Ti moraš lutati…bojiš se priznati da te prevarom u kavez ne zatvorim.

Jezde tragovi kao prolazni vlakovi, pustinja dušu sustiže

Pusto rasulo bez tebe, na sebe si nas naučila i zarazila.

I ona posljednja nada  što nas je dojila, eto i  presušila.

Razlog, nada tvoga dolaska i čekanja, kao mašta je preostala.

 

Iščekivanje tvojih glasova, da ćeš se javiti putem vjetrova.

Možda u proljeće sa lastom progurati, da nam tragove ostavi.

Nisi otišla niti mjesec dana od pozdrava,a  već tolika požuda.

Stalno u mislima grlim slike Ohrida, na kamenu našeg tepanja.

 

Ljubljanom smo često jezdili, Zagrebom  obećanja davali… lagali.

Beogradskom Avalom parkove pretresali, da bi u Sarajevu sve priznala.

Da voliš me, možda Baščaršija djeluje na tebe pa iskrena postaješ.

I čim prenoćiš, nešto u tebi se prelomi, moraš opet da putuješ.

 

Uzalud  moja potraga, da otkriješ razloge, naglog odlaske objasniš.

Da se u očima razmjene istine, ne možeš  gledati, glavu saginješ.

Pokušavam da doprem do tebe, kroz  usne miroljubive i čarobne.

No ne ide, u tebi se sklopka iskopčala i druga si osoba postala.

 

Nekako na preskoke uspijem da te izbrišem, iz memorije razložim.

No u srcu , pod ključem, brdo tvojih tepanja skriveno, po nekad izranja.

Do očiju slike dobace, pa se mašta razgolići i nemirno putuje.

Vraćajuć te opet u nemirne stihove, to jedino , za sada mi preostaje.

Ti moraš lutati…bojiš se priznati, da te prevarom u kavez ne zatvorim.

 

Ok , ako tako je, puštam te iz moje kolibe, poleti , rasprši se.

Po nekad pojavi se , na rame sleti mi, šapat udijeli pa vrati se.

Da osjetim snagu tvojih letova, što si za mene ih skupljala.

I opet hvala ti, da mogu sanjati, stihovima te vraćati, vrhovima zablude.

 

Volim te sretnu vidjeti pa makar u tuđem krilu se smijala, takva si rođena

S tobom trnutak je vrijedniji nego  sa drugima godine, u trenu sve zaludiš.

Zato volim te čekati, lažnu nadu ću gajiti, za taj bljesak susreta čamiti.

Jer takva nam sudbina, obale razrudila, živimo od sjećanja, do sljedećeg susreta.

Ako me zaboraviš, opet ću oprostiti, u visinama te gledati , sretna dok uživaš.

 

No nikad ne zaboravi, u mojoj krletki ,uvijek čeka te zrmenja grumenje,

moje ljubavi znamenje, ako se predomisliš, do tada čekat će na tebe.

Dobro došla mi, ma kako bila ranjena, ja ću te previjati, suzama liječiti

Meni je sudbina dodijelila, da budem ti, terenska podrška tvojih izleta I letova,.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,02.04.2020 u 05:21

 Ti moraš lutati…bojiš se priznati, da te prevarom u kavez ne zatvorim.

 

 

 

 

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s