Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Ne bih toliko tuge u srce svih godina uvalio

Čini mi se da sam u trenu od svega pukao

A onda se na obale beskrajne tuge nasukao.

Da sam  bar malo više o svemu razmišljao

Ne bih na beskrajna polja tuge ovako stigao.

I onda sam uzalud bilo što od nje očekivao

Na kraju samo jecaje u grudima od nje dobio.

Tolstoj je davno napisao  vrijeme i strpljenje

Pa do kada više da sve ovo bez nje izdržavam

Do kada sebe silnim lažnim onim obećanjima

Kao najvećeg naivca da godinama prehranjivam.

Nadam se da će nakon godina strpljivog čekanja

Ona njena ljubav kao zrelo voće da mi prispije

Ako tako je sve godine čekanja vrijedilo je.

Jednostavno posebna  i čarobna ona ipak je.

Dok drveće i travu promatram strpljenje uočavam.

Nigdje ne žure se, svoje vrijeme strpljivo sačekuju

Nisu kao ja da kukaju stalno nešto zanovijetaju

Dal mogu da vole kao ja, dal barem mrvicu umiju.

Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Ne bih toliko tuge u srce svih godina uvalio

Čini mi se da sam u trenu od svega pukao

A onda se na obale beskrajne tuge nasukao.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,28.12.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s