Kako možeš toliko godina da uporno glumiš
Da si u njega zaljubljena da vjerna si mu ostala
Kad sam ti stalno u požudnim divljim mislima
Nikoga kao mene nisi tako divlje strasno voljela.
…
Bar si meni se tim trenutcima plačuć zaklinjala
A sada nakon godina tvoga umišljenog nejavljanja
Znam siguran sam da si na kraju ipak shvatila
Da nikada kao mene ne budeš višenekoga željela.
..
Al teško ti priznati… teško sebe u laži uhvatiti
Da možeš istog trena na usne bi mi se vratila
Sve što sa njim si stvorila u trenu bi ostavila
Sve vile, bazeni, restorane i lova do krova.
…
A znaš da ja potajno žudeć godinama čekam te
Jer pratiš I krišom čitaš sve moje iz duše stihove
Preduboko dodiruju te,al ti si lavica treba ti vremena.
On kao ja nikada neće tu strast u tebi probuditi.
..
Nikada nitko nije napisao iz duše 4000 pjesama
U svakom stihu tebi je iskrena duboka poruka
Trebam te, fališ mi srce ti ovu bolnu istinu govori
Jednostavno ne može I ne želi da te zaboravi.
…
A najviše boli te jer je sve u tvojim rukama
Tvoje je ipak na kraju posljednja ali bolna odluka
Gdje ćeš otići dal ćeš u njegovm krilu nesretna ostat
Il se meni na usne požudne gladne napokon vratiti.
..
Toni Ljubiša Božić, Birmingen,UK,19.03.2022
toni"s poetry 