Duboko, kasno,mračno vrijeme kasni,zaostalo.
Na neki način usporilo proceduru i svitanje.
Kapci susjednih prozora okovani željezom
Udarima vjetra škripuću, buru noćas najavljuju.
Ljubavni osuđenici, kao zatvorenici na paćenju
Kazna na dugo godina i ovisnom susprezanju.
Da sam barem glumčina, oni lakše sve prebrode
Užive se trenutno u uloge, prikriveno otaljigaju.
Al ja, nemogu il neželim da se trunke susprežem.
Srce na nekin način bolno tužno lomim i rastežem.
Pa ispuca, krene da obilato krvari, treba da zaboravi.
Al to tako baš lako i ne ide, jednostavno izludi me.
Propuh maštanja me svako malo na prevaru uštine.
Dok tiho ispred kamina pored pucketavog plamena
Tjeskobu samoće protjeravam, od srca nasmijavam.
Ušuškana brvnara kao najljepši dvorac maštu priziva.
I tako zanesen slike maštanja jedva susprežem
Usne joj osjećam, glas treperi joj kao da opominje.
I onda se stisnula uz poljubac da jedva je disala.
Oboje momentom suze nismo trunke susprezali.
Prolom oblaka iz duše suzama se drsko obrušio.
Jecaj iz obje usamljene duše u orkan se pretvorio.
Ljubi me, ljubi me, tu i tu i tu i ovdje i dole i tuuuu
A teško nas nagovoriti, da je opet ono naše ponoviti.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.02.2016 23:30 minuta
toni"s poetry 