Nekako uvijek s jeseni miris njen se osjeti
Vrelo nadimljeno kestenje na nju podsjeća
Nekako kao stare želje da na novo ispunjava
One romantične zagljene duše nadahnjiva.
…
Kada bi se sve dublje i dublje u tančine zagledalo
U kapljicama kiše bi ih tako jasno olako pronašlo
Čak i da se onako pokisle prozore o svemu raspita
Toliko bi se pronašlo ne oborivih ljubavnih dokaza.
…
Jer ipak oni su se nekako s jeseni upoznali, zavoljeli
Jedno drugom na prvom sastanku ono baš izjadali
I od tada sve je nekako iskreno reći predivno krenulo
Dvije duše u ljubavni frak zamotalo i zauvijek držalo.
…
Oni se na kilometre osjećaju, duše se eto razumiju
Ako jedno zaplače a ono baš i više nego daleko je
Ono drugo srce kao blizanac tako jasno osjeća je.
Odmah se naziva poruke se prosljeđuju,istražuju.
…
Sjeta ih ne napušta drži ih u svojim kandžama.
Taj vragolasti ringišpil mira im ne dozvoljava
Jednostavno iskrena strastvena ljubav ih zgrabila
I nema tih novaca da bi trenutka popustila.
…
Nekako zajedničku starost već poodavno planiraju
A tek su zajedno nekoliko ne zaboravnih godina
Bore na licima vole da ljube ljubavlju ispravljaju
Želeć što manje tragova na licu da ostavljaju.
…
A usne od osmijeha naborane traže li traže
Nikada dosta cjelivanja, nikada dosta maženja
Ta im se igra strastvene ljubavi očigledno osladila
Pa ih jedno od drugog nebi trenutka napuštala.
…
Toni Ljubiša Božić, Trondheim,06.11.2020
