Ljubav je bure skrivenih bolova

Davno,pradavno bijaše posebna 80-ta

A ona prokleto nezadrživa u grudima.

Jednostavno iz srca i duše mi ne izlazi

Svako malo od nekud lopovski priviri.

Prosto neobjašnjivo još uvijek grije me

Vodi me, inspiracija gladnih stihova je

A toliko malo tek nekoliko poljubaca pružila

Ali džaba je vrti se proplancima stihova.

Drugi bi rekli ljubav je bure skrivenih bolova.

Istina toliko toga nakon toga svega ubija

Ona samoća i tišina bez njenog osmijeha

Prosto sve razara crnim mislima me ubija.

..

A činila me sretnim i nevjerojatno ponosnim

I dan danas nakon toliko godina je  zaprosim

Kleknem pa se gore za njenu sreću pomolim

Jednostavno iz misli ne mogu da je se otarasim.

Zar sam toliki idiot i toliko naivan a razočaran

I nikako ne mogu shvatiti niti je preboljeti

Da ću do kraja života u tišini samoće kukati

Stalno ime joj spominjati slike sjećanja vraćati.

Pa se u ogledalu onako jutrima eto pogledavam

prosjak ljubavi mi se pričinjava ili oslikava

samo ljuštura eto čovjeka bez ljubavi ostala

a u srcu i duši tuga samoće sve razorila.

I što trebam da za sve krivim je, glupo je

Nikad mi se nije onu strašću predala

tek nekoliko poljubaca samnom  razmjenila

al u sijedoj glavi previše tragova ostavila.

I pitam se dal sam sada barem malo sazrio

Dal sam je barem  nakon 40 godina prebolio

Odgovor pronaći iskreno na kraju sve priznati

Ono baš ne uspijevam, baš joj ne odoljevam.

Toni Ljubiša Božić,Dublin, 17.11.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s