Al teško ti priznati…teško sebe u laži uhvatiti

Kako možeš toliko godina da uporno glumiš

Da si u njega zaljubljena da vjerna si mu ostala

Kad sam ti stalno u požudnim divljim mislima

Nikoga kao mene nisi tako divlje strasno voljela.

Bar si meni se tim trenutcima plačuć zaklinjala

A sada nakon godina tvoga umišljenog nejavljanja

Znam siguran sam da si na kraju ipak shvatila

Da nikada kao mene ne budeš višenekoga željela.

..

Al teško ti priznati… teško sebe u laži uhvatiti

Da možeš istog trena na usne bi mi se vratila

Sve što sa njim si stvorila u trenu bi ostavila

Sve  vile, bazeni, restorane i lova do krova.

A znaš da ja potajno žudeć godinama čekam te

Jer pratiš I krišom čitaš sve moje iz duše stihove

Preduboko dodiruju te,al ti si lavica treba ti vremena.

On kao ja nikada neće tu strast u tebi probuditi.

..

Nikada nitko nije napisao iz duše 4000 pjesama

U svakom stihu tebi je iskrena duboka poruka

Trebam te, fališ mi srce ti ovu bolnu istinu govori

Jednostavno ne može I ne želi da te zaboravi.

A najviše boli te jer je sve u tvojim rukama

Tvoje je ipak na kraju posljednja ali bolna odluka

Gdje ćeš otići dal ćeš u njegovm krilu nesretna ostat

Il se meni na usne požudne gladne napokon vratiti.

..

Toni Ljubiša Božić, Birmingen,UK,19.03.2022

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s