Prste mi dodirnula i tiho produžila… olako me prepoznala

Kažu sada nakon mene još mlađa je osmijeh sa lica ne skida

Kažu sreću je pronašla na tuđim usnama pa stvarno uživa.

Pa odlučih u njen maleni grad kriomice da se eto uputim

Periku guste kose i brkova kao mornarski lik vješto nabacim.

U njenom slatkom gradu bijaše tradicionalni ljetni maskenbal

Svi su maske raznih likova nabacivali, nešto drugo postajali.

Bijaše to izgledna prilika da joj se približim tu sreću osjetim.

U meni sve od nestrpljenja je gorilo od nekog straha drhtalo.

Izgledah kao neki davno zapušteni radnik sa brodske palube

Vjerovah da teško ona tako maskiranog prepoznala bi me.

I znao sam od prije kojim rutama rado bi se ona kretala.

Vjerovah od toliko maski mene ne bude vjerojatno primjetila.

A Senj tad je poseban, predivnim maštarskim maskama zatrpan

Širom svijeta ljudi dolaze na tom karnevalu žele da se provode

Pije se lumpuje,ljubav na sve strane vodi se,to ne zaboravlja se.

Provlačih se kroz gustu povorku nebi li osjetio miris njenih usana.

I onda između svih niti sam ne znam kako osjetih je da dolazi

Miris njenih usana u prašumi ljudi bih uvijek znam prepoznao

A ona kao Lara Croft se maskirala pa ljepotu još više istaknula

Onaj njen osmijeh je blistao na mjestu sam se u trenu ukopao.

Tako ukopan šokiran njenim dolaskom sam tako dugo stajao

Dodir njene ruke onako u prolazu sam vidno drhteći osjetio.

prepoznatljivo prste mi je taknula i kao da me nepoznaje produžila

Bijaše to znak da me prepoznala, i da me nikada nije zaboravila.

….

Prste mi dodirnula i tiho produžila, da to sam ja olako me prepoznala

I ona kao i ja miris usana u masi ljudi prepoznaje to ne zaboravlja se

Iza nje još nekoliko istih maski Lare Croft se dogovoreno pojavilo

Ali njen osmijeh i njen savršeni čarobni izgled nije muvice zasjenilo.

Kao da nikada nije rađala,prosto sto godina se vidno podmladila

Uzdignute glave se kretala a osmijeh nije trenutka sa lica skidala

Tako sam je gutao,onaj slatki nemir šriom tjela u meni je strujio

Ali da bilo što kažem joj jednostavno od treme nisam uspio.

Od mene ne bijaše nitko tim trenutcima sretniji,al gusari je pratili

Kao da je bila kraljice cijele maskirane povorke te zagubila se.

Bože ne mogu da je zaboravim, život bez nje nekako uprazan je.

A ja radostan, koliko volim je tu sreću ne želim da joj remetim.

Da mi je barem sliku njenu da me podsjeća na taj maskenbal

Imao bih divan razlog da budem stalno nasmiješen i radostan

I često je zamišljam, grli i ljubi me,grize mi usne pa tepa mi

Nikada te neću zaboraviti, al molim te morala sam otići…oprosti mi.

A koliko voljeh je to nikada nije izblijedilo, srce nije zaboravilo

Želim joj sreću da joj taj osmijeh na licu nikada ne nestane

A što mi više treba kada svatih da uvijek iskreno voljela me je.

I nakon 20 godina samo ona stanuje u ovim stihovima i grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Danska,18.07.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s