Sijećanje  postaje lagano  starije i pamtiti više ne umije

olishka

Nesanica neda oko da barem na trenutak zaklopim

Ali i ako me san prevari pa mrvicu eto utonem

Opet krajičke dragog  sjećanja tamo susretnem

Pa naš mozaik  pokušavam da sastavim i zakrpim.

 

Da se nas rado kako je nekada bilo bar prisjetim

Ali mozaik mi primjetno ružno okrutno  faličan

Trenutci sve više i gušće tamo brišu se i nestaju

Prazninu u mozaiku očigledno nakrnjenu stvaraju.

 

I to me panično probudi  jer znaš da to boli me

Zašto nas ne mogu da se u potpunosti prisjetim

Samo tvoje oči prate me i usne se tu nalaze

Osmijeh ti se lopovski tu negdje prikriva

 

Ali ne mogu da ga do kraja jasno i bistro uhvatim.

Albume naših sjećanja sam godinama brižljivo čuvao

Svakodnevno sa cmizdravim suzama u očima listao

Da te niti slučajno ne dozvolim da mi izblijediš.

 

Kada nemožeš biti moja sada kad si okrutno njegova

A podli odvratni zaborav kao gumica u inat briše te

Izdaje me primjećujem ono moje povjerljivo sjećanje

I ono  postaje lagano  starije i pamtiti više ne umije.

 

Eto crtam portrete tvojih vriskavih očiju i osmijeha

A  vrelinu usana ti srce ne može da zaboravi nikada

Ma koliko svi to od mene uporno godinama tražili.

Možda su krajičkom eto uspjeli,ali vjeruj sve vratit ću

 

Ako treba portrete godinama od sada noćima crtat ću

Ne mogu da te prebolim i da sam te izgubio pomirim

Živjet ću od divnih  uspomena koje si mi ostavila.

Nemam tvoj pramen kao što bi drugi skupljali.

 

Ali ogroman dio tebe u meni ponosno boravi

To stihove pobuđuje tebi se noćima posvećuju

Tako da ne izbrisivi tragovi da voljeh te ostaju

Jednoga dana neki romantičari će da ih  čitaju.

 

Ali kada te barem  u magli iznenađeno susretnem

Morat ćeš mi ipak na kraju kako god sve  priznati

Zašto si od mene nakon svih obećanja bježala

Zašto si toliko užasnog i teškog bola mi nanijela.

 

Sve više i češće leđa mi hladno okrutno okretala

Kada bi ulicom sa njim zagrljeno zaljubljena  prolazila

A ti si se zaklinjala da ostanemo zauvijek sretni i zajedno

A onda me na sve moguće i nemoguće načine udaljavala

 

Ali samo si kontra  efekt kod mene jasno probudila

Dal si to napokon eto i uvidjela i tko sam shvatila

Dal ti je sada jasno tko je koga baš iskreno volio

Jer da te skroz zaboravim žao mi je nisam uspio.

 

Jedino muče me pitanja u kakvu zvijer si se pretvorila

Kakva si to osoba glumica lažljivica izgleda postala

ali tim lažnim ponašanjem nisi me ipak uvjerila

jer znam da si me voljela i  toliko suza u sreći poklonila.

 

Čak i svo ono vrijeme što smo zajedno proveli

Toliko uspomena u srcu barem kod mene smo stvorili

Duša mi je opijena i nakon silnih bez tebe godina

Mada slike nisu baš kao nekada ono čisto jasnije.

 

Ali moram i volim na glas vrištati koliko ženo voljeh te.

 

Toni Ljubisa Bozic Bugojno,23.04.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s