I ti si molila da te zadržim odlazak ti ne dopustim

Sjećanje o tebi poput suše se tiho osipa

Čak u snovima sve rijeđe te susrećem

Znaš ono na ulici u prolazu ne nalijećem

Iscrpljen od čekanja laži i pustog nadanja.

Praznina se šepuri budućnost bez smisla ne vidi

Tamo na drugom otrvu života kažu mi stanuješ

Svi brodovi i trajekti put ka tebi su zakončili

Nema vise šanse da ti na kraju pristignem.

Jedino luđački da pustim morem nade zaplivam

I da se nekoj lažnoj nadi opet naivno prepustim

I tko zna dal ću opet na tebe tamo da naletim

A ako se to i dogodi možda me na kraju sve zaboli..

I ta prokleta pučina kroz fatamorgane se nazire

Kao da tvoj glas sa dalekih ostrva tiho dopire

Jedva čujno te ipak uvijek i te kako prepoznajem

I taman kad odlučim nekako te ipak na kraju izgubim.

Jednostavno mi nekako izmičeš usne više ne dotičeš

Bože nikako iz pamćenja da se zauvijek izbrišeš

Koliko sam puta sa svog ostrva vrišteć te dozivao

Al nekako glas bi uvjetru i šumu mora se gubio.

..

Sebe bih okrivljivao zašto sam ti odlazak dopustio

Zašto, jednostavno zašto nisam za ruke te držao.

Jer bijah tim trenutcima u tovjim suznim očima

I ti si molila da te zadržim odlazak ti ne dopustim…

Lika se sve manje prisjećam.glas jedva osjećam

Osmijeh tvoj prati me ali i oči suzne što mole me

Daj čovječe odluči se, zdrži me, nedaj drugom me

zajedno o svemu smo maštali na kraju eto nestali.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,21.11.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s