Djevojčica na prozoru nestrpljenja me dočika

 

Jedno drugom vječnost čarobnu obećavali.

Zakletvu toplom kamenom krvlju uklesali.

U duše uvalili da svakog dana podsjeti

I zapamti ovakvu ljubav,strast, požudu

Posesivnost, vjernost nikad niti u snovima

nećeš srećice imati makar malo susresti.

 

Nema više trnja,visokih kamenih zidova.

Nema samoće,nema jeze otiscima sjećanja.

Uz mene,nisi tajanstvenošću prekrivena

il puka tajna između nedorečenih stihova.

 

Sve što nas okružuje našom srećom presijava.

A kiše neka sada godinama rovare i padaju.

Ne mogu da nas povrijede a pogotovo rastave.

Zemlja,zrak,voda il podivljali drski vjetrovi.

 

Našim mukama očigledno rok trajanja je istekao.

Predugo smo ovo čekali, o svemu puko maštali.

Okreni se pogledaj, sve crte na licu promatraj

Postala si mlađa najmanje 20 beskrajnih godina.

 

Djevojčica na prozoru nestrpljenja me dočika.

Pogledom na daljinu beskrajnu ljubav izjavljiva.

A kroz zavjese vjetrovi šapuću, lice ti umivaju.

Ne brini dolazim,nikad više neće biti rastanka.

 

Nestrpljivost smo napokon do kraja sažvakali.

Jedno drugom kao glavni obrok života postali.

Apetit svakim danom očigledno ne nedostaje.

A ljubav nezaustavljivo dotiče kao proljeće.

 

Toni Ljubiša Božić,18.06.2016 u 20:42 minuta