Bože 35 godina prošlo je a još uvijek često zadrhtim

Postoje trenutci koje srce u prolazu uhvati

Ono svojom skrivenom kamerom sve zabilježi

Pa te divne slike srcem duboko jezom zaoru

jer divna sjećanja naviru preduboko dušu opiju.

Naravno i suze se tada uvijek pojave pa utrpaju

A uzdasi se prekinu, na momente skoro ne dišete

Još niste toga svjesni ništa tada baš ne shvatate

Jednostavno bez teksta tim momentima ostajete.

Riječi se zaustave,uživate u tom trenu momentu

Koji vas na nešto lijepo podsjeća,sijećanja dolaze

Od sreće smijete se ili jednostavno tiho jecate

Fale vam ljudi koje pored sebe tim momentima nemate.

Meni se to dešava jer skoro svaka fotografija mora

Kada je ugledam,onaj slatki nemir duboko osjećam

Bože 35 godina prošlo je a još uvijek često zadrhtim.

Još fali mi, daj više ženo srce napokon napusti mi.

Jer to ljeto posebno na tim vrelim  Senjskim usnama

Toliko toga divnog u meni navraća duboko dodiruje

Zar je moguće nakon toliko godina da jadnik volim je

Il je to prosto ona divna sjeta koja uporno dosađuje.

Toni Ljubisa Bozic, Munchen,05.06.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s