u Senju uvijek imaš najbolje maškare

Svi dive  se da mlađa si,starost te ne sustiže

Nije da to boli me… na protiv baš me raduje.

Mada sa njim si otišla,mržnja u meni ne postoji.

Ovo srce uvijek… ma zauvijek voljet će te

Samo ti imaš da putuješ pustim snovima

Previše u srcu tvojih je neizbrisivih tragova

Bila i ostala si ljubav moja neponovljiva.

I onda po tko zna koji put u suzama ponavljam  si.

Pusti je čovječe, neka se ime joj nikada javno ne spominje

Ma što da je na kraju uradila ljubav u tebi nije ugasila

Poštovanje zaslužuje te njenoj sreći srce treba da se raduje.

Toni Ljubisa Božic, Prag, 25.07.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s