A Juliju i Romea sa senjskih obala dijeli Australija

The Last Kiss of Romeo and Juliet is a painting by Francesco Hayez which was uploaded on January 9th, 2016

.

Cijeli grad bas bruji svi bi da saznaju

da senjskog Romea i Juliju upoznaju.

Al jadnici ne znaju da su prosle godine

od kada ta ljubav daljinom skriva se.

Na drugom kraju svijeta je zaglavila

da bi njega onako srozanog ostavila

bila je primorana da iz grada nestane

u to vrijeme voditi ljubav prije braka

bilo uzasna i ono velika sramota je.

Bijednici neznaju da ljubav obara sve granice

zbog njih su vodili svjetske duge teske ratove

zbog njih su glave padale,zelje se ispunjavale

zene su uvijek svijetom prikrivene vladale.

Eh kada bi mogli kazaljke godina vratiti

sunce na istu obalu zalijepiti da ne mice

a njih dvoje vise nikada da se ne razdvoje

dok se u granitni kip zagrljenih ne pretvore.

Bila bi to Senjska atrakcija, nepobitan dokaz

da je u Senjskoj uvali velika ljubav postojala

turisti bi hrlili, pored kipova zaljubljeni slikali

tko zna koliko u gradu gladnih bi novca zaradili.

Da se Jesenjih ustane pa Tin Ujevic da pristigne

o jednoj vjernoj ljubavi bi nastali posebni stihovi.

Mogle bi se praviti poznate radionice slikanja

I na taj nacin ta posebna ljubav bi prezivjela.

Nebi Senj postao samo grad strasila i maskara

bila bi to stanica zaljubljenih dusa i okupljanja.

TV ljubavne serije po uvalama bi se snimale

inspiraciju tko zna kojim piscima darovale.

Grad bi napokon cijelom godinom bas zivio

toliko zaljubljenih mastarskih dusa bi pridobio

gitare bi na obalama svirali, zaljubljeni grlili

jedan brend jedan imidz o vjernoj ljubavi stvorili.

..

A Juliju i Romea sa senjskih obala,dijeli Australija

tamo je ona tamo prisilno ostala I nikada prezalila

oboje sjetni propadaju,oboje uzalud se prizeljkivaju

u ovome zivotu da razdvojeni budu izdrzati moraju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.08.2020

Kuda vode igre njezine

Kako bez kise bas nista ne ozivljava

dusa mi prazna bez njenih vrelih usana

kada bi ih na trenutak te usne bar imao

zivot u meni bi mladoscu divljom buknuo.

A ona bas i ne prilazi, niti blizu dolazi

samo kratke poruke tamo od nekud odasilje

da iskreno voli me i da ne moze bez mene

e sada recite kuda vode te igre njezine.

Samo znam kada sretna je bolje mi je

za sebe ne brinem nju zelim da radujem

Dok je ona na plazi i salje mi divne poruke

ja u vinogradu kidam izrasle korove.

Zivot je odnio u pustinju daleke Australije

kaze tamo uzasno tesko je, ljudi bore se

a ja zavrsio u sred vlaznoga Amsterdama

praznih tuznih ociju tatam ulicama grada.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Snage sam skupio napokon pitao

Onako kao ne zainteresiran

vec podugo tiho pratim je.

Ima nesto vragolanski slatk

sto direktno utice na mene.

U detalje ne bih za sada isao,

al sam sebe na djelu pozude uhvatio.

Toliko toga bih je pitao

onako cijelim bicem je gutao.

I onda odjednom eto odlucim

da joj direktno u lice napisem.

Nista tim potezom ne gubim

samo iskreno osjecaje iskazujem.

A sada sto ce princeza odgovoriti

vjerojatno ce se samo nasmijati

il ce hladna ne zainteresirana

kao I do sada bez rijeci reagirati.

Snage sam skupio napokon pitao

Posto Vi gospodjo VALDISA

postavljate vecinom pitanja..

A koja bi bila meni nagrada

gledati plamen u vasim ocima,

Zuditi za poljupcem sto vrije

u vasim neobuzdanim grudima,

slusati kako onaj vjetar bruji

vasim rusim nemirnim kosama

Boze mili sve to mogu sve mogu

u mastama, samo pustim mastama

a ona lija lisica, ipak bi odgovorila

ali barem jos na neko vrijeme

na uzdi me bude do kraja drzala …

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Sav preostali zivot izgubljenoj ljubavi je posvetio.

Nekako sto je stariji postaje bas pekmezaviji

dal u njemu uopce vise muskarac neki postoji

samo cmizdri bivsu uporno dosadno spominje

nikako druge da poslusa da je napokon zaboravi.

Dal je zrno muskarca u njemu ikako ostalo

zar je moguce da ga je rastankom tako srozalo.

Uvijek je u njenoj sjeni nekako se jadnik skrivao

kao potrcko za suknju stalno je vukao i tepao.

Ljubavi ono ljubavi ovo,svi mu se redovno smijali

al nikada nisu mogli ljubav u njemu da ugase

prosto je nemoguce koliko ludjacki voli je.

A ona hladna vec godinama se nikako ne javlja .

Ali jos uvijek se sredjuje, kaze da je opet ocekuje

a ona stalno iste lazi mu prosipa i njime manipulira.

Pisma svakoga dana redovno u sanducic ubacuje

a postar ono bas rijetko na njegovu adresu pristigne.

Vec su ga poceli sazaljevati, da jadnik je o njemu pricati

a on ponosan, u tu ljubav kao klinac nepopustljivo vjeruje

pravda je, ona trenutno poslom zauzeta je, ali stici ce.

Pod vjedjama bore sve krupnije,a lice se vidno sasusilo.

Nitko nemoze da mu dokaze da sa tom vezom gotovo je

A on jos uvijek pise joj stihove, portrete slaze na tavanu

vec je dvije sobe slikama popunio,toliko je covjek volio.

Nocima on uopce ne spava, pise pod svijecom nadanja.

A nekad to bijase momak iz ulice koji je za deset vrijedio

nema koje zene u prolazu nije olako svojim likom plijenio

ali nikad za nikad svoju ljubav nije nedaj boze iznevjerio.

O njemu su mnoge sanjale redovno mu se nabacivale.

No nikada niti blizu nisu uspjevale, cak ga pederom prozvale

A on hladan, sa onim tuznim pogledom tisinom bi obarao

nikada nije na pitanja odgovarao,samo bi se nasmijesio.

Toliko puta bez iti jedne rijeci olako bi sve traceve pobijedio.

Sijede kose bas lijepo stojemu ,i jos vise zene olako osvajaju

bore se naredale, ruke se nekako smezurale, glas mu otanjio.

Samo bi im tiho onako kroz zube dobacio,da samo nju sam volio.

Sav svoj preostali zivot toj izgubljenoj ljubavi je posvetio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 25.08.2020

Ali godine od te ljubavi trunke nisu okrnjile…

Da ih zajedno opet vide.

sigurno bi ih osudjivali

Oboje su neke obitelji stvorili,

ali ono ipak,

Nikada jedno drugo

nisu u zivotu prezalili

ljubav neizmjerna duboko

u grudima je zuborila.

Posesivna pozudna zelja

nikada ih nije napustala.

I sada kada ih slucajno ugledaju

nista ne razumiju.

sa Romeom i Julijom ih usporedjuju

Boze kako tolike odurne godine

od te ljubavi trunke nisu okrnjile

kao da su tek jucer se rastali

ljubav su divnu iskrenu odrzali.

Za ruke zaljubljenicki drze se,

duge setnje morskim obalama provode.

izbjegavaju da se u javnosti pojavljuju,

jer ih u javnosti jadnici tracari osudjuju.

Jedino oni koji su iskreno zavoljeli

tu ljubav duboko u srcu su razumijeli

I neka su, i neka treba da vole se,

zivot proleti a srce uzasno prazno je.

Stalno i stalno uporno zeljno

na iste usne nemirno vraca se.

fali im dodir nemira kada srce proigra

a u ocima u mrklom mraku svijetiljka.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Ako ih vidite, sutke pored njih prodjite

Da se u vrijeme onih bozicnih dragih blagdana

dva pozudom rasturena bica napokon sastanu

uzajamno dugogodisnju samocu si ispricaju

bez iti jedne izgovorene rijeci oni se razumiju.

Suze neka sakupljaju, onako strasno priviju

rame za plakanje neka malo duze ostanu.

Nakon duge sutnje tihim uzdasima tepanja

tek onda mozda koja rijec bi se pojavila.

Stidljivo sa iskrenim suzama u ocima

reci volim te tiho bi njezno na uho izjavili

a usne sa usana treptaj nebi ipak pustali.

Zagrljaj ne popusta zelja je neumoljiva.

Kasnije bi neki strahovi i kajanje nastupilo

nestostvarno bezrazlozno se objasnjavalo

trositi vrijeme na te gluposti bilo bi suludo.

Al dzaba je okovi popuste, brdo suza navale

Treba ih razumjeti vec predugo razdvojeni vole se.

Ustaju, za ruke drzec se obalama Senja setaju

niti jednu priliku da iskoriste ne propustaju

stara mjesta, uvale, stijene I kadulje posjecuju.

Gdje se imali, uzajamno na vjecnost se zakleli

ali to nikada nebi iz kurtoazije izjavljivali

jednostavno to su iz sebe iskreno davali.

Jedno drugog iz srca trenutka nisu pustali.

Ali prokleta uzasna sudbina, silom ih razdvojila

nakon kratkih desetak presretnih ljetnih dana

kada su iskrenu neopisivu ljubav oboje otkrili

takvu bol i samocu kao bumerang ljubavi dobili.

I sada nakon silnih godina opet doslo do susreta

nema tu puno rijeci za izreci, ne moze da se govori

usne na usnama sve sto imaju sutec bas izgovaraju

uzdasi kroz suze toliko duboko dusom im paraju.

Treba ih na miru pustiti, nemoguce ih je promatrati

njihova tuga il sreca na vas bi se garant prenosila

mozda bi i vama iz proslosti nesto probudila

Jer iskrena ljubav je jedinstvena i ne izbrisiva.

Rekli bi da su sebicni samo jednoj srce su poklonili

time su najvecu srecu al na zalost i tugu upoznali

jer ih zivot bas i nije mazio pa eto silom razdvojio

al onu duboku iskrenu ljubav nikada nije ugasio.

Zato su taj susret za bozicne blagdane isplanirali

tako zajedno duze zagrljani skriveni budu ostali.

Usnama sa uplakanih lica potocima suze budu gutali

propusteno vrijeme razdvojenosti budu nadoknadjivali.

Sama pomisao da se to i nama dogadja jezom prozima

I mi smo nekada ludo ludjacki voljeli i strasno patili

I rado bi blagdane sa onom istom izgubljenom ljubavi

onako tisinom dodira, pogleda, uzdaha i tepanja proveli.

Pokusavajuci sve one bozicne blagdane i nove godine

sto smo propustali usamljeni bez srodnih dusa patili

kao da su sve te godine zalutale, bud zasto se prodale

I jako jako gorak okus u srcu i dusi zauvijek ostavile.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Zasto je tako uporna neumoljivo fatalna

Zasto su Senjske zene fatalne,pitam se

dal sam se samo ja tako uzasno opekao

zar sam jedini na svijetu ludo zavolio.

Na miru ne pusta prosto je neumoljiva.

….

Kao kad se kise sruce u one sulude bujice

tako ona nemirom gladnim obuzima me.

I onda me na uscu kao jadno siroce ispljune

pa na obali mora izbezumljen tuzan ostanem.

Onda me noc sa nesanicom tvrdoglavo dohvati

ne mogu misliti ne mogu iz glave je izbaciti

Objasnjenja odgovore potrazujem ne uspijem

sa srcem se sljubila nebi me trena napustila.

Sto je toliko posebno i jako u senjskim vjetrovima

dal to senjske zene energija vjetrova obuzima.

Kome se u srce zavuku reijetko da popustaju

ili postane njen il ih slomljena srca ostavljaju.

Eto ja srece nisam imao,ludjacki sam je zavolio

samo jedno suvise kratko ljeto na usnama proveo

A skoro da je protutnjalo mislim se pola stoljeca

u mojim je gladnim mislima crtezima stihovima.

Mada vise o njoj nista ne znam i gdje je zavrsila

jos uvije lik i osmijeh u mojim je uplakanim grudima

zasto nisam vise hrabrosti imao, zasto nisam klekao

sada bih kao najveci sretnik na svijetu postojao.

A gle me sada iz glave mi ne izlazi,kao fatalna rasturi

jos uvijek na ledjima imam njenih ogrebotina tragove

A usne pusto nocima zare me,sado mazo grizla me

divlja je bila onim vrelim ljetnim prekratkim nocima.

A meni je ovo ukletih rijeci ostalo, na nju da bi podsjecalo

Proklinjem senjske vjetrove, na njenoj strani uvijek su

znala je da me kontrolira,svaki dio srca da lopovski potkrada

I kao prosjedog starca punog tuznih uspomena i sada ubija.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Ona je posebna meni savrsena i ne zaboravljiva.

Kako iz zamke sjete izaci, srce spasiti.

Sve nekako molovi tuzno obuzimaju

uvijek na nju me preuporno podsjecaju

na miru trenutak srce mi ne ostavljaju

I svoju podlu igru na dusi mi eto igraju.

Pokusavam silom da ludjacki smijem se

da zapostavim tuzno preobilno sjecanje

ali ona uboga uporna srce hinjski mi rastura.

kao da jos uvijek tu je slika mi se pricinjava

Kazem si sviraj toni nesto veselo I durove

osmijeh na lice kao nekada vrati uporno

ali kako god sve to nekako nije uspjesno

Ona ipak ne zeli iz glave srca da nestane.

Kazem si hajde sada portrete bar nacrtaj

ali olovka uvijek zavre na njenim ocima

uvijek i uvijek uporno lik joj savrseni forsira

a ja bih novu facu da izbacim pa dozivam.

Ne ide pa ne ide, utkala se duboko u mene

paukove mreze bas ono za sve smijesne su

nju magle sunce kisa u meni obiljem stvaraju

jednostavno tvrdoglavo eto od mene ne odustaju.

Daj zenska glavo dosadna si na miru pusti me

cesto bih nocu pod svijecom u ogledalu se derao

ali ono bas niti trunke iz misli da odagnam je

ono bas baksuzno ne bih nikad trunke uspio.

Koza uzasno svrbi me, ona uzrok svraba je

Kao divlja bura uporno i bas prodorna je.

Zavrce sa svih strana udara ono neumoljiva.

Sve moje slabosti pod kontrolu je uzela.

Dodje mi da pred vrata joj ono ljut izletim

da je napadnem i bas svasta joj izgovorim

da vise ne misli na mene na miru da pusti me.

Al onda pitam se dal bih petlje za to imao.

Pred nju bih garant klekao za zrno ljubavi kamcio

sve sto sam reci mislio jednostavno bih odustao

I sve planove dugo pripremane u vodu bacio.

Kad na nju slab sam i ne mogu da je zaboravim.

I onda uzmem gitaru, olovka ispise baladu nemira

toliko suza se strovali vise ne znam iz kojih izvora

I tako moja svaka misija jednostavno tuzno zavrsava.

Ona je posebna meni savrsena i ne zaboravljiva.

Zasto mi je to trebalo, zasto sam u Senj na odmor isao.

Tetka je kriva sto me nakon faksa na more pozvala

ili je ipak sudbina svoje prste u svemu namjerno upetljala.

I sada godinama uzasno patim se da zaboravim usne najljepse.

….

Podizem glavu,na terasu izlazim,bljestavi Amsterdam govori

ako se ovdje od nje ne oporavis za tebe sanse ne postoje.

Sada sam na novoj holandskoj terapiji, jarani me doveli.

Ali evo i nakon jednog mjeseca ona od mene nije odlutala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.08.2020 u 03:43

Morska princezo dalekošću prikrivena

 

Smisao života sve jači je i opsežniji,

Požudnost  savršenošću nemjerljiva

snaga nepregledna,ne prepoznatljiva ,

ljubav prema tebi tolikom strašću obuzima.

Svakom prolupalom mišlju na prosto lebdimo,

podivljalim riječima stihovima žuborimo.

To je da se susjedi ne sjete, ne primjete 

iz kojeg prozora duše dimovi strasti izlaze.

Krasnoća temelje duše podriva, snovima očarava

a i zabrinjava,da osjećaj magični ne nestane.

Da sve slike požude raspline, sva naša veza nestane.

Obostrana želja niti zrno popušta, to ne dozvoljava.

Kada hodamo ushićeni podignute glave ulicom

a kiša potocima lica bljescima srece zapljuskuje

znam da u svakoj kapljici nase srce stanuje

sa obiljem sreće i osmjeha dvoje zaljubljenih putuje.

Osmjehom nastavi da me noćima posjećivas

niti jedan trenutak iz duše da me izostavljaš

brišem tragove što u duši su zakopali temelje

da se dušmani naše sreće nebi slucajno dokopali.

Sve migoljim da na usnama što duže ostanem

Ljubav i strast prema tebi da još više uvirem.

Ne brini, čekam i čekaš me, dio smo sudbine.

Ostala je latica sa tvojim imenom da podsjeća.

U svakom dijeliću dana zagrljeni plovimo

u svemu jedno drugo pratimo i samo vidimo.

Tvoj lik osmijeha sa lica od radosti ne silazi

jer zračim iskrenom neprekidnom ljubavi.

….

Neka nas tako čitav život povezanošću održava

i Boga molim najbezbolnijim načinom da planira

rezervacija na leđima stoji da nepoželjne podsjeća

kandže upozoravaju teritorija nedavno obilježena.

Volim te ženo… morska princezo dalekošću prikrivena !!!!

Toni Ljubiša Božić, Amsterdam, 24.08.2020

Zbog mene si krenula

Eh kad bi me samo trenutak pozvala

da li svjesna si kakvog sretnika bi ucinila

jako dobro pamtim u cupavoj kosi ti

miris kadulje,opet zelim sto prije do tebe.

Zaboravi i kukanje dok trepnes nestanu

osmijeh na licu naguraju,sretnik sam

a ti ono iz daleka si krenula more napustila

da bi do Amsterdama zbog mene prispjela.

Pa u zagrljaj pohrlis,svo cekanje nadoknadis

cini mi se stoljecima uzasno dugim cekam te

pa ti usne zarobim propustenu strast da prehranim

koliko mi znacis I koliko te volim vristec ponovim.

A kisa neka pljusti neka se obrusi tada kamenje

iz zagrljaa te nepustam bez tebe ja propadam

plima i oseka dusom mi putuje dok cekah te

duse mi srozane obale jer uzasno dugo trebah te.

Zedan sam te ,praznina te skoro iz mene izbacila

susna godina bez tebe u srce se podlo uvaljivala

a sada kad si tu pa spavas smorena na ramenu

suze radosnice niz lice se sijevaju dusu olaksavaju.

Fali mi kroz kose kad prstima nemirrno mi prolazis,

fali mi kad onako u spavacici vrckavo dolazis

oaza si koja mrtve ozivljava,dusu srecom opija

vulkan si strasti neukrotljive euforije,trebam te.

Toliko si dugo putovala da bi na usne mi prispjela

I tebi je zagrljaj nakrcan strascu uzasno falio

a I ja sam previse godina na tebe usamljen cekao.

Niti sam ne zam koliko sam zivota na samocu potrosio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 23.08.2020

U gradu je vise ne vidjaju ili od mene sve skrivaju

Kada bih sansu imao rulet zivota sa njom bih zavrtio,

nije bitno gdje ce da okrene kako da na kraju zavrsi

samo zelim svo vrijeme ovog zivota uz nju da potrosim.

Mlin na vodu nase ljubavi bih navratio sekundama uzivao.

….

Onda bi i kugla sretnu buducnost vidjela, bas usrecila

tako bi uspomene skupljali, u drugom zivotu se sijecali

ako bi srece bilo mozda se I tamo na novo zavoljeli.

Ima da je odmah zaprosim, ne mogu bez nje daodolim.

svo vrijeme beskraja jedno uz drugo budemo spojili

za ruke se kao ludjacki zaljubljeni neprestano vodili

ne zelim bez nje u ovom blatu samoce da propadam

usamljen svakog dana osjetim u starca se pretvaram.

sve bi se kad smo zajedno one tarot karte poslozile

toliko divnoga bi nam proricale, sve je u ljubavi

ali samo kada sam sanjom taj osjecaj u meni boravi.

Sve ove druge nisu niti blizu srce mi mrvice nacele.

Sjecanje na te prohujale zene kao prasina bi nestale

a nju cim okrenem se osjecam,vidim je,kao da prati me.

Tiho bih saptao,miris neodoljivi njene kose potkrao

srce i dsu od prvoga dana ako treba za nju bih polozio.

vidim seda klecim prosim njene ljubavi mrvice

zelim samo ona da voli me, tako u meni razdire

kosti me bole kad je ne osjecam, zivot iscjedjivam

a ona na senjskoj buri kao da krila dobije …izludi me.

U Senju je vise ne vidjaju ili od mene sve skrivaju

mozda je sretno udata, mozda i nije mene bas voljela

kao sto sam ocekivao kao sto sam obecanjima vjerovao.

Ali nema veze od te zene duboko u srcu nisam odustao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020 u 12:25

Ispred restorana me cekala

Onako otvorim prozor jesenje lisce treptajima prolijece

vjetar im igru kao vjetrenjaca zavrce, odlutalo ovo ljeto je.

Naroguseni oblaci, kao ljutitog starca bi nekako odglumili

Plesovi listova onako u ritmu poludjelih vrtloga vjetrova.

Tako nesto zamisljam veceras prvi susret sa njom dozivljavam.

Ona je restoran izabrala,veceras bude nada se napokon blistala.

Aja bas o odjeci nesto I ne razmisljam, farmerke I majicu pripremam.

Vise me plasi kako nocas budem razgovor zapoceo, nije sve jedno mi.

….

U trenutku te neke panike nekakv znoj me probije,pa vratim se

na novo se tusiram sa sobom razgovaram, smiri se sto ti je

ali ta princeza vazna mi je, ne zelim na prvom sastanku da se obrukam.

Govor prvi nastup ispred nje uporno ponavljam pa rijeci zaboravljam.

Neki zamor i frka u glavi mi, nemir nesigurnosti mi beskrajno donosi

panika pjeni se, jeza kao da padaju snjegovi,boze zeno sto ucini mi.

nikad se tako panicno susreta nisam plasio, to bi za mene osmijeh postao

ali sa njom princezom stihova jednostavno panika je neumoljiva.

Horizont ispred sebe zamislim, na duboko disanje se usresredim

one uporne ceznje vec na pocetku zaustavim, na miru razmislim

kako da nastupim, dal da je u ruku kao pravi dzentlmen poljubim

I onda me iz stanja ledenica preuzme plamen vatre i vulkanskih udara.

smiri se smiri se, jaca strane mene dere se, duboko udahni dobro je.

I nekako se vratim na put smirenog razmisljanja, ona ceka me.

I oci otvorim zalazak sunca kroz pregrst oblaka na horizontu primjetim.

Tipicna jesenjska noc dolazi, pozutjele listove vjetrovima pronosi.

laganim korakom krenem tamo je ocekujem ne smijem da zakasnim

a ona ispred restorana na obali more pjenusavo promatra ne primjecuje

iza ledja joj prilazim da je ne preplasim, lopuza sa osmijehom se okrece.

Davno sam ti korak po hodu prepoznala mada te nisam upoznala.

kad sam osmijeh joj vidio tako lakse dan mi postao svega oslobodio

gutah ge bijase to primadona stihova,svaka rijec na mjestu stajala.

Mogu reci I ja sam se kontrolirao ali vise da prica nju sam pustio.

Toliko je pametna toliko stvari osmijehom i onim ocima me odmara.

Ne znam kako bih je opisao, sirena stihova prije svega je,vila je

morskog konjica onako sepureceg sebe sam nekako zamisljao

gdje sam gdje se nalazim onako uz nju lagano prilazim

predivan miris kose na vjetru joj osjetim hocu da izludim.

Noc senjska jesenja, svoju igru vjetrovima je pocela, prija mi

zrikavci se jos nisu usutili drustvo nam sa stijena pravili.

Svojom pjesmom stanje naseg upoznavanja zacinjavali

u daljini svjetionik kroz mrak bljestavilo bacao putove pokazivao.

..

Restoran nas je cekao, onako imah osjecaj samo za nas susret se spremao.

Na svakom stolu po dvije svijece su bljestile, romanticnu noc stvarale.

Ona se uporno vedro smijala, onako slucajno zaruku me povela.

Ljepsi dodir nikada nisam osjetio,tako me opustio u neki smiraj doveo.

Dal smo i sto smo jeli bas se i ne sjecam, samo sam je dok prica gutao

sebe nisam tako odusevljenog i oduzetog nikada niti blizu upoznao.

Odjednom sam iz sna se prenuo te probudio, obalom sa njom sam setao.

Za ruke smo se drzali i odjednom na njenim usnama smo jedrili.

Nemate pojma kako se to drazesno bice ljubi,vulkan iz nje izbija

njezno sam je uz sebe stisakao, ipak ona krhka je, boze kako zelim je.

Onako stisnuti na obali smo zasjeli kao da smo sto godina proveli

a more u svoje grotlo posljednje zrake mjeseca je gutalo, skoro svitalo.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 23.08.2020 u09:29

Suret dvije srodne opecene duse

Kada sam je prvi pu susreo,srodnu dusu sam bas osjetio.

U njenom pogledu pregrst slicnih uznemirenih sjecanja

kao da nas je u jedan bokal nemira strpala ova sudbina

u bokalu suza osmijeha gorcine sto oziljcima podsjecaju.

Na licima bore osmijeha sa borama tuge mrezu spredaju

svaka posebno zele svoju pricu da nestrpljivo ispricaju.

Nismo bas puno pricali, za pocetak treptajima uzdisali.

Nekako svatko je drugu stranu cekao da pricu zapocne.

I onda prva kao svaka hrabra zenska osoba zapocela je

sto voli cime se bavila kako je u ljubavi bas nesretna

stalno je neki idioti i teske budale uporno zapadnu

a slicnu srodnu dusu nikako da susretne eto nije uspijela.

Gledajuc me u oci nesto posebno u meni je osijecala

al iz prijasnjih losih iskustava oprezno je nastupala.

Lomljenje srca prepuno tuge nije joj vise potrebno

jos jedno tesko odronjavanje tko zna gdje bi zavrsilo.

Brzo je pricala nije se bas tim trenutcim kontrolirala

rekla je,ti strancu ti tajanstveni covjece, pocuj me.

Mene je tesko skuziti u cizmama zivota mi hodati.

Nekakav buckuris svega i svacega u meni se skupio.

Zivot me bas i nije mazio, toliko satire i tuge podario.

Da sam pisac tko zna koliko romana bih napisala

I tesko bas tesko da bih sto me sve snaslo dotakla.

Prosto ne znam od kuda bih krenula da bih se opisala.

Suze se u ocima nakupljale, nadiralo je slatko smijanje

a onda na drugu stranu obale tamo gdje pusta tuga je

suze druge boje se srucila,glas u grlu trenutkom zatajile

iskreno I mene je dotaklo, tako bih je cvrsto muski zagrlio.

Al plasih se kako bi reagirala, kako bi taj zagrljaj shvatila.

Onako mrsavica preslatkog oblika lica bas me je dojmila.

Kaze onako samo za svoju dusu napise nemirne stihove

tako kaze da dusa joj tim trenutcima inspiracije olaksa se.

Sto je duze pricala vise sam je zelio,usne sam joj gutao

al opet na uzici divljaka u sebi sam nekako zadrzavao.

Tu noc smo do kasno u pizeriji ostali price razmjenjivali

odvedoh je onako na odstojanju do njene stare kapije.

Zahvalila je na zajednickom raspredanju, hvla ti hvala ti.

Tako smo se pogledima pozeljnim posesivnim rastali

a oboje smo jedno drugo u zagrljaju strasnom zamisljali

ali nekako prosla iskustva oboje na uzici su drzala.

Krenuh kroz noc vrelu starim ulicema napucenog Senja

turisti se polupijani cerekali, neki od alkohola vristali

a ja preseretan srodnu dusu sam napokon susreo

nadam se, barem nadam se poljubiti je budem uspio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020u 04:31

Uz skoro istopljenu debelu svijecu opet i opet zaspao je

Netko proslost gleda kroz silna ogledala

pa mu se stvori bezbroj laznih zabluda

umjesto oci da otvori pameti vidik dozvoli.

Da sve na svoje mjesto napokon zasjedne.

Da ih nikada vise osjecaj tuge ne zaposjedne.

Ali on, on je jadnik koji svoje slatke proslosti

ne zeli ili ne moze tako olako da se oslobodi.

Ljubav morskih kamenih obala u srce duboko usetala.

I mada silne godine prosle su sjecanja ne odustaju

stalno ga dodiruju, stare slike uporno li vracaju.

Njene usne ne blijede, njen osmijeh ga ne napusta

I nakon silnih godina jos uvijek tu ona je prisutna.

Suze su od zalosti sto nema je nekako presusile

ljutnja se isto tako u blijedom sjecanju rasprisila

on joj naravno vise ne zamjera, sa drugim je otisla

I bez obzira na sve u ranjenom srcu mu je opstala.

Slatka tisina vreba nocima,zalutaju slike senjskih obala

ono kada sunce zalazi,kao da jos uvijek usne joj osjeti.

I toga ne moze nikako mada se trudi da se oslobodi.

Pa mu nagrnu posesivni gladni stihovi i sve bi otkrili.

Po nekad se zapita kome oprostaj je u stvari potreban

da li njoj sto je naprasno bez rijeci sa drugim otisla

il je kriva ta senjska obala sto ga na njene usne dovela

il je sam kriv sto je taj ludjaki senjski vjetar zavolio.

Tko zna koliko godina odgovor uzalud bude trazio

uzalud se nadao da se napokon sve rijesi i razjasni

ali vise ne moze sebi da dozvoli da zivot uzalud potrosi.

Zavresna je bajka sto je tjedan trajala,pa nestala.

Istina silute jos po zidovima vrte se,provociraju sjecanje

pa mu se njen odraz pricini,koja rijetka suza proviri

pa se oklopi upornosti rastvore, opet i opet pozeli je.

Al cim svjetlo upali tisina sobe ga mrakom osvijetli.

Nema je , lopovski bi sve sjene nestale, samo svijece treperile

jer samo uz svijecu sebi je obecao ima da joj pise stihove.

Uz svijecu stalno je tu negdje prisutna, bas joj nemir osjeca.

Po nekad kao da glas joj zacuje, trzne se …iz sna probudi.

….

Uz skoro istopljenu debelu svijecu opet I opet zaspao je….

Jos jedna uzalud potrosena noc krvavih ociju ispracena je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020 u 02:41

Nadam se da shvatiti ce mada kasno je kako netko jos voli je.

Nesto je u Senjskom zraku u tim carobnim divljim vjetrovima

sto duse prolaznika preotima, nemir slatki uporno razvaljiva.

a jos ako ih zensko srce i osmijeh opcini..tesko ono bas tesko

ta zena ta ljubav ne presusna da se ikada tako olako zaboravi…

Kada sam te prve vjetrove njenih usana u Senju otkrio

1980 tek mladic slucajno postao, srce strascu napunio

stihove negdje duboko u sebi otkrio,probudio,razludio

od tada traje borba rijecima koje teku divljim stihovima.

Kao da jos uvijek na usnama mi boravi, toliko nju osjetim

a ne znam gdje je sada, kako i sa kim je zivot zavrsila

da li se barem jednom u godini onog 08.08 nas sjetila

I bas nema veze sto se nikada vise nije javila zaboravila.

Ali eto zahvaljujuci njoj, bezimenoj, pisem gladne stihove

sve se nadajuc da ce jednoga dana mozda zbirku citati

mozda ce onaj svoj carobni osmijeh tamo prepoznati

nadam se da ce shvatiti mada mislim da suvise kasno je

kako netko moze ludo posesivno nakon godina da voli je.

I onda samo uzdahnem, te opsesivne misli silom prekinem

srce se nikako ne moze od nje oprostiti, ne moze je zaboraviti

kada je onih ljetnih vrucina sebe mu strasno divlje poklonila

kada je na jedno studentsko srce zauvijek caroliju bacila.

jos uvijek imam njene tragove na ledjima divlje me grebala

I jos se zaklela da je nikada necu zaboraviti I nikada

bas nikada niti jednu kao nju necu moci tako ljubiti

da bit ce mi samo ona u mislima I to mi se i dogadja.

Tu zarazu tu divljinu rodjenjem od senjskih vjetrova nasljedila

I pogled kada uputi srcu nemir kao strijela se u trenu zaleti

boze mili kako osmijeh na lice nabacim kada se nje prisjetim

sve slike svo ono nemirno ljeto u slikama bojama doleti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,22.08.2020

Cime je u srcu Vam mjesto zasluzila

Pitam se zasto o toj zeni stalno razmisljam

zasto u istu zamku posesivnu se uvaljivam

sve poteze nekako bas u naprijed planiram.

U sferi meditacije tim trenutcima obitavam.

Pa sve sporije i smirenije krecem lagano disati

I bas nekako lakse sve uspijevam kontrolirati.

O toj zeni il princezici sve u detalje primjecivam.

Vise o njenom carobnom tijelu ne razmisljam.

….

U dusu joj se lopovski zavlacim tako je osjetim

mada me strast i pozuda privlace ali nedam se

sirove misli izbjegavam jer uvijek isto zavrsavam.

Ona ne zasluzuje da je tako tretiram, ipak princeza je.

Prosto ne moguce je opisati kako je strasno pozelim

pa obecanja sebi skoro uvijek nekako olako pogazim

jer tko je te famozne usne probao tesko bi izdrzao.

Mada je katance na misli stavljao te sebe kaznjavao.

Jednostavno njen sam ovisnik, mada droge izbjegavam

alkoholu kavi drogama u krug moga kretanja ne dozvoljavam

koristim mentalne katance i lokote kada pozelim je.

u mislima od sebe jednostavno pokusam da odvojim je.

Al strasne misli uporne svoje koloture i veze koriste.

Stalno zele na svoj kolosjek ovisnosti da me upute.

Njeni bunari medovine ,nektara tako ne opisivi su

dusu i srce uzimaju, vecinom u trenu vama ovladaju.

Ako vjernik ste boga molite da Vam i on pomogne

da vas oslobodi grijesnih misli i gladnih pozuda

da nekako i on zasjedne u vasim lakomim grudima.

Ali cudno niti on nesto vise od vas bas i ne uspjeva.

Jer ona, prsto je savrsena i u detalje nekako ne opisiva

zato se pjesnicka rijecitost nekako nedovoljno ispoljila

Pa zudite da o toj ljubavi suhoparnim rijecima kazete.

Ona vam nedostaje, pa srce sve vise i cesce tamo trazi je.

Ona je bez grijesna princeza,ali vjerojatno da je skuzila

da je svim porama ovoga moga lakomog bica ovladala

galaksiju strasnih misli zelja u meni je prosto probudila

I nema sekunde kada nebi u te misli ona uporno navratila.

Rekli bi kamen oko vrata mu je zena vidljivo bas svezala

I onda je covjek posesivno zavoli jer ne moze da joj odoli

pisci bi pisali beskrajne strasne pozudne gladne stihove

vajar bi nocima kamen klesao svoje misli bi izrazavao.

Slikari bi je pronalazili u paleti sarenih boja i nadanja

vecinom u njihovim slikama sepures se preovladavala

I prosto cudno i ne opisivo je kako bi ta zena uspijevala.

Pa bi tim opsesivnim mislima svim muskim srcima vladala.

Ona je prepametna, onim upecatljivim osmijehom opija

bez iti jedne rijeci naredbe odasilje i uvijek sve dobije.

Pa joj muska srca onako na tacni nude se za strascu cergare.

Jer ona sve sto pozeli prosto ne objasnjivo olako prisvoji.

U trenu vas hipnotizira, u sekundi sve moguce likove izmijenja

kao da sve vase misli ocitava pa po njima zelje vam ispunjava.

Vrtlar postajete cvijece zbog nje gajite,suzama sretnika zalijevate.

Kako to uspijeva prosto ne pitate jer nuditi ljubav joj zudite.

I vi bas zelite da je volite da joj beskonacno nekako dokazete.

Da je vasa ljubav potpuna i do bola iskrena, ona vas preotima

I kada vas taj osjecaj obuzme i to vam se u srcu i dusi dogodi

ona sve vase skrivene tajne otvori i vase slabosti koristi.

Pomoc psihologa ili psihijatra vam je potrebna bez lijekova

strpljenje vam je kriticno stalno bi je gladno potrazivalo

morate nekako preci sa misli na drugaciju bez nje ishranu

ali se uvijek dese kontra efekti jer sto vam zabranjuju

glad jos vecu i zescu prema toj princezi ipak izazivaju.

Svaki poljubac vracate kapljice sjecanje u cijelinu skupljate

jednostavno ne zelite da tu zenu i princezu zaboravljate.

Postajete svojih strasnih misli i pozuda ovisn opokorni

neka carolija magija bajka u vama se tim trenutcima dogodi.

Gospodarica vaseg svijeta u masti i na javi ona postaje

srce vise od sebe trenutka ne dozvoljava da se udaljuje

a iz stamparije vasih stihova gotovo nikada vise ne nestaje

kao vjecno izabrana predsjednica vase poezije postaje.

Drugoj zeni niti blizu nema mjesta u vasim stihovima

sva mjesta je prosto zauzela, pamet vam je oslijepila

vasu slobodu I srce na tacni beskrajno zauvijek je dobila

neki cilj da vlada muskim emocijama je bas uspijela.

Ako imate srece I ako je ona prava nece to zloupotrijebiti

daleko vise ljubavi strasti u godinama srece ce poklanjati

pa se zahvaljujete bogu il sudbini sto su vas eto sastavili.

Sto su najpozeljnije zensko bice vama na vrata zivota doveli.

Lebdite,svoga stanja srece jednostavno opijeni uzivate

ali bi ipak nekako morali neku rezervu u svemu da imate

jer nikada ne znate zenska cud je u sekundi prevrtljiva

nesretnim dusama preteske rane je ostavila u grudima.

Jer ima previes ispovijesti dokaza sto je zenska cud ucinila

Citajte sto su Jesenjin, Sekspir I drugi pisci o tome pisali

koliko suza su nocima uz svijecu zbog njih ridajuc gasili

i nikada nisu shvatili zasto su tu bol il kaznu tuge zaradili.

Jer ona je bozica ljubavi sa vasim srcem olako pricu uspostavi

na vrh piramide osjecaja zasjedne pozudno gladno vas obuzme

vi vise sobom ne vladate samo u nju I ni koju drugu ne gledate

I naravno pravu sliku zivota vremenom tako zaludjeni izgubite.

A to je jednostavno tako jer iskreno otvorena srca tu zenu volite.

Boga molite da vas ta tuga ta ne opisiva bol nikada ne sustigne

Bozica ljubavi kada se ohladi, kada prosto nestane il sve odglumi

godine vam trebaju crne misli na uglovima duse vam vrebaju.

Svasta pomisljate da sebi sve muke skrasite i svoju ljubav dokazete

mislite da bi vam to pomoglo da bi njenu lazljivu neku savjest

koje nema barem na jedan trenutak probudilo, varate se.

ako je ta zena od vas otisla .vjerujte dobro je…. vasu ljubav nije zasluzila.

Toni Christmas,, Amsterdam, 22.08.2020 u 03:34

Citaj znakove u grudima

Pitaj usne, pitaj jezu sto te prozima,

citaj znakove duboko u tim grudima,

osjecaj kakva se budis sa njim danima,

da li ti vrijeme slatko i prebrzo prolazi,

….

Da li u njegovim ocima samo ti postojis…

da li ti zidovi njegovim imenom odjekuju…

da li si stalno vedra i sretno nasmijana..

i da li ti sve od ruke polazi…to moras da osjetis.

A srce pocesto zapitaj, njegov treptaj analiziraj

kada ti vjetar kroz kosu prostruji sto osjetis

kada ti prste medju svojim provlaci, osjeti

dal si bila priznaj ikada tako vedra i sretnija.

Imas toliko znakova da shvatis u grudima

kada se ljubite,dal u stvari bez daha ostajete

dal pozelis da ga tako jako stisnes i zagrlis

dal imas osjecaj da samo zbog njega postojis.

E tek onda pazi se to ljubav vrela iskrena je

moras da je na sve moguce nacine sacuvas

da sve sto vam ne dostaje sto prije popravljas.

Ne dozvoli da trenutka sa usana ti nestane.

Ne moras cesto da mu kazes ono VOLIM TE.

On kao i ti jako dobro sve osjeca, ne brini

muskarac ako te bas iskreno ludjacki voli

on ce skoro kao i ti strastveno da ti uzvrati.

Sve je u vasim rukama, vatra je jako ranjiva

ako je slucajno al ono bas slucajno izgubite

vjeruj tek onda ce te istinsku bol da upoznate.

Necete moci spavati,kiselina ce da vas rasturi.

..

Vidjet ce te toliko tuge u svojim ranjenim ocima

imat cete osjecaj da vam se sve od tuge raspada.

Takvu bol nikada ne budete osjetili u grudima

a suza, tko zna koliko budete ridajuc prosuli.

Pitat ce te se nocima zasto zasto se to bas vama dogodi

odgovora necete godinama dobiti, dzaba se truditi

na vama je da tu ljubav iz dubine duse cuvate.

Nitkome niti blizu ne dajte,previse je dusmana.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,21.08.2020

Njen osmijeh je poput izvora koji ne presusiva

Dal Vam se ikada u zivotu ova carolija desila

koja vas mjesecima godinama nikada nije napustala.

Dal vam je srce i dusu jedna u svemu posebna uzela.

Dal vas je onako osmijehom ociju na koljena bacila.

Dal Vam se ikada barem jednom u zivotu eto desilo

Onako da ste presretni jer ste ljubav zivota pronasli

Svakim trenom je gutate, svaki korak joj pratite

posesivno i bas gladno je nezasitno uporno zelite

sto blize da je vidite u svakom pokretu uzivate.

Nemir slatki u grudima za njen osmijeh se otima.

Njena ljepota…tajna je skrivena duboko u grudima

mozda ovo zvuci kao klasicna uobicajena floskula

ali bas drugacije na svoj pozudni nacin je preotimam.

Privlacnost njena tjelesna svi kazu da je neumoljiva

ali njena ona damska karika duboko iz grudi joj odjekiva

Svima drugima kako je promatraju je stvarno privlacna

no ona je kao divn oljudsko bice prosla u mojim grudima.

….

Dubina njenog karaktera posebna prica sto me opila

u svemu je najbolji primjeriI bas moja je posebna.

Bez sminke je carobna,rijetko bi je eto nabacila.

Ali njen osmijeh je poput izvora koji ne presusiva.

Kada na nju pomislim stihove ne mogu da zaustavim

toliko toga bih napisao dusu joj otvorio beskrajno tepao.

Usne ,o boze mili, nikada nisam niti blizu takve ljubio

punocu strast pozudu niti blizu nikad nisam osjetio.

Ali sto je najvaznije ljubav mi je iskreno uzvracala

nikada na tome nije zakidala, na vjernost se obecala.

Iz svih njenih pora samo meni vidljive poruke dolaze

da voli me i obozava, da bi cijeli zivot sa mnom provela.

I kada onako dok prste preplicemo ocima se bas gutamo

Obozavam kako se krece, obozavam kako mi progovara

obozavam je imati na grudima, kada zaspe i utihne

pa joj prstima ceskam one divlje nemirne slatke uvojke.

Tako je jednostavna i posebna, sve sto bi nekada ucinila

na mene ocaravajuci utisak bi ostavila, bas me zaludila.

A glas kao da joj zubori,njeznoscu nekako sve obara

ali zna jako dobro da sutiiI onako guta gladno ocima.

A ja sam sve to jedini na njoj bas posebno vidio uzivao

dok su drugi onako dobacivali i tracali i meni se cudili

po njima je ona nekako prosjecna i ni po cemu posebna.

Slijepci ne znaju dubinu zene ocigledno da prepoznaju.

Eto ja sam srece imao u Senj na studentski odmor sam dosao

I te najdublje oci upoznao, te savrsene usne napokon ljubio

usne joj gutao dok se smijala dok mi se uplakana ispovjedala

dok je na mojim grudima plakala svoja razocarenja iznosila.

Od tada od dusmana skrivam je samo moja je i bas gotovo

nema novaca il blaga da bih je za njen jedan trenutak trampio.

Ne hvalim se, skrivam je,ime joj nitko nikada nije otkrio

nitko nikada nije saznao zasto sam bas nju tako ludo zavolio.

….

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,19.08.2020 u 03:23

Kada bi samo ocima prozborili

Maries de Paris

Ona se seta predjelima francuske

govori sve svjetske moguce jezike

a osmijeh joj je oruzje najtajnije.

Ako je u oci pogledate pazite,pazite

Mary vas u trenu opija svega vas zablokira

samo zijevate kao da jedva disete

srce vam se uznemiri, jezik se ukoci

a ona kao da zna I bas u tome uziva.

Degustacija jela I vina njena je opsesija

lako vas o svemu ubijedi I obuzima

onako od sale svako vinovvam objasni.

Takvu majka jedva u 300godina da porodi.

Kad bi samo znali… kada bi samo na trenutak

taj carobni osmijeh ukrali…mozda… samo mozda

bi njenu tajnu srece u povojima otkrili>

Mozda bi na nas tu caroliju vina i francuskog jezika

prebaciti u mrvicama uspjeli

Eh gdje bi tek onda nakon savrsenog vina zaglavili…

mozda bi kipar slikarili pjesnik u trenu inspiracije postali…

eh boze mili kada bi… samo koju ocima prozborili

auru posebne carolije oko nas bi natkrili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,18.08.2020

Da bude najbolja majka izgleda je rodjena

Vec nekoliko godina je dok seta sa djecom promatram

na okupu kao pacice ih sabire pogled sa njih ne odmice

svaki korak prati im upozorava da nebi koje izgubila.

Ostao sam bez teksta kako im lijepo bez deranja objasnjava

Jednostavno da bude najbolja majka je izgleda rodjena

jer kada se sjetim svoga djetinjstva ta briznost nije postojala

a ona blazeno sretno smirena onako dok seta rivom Senja

sve ih na tanane objasnjava pa za nagradu slatkise uruciva.

No meni kada bi nesto naredili nije bilo nikada rasprave

ima da se to uredno napravi ako treba I da se ne spava

A dok nju gledam sve stobi im obecala uvijek bi ispunila.

U ocima te divne djece ona sreca se na daleko primjecivala.

Svi u Senju svoju djecu sa njenim bi vrlo cesto usporedjivali

svoju djecu bi opominjali kako treba da se uvijek ponasaju

pa neka se na njenu divnu djecu u svakom pogledu ugledaju.

A gospodji majci onako duboko u dusi je iskreno jako godilo.

Tako slatko bi ih uvijek obukla, sve u tonu bi poslozila

a mora se priznati i majka je od glave do pete uvijek blistala.

Sva rulja na rivi za njom bi se okretala svi bi uzdisali

zasto oni takvu zenu majku nisu u svome zivotu dobili.

Ali njenog muza ministra rijetko bi sa njima zajedno vidjali

on je vecinom visio u Zagrebu,politicke uloge su ga topile

vecinom na TVu je davao filozofske izjave,odgovor izbjegavao

vjerojatno je i takav brak u kuci sa zanom i djecom imao.

Svake nedelje dok je sunce staru rivu kupalo ona bi setala

osmijeh sa sretnog lica nikada nije skidala, sviju pozdravljala.

Nista joj nije bilo tesko za djecu da napravi na sve odgovori.

Zato je takav rezultat imala super je djecu ocigledno odgojila.

Nju roditelji nikada nisu tako odgajali i sada to na djeci nadoknadjuje

obozava kada joj svako dijete poslusno ucini sve i bas slusa je.

Na sva djecija pitanja uvijek je imala spremljen najbolji odgovor

nikad ih nije korila ,samo bi njeznim glasom tiho upozorila.

Gdje su pogrijesili ali da drugi put sigurno to bolje budu napravili.

Bila im je neopisiva potpora,snaga koja iz cijelog bica izbija.

Nekoliko je puta njen vrt uz plazu proglasen najuredniji

svi prolaznici rado su tuda prolazili I svemu se divili.

Pitali su je kako i od kuda ona ima snage i daleko vise vremena

kada je sve uspjela da to uredi poslozi kad je toliko zauzeta

ONA bi se samo slatko nasmijala kada nesto voli covjek uspijeva.

I samo bi vrijedno nastavila ono sto je sebi uzivajuci zacrtala.

Njeno cvijece terasa uvijek je na prosto savrseno divno blistala

kako god da je vidite , dal radi u vrtu, dal je u setnju krenula

uvijek bi sebe dotjerala,mladoscu je prosto OPOJNO odisala

rekli bi da ta zena ama bas nikad nije toliko djece rodila.

A njoj tek 30 jedva se doguralo, 18 joj nebi nikada podarili

u njenom drustvu dok smije se svi bi gladno prosto uzivali

iz nje je uvijek samo pozitivna energija izbijala, I hranila

I nikada crne teme u svome drustvu nije uporno dozvoljavala.

To bi joj crpilo dragocijenu energiju,samo bi se okrenula i otisla

nikada nije traceve slusala, samo je zeljela da se opusteno osjeca

zbog toga je bila jako pozeljna, svi su njeno drustvo prizeljkivali

a ona kad god bi imala vremena toplu rijec il osmijeh bi uputila.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,18.08.2020

No u medjuvremenu sebe je u stvari izgubila

Ona je tempo pakleni od pocetka zauzela

samo da bi u zivotu sve pristigla, zavrsila

nekako sve na svoje mjesto ipak poslozila

no u medju vremenu sebe je u stvari izgubila.

Jedno jutro se onako bas iscrpljena probudila

I malo vise o sebi u detalje razmisljati pocela.

Loptu na zemlju spustila, novu strategiju pravila

da treba malo da uspori jer ce tako da izgori.

U stvari sama sebe je nekim ciljevima silila

svoj normalni zivot pun zivota je zrtvovala

pogresnim informacijama sa pogresnim ljudima

zivotno vrijeme previse i predugo je trosila.

Pocela je shvatati da je uzalud nekim govoriti

dok bi ona od nervoze zbog toga izgarala

drugi bi joj se smijali njenu zrtvu nisu shvacali.

I na kraju je shvatila I tempo olabavila.

vise se ne nervira,negativne ljude tj vampire

u sirokom krugu izbjegava,mir za dusu potraziva.

Jer je negativcima previse dopustala sebe gusila

da bi kao na kraju samo ona dobra dusica ispala.

sidro je podigla zivotna jedra do kraja rasirila

u novi zivot bez syresa onako u sebi se preporodila

sada je stalno nasmijanu vidjaju,zivot prepoznaju

u nikakve teske teme vise ne ulazi, nikome to ne dozvoli.

napokon je shvatila kako je ni zasto godinama izgarala

sada je shvatila koliko je sama sebi najvise bila potrebna

sreca pa je na vrijeme to I skuzila pa se od svega povukla.

Prepustila drugima traceve samo da nju sve zaobidje.

prepustila se pozitivnim mislima,budila u divnim snovima

osmijeh na lice vratila, nekako bas vidljivo i podmladila.

U gradu se suskalo da je botokse ugradila,debelo platila

koja naivcina zabluda, ne shvataju da se sebi posvetila.

a do jucer svi su je jahali, zadatcima obavezama opterecivali

a ona sva bi se tome predala da bi neke zadovoljila

svi su je do kosti bez obzirno glodali, energiju joj ispijali.

I vremenom je starica postajala jer nije u stvari shvatala.

kada je slucajno jednom zbrojila sto je tim tempom dobila

tek onda je skuzila da je bila tudja robinja, zivotom placala.

Sebe svih obaveza i stresova raspustila godisnji dozivotni uzela

ono mozak na pasu da uziva pustila,samo cvijece svoje gajila.

kofer sa obavezama i problemima na avion bez povratka je poslala

jer se stvarno uplasila koliko vise snage i volje za zivot nije imala

stege oko svoga vrata sto je svojim rukama stezala je popustila

osmijehom se nakitilaiI novim stazama onako presretna krenula.

sama sebe na miru je napokon pustila, zivot ponovo otkrila

Moranje rijec iz vokabulara je jednostavno zauvijek izbrisala

da bi se svome zivotu svojoj divnoj djeci i obitelji posvetila.

I sada je sve mladju i mladju vidjaju o njenom preporodu pricaju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,17.08.2020 u 04:40 min

Barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala

Kad bi samo znali koju srecu sam nekada imao

princezu morskih obala sam ludo ludjacki volio

ljubav joj godinama presretan posesivno uzvracao

svo sto sam na srcu i dusi imao njoj sam podario.

Bijahu to studentske godine, 1980 je priznala da voli me.

a mi mladi , uz more i sunce se upalili poljupce uzvracali.

i danas se onih cuperaka prisjecam miris tijela joj osijecam.

a pisma kao amajliju prikrivam i nocu pod svijecom ih iscitavam.

A ona sto puta vise mi neiscrpnu ljubav uzvracala

osmijeh na licu godinama drzala stihove puste izrodila

I jos uvijek osmijeh njen me u tudjini uporno prati

daje mi snage da se ovaj gorki kruh tudjine provari.

Njena ljubav je poput divljih vjetrova neukrotljiva

nikada me niti jedna tako strastveno nije ljubila

toliko divnih uspomenai tragova na srcu ostavila

mada se za drugog udala njena slika vjecno ostala.

Steta sto srece nisam imao da sam sa njom zavrsio

obitelj sretnu stvorio djecu obiljem divnu dobijao

al takva mi sudbina,barem me jedno divno vrijeme

svojom ljubavlju i andjelom nazivala…ne dokuciva.

Barem nekad bila moja je, gladne usne mi ljubila

toliko slatkih lazi mi tek sada vidim obecavala

da bi se kaze eto sretno sa njim udala ,djecu dobila.

I sada je vidjaju obalama Rijeke sa muzem proseta.

Ali meni njena sreca ne smeta, sve to na kraju je zasluzila

divnu porodicu stvorila kazu da joj se vidi u ocima

I prosto lakse mi da ona ne pati ali moram je voljeti

jer barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala.

..

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.08.2020

Senjska majka

Nekako ona nije od onih podlo jadno zavidnih

tudjoj muci se ama bas nikada trena ne raduje

cak sto vise punog srca uziva drugima da pomogne

to joj je glavna dusevna strana al i slabost postala.

Ona nema u sebi onu podlost nadrkanih idiota

koji oko sebe sve mrze i ne mogu da gledaju

u tudjoj sreci ne mogu apsolutno da uzivaju

nego sve kontra su, te zlobu u sebi poradjaju.

A ona andjeo u njoj zasjeo,dusu joj milinom nasuo

ne zna da mrzi da se na nekome kao prokletnik istresa

jednostavno divne predivne duse i srca je rodjena

divno bice senjskih i makarskih vjetrova i pjenusavih valova.

A porednje onih sto gorcinu zucne kese na sve prosipaju

od muke crkavaju jer ne mogu da je moment nerviraju

ona samo osmijeh nabaci, skoro da dusmane zagrli.

Nema cijene taj osmijeh kada ona blazeno njima uputi.

Na nju jednostavno nitko ne moze da se naljuti

I sad zamislite sretnica majka tri puta je postala

dvije divne kcerkice i sina je na svijet sretno donijela.

Nisu svjesni koga za majku suprugu sestru oni imaju.

Blago je ne impresionira, ona u sitnicama zivota uziva

kada drugi sretni su i ona u tome ne skrivajuci uziva

tudja bol nekako u njeno srce se isto tako naliva

zao joj tudjih sudbina da moze svima bi pomogla.

Takva je savrsena, zena majka od jos divnije majke rodjena.

A oni dusmani kao tempirane bombe rodjeni crkavaju

njenoj sreci, osmijehu uzalud zavide zele da joj napakoste

lazne price o njoj izmisljaju sreca pa im drugi ne vjeruju.

A ona kao iz inata sve uspijeva, sve stigne svima udovoljava

takva je tudja sreca je najvise popunjava,a za djecu sve bi ucinila.

Grli ljubi ih, savjete brizne majke udjeljuje, za njih plasi se.

u teska vremena prepuna zlobe su se rodili sto budu dozivjeli.

Od njih samo dobre ljude pokusava da odgoji,najvise se isplati

ona I ako je mlada majka toliko toga kroz zivot je iskusila

toliko ne ljudskosti na dusi I srcu od dusmana je osjetila

ali je na kraju pobjednik ispala, ne iskvarenog srca je ostala.

Sretnik je onaj koji je takvu princezu za zenu ipak dobio

mada to on nikada izgleda nije niti pokusavati barem shvatio

ali sve njoj to je ne bitno,zivot je divnom mladoscu obdario

troje andjelcica zdravih pametnih hvala dragom bogu podario.

I kada rivomprolazi osmijehom srece sve u prolazu zarazi

tko god je tako savrsenu ugleda njenu energiju toplo osjeti

onako razbarusene kose kad je divlja bura vrtlozima poslozi

u svacije srce prepuno pozitivne energije kraljica majka ulazi.

Ona zivi po masonskim pravilima, BUDI DOBAR PRIMJER DRUGIMA

Nikada ne bi na zalost ili pakost ucinila drugima, takva je rodjena

A prije ako je slucajno grijesila,svoje boljke je sto prije ispravljala

samo da bi primjer svima dobra majka ,dusa dobar covjek postala

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.08.2020

Do kada ce to moranje ona izdrzati

Od kada je poznajem pod stalnim je moranjem

taj pritisak je tako izjeda svu volju u njoj ubija.

Svi su joj neke ciljeve i zadatke u zivotu odredili

a da za njeno misljenje ama bas nikada nisu upitali.

I od kako je promatram sve vise ne zadovoljnu uvidjam.

Svega joj je preko glave,svojom glavom misliti ne umije

Zasto,zbog koga te cega mora biti u svemu prva i najbolja

jednostavno tudjih ispunjenje neostvarenih snova postala

Zbog toga je nekako postala iscrpljena , eto dobro se udala

djecu je rodila,kucu auto svega je imala, ali u dusi je patila

njena dusa nesto je bas njeno ne ostvareno samo njeno trazila

I sve vise se u sebe zavlacila od drugih ljudi bukvalno skrivala.

jer stalno je sutila,nikada se nije usprostavljala,zelje ispunjavala

sve sto bi joj predlozili u stvari su na neki nacin uvijek naredili

kao oni su stariji velika zivotna iskustva imaju, znaju sto trebaju.

Na njoj su se kola lomila, nije imala hrabrosti da bi sama nastavila

da bi svoje zelje i ciljeve u zivotu ispunjavala, na kraju bas patila.

tiho je rak rana izgubljene duse postala,nocima razocarana je ridala..

Eh kad bi barem godine nekako vratila, sve drugacije bi uradila.

onda bi sasvim drugacije postupila, prst u uho bi zabila, nebi slusala

parkom bi vristec nasmijana skakutala, ljubav zivota bi trazila.

Ako skolu zavrsi dobro je ali zeli da netko strastveno voli je.

Svako jutro sretna nasmijana bi se budila jer je zivot zivjela.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 16.08.2020

..

Ljubav zivota preveliki trag u dusi i srcu ocigledno je ostavila.

Ono kada sam je susreo prvi put ne vjerujuc da sam je vidio

kad sam te vrele socne usne onako bas na tanane izljubio

kad mi je strast nepoznatu ne znam od kuda tako probudila

kad je toliko godina sa mnom bez kajanja vjerno provela.

I nije cudio mi kada se ludo zaljubljeni uvijek etozaklinju

da bi svaki zivot da se rode samo tim ljubavima posvetili

da bii sve bolove I srecu sa njima uvijek I zauvijek dijelili

prosli zivot bi kopirali sa njom damogu opet ga provodili.

Jer bez nje sve druge ljubavi samo kopije bi jadne postale

nikada tu posebnu ljubav osim nje nebi u meni trunke budile

I zato nakon nje druga im niti blizu ljubav nikada ne treba

stalno se iz albuma sjecanja ta strast i glad pozudno prizeljkiva.

U novom zivotu procesljao bih sve moguce daleke galaksije

samo da nadjem je, da se opet strastveno neraskidivo vezemo

I zajedno zivot prepun iskrene ljubavi ako je moguce provedemo

Eh kad bih te srece u svakom zivotu barem jednu godinu imao.

Ona bi zajedno prve korake ka sreci pravili za ruke drhtec drzali

gutajuc se ocima sto smo opet zajedno posesivno strasno uzivali

stvarno razumijem zaljubljene da zivot bez nje uzasno prazan je

I da srce cvili pa tugom me rastura…da dusa uzasno boli me .

Ipak bijase samo ona moja jedina posesbna bas ludo voljena

I ona je meni istom i vecom mjerom ljubav bas uzvracala

njoj bih posvecivao gladne ljubavne romanticne note I stihove

a sve zat ozelec da dokazem koliko je vazna mi I koliko volim je.

I da pred mene vise izbora optocenih zlatom i ljepoticama postave

bez razmisljanja bih se okrenuo pa prema mojoj princezi se uputio

jer sto mi vrijede zlato jahte, vile svi hladni uzaludni pokloni

kada nemam zenu pored sebe koja me obozava i koja me voli.

Kada bih te tudjinke izabrao samo sebe u tugu vise bih ukopao

jer nakon njene strasti onog vatrenog pogleda koji pozudom ujeda

niti jedna jednostavno nije niti blizu sa njom bas nikako uporediva.

Ljubav zivota preveliki trag u dusi i srcu ocigledno je ostavila.


Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,16.08.2020

Tisina bez nje uzasna je i razara

Onako bas zabrinut u nekoj tisini od jave otkinut

dok tisina u meni sve glasnija dopire do duse korjena

prolomi oblaka u meni rasturaju grmljavinom odvaljuju

sve bih da smirim se, al neide, ta tisina samoce ubija me.

Nekako uvijek me samoca ne spremnog uhvati I zarobi

satimanemogu je odagnati,mada u sobi muha se ne cuje

al u meni sve se otuzno panicno razvaljuje mene pobjedjuje

jedva normalno da udahnem stalno u nekom grcu postojim.

I sve to u tisini skrsi me, jer nema je nema pored mene je.

U pocetku razmisljah dal sam u snovima il me java zarobila

I stalno tim obroncima sna I jave bosonog nekako prolazim

I na kraju dana tako uzasno sebe iscijedim I svega iscrpim.

I onda od nekud niti sam ne znam neku snagu iscrpim

oci otvorim iz te grozne tise se sto prije nekako izvlacim

kad ti strahovi podlo zarobe pa propadam u grozne nemire.

Tisina bez nje uzasna je i razara osjecam kako me raskida

zivot pokusavjuc da sagledam, sam ne umijem bas uvidjam

o njoj sam postao ovisnik, I to klupko me sve vise upija

ona bijase kao najljepsi dar na ovim gladnim usnama

I zato tisina ubija na parmparcad grmljavina u meni razara.

I kako nema je nekako stresem se, ledenice samoce obuzmu

svega bi da me zamrznu, I u tim samotnim nocima ubijaju.

A sto daradimsilom je ne mogu zadrzati,ona mora shvatiti

ako uz mene voljeno se ne osjeca, prisilna ljubav ne uspjeva.

Zato na miru pustam je vise ne zelim za njenu ljubav da borim se

al ta tisina,praznina sobe u kojoj se svristec smijala,ludila

krevet na kojem me ljubila strast ne zasitnu sto je probudila

I sada ona kao srna odlazi nekim glednim prozdrljivim vukovima

I sada cesto sav mrkak se probudim kao da je u zagrljaju pridrzim

pa drago mi sto se vratila, i opet me ta samoca lazima okupala.

I to budjenje tako neku bol prolomi u grudima bez nje sam uvidjam

takvu bol i takav strah i paniku do tada niti blizu nisam upoznao.

a onda si samar opalim da se probudim I da moram da izdrzim

rastjeram te samoce strahove, izbacim iz duse teske grceve

glavu jeste da tesko podizem ali nekako lakse mi da eto udisem

razgrcem u glavi tnurne nasukane oblake, dasunce mieto izadje.

istina I boga zamolim da se samnom bar na kratko udruzi

da sve to nekako bezbolnije prebrodim da je nema zaboravim

I stvarno ta nadljuska snaga pristigne kao dabog poslusa me

I kaze mi dizi se covjece ne vrijedi zbog nje da uzalud patis se.

I evo prosle su silne godine, po nekad u mislima posjeti me

al ta tisina vise me ne razjeda,u ponor samoce panicno ne upadam

te trenutke bez nje skoro sa podsmijehom prolazim I uvidim

da ipak bez njemogu ovaj zivot nasmijan I ljepsi da provodim.

Toni Ljubisa Bozic, 16.08.2020 u 05:55

No ti si okorjela lisica vladas ljudskim srcima

Ti hodas uzaludno mastas vrhovima nedostiznosti

tamo tvoje srce usamljeno vec poodavno boravi

a toliko si me tako jeftino I naivno lazima ubjedjivala

da si srodnu dusu napokon eto bas sa mnom pronasla.

A ja naivan u tebe ublehan sve sam ti uvijek vjerovao

slatkim rijecima obecanjima kao neki klinac nasjedao.

Kada iza sebe pogledavam ono prazninu promatram

I druge cu vjeruj mi na tvoje lazi da upozoravam

No ti si okorjela lisica vladas ljudskim srcima

zbog tebe u ovisnicke krize srca muska padaju

zbog tebe mnogi u teskim ludnicama zavrsavaju

postoje liste koji su zivot zbog tebe zavrsili.

..

A tko zna koji su i zbog lazne ljubavi bankrotirali.

Mnoge je alkohol droga satrla a ti kao dama ostala

sve si im uzela, do prosijackog stapa hladno dovela.

Na njihov racun silikone botokse sebi uvijek placala.

No jedno nikako nisi shvatala da bumerang postoji

kada ti zivot dane odbroji, vrati se uzalud kajes se.

ti se mozda sigurno neeces kajati sama ces ostati.

Svi ce te na daleko kao sugu sugavu izbjegavati.

uzalud od drugih ces se skrivati, mene zanijekati

svi ce izmedju tebe I mene uvidjeti kakva si ispala

Bila I teska jadna mizerna drolja za njih uvijek si ostala

dzba se budes pred ikonom u suzama za sve kajala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 15.08.2020

ZVUCI VAM POZNATO

Pravi se kao da vas ama bas nikako ne poznaje

kada prodjete ulicom glavu od vas hinjski okrene

sve tragove koji postoje pokusava da ih zataska

da nikada bas nikada nije bila na vasim usnama.

Pisma slike u vatri zaborava spaljuje vas grozi se

sa kime je godine provela,kome se vatreno davala

ali ipak na kraju novci su izgleda u svemu presudili

za ministra se udala i njemu istu pricu je prodala.

Da on je ljubav njenoga zivota, djecu ce mu izroditi

najsretnijim covjekom na svijetu ona ce ga stvoriti

da ce ga kao niti jedna do sada vjerno voljeti i pratiti.

I da ce za njom zauvijek zuditi te kao dijete luditi..

ZVUCI VAM POZNATO

Tko zna koliko njih je na tu zensku pricu nasjelo

sve novce sto je godinama stvarao i skupljao

ona je expert da se to potrosi, u dugove vas uvali

I bas umije dolaru euru ili bilo cemu trag da zagubi.

kada vas na kraju iscijedi,samohrana majka postane

e tek onda I posljednju kap krvi zakonom vam preuzme

em je slobodna, em moze druge sada da zavarava.

Moze da spava onako kao od sale sa gladnim kuskarcima.

A muskaraca u redu cekanja bas nikada ne nedostaje

jer ona je ekspert ona jako dobro da zavede to umije

Vi joj mjesecno novac saljete da bi djecu pazila

a ona ih pa recimo skoro ulici prepustila, stalno fali joj.

Uvijek nesto novo djeci treba da se kupuje,ipak otac ste

ali nije svjesna da joj mladost ima rok trajjanja ubrzano istice,

da je sve manje draga i pozeljnija, mladja generacija pristigla.

Takvih kao ona sve vise se redjaju,svoju zrtvu sacekuju

I dok trepne zivot se okrene, ona bez novca vise ne umije

nikada ama bas nije radila na tudjoj grbaci je zivjela

igleodjednom sama je bez novca I ljubavi ostala.

Eh kada bi mogla prvome najdrazemmuzu bi se vratila

ako treba godinama bi klecala da je primi sve oprosti

da joj dozvoli da gaopet sikreno zavoli, atko zna

nekim zenama ta laz i po drugi put uspije oni je zavole.

..

Il se na nju sazale, tko bi ga znao , da laze ona ipak umije

zivotnu skolu na lazima ja zavrsila, toliko srca unistila

njoj je to kao pivo popiti, vazno je do cilja ipak prispjeti.

I naravno onda ce operacijama plasticnim se podmladiti.

opet ce bar na neko vrijeme u igru lovilice uskociti

opet onaj stari adrenalin u sebi nezasitni probuditi

I takoigra se nastavlja zrtva bez novca opet izgubila

a ona je ono prokletstvo u sebi na kratko zadovoljila.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,15.08.2020

Rijeci previse skrte su, stanje ljubavi ne odrazavaju

Ti nemas pojma sto prema tebi osjecam

cudesa neka od mene vjerojatno sacekujes

a ti zeno ljubavi jedina dal opce primjecujes.

Nemoj previse rijeci stalno da ocekujes.

Jer kada bi o ljubavi barem mrvicu znala

shvatila bi, u srcu iskrenost osjecala bi

jer ljubav se jednostavno ne moze opisati

ti je moras osjecati,u ocima stalno vidjeti.

Rijeci o ljubavi nemoj traziti niti pokusaviti

samo ces joj vrijednost umanjiti obezvrijediti.

Rijeci skrte su, stanje ljubavi ne odrazavaju

tisinom daleko bolje vecinom se dozivljavaju.

Pokusaj duboko udahni iskrenu ljubav dozivjeti

pokusaj svaki njen divni moment ono bas uzivati

mozes ti rukama i nogama se nekako dokazivati

zakletve uporno davati volim te uzaludno izjavljivati.

Ako ti oci ne zasjaje kada se ime joj spomene

ako ne zuris kuci da je opet I opet susretnes

onom njenom osmijehu I pogledu se radujes

onda vjeruj mi oko vas ljubav niti blizu ne postoji.

Neki pisci su pisali romane pa su snimali filmove

procitajte iskrene ljubavne stihove sto vam govore.

Ako dok citate taj osjecaj sretne ljubavi ne probudite

tek ond SHVATITE u kojem svijetu sa il bez ljubavi boravite.

Kada shvatite da nema te zrtve koju zbog nje ne dajete

kada vam je sreca vase ljubavi vase zene zivota najvaznija

kada srce ludjacki zalupa kada je pored sebe tako ugleda

Vristite od srece vristite jer pravu iskrenu ljubav imate.

U iskrenoj pravoj ljubavi svaka zrtva se olako izdrzi

zajedno nista nije tesko vam jer se ludjacki volite

I kroz zivot jednostavno tako zagrljeni lakse idete

a sreca je tu uvijek uz vas sigurno ste to primjetili.

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 14.08.2020

Sve blize smo kao da jedno smo

Dok pricas nekako si se u pricu uzivila

preplicemo prste zelimo se vec danima

ali nesto skriva se pa svu strast oteze

a nas dvoje nemirni,ljubav bi isprobali.

Kosu mi milujes prstima usne dodirujes

pa me poljubis vatru na usnama osjetis

grlis me, tepas mi,toliko toga isprobala bi

na zeljama ostanes kao da necega plasis se.

Prozor otvaras duboko udises, hladis se

sebe najvise plasis se, ne znas da prestanes

jer kad bi se predala uvijek bi podivljala

zato u tebi neda se i drzi te rucna kocnica.

A ja ne nasrcem na vrelim usnama ti uzivam

I pravi trenutak strpljivo ko lopov sacekivam

znam I siguran sam da ces uskoro nasrnuti

I svo ovogodisnje cekanje debelo naplatiti.

Ne znam dalsam ti priznao, ali sam bas volio

kroz kosu prste da ti provlacim, da se uvijes

uzivas I skoro davristis kada te usnamadodirujem

gubis se, tepasmi da nastavim ne mozes daodolis.

A onda kada dovedem te do ivice, kao da uplasis se

skocis odjednom sve prekidas pa mi se znojna ispricavas.

Shvatam te neke rane iz proslosti pratete, razumijemte

a kolikomi znacis izdrzat cu ,mada ko lopov navaljivat cu.

Volim kada golisava ispod spavacice oko mene prolazis

bradavice se isticu vriste one bi da mi se divlje predaju

samo ljubi me i to mi je vise nego dovoljno od tebe.

I nekako uvijek u zagrljaju zaspemo,dal to nesto znaci.

U jutro dok kroz zavjesu sunce se sepuri, jos uvijek samnom si

obozavam dok budis se kremeljava da te promatram

onako se lagano pricvrljim samo misris uzareni dati osjetim

I onda opet ti poljupci navale ,dal sam ti priznao barem jednom

Ti si meni posebna I bozansko jedno bice ludjacki volim te.

nije da ti to izjavljujem da bi napokon samnom spavala

jednostavno si srce mi I dusu pridobila, koji sretnik sam.

Pak sam ja onaj od romanticnih tipova kojeg cekana kraju

slatke medeena strastvena nagrada, e vrijedi je cekati vjeruj mi..

Sve blize smo kao da jedno smo,

jedno drugom svaki treptaj osjecamo

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 13.08.2020

Normalno da je obazriva

Da uvijek je bila sasvim tiha

I skrta na rijecima ne nametljiva

da svoje slabosti nekom greskom

nebi slucajno nekim ne znancima otkrila.

Da se na pocetku ipak razumijeemo,

ona je previse mudra i te kako pametna

u stvari sto je razumljivo jako obazriva ,

da nebi u vezu pogresnim korakom upala

Vjerojatno je zivotna skola dobro valjala

nekada davno dobro i ocigledno opekla

jer kao i vecina drugih sto su patili

na lazi je tko zna koliko puta nasjela.

Ipak trebamo je opravdano razumjeti,

I naravno njene odluke sa pravom postivati

ali ocigledno tamo negdje neki sretnik je

muskarac koji kao princezu potpuno ima je.

Normalno da je obazriva,ima nekog razloga

mnoge protuve laznjake svakodnevno serviraju

koje kakvim smijesnim lazima brda obecavaju

a samo jedan cilj imaju da je za noc nekako imaju

No nisu svjesni da ona je zivotne diplome nanizala

zivotni doktorat davno sa opeklinama obranila

I sada svaki korak oprezno analizirajuc ispruza

oko sebe se okrece jer stalno sljam joj podmece.

Kapa dole i klimoglav princezo, cijenim ponasanje

I kada se sagleda tako je i najbolje, jer ne zna se

na kakvu budalu idiota se moze naletjeti

kako teske rane na dusi se mogu tako zaraditi.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.08.2020 u 03:07

Njene vrline drugacije i dublje dozivljavam

Oni je samo kao zensko promatraju

gladno pozudno kao nesto prizeljkuju.

Al ja u dusu joj na prstima lopovski ulazim

prikrivene bisere na tanane pronalazim.

A svaki dio njenih tajni duboko skrivenih

samo za sebe otkrivam pozudom raspaljivam

toliko slatkih prica o njenom zivotu pronalazim.

Nekako kao da sve to sanjom prozivim.

Njena dusevna strana bistra I tako odussevljava,

toliko divnog skromnog u sebi stidljivo prikriva

kao da ceka srodnu dusu da u potpunosti upozna je

I sve njene vrline i mane zavoli i da voli je dozvoli.


Njena figura nepobitno gladnu divljinu u svima izaziva.
No ja imam druge interese, volim dublje da istrazujem

da njenu paznju zasluzeno ipak na kraju eto dobijem.

Makar I godinama cekao valjda je svojom budem nazivao.


A vremenom kroz razgovor se dublje budemo upoznali

i nadam se laganini kada sve izmedju nas eto sazrije

mozda se dio njene strasti makar i na kapaljku dobije.

Boze kako, kako godi mi kada se na vratima pojavi.

..

njene vrline drugacije i dublje dozivljavam, u njima uzivam

volim kada se zaprica pa sirec ruke strasno objasnjava

dokaz je da sve sto radi punom strascu to dozivljava.

Valjda I mene uskoro tako strasno I gladno bude I ljubila.


A ja strpljiv sam i do bola uporan, kada nesto posebno dobijem

dugo cekati umijem jer vrijedi tu posebnu ne istrazenu cekati.
A kada se spojimo tek onda istrazivati do krajnosti budemo

A pomisao da cemo se pribliziti, kroz osmijeh teme razmjenjivati.

onako njezno ruke dodirivati, ako bude nekada srece

mozda i poljupcu slucajnom se svakako mogu nadati…

Boze sama pomisao da se to nama dvoma dogadja

u cijelom tijelu me slatkim nemirom lopovski obuzima.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 11.08.2020

U arhivi duse mi na prvoj si stranici poslije tebe druga ne postoji

Dok ti spavas ja prepun nemira iskolacenih ociju budim se ,

pandorinu kutiju otvaram blizinu ti krvnu grupu preispitivam,

tragove ti kao tajni agent pokusavam da u detalje otkrivam,

sve podatke o tebi od ociju znatizeljnih moram da sakrivam.

noc mi je postala ne bitna od kada si u mene ti princezo

sa druge planete i daleke galaksije lopovski slatko hinjski usetala…

..

U arhivi duse mi na prvoj si stranici poslije tebe druga ne postoji

svaki moguci detalj o tebi pokusavam da otkrivam

ali si predaleko, da bih u detalje uspio da te provalim

da ti se u sef srca I duse kao haker neki zacarano uvalim.

moram biti strpljiv na tajnom zadatku sam svoju misiju ne otkrivam

jer srcu si zagonetka slatka postala sve izazove ponudila

sada nameni je da se to u detalje iz analizira I otkrije

e dal cu barem blizu da upoznam te I da se uvjerim

dal ti zeno ti princezo uopce na ovoj kugli zemaljskoj postojis.

Po nekad imam osjecaj da si me otela i sve moje misli zelje zarazila

samo o tebi neprekidno razmisljam u raznim stanjima te dozivljavam

kao neka opojna galaksija sto planete neprimjetno gutajuc privlaci

pa im da odu iz njenog zagrljaja nikada ono bas nikada ne dozvoli.

Sliku ti oprezno sakrivam da te slucajno ne otkriju

od zlonamjernih te prikrivam na sve spremni su

brzo bi skuzili da smo nas dvoje neku namjeru imali

mogu da me da radim za drugu galaksiju olako optuze.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 11.08.2020 u 04:24

Nemaju oni pojma sto znaci kada se netko tako ludo pozeli.

Kako osjecaje opisati kada ti se nesto savrseno dogodi

kada ti u zivot onako ne primjetno i bas na prstima

jedna nova savrsena dusa cim oci otvoris nasmijesena useta.

E to je ona meni ucinila sve osjecaje u grudima bas razbucala.

Iz neke ne otkrivene galaksije mora da garant pristize

jer sve ove zene sa zemlje koje sam kroz zivot upoznao

jednostavno niti blizu tako nesto u sebi nisam probudio.

Ona prosto zraci svaki treptaj duse i srca slatko prozima.

Bez obzira sto se trudite iz te maste il snova da se probudite

nekako na svakom koraku sa osmijehom na licu je docekate.

I bogu zahvaljujete sto je cisto samo za prijeteljicu imate

mada skrivajuci osjecaje cak i od sebe ne zelite da priznate.

..

Vec poduze vrijeme novo otkrivene osjecaje prema toj princezi gajite

rado bi da je susretnete, da miris kose onako duboko joj udahnete

a usne posesivno pozudno strasno njezno bas na tanane ljubite.

Tu strastvenu pozudu vjesto na pocetku skrivate ali kasnije

nema teorije da kontrolirate, postaje ne zaobilazna zaraza.

E ta daleka princeza ta ne primjetna mrvica meni se izgleda

pod kozu uvalila, kao Senjski vjetar svega lopovski razbucala.

Zelja ne zadrzivo cijelim bicem uvire, dusom uporno prodire

boze kako lijepo bilo bi barem trenutak da onako sva moja je.

Pokusavam polozaj da joj otkrijem, kako je na zemlju pristigla

ali nema tog kompasa, nema tog teleskopa da bi je provalio

da bi do njene galaksije dopiro, da vidim od kuda ta princeza dolazi.

Ali moram priznati,jednostavno zna cijelim bicem mi kontrolirati.

Netko bi rekao da me hipnotizirala,pa jeste nesto mi je uradila

svaki dan zurim poruke pregledavam,odgovor joj sacekivam

misli pokusavam da razbistrim, iz te klopke pozude probudim

a ona kaogladna posesivna virusna zaraza svega meobuzima.

Kad bi mi barem dozvolila da pridjem joj, da u sve dzepove

njene savrsene duse zavirim, da strasne joj izazove prebrodim

pa neka mi se nakon toga I opasna ljubav dogodi pristat cu

na sve nus pojave te strasti potpisat cu, nadam se da bi vrijedilo.

Njena inteligencija iznad zenske pameti na daleko prestize

jednostavno o svakoj temi kada prica covjek bez teksta ostane

samo je gutate u njenom glasu prici uzivate, i jos vise je zelite.

Jer ona je, uhhh ona je izazov koji sve u vama vulkanski pobudjiva.

Nisam ja taj sretnik kome bi ona mozda da pridjem joj dozvolila

a mozda i varam se, mozda je to u ovoj sijedoj glavi ludjenje.

Kriza onih srednjih godina na zemaljskoj kugli bi kazali

nemaju oni pojma sto znaci kada se netko tako ludo pozeli.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 11.08.2020 u 03:15

Igra nemira ti odgovara a na daljinu si sigurna

Dozvoli mi da te znatizeljno promatram

dok karmin strastveno laganini navlacis

dok me ispod oka kao neprimjetno prostrijelis

I onda osmijeh slatki nabacis pa me izludis.

Ne zelim da si mi samo iluzija sto samocom ubija

zelim da me stvarnost obuzima, tijelo ti dodiriva

da me strast suluda sa usana ti trenutka ne skida

povratka nema sve si umeni upalila, prica je krenula.

u srce si se lopovski poodavno uvukla, svijesna si

ali sutke smijes se kao nisi to ludice slatka primjetila

a na uzdi vec koliko dugo si me jako pametno drzala.

Znas kako mojim osjecajima da manipuliras pa uzivas.

a da te nisam imao mada te u zivo nisam susreo

kao da te svu poznajem, strascu ti tijelom uvirem

a ti se ne bunis sve blize i blize me u vatru upustis

igra nemira ti odgovara a na daljinu si ipak sigurna.

a ja batler oko tebe uporno ne primjetno oblijecem

sa pogledom ti se susrecem,i u sekundi dolijecem.

Obozavam kad sam uz tebe,kada ti miris nemira osjetim

kada ti na usnama onu strasnu pozudu primjetim.

..

I tvoj poljubac priznajem iskerno vec dugo zamisljam

koje kakve izazove na vrelom tijelu ti prizeljkivam

pa se na trenutak I uplasim a sto ako te ne zadovoljim

ako te moj izgled il pojava ne osvoji,pa se povlacim.

a onda kazem si, daj covjece prepusti se,tvoja je

zar u zraku vise ne osjecaj ista prica je privlaci

I ona tebe htjela bi strascu gladnom pozudom da osvoji

da si prepametna miliun puta si I te kako to dokazala.

a to ti je iskreno plus najveci koji kod tebe primjecujem

volim kada razne teme sa tobom mogu da razmjenjujem

a ne kao neke koje traze samo strast u krevetu i valjanje

zato sav se ukocim kada prazninom glave progovore.

ljepota zene mi nije nikada bila ono bas najbitnija

mada covjeka na prvu ona osvaja nekako iskreno osvaja

ali ti sto sam te tiho iz svojih satelita krisom pratio

sve vise tvojom inteligencijom sam se odusevljavao.

Ali tvoje oci, ti nemas pojma sto tvoje oci meni ucine

kao da miliun galaksija ne istrazenih u trenu otvore

tijelo imas savrseno,do u detalje sam ga snimio

muski dvogledi na daljinu neprimjetno snimaju.

poljubac kao posebnu poslasticu nestrpljivo iscekujem

I njemu se ludjacki radujem,koja vatra u njemu se prikriva.

Da si strasna divlja I neukrotljiva, prica je ocigledna I vidljiva/.

Evo otvoreno pristajem da sa tobom kada zazelis da ludujem.

necemo puno pricati onim spontanim osjecajima trebamo se prepustiti

a nakon toga zelim na grudi da mi zalagnes dati kroz kosu

onako prstima znatizeljno prebirem dok mi se budes otvarala.

Strast izmedju nas tko zna koliko dugo kroz noc bude nas pratila.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 10.08.2020

Divno te blizu osjecati,mal te ne strasno imati

Divno te blizu osjecati,mal te ne strasno imati

a boze tako suvise daleko si, sigurno razumjela si.

Mi kada se gledamo rijeci ono bas ne koristimo

u pogledu osmijehu dodiru toliko toga dajemo.

kao da iz iste galaksije stizemo jednostavno se razumijemo

ali kao da nam nedaju da se susretnemo I bolje upoznamo

da li to kao kaznu il sigurnosni kod na kraju da shvatimo.

kada malo dublje razmislim istu vatru jedva obuzdavamo

nekako iste osjecaje gajimo na nekoj distanci se gledamo.

Sama pomisao susreta vatru, vulkan u nama raspiriva

a vjerojatno sa razlogom nas na distanci drzi sudbina.

ali osjecam pa mogu reci da sam siguran da nam se putevi

sve vise priblizavaju,podudarne teme osjecaji razbuktavaju

mada ih nekako na uzici drzimo pa sebe slatkim zabludama tjesimo.

Vrijeme na sve nacine obuzdavamo sami sebe time dojimo.

ali neka, bas kada smo do sada cekali valjda I taj susret

jednog dana nadam se budemo izbeezumljeni dozivjeli

Iskreno izgaram,podle igre pa skrivene zelje suzdrzavam

jer tu buktinju obostranu na tvojim vrelim usnama osijecam.

Cekat cu tvoj odgovor strpljivo, razumjet cu svo otezanje,

tko zna nakon susreta kako prica teci se, kao lovac sacekujem

a ti zvijerka na kilometre me osijecas pa sa mnom manipuliras.

A samo zelim da te promatram u tvome caroobnom koraku

i zajednickoj setnji drustvu da jednoga dana zagrljeni uzivam.

A jednoga dana mozda me iznenadjena iza ledja ugledas.

mozda potrcis da me zagrlis i ono strasno pozudno poljubis.

a dalje mozda kako zamisljam i zelim te da gladno nastavis.

a ja jedva cekajuc svu strast cu da ti posesivno uzvratim.

a onda pusti me da ti sa grudi lagano usnama skidam sve te lance

i zastitne amajlije,tek onda shvatit ces koliko posesivno odavno zelim te

u nama trena nece postojati kajanje, razumijes i razumijem te

bez iti jedne rijeci slusat cemo tijela saputanje strasti zuborenje.

Toni Ljubisa Bozic, Germany, 09.08.2020

U nasoj uvali cekam je, svaka sekunda vrijedila je.

Nikada trenutka nisam pogrijesio, savrseno bice sam zavolio.

U trenutku kada se na moru odvija neobicna razmjena

vjetrovi strazu razmjenjuju, u Senju na mjesecini

u nasoj uvali cekam je, svaka sekunda vrijedila je.

Kada sam usne joj osjetio svo cekanje joj oprostio.

Onako strastveno bez stida u zagrljaj mi uskocila

kao da se godinama nije ljubila strast probudila.

Boze u njenom prisustvu, preskocio bih preko velebita

samo da bi uz mene sto duze onako u zagrljaju ostala.

nadu u nasu ljubav sam polagao na nju sve ulozio

ako treba I posljednju kap posljednji uzdah zrtvovao

ne kajem se nikada trenutka nisam pogrijesio

sto sam to posebno meni savrseno bice zavolio.

Na nasem skrivenom mjestu u zavucenoj obali

onako ispod guste savijene masline ljubav bi vodili

toliko bez iti jedne rijeci jedno drugom iskazali.

Samo bi se u potpunosti osjecajima strasti prepustili.

jos uvijek mi je zakljucana u grudima, tajna najdraza

mada sam sada na drugoj strani kugle zemaljske

ona je uz mene, znama da ceka me,pisma salje mi

kaze dodji po mene vodi me ljubavi,nemogu izdrzati.

iskreno istog casa bih iz Vancouvera krenuo,odletio

samo bih je onako za ruku uhvatio bes kofera odveo.

Da vrijeme ne gubimo da se trena ne zaustavljamo

Pa da sto prije u daleki svijet zajedno napokon odletimo.

pa se sada u Vancuveru usamljen zapitam dal haluciniram

dal me dusevne iluzije olako obmanjuju, nivno namame

onako cijelimbicem zmarci prolaze svoje nemire unose

fali mi boze koliko fali mi sto nije ljubav zivota uz mene.

a onako naivno zabluda se osjecajima suvie olako poigrava

cud na trenutke a I nekada duze na tu igru nasjeda

svemeto nekako uljuljkava stalno uz sebe je zamisljam

dok plamen svijece u dubokoj noci bez iti rijeci izgara.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,09.08.2020

Da im se u dusu nekako zaviri bili bi sivi crni oblaci

SLOMLJENA DUSA

Ljudi sve vise u dronjcima duse skrseni hodaju

sami sebe ne prepoznaju skoro se izvitoperili

vec poodavno u ljagi blata priguseni ostali

a tako rado na ispasu zivota bi nekako izasli.

al u zivotu to bas tako lako za lazove i ne ide

prekasno su shvatili da su svojom krivicom zaglibili

u sjenke sopstvenih strahova se preplaseni pretvorili

kukavicluk ih prikljestio na dno zivota zasluzeno bacio.

a misli savjesti kao krtica uporna u srce dodiriva

kajanje je igra ne predvidljiva i prepuna strahova

sto ce na kraju ispasti dal ce se oprost ikada dobiti.

Agrozdje nemira hinjski sa nesanicom dogovara.

ljudi se skroz promjenili,bez osjecajni smrad postali

sve im smeta na sve prigovaraju, drekom odgovaraju

nemaju u sebi one ljudske osjecajnosti,roboti postali

samo da bi do svoga cilja nekako gazec eto pristigli.

da im se u dusu nekako zaviri bili bi sivi crni oblaci

bljutava smrdljiva kaljuza kola im odavno u zaglavila.

Trulez ne ljudskosti se osjeca,ljudski lesevi postali.

Sve preko sebe hladno su gazili da bi do cilja pristigli.

nikoga ne vide sazaljenje kod njih vrata ne pronalazi

a srce zatrovano sve vise I cesce izludjeno preskace

tko zna koliko dugo tako pod stresom jos mogu da izdrze.

Da na kraju normalni ostanu, uzdignute glave setaju.

ali rijetki su koji uzdignute glave ulicom zivota setaju

sami od sebe hinjski se skrivaju da slucajno ne nabasaju

da ih ne vide, da ih slucajno ne sazale e to im je najgore.

Nema nista gore kada te ljudi sazaljevaju u jadnike svrstavaju

rane svoje savjesti ce godinama bas uzaludno lizati

na pravi put tko zna koliko puta pokusavati izaci

ali labirint lazi izlaza ne pokazuje,dublje I dublje

sve vise ih sahranjuje od tamo bas sretnik rijetki vraca se.

a ovo kada budi mnogi citali sebe garant budu prepoznali

u sto su se lazima prevarama hinjama godinama pretvarali

mozda ali bas mozda pokajanje budu rijetki trazili

sretnicima tim hrabrim pokajnicima mozda budu I oprostili.

..

a na kraju zivota kada pokajanje na postelji budu trazili

I zasto svo blago sa sobom ne budu nikada nosili

tek onda jedva na jedvite jade dusu budu ispustili

I tko zna u kojem dijelu pakla budu na kraju zavrsili.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 09.08.2020

Toliko sam ti vjerovao da bih se nasukao

.

Ma daj molim te,nemoj vise u lazi da upadas

nemoj bez veze da u lazima zaglibivas

sve sam slucajno shvatio kako sam naletio

usuti,nista ne progovaraj samome saslusaj.

jer tvoja opravdanja kao da si kopirala

sve i jedno se podudara I tvoje lazi otkriva

nisam toliko naivan, alopet sam izvaran

toliko sam ti vjerovao da bih se nasukao.

iskreno od svega sa tobom sam se nekako umorio

previse godina I zdravlja na tebe sam potrosio

uzalud nocima ridao stihove pod svijecom ti pisao.

A sada me praznina nasukala,bore na licu uguscala..

a ti jube bivsa moja,otkopcaj jeleke, dusu rastereti

toliko je lazi gnusnih ne oprostivih u tebi ostalo.

Da ti je 77 godina ostalo za izvinjenje nije dovoljno.

Jer uskoro budes shvatila na svoje lazi si se nasukala.

sidro podizem , tvoje ponasanje ne mogu vise da razumijem

I vise ne zelim da toleriram,samog sebe zabludom ubijam

inemoj se vise nakon svega truditi,nemoj me nazzivati

nemoj preko prijatelja urgirati uzalud se oprostu nadati.

otidji cesse setaj kroz parkove,mir u sebi pronalazi

nega svo to hinjsko iz tebe napokon nekako bas izlazi

nadam se da budes uspjela I tolikotoga na sebi promijenila.

Jer ipak malo razmisli, previse bolova vrije u tebi.

Za mene ne brini nadam se da cu te nekako preboljeti

ali ti dal ces ikada uspjeti te lazi u sebi nekako saprati

lice rukom zaklanjaj kada pored mene ulicom prolazis

na ostricu moga pogleda sigurno ces da uvijek naletis.

ima da te prostrijelim,na sve sto si lagala da podsjetim

a ti ces glavu da saginjes, na drugu stranu da pobjegnes

u suzama ces ridati za sve sto si lagala dugo izjedati

jer u tebi mada takva si jos ima ostataka dobre savjesti.

misli ce te opterecivati,neces moci nocima zaspati

dugo ces se pitati zasto si takva prema meni postala

najvecu najiskreniju beskrajnu ljubav znas da si imala

ali sve moguce adute iz ruku jednostavno prokockala.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.08.2020

Sa tobom u mislima uvijek sretno sam nasmijan

Dok setam planinskim stazama ti nemirna u mislima

osmijeh mi se ukrasio,slatko stresem se, nas sijecam se

da sam sada sa tobom da ti proslavljamo rodjendan

sa tobom u mislima uvijek sretno sam nasmijan.

volim da te zamisljam sa tobom vrijeme da ispracam

mada daleko si ne brini,jos uvijek samnom uporno si

bio bih najveci gubitnik naivac koji je srecu protracio.

Nema tih novaca za koje bih nase trenutke prodao.

Obalama nase ljubavi mislima svakodnevno prosetam

dok planinske staze usamljen obilazim,tamo te pronalazim.

A kad me noc sustigne sa mjesecom ono bas cesto raspravljam

toliko ne odgovorenih pitanja mu postavljam,sve analiziram.

do kada ce sve ovo da potraje, tesko i bolno mi bez tebe

u sebe se uvlacim od ljudi se bas nekako stalo otudjim

njihove price i tracevi mi smetaju, druge ogovaraju

vjerojatno i mene tracaju kada se od njih udaljim.

Pa najvise volim sa tobom u mislima vrijeme da provodim.

Opojni trenutci pozude me razuzmu, osjecaji me izlude

usne bi opet gladno i posesivno da te strasno izljube

po cesto suze me usamljenog rasplakanog nekako zarobe.

Nekako iz tih misli tesko se izvlacim, u stvarnost povratim

zamucenost svijesnosti gdje se nalazim nestvarno ljulja me

izmedju snova i stvarnosti trazim pa gubim te, tesko je

tesko je kada se iz svega probudim i bez tebe usamljen uhvatim.

Ova nasa bajka…balada se u miljama cinova nekako odrzava

stalno drzi me u neizvjesnosti i bas nekako olako zakuhava

kao da se neka meksicka serija u nasoj vezi izgleda desava

samo sto kod nas nema preljuba nego nas daljina razdvojila.

Oboje patimo jer barem u ovo vrijeme biti zajedno ne mozemo..

srece vatrene ljepljive poljupce ti bas olako i ne zaboravlja

zahvaljujuci upornom sijecanju sve ove godine prezivljava.

Sve nekako nada se da ce uskoro na usnama ti da budi se.

Toni Ljubisa Bozic,Ammsterdam, 08.08.2020 u 23:59

Bjezat ces vjeruj mi sama od sebe….gusit ce te kajanje.

Pitam se kako sam sa tobom zaglavio

kako vec na pocetku nisam primjetio

da ovo medju nama ne bude uspjelo

niti sada ne znam kako nas je zavelo.

Savim druga krvna grupa ljubavi si

u tebi niti mrvicak iskrenosti ne postoji

dok u ljubavnom zanosu strast te preuzme

I tepas mi tim trenutcima da eto volis me.

A ljubav izgleda na periferiji srca ti boravi

jer me jednostavno ono pozudno ne gledas

uvijek negdje ocima odlutas, nesto zamislis

kao da ne zelis vise u blizini da mi boravis.

Krvna zrnca ti u sebi nose sibirske viruse

hladna si,i da kraj tebe zivi vulkan se otvori

I pitam sekako se ona vatra medju nam probudila

sto si tim trenutcima u meni hajde priznaj vidjela.

ali ne ti nemas hrabrosti tebi je lakse nestati

niti rijeci ne prozboriti,kao strancu udaljiti

boze kako to moje srce na pocetku ne uvidi

ne bih se nikada tako ludjacki u tebe zaljubio.

ne bih ti nikada srce otvorio, ne bih ti priznao

a tebi sam jedan od rednih brojeva postao

usputna sanica tvojih strasnih pozudnih potreba

samo bi me pozeljela kad se upalis da bi me imala.

tako bi me na svoj posesivni nacin iskoristila

strast I pozudu samo na kratko vrijeme primirila

a onda si drugu zrtvu pronasla, isti recep primjenila

na izor tvoje strasti laznim nadama navela.

hajdepriznaj mi dalsi svima isto u strasti tepala

dal si svima onu istu pricu u tom zagrljaju prodavla

dal ti uopce uvidjas da sama ostajes I da propadas.

Ida ces se jednoga dana usamljena probuditi.

ne ti o tome ne razmisljas, jer savjestu tebi ne postoji

tvoje srce samo dan za dan svoje nagone zadovolji

tebi je bitno da sebe, na neko kratko vrijeme namiris

dacisto onu zivotinjsku stranu u sebi zadovoljis.

a krvna grupa ljubavi ti ne definirana je I ne postoji

dal si svjesna da u ovom zivotu kaznjena si da ne volis

mozda ti to drugim ocima promatras taj jad ne uvidjas.

I zato nikome osim strasti samo na trenutke poklanjas.

idi cestom stazama kojim si prokleto usamljena krenula

jer mladostti u trenutku bude ti nesvjesno iscurila,nestat ces

bore starosti I bez ljubavi ce te preuzeti, nece te zeljeti

neces biti pozeljna jer si od bivsih sigurno prokleta.

I jednog jutra kada se usamljena probudis kada uvidis

da te svi ama bas svi u velikom krugu zaobilaze

izgubit ces se u vlaznim ulicama vjetrovite holandije

bjezat ces vjeruj mi sama od sebe, , gusit ce te kajanje.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 08.08.2020 u 07:01

Moja blizina… uporne pozude si

Pustinjom nocne i mrkle samoce…

prelistavam savrsena i bas draga sjecanja

dok zudnja u presahnulom mraku

svoje mjesto odavno gordo zauzima.

vrelinom britkih ali ono upornih nemira

putujem… usne ti bas pozudno dodirujem

svo vrijeme…svo vrijeme mi bas otima

mada daleka si…blizina si ne umoljiva.

Sad si tu… na rasplakanom ramenu

a onda te vjetrovi…kao uvijek…podlo mi rasprse.

Tvojom slikom strast ko pjescane dine mi nanose

usne ti osjecam… u kose ti se… ono stoicki zavlacim

I burno I gladno te osjetim…pa korak ispruzim

dok prepoznatljivi…al… nemirini neki mir obuzima

a strast je podla i prosto uporno ne umoljiva

kao mjesecina se prosiruje

jos bi da opet i opet te gladno dodiruje.

prelazim ti …preko usana…preko pregladnjelog tijela

preko svih…dalekih … ali nama dragih …vrhova

moja si…moja si gladno…i strasno i pozudno neumoljiva.

Hvala ti sto uporna si,…sto od mene jednostavno

niti trenutka ne odmices, i ovim sjecanjem putujes.

zajedno sa samocom u sve pore sjecanja prodires.

da te nije… da si od mene odustala… tko zna gdje bi

ova bajka… ova nasa prica ili san ili magla odlutala.

Otvorenim prozorom svejzina noci na usne prodire.

pa budim se…bas razocaran… sa gromilama suza u ocima

sto pored sebe..sada…ovog trenutka… nemam te,

sto si godinama samo divno uporno sjecanje

kazem si …ipak dobro je… a sto bi bilo..

sto bi bilo …da te kao takvu…samo maglu sjecanja

nemam te

plasi me…sama pomisao da uopce nemam te

tako u polu snu zgrozeno plasim se.

mada daleka si…ma kada razmislim…bas i neka si…

moja blizina… uporne pozude si

svaki ti… damar pregladnjeli osjecam…

vrhovima usana ti se propinjem

nisi niti svjesna… kako pozudno i gladno te dodirujem

moja si…moja si u ovim divnim snovima.

Toni Ljubisa Bozic, Germany, deep night,08.08.2020 at 02:23

To sto volim te… sazaljivo boli te

U grotlu pukotina nasa veza je odavno zaglavila

pobogu zar ne primjecujes ocigledni razlaz na obzoru

zar ne primjecujes sve manje u tvom sam govoru.

Sve manje ti u ocima i osmijehu sretnicki boravim.

na licu ti vidno nestane radosti kada me ugledas

pogled u stranu istoga trena pomjeras, izludjivas

da mozes odmah bi nestala od mene se sklonila.

Pa priznaj mi, da odlazis jer u srcu ti neboravim.

nemoj laznu nadu da mi mrvicama nekako ulijevas,

vrijeme uz mene da provodis na mene da sazalis

I bez tebe cu prezivjeti nadam se da necu oboljeti

mada I sama pomisao bez tebe jezu nemira izaziva.

nasa veza na pukotinama ledenim se nekako odrzava

mada u meni jos uvijek je vatra u srcu ne zadrziva

jos uvijek spreman sam da budem ti rame za plakanje

ili preostali kolosjek uske pruge kad pozelis da vratis se.

tvoji osmjesi nekako u paramparcad kad me vidis smrvljeni

na licu ti onaj pozudni pogled vec poodavno vise ne boravi.

Uzmene si tjeskobna gusim te u gruudima, sve to primjecujem

al jos uvijek kao naivac biti kraj tebe se uzaludnom nadom radujem.

kao da ti nemir izazivam buku ne snosljivu na srce naguram

kadamevidisfacu izmjenis,kada da neprijatelja slucajno susretnes

okreces se pa kao iznenadjeno me nikako ne primjecujes.

Da postoji nekorjesenje protiv mene ne melem daizmisle.

prva bi ga kupila preko svih mogucih veza nabavila.

Samo da bi se od mene sto prije udaljila I nestala

a vjeruj da ne drzim te, to sto volim te sazaljivo boli te.

Kao da u tebi sazaljenje prevlada u trenutcima savjesti.

slobodno okreni se, al o oci me prije odlaska pogledaj

da vidis kao u ocima mi izleda tvoj hladni oprostaj.

Ali to I jeste problem to bas strasno bolno grize te

jer toliko si sigurna I toliko puta uvjerila se da volim te.

jer znas da zbog tebe srce bih iscupao, tebi ga donirao

da nastavis da zivis da presretna si, koliko boravis u meni.

I onda u kolovrtis se, svjesna da na drugom mjestu sa drugim

nikada neces dobiti iskrenu ljubav kao sto bijase kod mene.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 08.08.2020 at 05:55

DALJINA I PUSTA TUDJINA

Daljina tudjine podlo skripec zubima ubija

a samoca kao u zivac da hinjski dodiriva

sve se u dusi pa grudima razlaze…. a razlog

ljubavi moja jedina shvatas li da nemam te.

….

Imam sve i vise nego sto mi je sada potrebno

ali svo to bogatstvo je lazno te bas uzaludno

tek sada ljude u tudjini nekako razumijem

njihovo dusevno stanje I ja eto DODIRUJEM.

….

ulicom duse kao pustinjak usamljen cesto prolazim

srodnu dusu niti blizu bas nekako ne nalazim

pa se u sebe kao svi zapadnjaci uzasno uvlacim

jer ne mogu bez tebe da budem te da se pomirim.

I sunce ovdje nekako izlazi I zalazi drugacije

oblaci su im nekako gusci I kisom bogatiji

pljusak kada navali u bujicu ceste u trenutku pretvori

eto I po tome su od nas bogatiji, ali su brate jadniji.

nitko sa nikim ne razgovara sva ta rulja se otudjila

sve se nakako svelo na trku za vrijeme u prolazu

jedni za druge I vrijeme druzenja nikako nemaju

I stalno neki opravdani izgovor prepun lazi imaju.

ali nekako bih se ja na sve to olako I brzo navikao

ali… ali samo kada bih tebe uz sebe non stop imao.

Nekako stvari ovdje jadno izgledaju naivni se nadaju.

I nije niti cudo sto u teske depresije precesto padaju.

ali to je prevelika cijena koje laznim bogatstvu placaju

boljem se zivotu nadaju a u stvari postaju uzasno hladani

I od svojih najblizih se nekako otudjuju, e bas jadni su

nikako da shvate uzalud se kockaju u cemu je bit zivota.

a ja za tebe kao pijan plota ono bas ne odustajem I zapeo

kada bih ti barem te usne vrele ono za laku noc osjetio

toliko toga u meni praznog istog trena bih zadovoljio

kao mala beba u krilu majke bezbrizno bih zaspao.

I ove zene u tudjini mozda grijesim al jadne su

sve su nekako nemam rijeci prazne I udaljenije

kao da od nas neki strah ih je, razne price kolaju

a oni jadnici zbog pojedinca sve u isti kos trpaju.

u svemu ovome samo ti te nista vise uzasno fali mi

toliko sam se zarazio tvoje strasti poljubaca I ljubavi

eto onako krisom klecim I molim se da me ne zaboravis

barem eto jednom mjesecno pismo da mi prosljedis.

neka bude duze I prepuno svega sto te okupira

sto bi najvise zeljela, znam ljubav ti ne mogu kupiti

ali se volim u tvojim snovima cesto pojavljivati

da te nemirom I strascu gladnom uporno nakitim .

eh kad bi ti u misli I snove moje mogla daproviris

da osjetis I uvidis koliko vazna si I za mene postojis

a ja cu svaki dan po jedno pismokadastignem pisati

pa ti saljem sve kao jedno kada ih nakupim.

….

tada cu suzamau njima tolikotoga da kazemti

volim te, ali bas volim te to nekako prazno I jadnoje

kada prije spavanja uspijes procitaj moje a tvoje stihove

tamo cista istinska nezasitna ljubav je,shvatit ces.

Toni Ljubisa Bozic, pusta Tudjina njemacke ,05.08.2020

Kada si se zadnji put nasmijala…sijecas li se

Dal si, ali budi iskrena… kada si se ono slatko nasmijala

kada si ono iz dubine duse bezbrizno i slatko se budila

kada si najsretnija osoba u necijem krilu bas ono ludila

dal imas osjecaj da je proslo od tada barem 300 godina.

svakim danom sve vise shvatit ces i vjeruj da patit ces

opet tu istu dusu uporno trazit ces da ti oprosti

tko zna mozda ces i uspjeti da te kao nekad zavoli

drzim fige ti da ti se srce u medju vremenu ne razboli.

Do tada fige drzim ti, da sve izazove olako sa osmijehom izdrzis

ne daj boze da se u medju vremenu razbolis pa da pokleknes

a koliko sam te poznavao ipak si nekako ne sigurna i prevrtljiva

nikada do kraja nisi ostala uporna, nekako bi olako odustajala.

no ne brini u mislima ces imati moju potporu i ja cu te pratiti

kada pokleknes obrati se ruku cu ti rado sa osmijehom dodati.

ipak si jos uvijek u srcu preduboko ostala mada si me uvrijedila

i ja nisam osvetnik samo sam eto nesretni ljubavni gubitnik.

A kada ti oko kose zavrte senjski vjetrovi, ne brini,misli o meni

svaki pramen sto ti zavrti to se mislimasepuris u meni

nisi niti svjesna koliko sam uz tebe, koliko svaki korak pratim ti

previse je tvoje strasti ostalo preduboko u meni da me na tebe podsjeti.

Toni Ljubisa Bozic, Germany,31.07.2020

Rado bih

Vjerovah da smo napokon na pragu čarolije

Nešto što bar rijetke sretnike sustigne

Ljubav se u čaroliju bajku priču pretvorila

Kada su dvoje istinski strastveno spojila.

San mnogih što sanjaju mi smo ostvarili

Danima noćima vatreno strasti dijelili.

Tko zna koliko dima svijeće noćima  ispratili

Mi smo se beskrajno gladno posesivno imali.

Za ruke se držali, maštali očima neprekidno gutali

Staklenim liftovima vozili i pohlepno maštali

Kao klinci teenejdžeri do bola se gladno voljeli.

Svaki mogući trenutak jedno uz drugo bi provodili.

Bijašmo na granici kada od ljubavi srce izludi

Obećavali da se nikada nećemo odvojiti

Barem ti si u tim obećanjima više riječi trošila

Dok si gladno posesivno strast sa usana mi ispijala.

Rubovima ivicama strasti smo se kretali

Čak smo i da zatrudniš sa radošću razmišljali

Molim te ne odustaj od mene često si govorila

Bože mili kako slatko na grudima bi mi zaspala.

Nikoga kao mene govorila si da nisi voljela.

nitko tu divljakinju strastvenu nije u tebi probudio

nikad tako gladno usne ti baš nitko nije ljubio

a to je zato jer sam te luđački iskreno volio.

I rado bih da mogu na isti tvoj kolosjek se vratio

Rado bih te opet jube moja najdraža nazivao

Rado bi one tvoje požudne želje ispunjavao

I svaki tvoj pogled i osmijeh sa lica sretnički ispijao.

Rado bih

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.07.2020 godine

Na usnama tvojim nešto postoji

Često je mučilo mene pitanje dal sam tvoj

Il sam ipak na kraju postao samo broj

Dal si onu ljubav super odglumila

il si me stvarno Iris  ti onda  voljela.

..

Ljubav sa tobom moram priznati

Čaroliju ima u sebi da čovjeka izludi

Na usnama tvojim nešto postoji

Eh kada bih mogo barem istinu da znam

Možda bi lakše mi bilo da te opravdam

Još uvijek negdje u meni toliko toga je tvoje

I ne znam zašto zamišljam da sretni smo nas dvoje.

..

Ljubav sa tobom moram priznati

Čaroliju ima u sebi da čovjeka izludi

Na usnama tvojim nešto postoji

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.07.2020

Na usnama tvojim nešto postoji

D                             A        G                       D

Često je mučilo mene pitanje dal sam tvoj

Bm                         G          A                    D

Il sam ipak na kraju postao samo broj

D                   A        G                       D

Dal si onu ljubav super odglumila

Bm                         G          A                D

il si me stvarno Iris  ti onda  voljela.

G                 A            D          Bm

Ljubav sa tobom moram priznati

G                        A          D             Bm

Čaroliju ima u sebi da čovjeka izludi

G                                   A           D

 Na usnama tvojim nešto postoji

D                     A                   G                       D

Eh kada bih mogo barem istinu da znam

Bm                          G          A                           D

Možda bi lakše mi bilo da te opravdam

D                                  A        G                       D

Još uvijek negdje u meni toliko toga je tvoje

Bm                         G                       A                          D

I ne znam zašto zamišljam da sretni smo nas dvoje.

G                 A            D          Bm

Ljubav sa tobom moram priznati

G                        A          D             Bm

Čaroliju ima u sebi da čovjeka izludi

G                                   A           D

 Na usnama tvojim nešto postoji

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.07.2020

Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno voljela

Ne znam, eto taj naš susret samo zamišljam, što bi se desilo.

Kada bih te onako ne planirano slučajno u tvom gradu susreo.

Dal bih se na tebe derao, vrištao, dal bih ti šamar opalio

Neku svoju tugu jad i čemer bez tebe eto kao time naplatio.

Zamišljam, čisto zamišljam a u dubini duše priželjkivam

Nekom novom susretu se naivno kao klinac uzalud radujem.

Znam da to toga neće i ne može doći, daleko skrivena si

Trebao bih da te zaboravim, al teško mogu da to učinim.

Onako stojiš, ispred mene si šokirana kad si me vidjela

Šutiš, riječi ne progovaraš u sebi od stida očigledno izgaraš

A ja samo gledam gutam te u grudima osluškujem jecanje

Bez obzira što si mi učinila još uvijek si za mene najljepša.

Pitam se onako pognutu uhvaćenu, kako se tada osjećaš

Nisi riječi trebala prozboriti niti u očima suze skrivati.

Da nešto kažeš da pravdaš se baš od tebe i ne očekujem

Ona ledena tišina između nas se jezivo vječnošću provlači.

Ja bih i tada da te zagrlim poljubim da se nekako isplačeš

Al me nešto skočilo ne mogu od šoka da se pomaknem

Kao da su se noge oduzele sa dušom pune tuge spojile.

A iz tebe niti slovo, psovka ljutnja neka da bar  izleti.

Ne očekujem i ne nadam se da možda u ljubav kuneš se

Nemaš razloga i obraza da mene za nešto optuživaš

Sebi u lažima  onako u duši i srcu od stida znam da izgaraš.

Znam da se grozno osjećaš i nije baš da tebi lako je.

Tko zna dal ćeš mi moći ikada priznati u oči vedro gledati

Da mi bar imaš snage jedno, samo eto jedno odgovoriti

Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno voljela

Ti nemaš pojma koliko svijeća sam suzama ridajuć gasio.

No to baš i važno ti nije, gledaš iz ovog susreta da izvučeš se

Osjećam kako bez iti riječi u duši gušiš se, na djelu uhvaćena.

Eh kad bi znala koliko je ljubavi za tebe još u ovim grudima.

Kad bi mi prišla i opet poljubila, vjerojatno oprost bi dobila.

Ovako ledena neplanirana situacija među nama se desila.

Glavu ne dižeš, riječi ne izvlačiš, opravdanje ne pronalaziš.

I niti sam ne znam koliko bi tom tišinom sve obavijeno trajalo.

Kad bih te susreo kao da se ništa nije desilo možda bih te zagrlio.

A možda ja u stvari totalno pogrešno tvoju rekaciju zamišljam

Možda bi jednostavno pokunjene glave pokraj mene produžila

Jer obraza snage ti nebi imala ili htjela barem nešto izreći

Jer i ta mogućnost da samo hladno proći ćeš može postojati.

Možeš me kao stranca promatrati,da me nikada nisi vidjela ponašati

Čak niti glavu ne moraš dizati samo pored mene ti valja produžiti.

Vidiš i ta mogućnost je ono baš moguća u što si se ti pretvorila.

Kada si onako hladno bez iti jedne riječi tiho one noći nestala.

Bože koliko i pored svega još uvijek osjećam da želim volim te.

Još uvijek barem za taj slučajni susret postoji naivno nadanje.

Još uvijek očekujem tvoje objašnjenje ili barem neki odgovor

Eto recimo zajedno sjesti imati otvoreni iskreni ljudski razgovor.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.07.2020 u 05:11

Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno ženo voljela

Da li su Vam rekli, da li su Vam možda barem šapnuli

  • lnspiracija bijaše jedna divna Irina…preko silnih kontinenata
  • hvala ,hvala… hvala

Da li su Vam rekli, da li su Vam možda barem šapnuli

da ona je svojom čarobnom energijom mnogim dušama prošetala…

vjerujte im nakon toga ste omamljeni i tko zna u kojem svijetu zalutali…

Ona  izgleda skromna, povučena a tako jako je druželjubljiva

Kada priča svaki trenutak pažnje vam tiho lopovski preuzima

Vi niste svjesni kako vaše biće ona olako potpuno kontrolira.

Ona hoda Vašom dušom na prstima, svaki džep Vam prekopava

Nema tog dijela srca gdje ona onako posesivno gladno ne zaviri

I nakon toga ste gotovi, ono što nikada niste osjetili ona Vam probudi.

A sretnik što ima je vjerojatno samo mrvicu te sreće svjestan je

I Vi mu tako zavidite,onako u mašti na njegovom mjestu maštate

I kad se iz te posesivne mašte probudite brdo suza u očima osjetite.

..

Kao da ste sa najdražim bićem sate provodili i još bi gladovali

Samo opet u maštu da Vam navrati, da duša dušu osjeti

Budite pažljivi iz te mašte morate što prije pobjeći, vjerujte mi.

Čovjek bi je mogao godinama slušati niti trenutak ne trepnuti

Ona ima bogom dato ono toplo anđeosko biće ona sve umije

iz duše Vam se u srce olako prebacuje u vama prosto caruje.

Ne želite se odmaknuti mogli bi je bez predaha slušati

U svakoj njenoj riječi neko blaženstvo vas tako obuzima

Bože pomislite tko je ta žena tko je sretnik kome ONA pripada.

I onda glavu podignete sretan što trenutak imaste

Da budete pored nje da je pažljivo sa užitkom slušate

I dok korak pružate još dugo predugo u sebi je osjećate.

Eh kad bi ste još eto  sreću imali pa je u živo susreli

Koju energiju tek onda bi osjetili dal ste o tome razmišljali

Bolje vam je korak nastavite što kraće se uz nju zadržite.

Nakon toga ako je budete upoznali,budete se vjerujte izgubili

Svoj preostali dio života za njom garant budete opsesivno ludili

Jer ona je princeza, kraljica, carica što dušu Vam preotima.

..

I ako do tada niste pisali stihove, vjerujte život Vam mijenja se

Postajete umjetnik duše svoje razvratnik, oponašate Jesenjina

Umjetnička duša ne bude mirovala od tada uporno u Vama.

Možda pokušate i portrete da crtate, nju će te prvu da zamišljate

U duši I srcu vjerojatno uokviriti da uporno gladno prati Vas.

Jer ona stvarno svu ljubav zaslužuje, sretnik je onaj što ima je.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.07.2020

Da li su Vam rekli, da li su Vam možda barem šapnuli

Ona se udaje kažu novine

Onako baš… čisto iz dosade

čitah jutarnje… bez razloga novine

Kad tamo gle… slika je njena

ne nije moguće ona  se udaje…

U meni neki …nemir se budi  

a srce hoće skoro da iskoči

Ne nebi to ona… nikad uradila

Valjda bi meni to prvome javila.

I onda  nekako.. užasno Gušim se

pa  bez daha uplašen… izgubljen ostajem

Jer ne mogu ono što vidim

nikako da vjerujem.

..

Kako si to mogla meni da uradiš

Kako si ti mogla bez mene  da odlučiš

Izgleda nisam tebi ništa značio.

Toni Ljubiša, Božić, Bugojno,15.07.2020

Ona se udaje kažu novine

C#m                          F#m      

Onako baš… čisto iz dosade

G#                                            C#m

čitah jutarnje… bez razloga novine

E                                    B        

Kad tamo gle… slika je njena

F#m                                      G#

ne nije moguće ona  se udaje…

C#m                               F#m   

U meni neki …nemir se budi  

G#                                C#m

a srce hoće skoro da iskoči

E                                       B            

Ne nebi to ona… nikad uradila

F#m                                      C#m

Valjda bi meni to prvome javila.

   B                                        E               

I onda  nekako.. užasno Gušim se

                B                                           E

pa  bez daha uplašen… izgubljen ostajem

                F#m                       G#         

Jer ne mogu ono što vidim

                        C#m

 nikako da vjerujem

A                 B         E                   C#m

Kako si to mogla meni da uradiš

A                 B         E                   C#m

Kako si ti mogla bez mene  da odlučiš

F#m                       G#             C#m

Izgleda nisam tebi ništa značio.

Toni Ljubiša, Božić, Bugojno,15.07.2020

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna

Ja bih ti nešto otkrio ako mi dozvoliš

Ja bih ti nešto otkrio ako mi oprostiš

Jer Dugo sam ovo lomio i držao u sebi

Al ipak moram te pitati da li bi pristala ti

..

Budi moja žena svih ovih godina

Budi moja pratilja što srećom me obliva

Jer ti si ljubav moja jedina

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna.

..

I sada dobro razmisli što ćeš odlučiti

Jer ovakav život bez tebe ja ne mogu živjeti

Jer Dugo sam ovo lomio i držao u sebi

Al ipak moram te pitati da li bi pristala ti

..

Budi moja žena svih ovih godina

Budi moja pratilja što srećom me obliva

Jer ti si ljubav moja jedina

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,13.07.2020

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna

Cm                      Fm    G                  Cm

Ja bih ti nešto otkrio ako mi dozvoliš

Cm                      Fm    Bb                   Eb    G

Ja bih ti nešto otkrio ako mi oprostiš

Cm                            Fm    G                  Cm

Jer Dugo sam ovo lomio i držao u sebi

Cm                          Fm    Bb                          Eb    G

Al ipak moram te pitati da li bi pristala ti

Ab              Bb      Eb                   Cm

Budi moja žena svih ovih godina

Ab              Bb      Eb                   Cm

Budi moja pratilja što srećom me obliva

Fm                          G             Cm

Jer ti si ljubav moja jedina

Fm                          G                 Cm

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna.

Cm                      Fm    G                  Cm

I sada dobro razmisli što ćeš odlučiti

Cm                               Fm    Bb                          Eb    G

Jer ovakav život bez tebe ja ne mogu živjeti

Cm                            Fm    G                  Cm

Jer Dugo sam ovo lomio i držao u sebi

Cm                          Fm    Bb                          Eb    G

Al ipak moram te pitati da li bi pristala ti

Ab              Bb      Eb                   Cm

Budi moja žena svih ovih godina

Ab              Bb      Eb                   Cm

Budi moja pratilja što srećom me obliva

Fm                          G             Cm

Jer ti si ljubav moja jedina

Fm                          G                 Cm

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,13.07.2020

Vješta lagalica

U sve njene riječi baš sam vjerovao

Ko zaljubljen klinac uvijek je pratio

A toliko bi puta meni se zaklela

Da nikog ko mene nikad nije voljela.

..

Još i danas je pamtim  duša me boli

Previše tragova u srcu mi stoji

Eh kad bi barem iz mene nestala

Pa me na miru napokon pustila.

Kako je mrzim ono baš odvratno

A ipak je volim luđački bolesno

Kako iz ljubavi mržnja se probudi

Da čovjek u trenu tu ljubav zamrzi .

..

Tek sada vidim vješto bi lagala

Sve u detalje baš je planirala

Do kada bude u mojim mislima

I kada iz srca bude mi nestala

Kako je mrzim ono baš odvratno

A ipak je volim luđački bolesno

Kako iz ljubavi mržnja se probudi

Da čovjek u trenu tu ljubav zamrzi .

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.07.2020

Vješta lagalica

                        Am                       E7

U sve njene riječi baš sam vjerovao

                           F       G              C

Ko zaljubljen klinac uvijek je pratio

                    Dm                        Am

A toliko bi puta meni se zaklela

                          E                           Am

Da nikog ko mene nikad nije voljela.

                          Am                              E7

Još i danas je pamtim  duša me boli

                 F             G                  C

Previše tragova u srcu mi stoji

                   Dm                          Am

Eh kad bi barem iz mene nestala

                     E                              Am

Pa me na miru napokon pustila.

F            G            C          Am

Kako je mrzim ono baš odvratno

F                    G            C          Am

A ipak je volim luđački bolesno

F                    G            C          Am

Kako iz ljubavi mržnja se probudi

                      E                            Am

Da čovjek u trenu tu ljubav zamrzi .

                 Am                       E7

Tek sada vidim vješto bi lagala

                 F      G                C

Sve u detalje baš je planirala

                Dm                             Am

Do kada bude u mojim mislima

                 E                             Am

I kada iz srca bude mi nestala

F            G            C          Am

Kako je mrzim ono baš odvratno

F                    G            C          Am

A ipak je volim luđački bolesno

F                    G            C          Am

Kako iz ljubavi mržnja se probudi

                      E                            Am

Da čovjek u trenu tu ljubav zamrzi .

Toni Ljubisa bOzic, Bugojno, 13.07.2020

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

Sutra je deset godina od kad si otišla

Jer bol u mojim grudima uporno podsjeća.

Ma koliko se trudio ne mogu da te zaboravim

Jer bol u mojim grudima uporno podsjeća.

Hajde barem pomozi mi da uklonim ovu bol

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

Onda se ko luđak napijem misleć da lakše mi

Al suze neće da prestanu na tebe podsjećaju

I onda se isplačem noćima proklinjem sjećanje

Ono mi uvijek vrati se kroz najteže bolove.

Hajde barem pomozi mi da uklonim ovu bol

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

..

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.07.2020

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

 …

D                       Gm         D7          Gm

Sutra je deset godina od kad si otišla

Cm                         Gm        D7                 Gm

Jer bol u mojim grudima uporno podsjeća.

D                       Gm         D7          Gm

Ma koliko se trudio ne mogu da te zaboravim

Cm                         Gm        D7                 Gm

Jer bol u mojim grudima uporno podsjeća.

Bb                           D7                          Gm

Hajde barem pomozi mi da uklonim ovu bol

     Cm                        Gm        D7                        Gm

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

D                              Gm         D7                  Gm

Onda se ko luđak napijem misleć da lakše mi

Cm                         Gm        D7                 Gm

Al suze neće da prestanu na tebe podsjećaju

D                               Gm         D7                Gm

I onda se isplačem noćima proklinjem sjećanje

Cm                         Gm        D7                 Gm

Ono mi uvijek vrati se kroz najteže bolove.

Bb                           D7                          Gm

Hajde barem pomozi mi da uklonim ovu bol

    Cm                        Gm        D7                         Gm

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.07.2020

Vješto odglumila je da za mnom luda je

Tko bi se tome baš  ikada nadao

Tko bi ikada u tvoju ljubav posumnjao

Poslije toliko u suzama izrečenih zakletvi

Toliko boli može da doživi samo tko zavoli.

I rekoh si e moj jarane nikada više

Niti jednu riječ nemoj joj vjerovati

Nemoj onaj pogled u očima joj čitati

Ona čak i očima vješto zna slagati.

Ostaje dugotrajna borba vjerojatno u meni

Čekaju me duge godine da zaboravim je.

Srce mi ranjeno uporno probleme donosi

Ono ne želi i ne može da je zaboravi.

Očigledno jasno mi deblji kraj me zapao

Naivno srce sam otvorio da volim je priznao

Nakon toga se za ne vjerovati onako hladno

okrenula i tako užasno slomljena srca ostavila.

Dobila je što je željela a to što me slomila

Nju baš puno i ne dira jer je očigledno lagala

Vješto odglumila je da za mnom luda je.

Sada sa njim je za mene nije briga je.

Pa gdje baš mene da zapadne ta lažljivica

Bez razloga onako be ziti jedne riječi je nestala.

Ne javlja se, po svijetu putuje u njegovom naručju

Pa normalno kod mene nije baš bila sigurna.

Nije dovoljno dolarske sigurnosti imala

Eto joj sada uskoro saznat kod koga je zaglavila.

Glavu gore sam dalje nastavljam, mada boli me.

Poklonih joj tolike godine i luđački voljeh je.

Ne kajem se, u meni vrte silna pitanja

Zašto mi nije priznala zašto me je lagala

Zašto se bogom toliko puta zaklinjala

Da ludo luđački me voljela i angelom prozivala.

..

Bolno iskustvo sam skupio, u tuđinske riječi vjerovao

Jer mislih da sam je ono baš do bola poznavao

I eto imam dokaz na sebi kako sam naivno postupio.

Kasno kajanje, glava ima gordo da diže se.

Ima ih boljih od nje tamo negdje na čekanju

Koje ljubav moju iskrenu vjerojatno zaslužuju

Ali ovo mi je škola I nema vise da se zalijećem

Da srce naivno iskreno otvaram da se tek tako zaljubljivam..

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 12.07.2020

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

Uzalud pisma mi pišeš

pa nešto pokušavaš

Jer Samo mi ranjeno srce

da krvari ostavljaš.

A Rane  duboke sve teže

srce razaraju

Pa kažu  na licu mi vide

dušu u raspadu.

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

Previše bolnog je sjećanja srce mi razaraš.

Ja nemam srce od kamena

i sve ga olako razori

Ne želim opet da ovo

srce ja povrijedim.

A Rane  duboke sve teže

srce razaraju

Pa kažu  na licu mi vide

dušu u raspadu

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

Previše bolnog je sjećanja srce mi razaraš

..

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.07.2020

I nemoj više da pišeš i nemoj da javljaš se

Bm                                                               F#

Uzalud pisma mi pišeš pa nešto pokušavaš

F#                                                                        Bm

Jer Samo mi ranjeno srce da krvari ostavljaš.

Bm                                                               F#

A Rane  duboke sve teže srce razaraju

F#                                                                        Bm

Pa kažu  na licu mi vide dušu u raspadu

Em                                                                                Bm

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

F#                                                                Bm

Previše bolnog je sjećanja srce mi razaraš.

Bm                                                               F#

Ja nemam srce od kamena i sve ga olako razori

F#                                                                        Bm

Ne želim opet da ovo srce ja povrijedim

Bm                                                               F#

A Rane  duboke sve teže srce razaraju

F#                                                                        Bm

Pa kažu  na licu mi vide dušu u raspadu

Em                                                                                Bm

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

F#                                                                Bm

Previše bolnog je sjećanja srce mi razaraš

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.07.2020

Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

To što pisma uporno šalješ mi neće ništa promijeniti

Na svoj poseban način preboljevam te,grize sjećanje

Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

Svjestan je da se nešto između nas tužno događa.

Ti vjerojatno sijećaš se svih događaja naših datuma

A ja silom sve da zaboravim uzaludno pokušavam

Nekako sve tu je tako je blizu i srcu mi vidljivo

Jer te nikada nisam do kraja očigledno prebolio.

..

Lakše mi jer ti za sve kriva si pa savjest ne grize me.

Bog mi je svjedok da iskreno požudno voljeh te.

A još više dokaza postavljam putem gladnih stihova.

Tamo si dobila glavnu ulogu te mo te svi upoznaju.

Svi su kroz stihove saznali i kakvu su vrstu žene upoznali

Nekima gadiš se neki razumiju te svatko ima svoje mišljenje

Ali oni koji su kao ja bijedno ostavljeni sigurno su te zamrzili

Svoje propale ljubavi u tebi su vidjeli i te stare bolove obnovili.

Uzalud pišem mi da fale ti oni naši strastveni susreti

Da fali ti gitara da samo iz dubine duše i srca pjevam ti

Ali znaš da je ključ ljubavi kod mene je ostao,čuvam ga

Duboko u srcu da uporno skrivam ga da ne izgubim.

I ako me želja obuzma tamo navratim pa otključam sve

Doze ljubavi kao infuziju duše natočim, kroz suze prisjetim

I što prije to leglo tuge da ne puknem ridajuć napustim.

Jer ta bol nekako baš olako ne želi da me napusti.

A ti što si od mene pobjegla još putuješ rijekama stihova

Oni me podsjećaju u prošlost bolnu vraćaju dodiruju.

Mada pokušavam da više vedrih uspomena sjećam se

Al srce samo temu stihova u trenutku inspiracije odabire

Sa tobom sam život upoznao kako od nekoga pobjeći

Kako biti hladan besćutan i kako hladno glavu okrenuti

Al nikako tu bol ostavljanja ne mogu iz sebe izbiti

Kad me ona dokuči suze ridanjem ne mogu zaustaviti.

Jer mi kroz sjećanje slike osmijeha tvojih očiju prolijeću

Na tvoje usne uporno gladno posesivno vraćaju

Kako strasno ljubiš me vriske te ljubavi u srcu mi skrivaju

A onda u momentu ostavljenog ludo zaljubljenog vraćaju.

To što pisma uporno šalješ mi neće ništa promijeniti

Na svoj poseban način preboljevam te,grize sjećanje

Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

Svjestan je da se nešto između nas tužno događa.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.07.2020

Ne hvala ti, bar ti me ne trebaš podsjećati

Svega što smo imali rado se mogu sjećati

Ne hvala ti,bar ti me ne trebaš podsjećati

Ja kao ti olako ljubav našu  ne zaboravljam

Još uvijek na tvojim usnama često obitavam.

Mada daleko si i vjerojatno sve zaboravila

Žižak tvoje ljubavi u meni si trajno ostavila

Da me oluja zaborava nebi zauvijek ugasila.

Dal sada vidiš koju ljubav od mene si primala.

Ali tebi to ništa ne znači izgleda što si imala

Kada si u jednom danu sve zaboravila uništila

E vidiš kod mene su drugačije nus pojave.

Još uvijek žešće izleda sada želim i volim te.

Možda je tako lakše da te postepeno zaboravljam

Da te šokom bez ljubavi u trenu ne izbrisivam.

Polako nestaješ,slike blijede ti u mašti starija si

Jedino te usne zadržavaju olako od tebe ne odustaju.

Ima nešto posesivno u tvome vatrenom poljupcu

Ona vatra preduboko u meni je tragove ostavila

Pepela strasti na sve strane srca i duše se prikriva

I zato taj popljubac stalno ponovo priželjkujem.

Naivno novom susretu sa tobom se nekako radujem

Mada svjestan sam da si njegova i njemu eto pripala

Ali protiv sebe ne mogu ljubav ona nije sva ugasila.

A to što ti lik zaboravljam baš se previše i ne nerviram.

Mnogi nakon tragedija u ljubavi su se vjerojatno pitali

Zašto i zbog čega dalje bi živjeli i čemu život nastavili

U depresiju bi upali crne misli danima i noćima valjali

Samo jedan trenutak bi im falio da bi tragično završili.

U nekom novom životu gore bi tamo opet ljubav tražili

Iskreno i ja bijah na toj tankoj oštroj života i smrti ivici

Na veoma tankoj i krhkoj između života i smrti granici

Anđeli tu glupost nisu dozvolili očigledno su me zavoljeli.

Nevjerojatan bol sam upoznao, sebe sam potpuno otkrio

Koliko mogu izdržati kako bez ljubavi i bolova preživjeti

Pa sada na neki način žalim te, znam  te grize sjećanje

Znam da te noćima razdire da kaješe ali to prikrivaš.

Ali ono što smo imali nikad za nikad u meni ne umire.

Na protiv to nezadovoljne stihove gladno prehranjuje

Svakim danom pišem nekada teške tužne i tragične

Ali većinom romantične ljubavne vrišteć da volim te.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.07.2020

Pa eto ti on i njegova lova o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

Sve više sve češće

na tebe pomišljam

I kažem si sada je vrijeme

 prsten uručivaj

A onda se od nekud javiš

i kažeš da odlaziš

I sve godine moje

u trenu mi protraćiš.

Pa eto ti on   

i njegova lova

o kojoj sanjaš

da je imaš do krova.

Misliš bit će ti bolje

 jer je on ministar

Al nikad te voljeti neće.

ko što te volim ja.

Al nemoj poslije da kukaš

da si pogriješila

I da bi se rado meni  

na usne  vratila

Pa eto ti on   

i njegova lova

o kojoj sanjaš

da je imaš do krova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.07.2020

I sve godine moje u trenu mi protraćiš

B               E                  F#                     B

Sve više sve češće na tebe pomišljam

G#m                         C#m       E             B

I kažem si sada je vrijeme prsten uručivaj

B                                             E              B

A onda se od nekud javiš i kažeš da odlaziš

G#m              C#m       E                       B

I sve godine moje u trenu mi protraćiš.

B             F#      E                      B         

Pa eto ti on   i njegova lova

                F#           E                       B

o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

B                        E        F#                      B

Misliš bit će ti bolje jer je on ministar

G#m                         C#m   E                       B

Al nikad te voljeti neće ko što te volim ja

B                                E           F#                           B

Al nemoj poslije da kukaš da si pogriješila

G#m                 C#m       E              B

I da bi se rado meni  na usne  vratila

B             F#      E                      B         

Pa eto ti on   i njegova lova

                F#           E                       B

o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.07.2020

Sve više sve češće

na tebe pomišljam

I kažem si sada je vrijeme

 prsten uručivaj

A onda se od nekud javiš

i kažeš da odlaziš

I sve godine moje

u trenu mi protraćiš.

Pa eto ti on   

i njegova lova

o kojoj sanjaš

da je imaš do krova.

Misliš bit će ti bolje

 jer je on ministar

Al nikad te voljeti neće.

ko što te volim ja.

Al nemoj poslije da kukaš

da si pogriješila

I da bi se rado meni  

na usne  vratila

Pa eto ti on   

i njegova lova

o kojoj sanjaš

da je imaš do krova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.07.2020

I sve godine moje u trenu mi protraćiš

B               E                  F#                     B

Sve više sve češće na tebe pomišljam

G#m                         C#m       E             B

I kažem si sada je vrijeme prsten uručivaj

B                                             E              B

A onda se od nekud javiš i kažeš da odlaziš

G#m              C#m       E                       B

I sve godine moje u trenu mi protraćiš.

B             F#      E                      B         

Pa eto ti on   i njegova lova

                F#           E                       B

o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

B                        E        F#                      B

Misliš bit će ti bolje jer je on ministar

G#m                         C#m   E                       B

Al nikad te voljeti neće ko što te volim ja

B                                E           F#                           B

Al nemoj poslije da kukaš da si pogriješila

G#m                 C#m       E              B

I da bi se rado meni  na usne  vratila

B             F#      E                      B         

Pa eto ti on   i njegova lova

                F#           E                       B

o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.07.2020

I onda sa razlogom počinjem sumnjati dal si bila iskrena

Što više pokušavam sve teže te zaboravljam

U ogledalu vidim očigledno ubrzano propadam

A između nas zaredale samotne hladne godine

Niti te vidim i baš jednu riječ od tebe ne čujem.

….

E jedine kada oči zaklopim usne ti osjetim

Kao prvog dana strast mi nezasitno poklanjaš

Stalno smiješ se ljubiš me i zato te ne zaboravljam.

Da se bar u snovima eto prestaneš pojavljivati.

E baš i zbog toga jako teško je sve što smo imali zaboraviti.

U tim snovima tako jasno opet strasno moja si

Ne prestaješ se ono slatko smijati strasno me ljubiti.

I tada se jedino potpun i sretan nekako osjećam.

….

U kalendar ne pogledavam sve se prebrzo odigrava

Godišnja doba kao dani mi prolaze a bolno nemam te.

U našoj sobi najviše vrijeme usamljen provodim,

Sve što si dodirnula još uvijek se jasno prisjetim.

Svijeće crvene koje si palila da bi romantiku napravila

Miris dunje kao da iz zidova izbija dio su tvojih tragova.

One papuče što si nosila, onaj peškir što si koristila

Moju orange majicu koji su uvijek skoro uvijek nosila.

I pored svih silinih tvojih tragova soba mi je hram postala

Sve se nekako u ceremonijama odvija, ti mi na grudima

Bože koliko luđački voljeh te i zato sve teže boli me.

Boli me jer više nisi tu nisi ono nasmijana uz mene.

Niti pisma niti poruke niti jedna riječ ne stiže od tebe

I to me još više ubija i teško ranjava da si takva postala

Da si pored one silne ljubavi sve tako olako zaboravila.

Da možeš sve ove godine izdržati i niti jednom se javiti.

..

I onda sa razlogom počinjem sumnjati dal si bila iskrena

Kad si mi sto puta na dan ljubav vjernu izjavljivala

Toliko puta u boga se zakli njala da ljubavi svijedok je.

Da ludo voliš me da život nema smisao kad nisam uz tebe.

Ne mogu da vjerujem da u tebi crvi ne potkopavaju

Da barem jednom u deset godina na kratko javiš se

Ali ne kao da su ti jezik iščupali ili su nečim mozak ti  isprali

Mene iz tvoga sjećanja definitivno nekako izbrisali.

Sve nekako druge optužujem a ne ti da kriva si.

Jer ne mogu prihvatiti da sve ono vrijeme u stvari lagala si.

Nije moguće onako strasno nekoga ljubiti a ne voljeti

Jednostavno ne mogu tebe za ovu samoću optuživati.

A kazaljke na našem satu zamrzle, kao i one da tuguju

Vrijeme više ne pokazuju, Lanac starog sata ne klati se

A sijećaš se kako su nas sve sekunde i minute pratile.

Kada bi možda pričale najbolji svjedok naše  ljubavi bi postale.

A tješim se, da moram glavu dignuti i dalje nastaviti

Ali nekako iskreno moram ti priznati teško, teško da  ću uspijeti

Teško svu onu čaroliju što smo imali zaboraviti

Sve tako prečesto u sebi nastavljam sjećanje ponavljati.

Sreća pa me u snovima nestrpljivog gladnog zatekneš

I u sekundi osmijehom svojim prevrneš i ljubiš me

Znaš kako si na meni voljela ležati i tako  me gledati

I sto puta dok luđački voliš i ljubiš me ponavljati.

Čovječe dal si ti svjestan koliko VOLIM TE.

I te riječi svaku večer u snovima u meni odjekuju

Na tvoje usne vrele slatke preslatke vraćaju.

I mira mi nedaju i zato te nikako i preteško  zaboravljaju.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.07.2020 u 04:43 min

Bože kako voljeh te, dal je to u stvari uopće postojalo

Dal je se to nama uopće dešavalo

I tako nam mozak i srce i dušu zaludilo

I onda sa razlogom počinjem sumnjati dal si bila iskrena

Da li vrijedi nastaviti dalje

Ja bih rado da te opet ljubim

Ja bih da mi tiho noćas tepaš

Jer kad tvoje vrele usne ljubim

Gladno sam te željan više trebam.

Daj još jednom da te barem ljubim

Daj još jednom da te imam strasno

Nakon toga vidjet ćemo gdje smo

Da li vrijedi nastaviti dalje

Tu na plaži strpljivo te čekam

Gdje si rado trčala u krilo

Ljubaila me luđački i strasno

bar je nama uvijek ludo bilo

A…

Daj još jednom da te barem ljubim

Daj još jednom da te imam strasno

Nakon toga vidjet ćemo gdje smo

Da li vrijedi nastaviti dalje.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.07.2020

Da li vrijedi nastaviti dalje

Am                                         E

Ja bih rado da te opet ljubim

F                              G                   C    E

Ja bih da mi tiho noćas tepaš

Dm                                         Am

Jer kad tvoje vrele usne ljubim

E                                                       Am

Gladno sam te željan još te trebam.

F                              G                    C         E

Daj još jednom da te barem ljubim

F                              G                    C          E

Daj još jednom da te imam strasno

 Dm                                        Am

Nakon toga vidjet ćemo gdje smo

E                                      Am  E

Da li vrijedi nastaviti dalje

Am                                         E

Tu na plaži strpljivo te čekam

F                        G              C    E

Gdje si rado trčala u krilo

Dm                                         Am

Ljubila me luđački i strasno

E                                              Am

bar je nama uvijek ludo bilo

F                              G                    C         E

Daj još jednom da te barem ljubim

F                              G                    C          E

Daj još jednom da te imam strasno

 Dm                                        Am

Nakon toga vidjet ćemo gdje smo

E                                      Am  E

Da li vrijedi nastaviti dalje.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.07.2020

Jer samo ti si zaslužna za vodopade gladnih stihova.

Njena čarolija svoju galaksiju dobila

U njoj stanujem njenoj strasti radujem

Stalno posesivno u njenom naručju

Osjećam ljubav iskrenu ne izmjernu.

Njena vatra iz svakog dijela duše izbija

Da smo sretnici osmijehom podsjeća

Nikad se nebi razdvajali posesivci postali.

Dok se ljubimo oči zatvorene držimo

A onda ih otvorimo jer ne vjerujemo

Da nam se sve to čarobno događa

Sretani anđeo sada na mojim grudima.

A vani pljušti prolom oblaka se užasan obrušio

Ali našu ljubav i strast teško da bi poremetio.

I onda mi onako tiho šapuće pita dal volim je

A ja osmijeh onaj kez nabacim hoću da poludim.

Da li svjesna si da si proljeće u meni

Zer nisi primjetila tvojim dolaskom

Osmijeh na kiselo lice si mi vratila

Ljubav ne izmjernu godinama dijelila.

Sve dok budeš moja vjernost ti obećajem

Svakom tvom koraku ima da se radujem

Kada te starost prigrahi i sve kostizabole

Ima da se naslanjaš na mene ljubavi jedina.

Nikada biti sama ne smiješ trenutak ostati

Ova neizmjerna ljubav ima da te poprati

Jer ne mogu ti za 10 života ljubav uzvratiti.

Ali ti obećajem da ću te luđački voljeti.

I kada ti nekad težina u dušu se podlo uvali

Ne brini svaku suzu ću poljupcima da ispratim

Ima da ti čitam stihove da te na našu ljubav podsjete

Jer samo ti si zaslužna za vodopade gladnih stihova.

Ima da naučim kuhati tvoje želje ispunjavati

Jer tek sa tobom svatih što znači iskreno voljeti

Hvala ti što boravim godinama u tvojoj galaksiji

I nikad ne zaboravi da muška duša i te kako zna voljeti.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.07.2020

Oni su sretnici nemoguću šansu ljubavi su dobili

Ljubav što je starija nekako u plodno vino se pretvara

Ne odoljiva izazovnija pa godinama strasnija postaje

Samo srce koje iskreno voli do bola sve razumije.

A oni su se baš tako voljeli za primjer drugima postali

Oko njih je sve ali ne primjetno od ljubavi frcalo

U očima ,osmijehu onom prodornom pogledu otkrivalo.

Nisu svjesni da su jedni od rijetki toliku ljubav doživjeli

Ali godinama su shvatali jedno za drugo su rođeni

U ovom životu sreću u ljubavi sudbina im podarila.

Svake sekunde onaj vrč strasti sve više i više punila

Nekatara su imali izobilje na sve strane se prelijevao

Prekrasnu iskrenu ljubav tako jasno pokazivao.

Niti sami nisu vjerovali da su svakim danom uživali

Pažnju na tu sreću jednosatvno nisu niti obraćali.

Ali se nisu trenutka jedno od drugog slučajno odvajali.

Kao da znali su ta ljubav toliko jaka al ipak krhka je

Jer život je opak i nikada ne znaš kada donose šokove.

Sve su uzajamno tajne ljubomorno od zavidnih čuvali.

Jednostavno svakim danom na oprezu pametno uživali

Drugima nisu dozvoljavali da unose sve laži i nemire

Da im slučajnu dragocjenu ljubav taj otrov ne dodirne.

Oni žive na svome otoku, ljubav još uvijek uzgajaju

Svakim danom još više i više ljubavi dosipavaju.

I sve im okolo cvijeta, i neka je ta ljubav baš sreću zaslužuje.

Oni su sretnici nemoguću šansu ljubavi su dobili

I to su u pravom smislu riječi do kraja koristili

Na druge pažnju nisu obraćali jednostavno su uživali.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.07.2020 u 03:22

Ali noći, noći mi mira nedaju, stihova vodopadima naredaju

Što mi je što mi se to uporno događa

Što mi je što mi se to uporno događa

Sa tugom se baš tvrdoglavo prepirem

Nekako se baš dosadno meni navalila

Niti sam ne znam što je time postigla.

Nekako uporna južina me težinom obmotava

Da mi se pamet razbistri nikako ne dozvoljava

Mislih da sam baš odavno sa njom raskrstio

Da sam sve što smo imali zauvijek zaboravio.

Al ima negdje veliki trun u meni, gdje li boravi.

Da mi ga je samo nekako bar na kratko pronaći

Da ga iz korjena izvadim da je prokleto zaboravim.

Više je i bogu i narodu ona do bola tuga dosadila.

….

I kud baš meni da se natovarila, ne odustaje

Svaki mogući trenutak sačekuje pameću upire

U glavu mi uskoči, svo što sam do tada radio

U paramparčad zaborava rasturi i baš me uguši.

A kad bi barem mogao oproštaj zbogom da joj uručim

Jer jesam li oči sklopio, taj trun bi se drsko probudio

I do jutra nebi me niti trena na miru puštao.

Onda koje kakve misli navale pa se silni stihovi izrode.

Više i češće u molovima tuge nekako okrnjen boravim

Jer nikako ama baš nikako ne mogu da je zaboravim.

A toliko godina bez nje je proteklo ali ne popušta.

Toliko njenih izgleda  bitnih ostataka me tako rastura.

Nema što nisam probao, u nekoliko veza uskakao

Ali ne ide, sve druge sa njom ne mogu da se porede.

Jednostavno toliko toga u meni je divnog ostavila

Kao da me protiv zaborava izgleda nekako cijepila.

Trebam samo da smirim se da o njoj ne razmišljam.

U posljednje vrijeme moram priznati sve duže i uspjevam.

Ali noći, noći mi mira nedaju, stihova vodopadima naredaju.

I gotovo tu večer oka ne mogu da zaklopim i da je zaboravim.

Zorom ne ispavan budim se, prati me neko cjelodnevno buncanje

Jer je čitavu noć bila mi kraj uzglavlja, strasno mi tepala i ljubila

Lopuža uvijek me provali, slabu stranu lakovjerno mi zarazi

Jer kad me pogleda, nježnost ljubav strast izbija iz tog pogleda.

I onda imam osjećaj da je kraj mene onako budi se bulji u mene

Niti riječi ne progovori, nasmije se i strasno želi da poljubi

Ona nježnost ljubavna nas prelije i znam tog dana gotovo je.

Iz glave je neću moći izbaciti jer ću je gladno posesivno željeti.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,08.07.2020

Ali noći, noći mi mira nedaju, stihova vodopadima naredaju.

Samo da znaš uopće nije lako mi bez tebe opstati

Sva u meni si posesivnom glađu upijena

U svakom dijelu srca i duše zavučena.

Slatki nemir sa groznicom se udruzio

Svaki mogući moment za tebe mi uzeo.

Svake sekunde strijepim da nestat ćeš

Pa uskoro od mene vjerojatno otići ćeš

Niti sam ne znam sašto ta sumnja razara.

Ali taj osjećaj u posljednje vrijeme nervira.

Kažem si nemoj da umišljaš, ne razmišljaj

Samo pozitivne misli u tu glavu dosipaj.

Pa na kratko strahove ublažim, zaboravim

Al duboko još uvijek ruje nešto u podsvijesti.

….

A ja žedan te, glad za tvojom strašću ne prestaje

Kriva si što si me poljupcima do bola zarazila

Kriva si šti si toliku ljubav mi neprestano nudila

Možda to razlog je da te ne  izgubim plašim se.

Od kada si u srce mi se uvalila, sve druge si izbrisala

Samo o tebi razmišljam tebi se neprestano radujem

Svaki tvoj gladnim pogledom poslanii poziv iščekujem

Da priskočim te vrele usne opet i opet divljački osjetim.

Zašto se ljubiš jube moja tako posesivno dobro i prokleto

Srce mi  tvojim poljupcem nepovratno je do bola načeto

I kada strasno ljubim te sva čula mi tišinom zanijeme

Sav se tvojoj strasti gladan žedan kao drogiran prepustim.

Ne želim i ne mogu sve što imamo da slučajno zaboravim

Ne prođe niti tračak da na tebe posesivno ne pomislim

A nadam se čak sam i siguran da naše vrijeme dolazi

Ovo na kratko samotno vrijeme bez tebe ću olako da izdržim.

Nemoj predugo da izbivaš ili pak slučajno me zaboravljaš

Znaš ulicu, adresu, mjesto, grad, državu i kontinent

Do tvoga povratka zamišljat ću da sam prezauzet

Da o tebi što te nema slučajno trenutak ne izludim.

Samo da znaš uopće nije lako mi bez tebe opstati

Nadam se i tebe iste boli etp isto nekada presjecaju

Što sme predugo razdvojeni bolno podsjećaju

Ali moramo sva iskušenja izdržati ljubav testirati.

Ako ovo prebrodimo a siguran sam da hoćemo

Bit će najbolji dokaz da vrijedilo je samotno čekanje

A kad bi samo znala koliko fališ i koliko volim te.

Skratila bi nam ovu muku zapečatila nadanje.

Ne volim da kažem il da pišem ti prečesto volim te

Ali od kada si otišla stalno to u sebi dosadno ponavljam

Čak i kada šetam po parkovima tužan bez tebe usamljen

Često se onako u nebo gledajuć skoro vrišteć se proderem.

….

Volim te, volim te …dal ti voljena čuješ me,pokušaj da  javiš se

Pošalji barem neke znakove, koristi vezu i senjske vjetrove

Oni čak i do moga kontineta dopiru i ako treba sve javljaju

Jer znam da mi slatku grozničavu jezu skoro uvijek predaju.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.07.2020 u 04:03

Eh kad bi znali njenu istinu .

Kažu… da vide je često

Da plažom šeta i užasno plače

I Kažu samo da saginje glavu

Ljubavna bajka je nestala.

Eh kad bi znali barem istinu.

Eh kad bi znali pravu istinu.

Eh kad bi znali njenu istinu.

Ona je… baš ne i odavno

Ljubav života napokon pronašla

Ali je njenom naivnom greškom

Slomljene duše sama i ostala

Eh kad bi znali barem istinu.

Eh kad bi znali pravu istinu.

Eh kad bi znali njenu istinu.

Koliko je samo suza iz duše prolila

Koliko je noći zbog njega  užasno ridala

A samo je ljubav do bola željela

Jer samo je njega uvijek  iskreno voljela

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.07.2020

Eh kad znali barem istinu .

Bm                           F#

Kažu… da vide je često

D7                                           Em

Da plažom šeta i užasno plače

G                          D

I Kažu samo da saginje glavu

                     Em           F#

Ljubavna bajka je nestala

G                             F#           Bm F#

Eh kad bi znali barem istinu.

G                        A           D

Eh kad bi znali pravu istinu.

G                             F#           Bm F#

Eh kad bi znali njenu istinu.

Bm                           F#

Ona je… baš ne i odavno

D7                                           Em

Ljubav života napokon pronašla

G                                          D

Ali je njenom naivnom greškom

                     Em                     F#

Slomljene duše sama i ostala

G                             F#           Bm F#

Eh kad bi znali barem istinu.

G                        A           D

Eh kad bi znali pravu istinu.

G                             F#           Bm F#

Eh kad bi znali njenu istinu.

G                          A                      D   F#

Koliko je samo suza iz duše prolila

G                                   A                        D  F#

Koliko je noći zbog njega  užasno ridala

    Em                        Bm

A samo je ljubav do bola željela

                     F#                                       Bm

Jer samo je njega uvijek  iskreno voljela

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.07.2020

Pristani, samo pristani,nemoj sekunde više oklijevati

Što te češće i više posesivno gladno ljubim

nekako presretan sam  i kao da pamet gubim.

Biti u tvome društvu sve više i posesivnije uživam.

Oprosti ako ti previše vremena ljubavi oduzimam.

Jednostavno moram te gladno na oku imati

 moram te dodirivati onaj tvoj čarobni miris osjećati.

 Hvala ti što si čaroliju nemira u meni probudila.

Što si dječaka u moj život ponovo divljački vratila.

Nešto bih te pitao ali za sad hrabrosti nisam skupio.

Prosto neobjašnjivo te luđački posesivno obožavam

najljepši dio života sa tobom jube moja proživljavam.
 U tvom osmijehu usnama već godinama tako uživam.


Ali nemoj se jednoga dana jednoj čaroliji iznenaditi

možda će tvoj princ na konju napokon hrabrosti skupiti.
 Možda onako klekne u oči te onako sretnički pogleda

i tvoj odgovor DA nestrpljivo izluđujuć jedva sačaka.


Bit ćeš daleko najsretnija najljepša samo moja mladenka

kojoj srce ljubavi svoga života iz dubine duše poklanja.
Da te volim ne želim svakodnevno izgovarati i ljubav podcijenjivati.
Samo me promatraj kako u tvom društvu  sretnički uživam.

U mom oku kao u ogledalu samo sebe ćeš vidjeti

jedog sretnog čovjeka što ludi za tobom ćeš gledati.


Volim te…nadam se da ćeš onako presretna suziti

I svakog trenutka to neizmjernu ljubav  doživljavati.

Samo molim te pristani da do kraja života pratiš me

Da u pola dana il noći samo u tvoju ljubav uzdam se

Da mi osmijeh sa lica samo zbog tebe nikada više ne silazi

I da me ova gladna jeza prema tebi nikada ne prolazi.

Pristani, samo pristani,nemoj sekunde više oklijevati

Na još veću muku me sa nestrpljenjem ostavljati

Pripremi se,odgovor moraš u pola dana il noći imati

Ali nemoj se ništa posebno spremati, trebaš me samo voliti.

Pristani jer ne mogu više izdržati mogu poludjeti

Previše vremena smo zajedno a još toliko ljubavi imamo

Ti si u meni probudila ono što niti mašta nije stvorila

Koji sretnik sam da si baš mene za ljubav izabrala.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.07.2020

Baš smo ludu sreću imali.

Kada bi me pitali

da li ljubav postoji

Ja bih prizno

da sam ludo volio.

Kada sam te susreo

tad sam ljubav otkrio

Baš smo ludu sreću imali

Zajedno smo odavno

tajnu  vješto skrivamo

Skrivamo se noću i po mraku.

Ovo je čarolija

 što nas sretne zapala

Baš smo ludu sreću imali.

Ti i ja smo jube  uspjeli

strasnu ljubav mi smo stvorili

Neka ovo potraje naša ljubav tajne je

Naše vrijeme tiho pristiže

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 04.07.2020

Baš smo ludu sreću imali.

Bm                F#                                    Bm

Kada bi me pitali da li ljubav postoji

G                             A                   D    F#

Ja bih prizno da sam ludo volio

Em                               Bm

Kada sam te susreo tad sam ljubav otkrio

F#                                 Bm

Baš smo ludu sreću imali

Bm                   F#                                       Bm

Zajedno smo odavno tajnu  vješto skrivamo

G                    A                     D         F#

Skrivamo se noću i po mraku

Em                               Bm

Ovo je čarolija što nas sretne zapala

F#                                 Bm

Baš smo ludu sreću imali.

G                 A         D F#

Ti i ja smo jube  uspjeli

G                             A                   D       F#

strasnu ljubav mi smo stvorili

Em                             Bm

Neka ovo potraje naša ljubav tajne je

F#                                           Bm

Naše vrijeme tiho pristiže

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 04.07.2020

Biti najsretniji a najtužniji kako razorno

Toliko toga ostalo ne dorečenog,

Toliko toga ostalo ne dorečenog,

toliko toga ostalo u srcu skrivenog,

I toliko toga ostalo u duši salivenog

baš čeka godinama da ti se isporuči

da ti srce ne izrečenom ljubavlju natočim.

Nadam se shvatit ćeš nakon puno godina

da si u stvari ali baš samo mene iskreno

potpuno posesivno beskrajno voljela.
Da si nepobitno kajuć se pogriješila

što si me se olako onog dana odrekla.

….
Nadam se i volio bih jednog dana

da saznam istinu i da nisi kao ja

godinama beskrajno ali skriveno

u sebi se kajala, patila užasno ridala

Toliko voljeh te ali rijetko zamrzih te

Da ti tu užasnu bol na trenutak poželim

Ali se uplašim da to nebi izdržala

Možda bi sa Krčkog mosta skočila.

….

Što si ono što smo napokon pronašli

Tek tako preko noći bez i jedne riječi

Onako hladno bezobzirno odbacila

Nadam se da nisi kao ja tu bol doživjela.

Biti najsretniji a najtužniji kako razorno

Jer sam te ne možeš razumjeti toliko volio

Volio da to ne nalaziš u ljubavnim knjigama

U nepreglednim dalekim galaksijama.

….

Duboko u ovim ražalošćenim grudima

Još uvijek mržnja i ljubav eto ipak druže se

Ne mogu da zaboravim i odolim da volim te

A po nekad te užasno ne prepoznatljivo zamrzim

Sva moj patnja prelijevala se kroz silne stihove.
Od silne gorke teške mržnje ali i ljubavi

koliko posesivno voljeh te, naiđe i trenutak

kada ne mogu od gadosti da gledam te.

Ali ne prođe sekunda kad me mržnja preuzme

Kleknem kajuć se zbog same pomisao da mrzim te.

Jer ljubav prema tebi svaki put vjerujbi prevladala

Dal si ti ikada taj čudan osjećaj imala u grudima.


Vjerojatno ti nikada nećeš moći istinu saznati

koliko netko te može ali baš ludo i iskreno

beskrajno luđački nakon svega tako voljeti.

Jer vrhunac sreću ljubavi u srcu nisi osjetila.

Jer da si to savršenstvo sreće u ljubavi pronašla

Ne vjerujem da bi takvu užasnu glupost napravila

Da si tek tako bez razmišljala pustila niz rijeku

 hladno zauvijek iz srca da ti ta ljubav nestane.

Nekoga iskreno luđački posesivno voljeti
Osjećaj ne opisiv dubok pa  iskren i sadržajan.

Kad ti je savjest izvorski nepregledna i čista

Pa nekoga u lice bez riječi možeš gledati,

za svu izrečenu ljubav nemaš razloga se kajati.

Čak što više gordo ćeš glavu zauvijek dizati

Jer te neće bez razloga moći optuživati

Da si lagala da nisi iskreno nikada voljela

E taj osjećaj se vjeruj nikada nemože kupiti


To nikada nećeš umjeti niti uspjesti razumjeti

barem meni podignute glave u lice gledati.

Nećeš imati dovoljno godina koliko ćeš se kajati

i moliti da ti ako je moguće bar sekundu oprostim.

….

Ali kakav sam slab na tebe olako ću da ti oprostim

Jer daleko manje znam da mrzim ljubav mi je u grudima

nakon onog tvog prvog poljupca koji jedva sačekujem

znam da se opet ona strast i požuda bude u trenu vratila

jer je u srcu mi ljubav silna je i živa i tako ne zaustavljiva.

 Opet živim u ne doličnim lažnim maštama i zabludama

Biti najsretniji a najtužniji kako razorno  struji mi u grudima

Bila si rijetka  ali baš rijetka žena u mojim ranjenim grudima

Koja je svu moguću i ne moguću ljubav od mene dobijala.

Mada trenutcima rijetkim baš mrzim te sve bih uništio

Sva tvoja pisma onako nuklearnom bombom u trenu spržio

Ali bih dokaze naš ljubavi ako se tako može nazvati spalio.

Juš uvijek čuvam ih kao lažni dokaz tvoje licemjerne  ljubavi.

Čisto da te jednoga dana na to podsjetim ako se prilika ukaže

Ali ti ne možeš da razumiješ da vjeruješ koliko volim ta

Kakvo srce u meni otkucava koliko iskrena ljubav me održava

Jer nikada taj dar il kaznu od boga nisi u grudima imala.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,,04.07.2020

Biti najsretniji a najtužniji  bože kako razorno

Budi muško nazovi je priznaj da užasno slatka je.

Bože mili kada bi barem jedan trenutak mogao…

 u stvari kada bih mrvicu muške hrabrosti imao…

taj repić da nešto upitam… kroz aleju kestenova da prošetam…

ali srce u peti zapelo pamet izgubilo,pa se predomišlja.

 Nije ona tvoja liga ona malo višem društvu  gore pripada

Ali nedam se nešto se uzjogunim pa ono baš čvrsto odlučim

Ma daj ja mogu daleko više nego mnogi da joj ponudim

Mogu kulu od karata ili pijeska da joj izgradim

Mogu da joj srce zapalim da joj pišem stihove…

Lako je na daljinu pričati, I hrabrost pokazivati

Hajde budi frajer pa joj u lice priznaj što osjećaš.

Kakvu lažnu hrabrost ti sebi frajeru eto dozvoljavaš

Budi muško nazovi je priznaj da užasno slatka je.

Glavu sagnem I pokunjim kao hijena od lavice sa što prije uklonim

Da me u jednom zalogaju ne proguta I ponosna u daljinu odluta.

Neka neka bolju šansu sačekivat ću, bolju priču pripremit ću

Doće maca na vratanca, a godine zuje popute visoke struje.

Svi joj se nabacuju komplimente  udjeljuju a ja ukočen

Nekako kad je ugladam niti sam neznam zašto ušutim

Jednostavno što željeh reći ili napisati brzo zaboravim

I onda na tišini sve ostane  a vžne riječi se ne izgovore.

Bit će bolje drugi put kad je susretnem eto uzdam se

Ima da treniram, prilazak u ogledalu da uvježbavam

Bez teksta ima da ostane, ima stalno da bulji u mene

A meni srce ima da eksplodira koliko vatre ima na usnama.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 03.07.2020

Kad bih na samo jedno kratko pitanje pravo imao

Niti sam ne znam koliko stihova sam ti poklonio

Znam da sam godinama za tobom užasno patio

Što je duša proživljavala teško da bi druga izdržala.

Toliu bol nisam vjerovao da ću ikada upoznati.

Da ću toliko neprospavanih uplakanih noći hodati

Da ću toliko kose u huji sam sebi često čupati

I stalno neko dobro opravdanje da ću susresti.

Al ne ide sve nekako u ne završeni krug završi se.

Problem je što sam ti noću ruke usne sanjao

Što sam te i ako si sa njim gladno noću imao

Što sam u prokletoj zabludi i mašti duboko zaglavio

Nikako nisam mogao prihvatit da bih te njemu pustio.

Bože koliko sam noći zbog tebe i tvoga ridanja strepio

Baš toliko sam se brinuo da glupost ne napraviš

Da sebi nešto na žao slučajno ne učiniš i odletiš.

Pa bih te nazivao satima sa tobom razgovarao.

Rado bih ti kose saplitao dok bih ti na uho tepao

Da volim te da samo moja si da za tobom ću ludjeti

A ti bi u trenu hrlila nebi li mi usne dotakla

A usne ti meke čarobne i uvijek prokleto vatrene.

Stalno si svaki pokret mi onim okama pratila

Kao da si se nečega plašila kao da si osjećala

Svaku moju brigu il bol na licu si vješto razumjela

A ja sam te prokleto posesivno gladno volio.

I gdje sam sada bez tebe u ovoj pustari zaglavio

Onu vječnu ljubav koju sam smatrao sam izgubio

Sve bih to ja lakše nekako izdržao  i ako sam se patio

Problem je što te nikada prestati nisam volio.

Kad bih na samo jedno kratko pitanje pravo imao

Možeš li da zamisliš  što bih tražio što bih te pitao

Nekoliko pitanja u meni ovih zadnjih godina se prevrće

Žele da pitaju te…dal barem još malo drag sam ti i dal voliš me

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,03.07.2020

Nekako mene bez tebe sa drugom čudno promatraju

Ne ne sanjam te više i ne ostajem budan noću

Zbog teme u duši mi više ne padaju kiše

I nemoj misliti da sam zbog tebe rasplakan

Čak što više sretan sam i na tuđim usnama.

Jeste bilo te je ono baš teško i bolno zaboraviti

bilo te je teško i preteško godinama ne voljeti

sada mi druga strasne poruke prosljeđuje

i našem susretu skoro ko i ti posesivno raduje.

U snu te u cvijeću ne viđam i ne susrećem

Na tebe više u stihovima redovno ne nalijećem

Iz gitare si odavno izgleda ispala i nestala

Sada je druga tvoje mjesto ponosno uzela.

Jedino fale mi tvoji poljupci ne mogu se porediti

Jedino fali mi osmijeh tvoj koji me uvijek obara

jedino fali mi kad te gledam srce mi  oduševljeno

jedino fali mi, toliko toga tvoga u meni skrašeno.

Ne vozam se više onim božićnim ukrašenim kočijama

Više naše svatove ne planiram mada u sebi  prikrivam

Onako se u tišini po nekad u prazninu daleku zagledam

I kao da si tu iza mene onako me posesivno promatraš.

A ti si me naučila da nikada ne budem više sam

Dok svi ljudi okolo zaljubljeni ulicama šetaju

Nekako mene bez tebe sa drugom čudno promatraju

Nisu naučili da nisi svaki trenutak uz mene.

Žao mi što više nećemo plažom zajedno zagrljeni šetati

Ja mogu da glumim da grlim i ljubim ovu ženu  drugu

I da čak odemo do naše skrivene jedinstvene uvale

Problem je što uvijek ti tamo gladno čekaš me.

Eh kad bi mi iz glave barem na kraće vrijeme nestala

Novu priliku da zavolim bi mi širom napokon pružila

A ti tvrdoglavo zapela za srce mi se posesivno stisnula

Trenutka ne popuštaš nekoj drugoj da dođe ne dozvoljavaš.

I što sam više poslje tebe ženao imao sve više sam lutao

Ona si koju sam iskreno beskrajno posesivno volio

Ona sa kojom sam beskrajne snove sanjao planove planirao

I ona od koje sam najtežu najgorću bol preduboko upoznao.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,03.07.2020

Blagosov nama tek onda bi dali

Ja bih te rado odveo sebi

Ali mi tvoji   baš uporno brane.

Planove smišljam da te ukradem

A ti izađi krišom ko nekad

Neka se bune kad budeš moja

Valjda će shvatit da ljubav sam tvoja

A Kada te vide  da voliš me gladno

Oprost će tražit uporno stalno.

Jer ljubav si moja  jer sreća si moja

Za mene ti si sav mogući svijet

Jer kada bi znali što ljubav je prava

Blagosov nama tek onda bi dali

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,02.07.2020

Blagosov nama tek onda bi dali

C                     Am

Ja bih te rado odveo sebi

Dm                      G

Ali mi tvoji   baš uporno brane.

C                        Am

Planove smišljam da te ukradem

         Dm                    G

A ti izađi krišom ko nekad

C                         Am

Neka se bune kad budeš moja

 Dm                              G

Valjda će shvatit da ljubav sam tvoja

C                        Am

A Kada te vide  da voliš me gladno

Dm             G

Oprost će tražit uporno stalno.

                                C                             Am

Jer ljubav si moja  jer sreća si moja

                  Dm                       G

Za mene ti si sav mogući svijet

                      C                                Am

Jer kada bi znali što ljubav je prava

Dm                            G

Blagosov nama tek onda bi dali

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,02.07.2020

U srcu si ostala i stalno me pratiš ulicom stihova

Ti mi dođeš kao san

koji me uporno prati

I uvijek na isto mjesto

sa osmijehom tebi vrati.

Sa tobom uvijek mi sviće

osmijeh na licu drag

Razlog si ove sreće

i pratim ti usana trag.

Na usnama dal postojim  

na usnama dal gladno me osjetiš

U srcu   si   ti ostala

 i stalno me pratiš

ulicom stihova.

A godine prebrzo lete

fali mi ljubav tvoja

Dal šetaš još pored mora

tamo gdje bila si moja.

Nazovi po nekad se javi

da čujem ti barem glas

Da li ti mrvicu falim 

postoji li negdje moj trag.

Na usnama dal postojim  

na usnama dal gladno me osjetiš

U srcu   si   ti ostala

 i stalno me pratiš

ulicom stihova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,02.07.2020

U srcu si ti ostala i stalno me pratiš ulicom stihova

D                             A     G                       D

Ti mi dođeš kao san koji me uporno prati

 Bm                     A          G                                     D

I uvijek na isto mjesto sa osmijehom tebi vrati

D                                    A     G                                D

Sa tobom uvijek mi sviće osmijeh na licu drag

Bm                      A          G                       D

Razlog si ove sreće i pratim ti usana trag.

                A                  G              D                                        A

Na usnama dal postojim  na usnama dal gladno me osjetiš

G          D                             A                G                  D

U srcu   si   ti ostala i stalno me pratiš ulicom stihova.

D                                 A     G                   D

A godine prebrzo lete fali mi ljubav tvoja

 Bm                               A          G                           D

Dal šetaš još pored mora tamo gdje bila si moja

D                                    A     G                                D

Nazovi po nekad se javi da čujem ti barem glas

Bm                      A          G                                     D

Da li ti mrvicu falim  postoji li negdje moj trag.

                A                  G              D                                        A

Na usnama dal postojim  na usnama dal gladno me osjetiš

G          D                             A                G                  D

U srcu   si   ti ostala i stalno me pratiš ulicom stihova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,02.07.2020

JUTRO SLATKORJEČIVO

 

I dok je jutro slatkorječivo dušu zatrpavalo,

ona se na jastuku razbaškarila, priziva.

Sve bi u krilo da mi uskoči, strašću ponudi

svoje usne nemirno vodopadima razbukti

da bi pokazala što je noćas sanjala,

koliko joj znače iz duše joj posvećeni stihovi.

 …

Kako ne može da odoli da ne nazove me,

za srce i dušu slatkim mislima uštine,

da moje na stotine puta ime ne spomene,

kada cvijeće zaljeva, životu  zahvaljuje

svakoj biljci svoje slatke snove prepričava

da mi što prije ako je ikako moguće

svu njenu ljubav prenesu i poruče .

 …

Da je život zajedno jedina ne dosanjana karika

što je njenom srcu što hitnije gladno potrebna.

Obožava svaku moju misao,svaki stih il poruku

iz duše I srca onaj nemir je tako  procjeđen. 

Rado bi ona kroz osmijeh prozborila

I kad nemam ništa sa tobom baš imam  sve

A kad imam sve tako je prazno i bijedno bez tebe

 …

Osjećam dok  pišem  ona krmeljava dušom sletjela.

A pjesma na radiju odjekuje… Ain’t No Sunshine

Samnom bi zaplesala, tijelom sve dokazala

sa zadovoljstvom prihvatam,i usnama dopuštam,

Uz tijelo čarobno je stisnuo, mislima zaplovio.

Dame biraju… Pozovi me !!!

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.07.2020, 05:22 minuta

Ti si ta što je željela

Rado se sjetim Senja

Na našoj skrivenoj plaži

Tami smo ono baš često

Za ljubav koristili mjesto

A ti bi ljubila mene

Od sreće bi tepala

I pitala kada ću doći

Još bi me ljubila.

Ti si ta što je tražila

još više ljubavi

Gladno da dobija.

Blizu sam Rijeke i mislim o tebi

I rado bi opet da svratim

Al ne znam dal ću te sreti

Bez tebe baš užasno patim

A kad bi se javila barem jednom

Predložila staro nam mjesto

Istog trena bih vrisnuo

Jer gladan sam te prečesto

Ti si ta što je tražila

još više ljubavi

Gladno da dobija.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.07.2020

 Ti si ta što je željela

D

Rado se sjetim Senja

Em

Na našoj skrivenoj plaži

Bm

Tami smo ono baš često

A

Za ljubav koristili mjesto

D

A ti bi ljubila mene

Em

Od sreće bi tepala

Bm

I pitala kada ću doći

A

Još bi me ljubila.

         D                      Bm

Ti si ta što je tražila

                G

još više ljubavi

                A

Gladno da dobija.

D

Sada putujem svijetom

Em

I rado bi tamo da svratim

Bm

Al ne znam dal ću te sreti

A

Bez tebe još uvijek patim

D

A kad bi se javila barem

Em

Predložila staro nam mjesto

Bm

Istog trena bih vrisnuo

A

Jer gladan sam te prečesto

         D                      Bm

Ti si ta što je tražila

                G

još više ljubavi

                A

Gladno da dobija.

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Priznati tebi je teško

da si me lagala

I sve one godine

u stvari si glumila.

I sada se praviš luda

 mene se ne sjećaš

Sreća sačuvo sam pisma

sa tvojim lažima.

..

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Jadan je onaj tko ti srce daje.

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Proklet će majku koja ti ikada rodi.

Priznati tebi je teško

da si me lagala

I sve one godine

u stvari si glumila.

I sada se praviš luda

mene se ne sjećaš

Sreća sačuvo sam pisma

sa tvojim lažima.

-…

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Jadan je onaj tko ti srce daje.

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Proklet će majku koja ti ikada rodi.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.07.2020

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Bm                     F#      D                   A

Priznati tebi je teško da si me lagala

Em             Bm        G                           F#

I sve one godine u stvari si glumila.

Bm                     F#      D                   A

I sada se praviš luda mene se ne sjećaš

Em                            Bm        G                            F#

Sreća sačuvo sam pisma sa tvojim lažima.

G                      A                   D F#

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Em                                            Bm

Jadan je onaj tko ti srce daje.

G                      A                   D F#

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Em                             F#                Bm

Proklet će majku koja ti ikada rodi.

Bm                     F#      D                   A

Priznati tebi je teško da si me lagala

Em             Bm        G                           F#

I sve one godine u stvari si glumila.

Bm                     F#      D                   A

I sada se praviš luda mene se ne sjećaš

Em                            Bm        G                            F#

Sreća sačuvo sam pisma sa tvojim lažima.

G                      A                   D F#

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Em                                            Bm

Jadan je onaj tko ti srce daje.

G                      A                   D F#

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Em                             F#                Bm

Proklet će majku koja ti ikada rodi.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.07.2020

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Bm                     F#      D                   A

Priznati tebi je teško da si me lagala

Em             Bm        G                           F#

I sve one godine u stvari si glumila.

Bm                     F#      D                   A

I sada se praviš luda mene se ne sjećaš

Em                            Bm        G                            F#

Sreća sačuvo sam pisma sa tvojim lažima.

G                      A                   D F#

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Em                                            Bm

Jadan je onaj tko ti srce daje.

G                      A                   D F#

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Em                             F#                Bm

Proklet će majku koja ti ikada rodi.

Bm                     F#      D                   A

Priznati tebi je teško da si me lagala

Em             Bm        G                           F#

I sve one godine u stvari si glumila.

Bm                     F#      D                   A

I sada se praviš luda mene se ne sjećaš

Em                            Bm        G                            F#

Sreća sačuvo sam pisma sa tvojim lažima.

G                      A                   D F#

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Em                                            Bm

Jadan je onaj tko ti srce daje.

G                      A                   D F#

Jadan je onaj koji tebe zavoli

Em                             F#                Bm

Proklet će majku koja ti ikada rodi.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.07.2020

Pa ridam i plačem u sebi jedva kontroliram bol

Kočija stara me vuče

alejom kestena starih

Pijan ridaam u duši

dok čitam pismo baš patim.

 …

piše mi da joj je teško

 jer mora nešto da prizna

Njeni podlost nam spremaju

za drugog je udaju. …

Pa ridam i plačem u sebi

i jedva kontroliram bol

Kočijaš vozi što dalje

jadan je život moj …

Deset je godina prošlo

i čujem da puna je tuge

Djecu ne želi da rađa

prebolila mene nije. …

Često je pitala za me,

da li još uvijek ja patim

Ona bi kad bih oprostio

željela da mi se vrati

Pa ridam i plačem u sebi

i jedva kontroliram bol

 Kočijaš vozi što dalje

jadan je život moj …

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 08.06.2020

Pa ridam i plačem u sebi jedva kontroliram bol

Bm F# D A

 Kočija stara me vuče alejom kestena starih

Em Bm G F#

Pijan ridaam u duši dok čitam pismo baš patim

 Bm F# D A

Piše mi da joj je teško jer mora nešto da prizna

Em Bm G F#

Njeni podlost nam spremaju za drugog je udaju.

D A Em Bm

Pa ridam i plačem u sebi i jedva kontroliram bol

Bm F# Bm

Kočijaš vozi što dalje jadan je život moj .

Bm F# D A

Deset je godina prošlo i čujem da puna je tuge

Em Bm G F#

Djecu ne želi da rađa prebolila mene nije

Bm F# D A

Često je pitala za me, da li još uvijek ja patim

Em Bm G F#

Ona bi kad bih oprostio željela da mi se vrati

D A Em Bm

Pa ridam i plačem u sebi i jedva kontroliram bol

Bm F# Bm

Kočijaš vozi što dalje jadan je život moj

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 08.06.2020

Ah kad bi mogo barem da je više ne volim

Eh kad bi mogo iz ranjene duše

užasnu tugu barem da izbacim

Ona me prati već godine duge

srce će teško tako da oboli

A kad bih mogo

da je barem zamrzim.

ah kad bi mogo

da je barem više ne volim.

..

A Duša mi pati  od kad je otišla

Obilje tuge u grudi mi sasula

Tuga  me guši već godine duge

Ne mogu da volim zbog nje sve druge

A kad bih mogo

da je barem zamrzim.

ah kad bi mogo

da je barem više ne volim.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,28.06.2020

Ah kad bi mogo barem da je više ne volim

                 Cm                         Fm            

Eh kad bi mogo iz ranjene duše

G                        Cm

užasnu tugu barem da izbacim

                Cm                      Fm                            

Ona me prati već godine duge

                   G                    Cm G

srce će teško tako da oboli

                 Ab    Bb                                   Eb A

A kad bih mogooo da je barem zamrzim.

                  Fm                          G                  Cm

ah kad bi mogo da je barem više ne volim.

                 Cm                         Fm            

A Duša mi pati  od kad je otišla

            G                            Cm

Obilje tuge u grudi mi sasula

                Cm                      Fm                            

Tuga  me guši već godine duge

                      G                               Cm G

Ne mogu da volim zbog nje sve druge

                 Ab    Bb                                   Eb A

A kad bih mogooo da je barem zamrzim.

                  Fm                          G                  Cm

ah kad bi mogo da je barem više ne volim.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,28.06.2020

Sreće u ljubavi nije izgleda imala

Ona je model traženi

 i ogromne novce joj plaćaju

Ali u posljednje vrijeme

 baš rijetko tamo je viđaju.

Puno je afera imala

sa svima je spavala

Toliko je puta na naslovnoj

slika joj procurila.

A nikad je nisu vidjeli tako u suzama

Nešto joj slomilo srce i pati u grudima

Sreće u ljubavi nije izgleda  imala.

U sebe kažu se povukla

 I baš je ne viđaju

A o njoj su priče kružile  

modeli se debelo  plaćaju.

A onda je jednoga dana

baš slomljena ustala

ko starica neka preko noći

odjednom je propala.

A nikad je nisu vidjeli tako u suzama

Nešto joj slomilo srce i pati u grudima

Sreće u ljubavi nije izgleda  imala.

Baš s nikim ne želi da priča

knjigu će pisati

Otkrit će sve javne ličnosti

što su je plaćali..

Panika digla se sada

plaše se nevjerni muževi

Ona je ipak odlučila

sve ih provaliti..

..

A nikad je nisu vidjeli tako u suzama

Nešto joj slomilo srce i pati u grudima

Sreće u ljubavi nije izgleda  imala.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 28.06.2020

Sreće u ljubavi nije izgleda  imala

C                                             G

Ona je model traženi I ogromne novce joj plaćaju

F                              C             G                             C

Ali u posljednje vrijeme baš rijetko je viđaju

C                                             G

Puno je afera imala sa svima je spavala

F                              C                 G                        C

Toliko je puta na naslovnoj slika joj procurila

F                              G       C                Am

A nikad je nisu vidjeli tako u suzama

F                              G       C                Am

Nešto joj slomilo srce i pati u grudima

F                              G                       C  G

Sreće u ljubavi nije izgleda  imala.

C                                             G

U sebe kažu se povukla I baš je ne viđaju

F                              C             G                             C

A o njoj su priče kružile  modeli se debelo  plaćaju

C                                             G

A onda je jednoga dana baš slomljena ustala

F                              C                   G                       C

ko starica neka preko noći odjednom je propala

F                              G       C                Am

A nikad je nisu vidjeli tako u suzama

F                              G       C                Am

Nešto joj slomilo srce i pati u grudima

F                              G                       C  G

Sreće u ljubavi nije izgleda  imala.

C                                                        G

Baš s nikim ne želi da priča jer knjigu će pisati

F                                  C             G                         C

Otkrit će sve javne ličnosti što su je plaćali

C                                     G

Panika digla se sada plaše se nevjerni muževi

F                              C             G             C

Ona je ipak odlučila sve ih provaliti

F                              G       C                Am

A nikad je nisu vidjeli tako u suzama

F                              G       C                Am

Nešto joj slomilo srce i pati u grudima

F                              G                       C  G

Sreće u ljubavi nije izgleda  imala.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 28.06.2020

Eh kad bih opet ona bila moja

Sve mi se čini da me stalno zove

Sve češće čujem njezin čarobni glas

A njene usne ja poželim strasno

Da li to ludim stvarno baš.

Često je tražim pored mora samu

Sve boga molim da je sretnem bar

Eh kad bih opet ona bila moja

Da li to ludim noćas ljudi baš.

A takve usne nikad nisam ljubio

u njima vreli vulkan stanuje

Eh kad bih opet ona bila moja

Da li to ludim noćas ljudi baš.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno.28.06.2020

Eh kad bih opet ona bila moja

Cm           G                                 Cm   G

Sve mi se čini da me stalno zove

G#              Bb                                    Eb G

Sve češće čujem njezin čarobni glas

Fm                                           Cm

A njene usne ja poželim strasno

G                                             Cm

Da li to ludim stvarno baš.

Cm                        G                     Cm   G

Često je tražim pored mora samu

G#                         Bb                       Eb G

Sve boga molim da je sretnem bar

Fm                                           Cm

Eh kad bih opet ona bila moja

G                                             Cm

Da li to ludim noćas ljudi baš.

Cm                     G                    Cm   G

A takve usne nikad nisam ljubio

G#                    Bb Eb G

u njima vreli vulkan stanuje

Fm                                          Cm

Eh kad bih opet ona bila moja

G                                             Cm

Da li to ludim noćas ljudi baš.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno.28.06.2020

Sretnici… barem na kratko smo postojali

Čekam te usamljen na plaži sa ružom u usnama

A vidim te na nekoj obali u dugoj crvenoj haljini.

Onako stisnuta o meni razmišljaš  i tako me osjećaš.

Ruke visoko podižeš i gladno me prozivaš vrišteć dozivaš.

Suton se onako spuštao nebo obiljem vreline zašarao.

Jašeš, valovi te zapljuskuju kao na mene podsjećaju.

Kako bi bilo predivno da sam tim trenutcima uz tebe

Gladno kao i ja nezasitno posesivno uzalud tražiš me.

Nebo se bojama sutona prelistava i bez daha ostavlja

A duboko u grudima sjeta svoje rovove podlo iskopava

Ja bih da si uz mene, da kao onda požudno strasno ljubiš me

Nema trenutka kada ne spominjem te, fališ… fališ mi ljubavi .

Vidim te… kao i ja usamljena na klupi more promatraš

Uzalud se nadaš pa uporno dozivaš… prste dodirujemo

Kao da smo jedno uz drugo i tako blisko se osjećamo

Grlim te svim mogućim valovima koji na svijetu postoje.

Moram ti priznati vrišteć kao sretnik da ženo volim te.

I galebovi me razumiju počasni let kroz igru oblijeću

Sunce sve više nestaje mrak se na svoj način upetljava

A ja bih najradije visio na tvojim gladnim usnama.

Samo trenutak bio bi barem za sada više nego  dovoljan

Od prvog poljupca tvojom strašću sam očaran.

Kriva si a baš moraš priznati i ti si me zavoljela

Jer nikada nikoga kao mene nisi tako posesivno ljubila.

Tvojih riječi se prisjećam i često suze dolete da me podsjete

Da u ono nestvarno vrijeme ja stvarno gladno imah te.

Teška koraka plažu uzburkanog mora tiho napuštam

Sagnute glave onako sa suzama u očima razmišljam

Koji smo mi sretnici barem na kratko smo postojali

Nije nam žao za sve ono što smo tim trenutcima imali

I siguran sam da bi opet da dobijemo šansu isto napravili

Barem za sjećanje opet toliko divnih uspomena bi prikupili.

Toni Ljubiša Božić Bugojno, 28.06.2020

sretnici barem na kratko smo postojali

ti i ja ne zaboravljena daleka moja ljubavi

bože kako voljeh te…

Vjetar sa Velebita bih zamjenio

Da li vi poznajete nekoga kog je majka  08.08. rodila

Kakvu dušu je ta osoba imala, dal vas je oopčinila.

Barem ovu koju ja poznajem tako joj se radujem

Ali predaleko je barem za sada do nje ne dopirem.

Ali se svakom njenom baš iznenadnom kontaktu

ili slučajnom škrtom javljanju bezgranično radujem.

Ona ima galaksiju zvijezda u očima, tako obuzima

Preosto barem meni je gladno požudno ne odoljiva.

U njenoj čupavoj grivi onim vrckavim čupercima

Toliko vjetrova sa velebita se trenutcima prelama.

Kad bih te vjetrove barem trenutak zamjenio

Čisto bih joj lice milovao one usne presušivao.

Vjetar sa Velebita bih barem na kratko zamjenio

Samo do njene blizine da bih trenutak dospio

Čisto sumnjam da bih se ikada od nje odmicao

Prosto je ne odoljiva i svaki mogući trenutak mi oduzima

Da me jezikom obliže kao da opet strasno ljubi me.

Bože što tako daleko i baš njegova je, baš izluđuje me.

Kad bih mogao barem da je krišom promatram

dok  svoga psa mezimca obalom prošeta,koja požuda.

Jednostavno od kako upoznah je, ne ispuštam je

O njoj većinom vremena posesivno razmišljam

Znam da tom maštom ništa baš i ne dobijam

Ali barem ovu dušu nekako bez nje eto održavam.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,28.06.2020

I shvatit ćeš kad usne mi osjetiš da ne možeš da me zaboraviš

Dok moja bila si vjerojatno primjetila si

Da mi se osmijeh kao princu sretniku raširio

Jer sam tebe tim trenutcima uz sebe imao

A bože neizmjerno posesivno sam te volio.

Da mi se na glavu popneš sve bih ti dozvolio

Sa tobom sve sa lakoćom baš sam mogao

nikavih problema nisam sa teškoćama imao.

Sa osmijehom uz tebe bih se rado budio.

Uvijek bijah gladan tvojih usana da bi ih ljubio.

Obožavao sam da te satima eto promatram

Što moja si da neobjašnjivo zadovoljno zagledam.

A vjerojatno si primjetila da si me podmladila.

Nikada prije tebe nisam toliko pisao stihove.

To bi se desilo možda par puta eto godišnje.

Ali od kada sam tebe upoznao gladan sam postao.

Dnevno ti pišem  skoro po nekad i deset pjesama.

Zavisi dal me i koliko bi me ščepala duše inspiracija.

Pošto daleko si tako sam stanje duše mogao opisati ti.

Riječi su gladno navaljivale kao niagara pristizale.

Rijetko bih sve stigao napisati sve iz duše ono izreći.

Uvijek bi za sljedeću pjesmu riječi inspiracije ostalo

Toliko toga se u meni robusno guralo uvijek trsilo

Da bi svu ljubav prema tebi bar blizu nekako iskazalo.

I evo proteče 10 godina inspiracija nije trunke prestala.

Kad pomislim na tebe kao da razumijem sve oko sebe.

Čitam misli ljudima u prolazu, razumijem govor šumova

Često bi mi burom senjskih vjetrova poruke poslala

Sve bi ih razumio sa radošću primio stihovima odgovorio.

Da stanujem kao ti na moru vjerojatno bih valove razumio

Ali mene je ova Bosna odgojila toliko darova poklonila.

Volim da volim te makar kroz poluškrte i gladne stihove

Koji nadam se sa vremena na vrijeme dopiru do tebe.

U tvom kršu i kada se pomjera kamenje dopirem do tebe

I kada ugledam kadulju,sjetim se tvojih gladnih poljubaca

sjetim se starih  mjesta i naših maskiranih skrivenih uvala

bože dal si ti uopće svijesna kako si me posesivno tražila.

tim trenutcima tvoja ljubav siguran sam bila je iskrena

strastveno požudno bi me u sekundi skinula, ljubila

da bi svo propušteno vrijeme nekako nadoknadila.

I sve to strašno fali mi, dal još želje iste ima u tebi.

Dal ti po nekad ptica sleti do terase sa cvijećem

Ako si primjetila onda si moje poruke primila

Svijesna si da te moja ptica satima promatrala

Nije se sekunde iz tvoje blizine vjerujem odmicala.

I sada uviđaš mada ti ona nije riječi progovorila

Njenu tišinu promatranja si uvjeren sam shvatila.

Zato si mi onoliko pisama sa pitanjima postavljala

I pitala se dal si zbog toga možda nekako poludila.

Vidiš na koje sve načine sam dopirao do tebe

Kako sam bez iti jedne izgovorene riječi ti tepao

Ovu gladnu posesivnu ljubav da bih ti poklonio.

Ovo nije normalno koliko sam te želio i volio.

 A onaj limun što nas povezuje šireć grane govori

Koliko nedostižne ljubavi samo za tebe postoji.

Svaki list koji se na granama nakiti puno govori

Ako jedan limun pomirišeš obilje ljubavi osjetiš.

Priznaj da draga sjećanja doživiš na mene pomisliš

Za sada se baš i ne viđamo ali i bez pisama se imamo.

Na daljinu te jasno osjećam i još uvijek gladno priželjkivam.

Jer si svu ljubav koja u meni postoji samo ti stvorila.

Volim te moja daleka predaleka voljena, sve si zaslužila

Nema veze što si od mene se tamo negdje kao prikrila

To je samo privremeno jer se mi uskoro vidimo i sastanemo

I shvatit ćeš kad usne mi osjetiš da ne možeš da me zaboraviš.

Toni Ljubiša Božić Bugojno, 27.06.2020 u 04:43

Nesretna Gospođa Ministarka

Kada sam je upoznao nekakvu tugu u njoj sam duboko osjećao

I jednoga dana mi se iznenadno baš iskreno otvorila.

Dok je pričala suze su je oblivale, kako jako nesretna je.

Iskreno u meni je sve pucalo srce mi se od sažaljenja skupilo.

Tako mlada tek je živjeti počela a toliko tuge u grudima

Nisam mogao vjerovati da može netko tako divnu ženu ne voljeti.

A onda je otkrila da se za ministra tek tako dojednom udala.

I djecu na svijet je prebrzo rodila i sada eto zaglavila

Za druge Ona se stalno smije i baš uvijek je raspoložena

Ali duboko u grudima rida  duša joj je odavno slomljena.

Nema sreće u ljubavi za pogrešnoga se očigledno udala.

I jedina nada za život djeca su joj kako kaže sada preostala.

Za njih živi njima je svu ljubav majčinsku potpuno usmjerila

Nada se da joj djeca budu sve to pamtila inekada  vratila

Ali čudna vremena su ,djeca leđa okrenu i sve zaborave

Koliko su ne prospavane noći uz njih se brižno probdjele.

A ona. stalno je u pokretu uvijek poslove sebi pronađe

Želi da je sjeta i nemir možda trenutak ne preuzme

Onda joj crne misli nadođu o životu svom razmišlja

Kako je pogriješila što se i zbog čega za njega udala.

Ali kasno kajanje, život sada gura i dalje nosi je

Mora barem djecu da na put izvede i sve to izdrži

Ne mora sa njim spavati, svatko u svojoj sobi stanuje

Kao u kući idiličan mir je, a hladnoća iz zidova izvire.

Kada van kuće izlazi  svom izgledu puno vremena posveti

Podočnjake i ne izmjernu tugu na sve moguće načine prikriva

Po nekad prst debljine šminke nabaciva i nekako uspijeva.

Onaj vještački kez sreće nabaci i što prije posao vani završi.

Al kad bi joj u dušu zavirili toliku togu nikada nebi vidjeli.

Još kad bi im se otvorila, barem 44 dana bi garant ridala

Teško da bi sav taj teret što je pritišće iz sebe uzbacila.

Zato se u sebe uvukla,i rijetko je kao nekada vanka viđaju.

A njega kao velikog ministra djeca baš puno i ne tangiraju

On je funkcijom zauzet, posao ga svakodnevno izjeda

Zbog toga kada kući dođe  na djecu i nju se užasno istresa

Na kraju oni krivi su što ga na poslu ljubavnica ne zadovoljava.

Nitko nebi rekao da je vidi da je tek 33 godina napunila

Jer je toliko bora na lice nabacila i već uvelike osijedila

Farba se pa to vješto prikriva a svjesna je da propada.

Noću onako dijecu brižno zagrli pa  u sebi tiho zacvili.

Samo sa njima sretna je, a davno bi od ministra otišla

Nikada više njegovo deranje i teror nebi trenutka trpila

Ali joj roditelji starinskoga odgoja nedaju i stalno smiruju.

Da je to normalno što joj se dešava i da nema sretnih brakova.

Barem je materijalno sigurna koliko joj treba ima dovoljno

Ali sve to neizmjernu tugu svakim danom joj je dolijevalo.

I nebi bilo čudno da je moždani jednoga dana opali

Il da je na tabletama jednoga dana za smirenje završila.

Gospođa ministarka nije se baš usrećila a o ljubavi je maštala.

Da će je muž voljeti sa njom će sretan brak i djecu imati

Ali kod nje baš nekako sve se naopačke i tužno  izmješalo

U prokletu obitelj je neku ni sama nezna  kako eto dovelo.

Nije sreća u novcima, kada imaš nezadrživi izvor tuge u grudima

Sreća djeca je barem za sada slušaju i tugu majke razumiju

Ali gospođi ministari toliko iskrene strasne ljubavi nedostaje

Treba nekoga dok je još mlada da požudno strasno voli je.

U sobu se zavuče kada ostane sama i na svoj način tuguje

Često klekne i zapita, po bože zašto mi ovo užasa dešava.

Naravno odgovor ne dobija i ridajuć u dubokoj noći završavi.

Možda će jednoga dana tu iskonsku sretnu ljubav da dočeka.

I sve što je nesretna kroz život sa ministrom propatila

Valjda se u novoj ljubavi bude napokon eto  preporodila

Samo tako će onaj divni osmijeh na lice opet da nabaci

Od sreće svaki dan će vrištati i njemu beskrajnu ljubav uzvraćati.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,27.06.2020

Što će na kraju odlučiti do kada će me mučiti

Kao da je sada iz prikrajka promatram

Kako sa mužem se deranjem raspravlja

Priznaje mu da me susrela i zavoljela

I čekam što će se sada na kraju desiti.

..

A ja na brodici u uvali skriven sačekujem

Želim vječno od tog zloće da je istrgnem

Stalno se na nju derao i baš ružno iživljavao.

Kako me boljele dok sam suze joj promatrao.

Valovi brodicu pomjeraju skoro me otkrivaju

Nemir me uhvatio a ssda bih pred njih iskočio

Ali ne njoj sam obećao da se neću miješati

Njih dvoje će na kraju odlučiti što će se dogoditi.

One njene guste obrve se baš namrgodile

Na svaku njegovu riječ sa stotinu odgovara

Da me je i da me uvijek bude zauvijek voljela

Skoro je udario tako jako je zamahnuo.

Bez nje ne želim da se udaljim razmišljam

A što ako odluku promjeni i njemu sve oprosti

Što ako se pomire radi djece da ona ipak ostane

E ta  sama pomisao me do bola užasno razdire.

No sve  i svaka odluka u njenim je rukama

Sama odlučuje na kraju što za nju bolje je

Bitno mi je da zna da ljubav moja iskrena je

Da ću je čekati koliko god potrebno vremena je.

Meni ne smeta što je sa njim živjela djecu imala

Srce moje u potpunosti jednostavno je osvojila

Svu moju ljubav dok sam živ ona je zaslužila

I trenutka ne kajem se što poklonih sve godine.

Što će na kraju odlučiti do kada će me mučiti

Samo mogu da prepostavljam pa se izluđivam

Neka vrijeme učini svoje neka se sve posloži

Ako sudbina na kraju dozvoli zvat će se moja.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,27.06.2020

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je image-1.png

Eh kad bi me sada jarani vidjeli nebi me prepoznali

Pitam se zašto sam te uvijek u nebesa dizao

Zašto sam za tobom i tim vrelim usnama ludio

Sve za tebe bijah spreman život mi preokrenula

I daleko gladno strasnije nego druge si me voljela.

Bijah siguran bar si me tako od početka ubijedila

Da mi se napokon ljubav života stvarno dogodila

Da ljubav iskrena postoji vjeru u nju si mi vratila

Jedino ti si srce i dušu mi duboko potpuno shvaćala.

I nema veze bilo što da nam se u budućnosti dogodi

Ovo srce provedeno vrijeme sa tobom će da pokloni

Nije žao mi što sam te iskreno do bola luđački volio

Nezasitno te u mislima snovima i stihovima imao.

Oči iz tuge si mi preporodila smisao životu poklonila

I svi ožiljci prije tebe tvojom strašću su baš nestali

Eh kad bi me sada jarani vidjeli nebi me prepoznali

Mladić sam opet postao osmijeh sreće na lice nabacio.

Hval ti što si bila strpljiva ona razočaranog životom dizala

Kad god si mi bila potrebna u trenu na usnama si mi osvanula

Ne mogu dovoljeno veliko reći ljubavi ono za sve hvala ti

Ali ovo srce takvu ljubav nikada neće vjeruj da zaboravi..

Sa tobom sam imao nekako poseban mir duša mi spokojna

Srce si ljubavlju nezasitno od prvoga dana punila

Niti blizu nisam ti uspjevao svu tu ljubav uzvraćati

Ali si sreću na mome licu svakodnevno mogla viđati.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.06.2020

Dal se po nekad plašiš kazne što će te sustići

 

Zašto mi pisma sad šalješ

nakon deset godina

Zašto se uporno javljaš

kad si me užasno ranila.

Da li postoji u tebi

barem zrno neke savjesti

Dal se po nekad plašiš

kazne što će te sustići.

Kako misliš da mogu 

sve loše tek tako zaboravit

Kako misliš da mogu

opet sa tobom nastavit

Da li postoji u tebi

barem zrno neke savjesti

Dal se po nekad plašiš

kazne što će te sustići.

Što je on ti sad nevalja,

i sad bi se meni ti vratila

A do jučer si hladno glavu

od mene okretala

Da li postoji u tebi

barem zrno neke savjesti

Dal se po nekad plašiš

kazne što će te sustići.

Toni Ljubiša Božić Bugojno,25.06.2020

Dal se po nekad plašiš kazne što će te sustići.

Bm                                                                   F#

Zašto mi pisma sad šalješ nakon deset godina

                                                                                Bm

Zašto se uporno javljaš kad si me užasno ranila

Em                                                                   Bm

Da li postoji u tebi barem zrno neke savjesti

                                F#                                           Bm

Dal se po nekad plašiš kazne što će te sustići.

Bm                                                                   F#

Kako misliš da mogu  sve loše tek tako zaboravit

                                                                                Bm

Kako misliš da mogu opet sa tobom nastavit

E

Em                                                                   Bm

Da li postoji u tebi barem zrno neke savjesti

                                F#                                           Bm

Dal se po nekad plašiš kazne što će te sustići.

Bm                                                                   F#

Što je on ti sad nevalja,i sad bi se meni ti vratila

                                                                                Bm

A do jučer si hladno glavu od mene okretala

Em                                                                   Bm

Da li postoji u tebi barem zrno neke savjesti

                                F#                                           Bm

Dal se po nekad plašiš kazne što će te sustići.

Toni Ljubiša Božić Bugojno,25.06.2020

I nemoj mislit zbog tebe da suze pusit ću

Kako je svijet mali

pa gle opet te susretnem

A godine sam te tražio

i želio sve da prevrnem.

Čuđenju nema kraja

bez teksta si ostala

Kada si sretni osmijeh

na licu mi vidjela.

I Nemoj mislit zbog tebe

da suze pusit ću

Jer Nisi ljubav  zaslužila

zar misliš oprostit ću.

Njemu si od mene otišla

bez glasa si nestala

I napokon pokazala lice

kakva si perfidna

Bilo je moram ti priznati

teško tebe zaboravit

Toliko sam godina patio

jer nisam te baš prebolio.

A sada kad mi je krenulo

 i opet vjeruj da smijem se

Ti se odjednom pojaviš

i starom osmijehu  začudiš

I Nemoj mislit zbog tebe

da suze pusit ću

Jer Nisi ljubav  zaslužila

zar misliš oprostit ću.

Njemu si od mene otišla

bez glasa si nestala

I greškom pokazala lice

kakva si perfidna

Toni Ljubiša Božić Bugojno,25.06.2020

I Nemoj mislit zbog tebe da suze pusit ću

A                                 F#m

Kako je svijet mali pa gle opet te susretnem

D                                                  E

A godine sam te tražio i želio sve da prevrnem

A                                      F#m

Čuđenju nema kraja bez teksta si ostala

D                                        E

Kada si sretni osmijeh na licu mi vidjela.

A                                             F#m

I Nemoj mislit zbog tebe da suze pusit ću

D                                           E

Jer Nisi ljubav  zaslužila zar misliš oprostit ću

A                                             F#m

Njemu si od mene otišla bez glasa podlo si nestala

D                                           E

I greškom pokazala lice kakva si perfidna

A                                            F#m

Bilo je moram ti priznati teško tebe zaboravit

D                                                  E

Toliko sam godina patio jer nisam te baš prebolio

A                                              F#m

A sada kad mi je krenulo i opet vjeruj da smijem se

D                                                  E

Ti se odjednom pojaviš i starom osmijehu  začudiš

A                                             F#m

I Nemoj mislit zbog tebe da suze pusit ću

D                                           E

Jer Nisi ljubav  zaslužila zar misliš oprostit ću

A                                             F#m

Njemu si od mene otišla bez glasa podlo si nestala

D                                           E

I greškom pokazala lice kakva si perfidna

Toni Ljubiša Božić Bugojno,25.06.2020

Bože koliko sam te volio zauvijek da te zaboravim…ne mogu

Sjedim na plaži gdje smo davno nas dvoje provodili

Nekakav nemir tuga samoća teško razdire u meni

Tu sam te imao savršenu ljubav ljetnim ljetnim noćima vodio

A sada samo puko sjećanje sa obilje truleži razdire.

….

Godine više ne prebrojavam al  u duši djelomice osjećam

Davno bijaše bajka koju smo odsanjali ono se baš voljeli

Suviše davno je sve to bilo da bi se detalja sijećali

Ali su duboko u srcu i duši ne izbrisivi tragovi svega ostali.

Nakon desetak godina čudno tvoja pisma mi dolaze

Nije jasno mi što time uopće želiš postići,i sve staro potičeš

Na miru me ostavi što smo imali potrudi se i daj zaboravi

Sada kada sa njim sretna nisi utjehu u meni ne pronalaziš.

Previše suza zbog tebe sam prolio, noćima ne spavao

Što mi sad treba da te opet kao željan eto zagrlim

A ne, tako lako to više kod mene draga bivša ne prolazi

Neke stvari ovo slomljeno srce ne može da ti oprosti.

Ti svoj a ja svoj život nakon nas smo sijećaš se  imali

Na jedvite jade našu vezu barem ja nekako zaboravili

I ti me sada opet podsjećaš opet teško podlo ranjavaš

Jer znaš koliko si mi značila i taj osjećaj preduboko ranjava.

Pitaš me dal još patim dal išta za tebe bar mrvicu osjećam

Naravno da osjećam nikad te nisam prebolio jer sam te  volio

Ali sam jedva shvatio da sam užasno teško ranjen ostao

I da još uvijek krvarim kad mi tvoje ime nekada spomenu.

Pusti što smo imali, idi svojim putem …sve zaboravi

Pisma ti stvarno nisu potrebna, uzalud šalješ ih

Iskreno boli me kad čitam da ti je teško i da patiš se

Ali ti si njega izabrala a mene slomljenog ostavila.

Pišeš da si samnom raj ljubavi imala tek si sad to shvatila

Svakim danom sretna zaljubljena i voljena  se budila

Ljubav sa moje strane sada vidiš beskrajno si dobijala

I što ti je onda sve ono trebalo što te od mene odvelo.

Ma nije važno mi, odgovor tvoj mi je baš ono nebitan

Sada sam u nekom drugom svijetu svoj put pronašao

Tebe sam 91% zaboravio ostalo sam u grudima duboko sačuvao.

Jer neke divne stvari beš i ne želim do kraja da zaboravim.

Jer sav moj svijet sav život mi ti si nekada predstavljala

Tvoju tugu sam na kilometre tako jasno osjećao,proživljavao

I nisam odustajao dok ti nebi divni stari osmijeh vratio

Jer sam te previše luđački volio i sve bih za tebe učinio.

Pitam se dal je to sve vrijedilo, jeste nisam pogriješio

Što sam ti silne godine potrošio zbog tebe patio

I zbog te prekomjerne ljubavi jedva sam te prebolio

Toliko dubokih rana ne izlječivih na srcu sam dobio.

I baš godinama sam patio dušu i srce ubjeđivao

Da nije naša krivica što se sve ono naše raspalo

Jer znam da sam te iskreno do bola volio.

I na kraju što sam dobio, reci mi dal sam takvu kaznu zaslužio.

….

A pišeš mi da sada ne spavaš, e to me godinama pratilo

Soli na ranjenom srcu sam tonama suzama sapirao

San sam totalno izgubio, u mjesec dana ono baš  propao

Izglada bumerang ti vraća se, kažu u životu sve vraća se.

Sama sebe ranjavaš, u ogledalu se ne prepoznaješ

Ne sijećaš se kad si se zadnji put slatko se nasmijala

Samo sa mnom to si 300 puta na dan doživljavala.

A sada si jama ponor nesagledive tuge postala.

Dobro razmisli dal si to ipak svojom krivicom zaslužila

Jer od mene prokletstvo nisi dobila, nisam te prokleo

Jer sam te toliko luđački posesivno nakon nas volio

I stalno se naivno nadao će ćeš se brzo vratiti.

Žao mi je što sve to proživljavaš, što kažeš da očigledno propadaš

E to se meni godinama nakon tebe dešavalo to me ubilo

Smisao za život ugasilo, ne možeš vjerovati koliko sam patio.

Al sam na jedvite jade nekako velikim dijelom te zaboravio.

Ono što je od tebe u meni ostalo to je kao slatka tajna zaslužilo.

To mi daje inspiraciju da pišem stihove da divnog vremena sijećam se.

To mi gitaru u ruke nabaci pa tako sijećanje eto ukoričim.

Bože koliko sam te volio zauvijek da te zaboravim… e ne mogu

A sada ću na miru da te ostavim kreni svojim stazama

više ne mogu tvojim bolovima da se posvetim

jer poznajem koliko sam te volio ne mogu više

da dozvolim da zbog tebe propadnem pa izgorim.

Sretno ti nadam se daće da se oporaviš uspijeti

U životu svi smo za nešto nama nejasno cijenu plaćali

Bože sačuvaj nakon svega što si mi napravila da mrzim te

Jer nakon onako velike ljubavi to je bar meni ne moguće.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.06.2020

Dopusti mi barem da budem uz tebe

Ti nemaš pojma koliko me boli

Kad osjećam da si tužna.

Kad ne dižeš glavu i samnom ne pričaš

Kad te u duši slomljenu viđam

s tobom bi boli zauvijek dijelio.

Ja bih ti osmijeh vratio odmah

Ne želim da guši te tuga

Kad ne dižeš glavu i samnom ne pričaš

Kad te u duši slomljenu viđam

s tobom bi boli zauvijek dijelio

Ne mogu da gledam kako se patiš

I tvoje su boli u meni

Kad ne dižeš glavu i samnom ne pričaš

Kad te u duši slomljenu viđam

s tobom bi boli zauvijek dijelio.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,24.06.2020

Dopusti mi barem da budem uz tebe

Dm

Ti nemaš pojma koliko me boli

 F

Kad osjećam da si tužna.

Gm

Kad ne dižeš glavu i samnom ne pričaš

Dm

Kad te u duši slomljenu viđam

 A                                            Dm

s tobom bi boli zauvijek dijelio.

Dm

Dopusti mi barem da budem uz tebe

F

Da brišem ti suze sa lica.

Gm

Kad ne dižeš glavu i samnom ne pričaš

Dm

Kad te u duši slomljenu viđam

 A                                            Dm

s tobom bi boli zauvijek dijelio.

Dm

Ne mogu da gledam kako se patiš

  F

I tvoje su boli u meni

Gm

Kad ne dižeš glavu i samnom ne pričaš

Dm

Kad te u duši slomljenu viđam

 A                                            Dm

s tobom bi boli zauvijek dijelio.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,24.06.2020

Eh kad bi sa mnom zauvijek ostala

Nisam ni znao da mogu

toliko da volim

A Nisam znao da možeš

i ti da postojiš.

Jer Izgleda ti si ta

što srce si opila

Eh kad bi sa mnom

zauvijek ostala.

U tvome oku je nemir

što srce mi poji

I Ne znam ko tebe dal mogu

baš nekog da volim

Jer Izgleda ti si ta

 što srce si opila

Eh kad bi sa mnom

 zauvijek ostala.

Gdje su te sve ove godine

pametno skrivali

Ko da su u moje srce

 duboko zavirili.

Jer Izgleda ti si ta

 što srce si opila

Eh kad bi sa mnom

 zauvijek ostala.

….

Toni Ljubsa Bozic, Bugojno,24.06.2020

Eh kad bi sa mnom zauvijek ostala.

Dm                         A7                             Dm A7

Nisam ni znao da mogu toliko da volim

F                               C                         F     A7

A Nisam znao da možeš i ti da postojiš.

    Gm                     Dm

Jer Izgleda ti si ta što srce si opila

A7                                                             Dm

Eh kad bi sa mnom zauvijek ostala.

Dm                         A7                             Dm A7

U tvome oku je nemir što srce mi poji

F                                         C                                  F     A7

I Ne znam ko tebe dal mogu baš nekog da volim

    Gm                     Dm

Jer Izgleda ti si ta što srce si opila

A7                                                             Dm

Eh kad bi sa mnom zauvijek ostala.

Dm                         A7                             Dm A7

Gdje su te sve ove godine pametno skrivali

F                               C                         F     A7

Ko da su u moje srce duboko zavirili

    Gm                     Dm

Jer Izgleda ti si ta što srce si opila

A7                                                             Dm

Eh kad bi sa mnom zauvijek ostala.

Toni Ljubsa Bozic, Bugojno,24.06.2020

Al nikada nisi ni trepnula

Džaba sam se nadao…

o tebi se raspitivao

ali uzalud

Pisma sam ti pisao

naivno odgovor čekao

baš uzalud.

Al nikada nisi ni trepnula

 nikad se nisi javila

 srce si mi tako slomila

Pa sve ove godine…

uzalud proždirem nadanje

ali ali uzalud

….

Ko da si u zemlju propala….

tragove pametno brisala

da te ne nađem

Al nikada nisi ni trepnula

 nikad se nisi javila

 srce si mi tako slomila

Borim se da te zaboravim,

pa noći sa rajom ja provodim

 ali uzalud.

Noćima u snove dolaziš,

usne mi strasno upališ  

izludiš me.

Al nikada nisi ni trepnula

 nikad se nisi javila

 srce si mi tako slomila

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,23.06.2020

Tragove si brisala detaljno 

Am                                                                                         Dm

Džaba sam se nadao…o tebi se raspitivao ali uzalud

G                                                                                             C E

Pisma sam ti pisao naivno odgovor čekao baš uzalud.

Dm                                       Am                                   E                                     Am E

Al nikada nisi ni trepnula nikad se nisi javila srce si mi tako slomila

Am                                                                                         Dm

Pa sve ove godine… uzalud proždirem nadanje ali ali uzalud

G                                                                                                                C E

Ko da si u zemlju propala….tragove pametno brisala da te ne nađem

Dm                                      Am                                    E                                     Am E

Al nikada nisi ni trepnula nikad se nisi javila srce si mi tako slomila.

Am                                                                                                           Dm

Borim se da te zaboravim, pa noći sa rajom ja provodim ali uzalud

G                                                                                                C E

Noćima u snove dolaziš, usne mi strasno upališ  izludiš me

Dm                                         Am                                 E                                     Am E

Al nikada nisi ni trepnula nikad se nisi javila srce si mi tako slomila.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,23.06.2020

….

Glup sam i ne shvatam da odavno prošlost sam.

Niti sam neznam koliko puta sam slike ti gledao

I uvijek ali baš uvijek bih slatko pretrnuo

Tvoj pogled ta energija me užasno privlači

Pamet mi u trenu tako olako u beskraj odvlači.

Ti si me ono baš potpuno do bola začarala.

Nema što da si učinila oproštaj od mene bi dobila

Pa se tako uhvatim pokušam da razmislim

Da se na zemlju naslonim i sebi odgovorim.

I nevjerojatno koliko godinama zbog tebe sam ridao

Koliko stihova tim besanim noćima uporno pisao

I opet da poželiš istog trena sebi bih te olako vratio.

I pitam se dal sam ja uopće normalan što si dozvoljavam.

Ali džaba je to u meni toliko strasno i neopisivo  jako je

Kao da je u meni tvojih 500 ambasadora davno zasjelo

Svaki te u svemu opravdava i u svim slučajevima zastupa

Mozak mi ispiru toliko lažnih priča uvijek mi prodaju.

A baš bih volio da te onako neprimjetno promatram

Da i najmanju promjenu na tebi čisto analiziram

Vjerojatno kao dren zdrava si, baš ništa ti ne fali

Davno si me preboljela i njemu u krilu zasjela.

Ali kad bih se pojavio što bih na tvome licu primjetio

Dal strah dal osmijeh dal razočarenje ili oduševljenje

Ne mogu da te dokučim i tvoju reakciju prihvatim

Ali ne mogu niti silom tvoju ljubav da probudim.

Jer ja sam se totalno baš promijenio u sebe zatvorio

Samo pišem sviram gitaru nešto kao komponiram

Stalno o tebi o nama uzalud naivac razmišljam

Glup sam i ne shvatam da odavno stara prošlost sam.

A da mogu najrađe bih te zaključao dok tvoju ljubav nebi vratio

A onda kažem nema smisla pustije vidiš da njegova je

Zar ne vidiš koliko ti treba iz bunila da se probudiš

I da uvidiš pa napokon svojim putem daleko odjezdiš.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,23.06.2020

Glupostima se naivno po tko zna koji put radujem

Šutiš,zanijemila ,glasa ne puštataš

Baš razmišljam dal se uopće izjedaš

Imaš li uopće savjesti gori li u tebi

Ili si jednostavno hladno sve prekrižila.

Budala naivna se napravila leđa okrenula

Ne dajeć objašnjenja ili  koje odgovore

Iza zavjese se prikrivaš nešto kao mudruješ.

Porušila si sve moguće i ne moguće mostove.

Na sve načine skrivaš se da ne dođem do tebe

Brojeve si promijenila, adrsu novu odredila

Preko svega što smo imali si hladno pregazila.

Mostove između nas u zrak digla minirala.

Čak ti  lika zaboravljam kao da haluciniram

Gubim se između jave i jadne stvarnosti

Ne znam dal je problem u meni il u tebi

Gdje granica između nas uopće prestaje.

A u dubokoj podsvijesti kao dobri glas očekujem

Glupostima se naivno po tko zna koji put radujem

A ono praznina zavladala tišina samoćom se nakotila

Jedva zaustavljam silne suze smrknut iza obrva.

Sa dugom da iskočiš te uzalud očekujem

Padanju kiše što donosi dugu se radujem.

Kažu poslije kiše sunce izgleda dolazi

Ali to kod mene kad je najvedrije ne prolazi.

Tmurno je jer  duša mi se u nekoj tuzi baš utapa

Srce više puta na dan nekako ružno cvili pa zalupa

Bez daha ostanem,iskreno se tim trenutcima uplašim

Da ovako još uvijek prilično mlad prerano ne završim.

Samoća,muk između nas kao paučina se navukao

Jedva da šum vjetra probije život se skoro zamrzao.

Pa razmišljam možda naša ljubav postoji u fazama

Pa se kad tad bude iznenada kažu zaljubljenim vratila.

Sve mi se nešto priviđa toliko vremena oduzima

Skoro sam zanijemio od kada si otišla baš ušutio

Ne razgovaram,srce nikome ne otvaram

Sve se nadam od tebe neki odgovor dobit ću.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 23.06.2020 u 12:11

Iščekivanje tvojih mrvica moja najgora zabluda

Ne znam dal se praviš luda i kao ne primjećivaš

Ali me svakodnevno iz dnevnog reda izbacivaš

Bijah ti na čelu želja i kolone strasti ti  i požude

A sada vidi me na začelju mrvice tvoje iščekujem.

Svakom tvom pogledu se kao dijete radujem

Da ćeš mi prići koju prozboriti tako očekujem

A ti hladna brzo me zaobiđeš il me ne vidiš

Kao da se iznenadiš što si me eto susrela.

Kakva si to na kraju ledena  osoba ti ispala

U što si se to odjednom čudno pretvorila

Zar je moguće sve što smo imali da si zaboravila.

Svemu čudim se zar je moguće da ipak gubim te.

Kao sirotan što štrucu kruha u redu iščekuje

Tako i ja na začelju kolone nečemu se radujem

Od starog sjećanja glad ljubavi zavaravam

Na podlu prokletu zabludu nekako nasjedam.

Crta il linija koju si između nas od onda postavila

Kao graničnik između nas već dugo se trsila

Rijetko skoro nikako je koliko sjećam se ne prelaziš

Na moje iščekivanje praviš se luda kao da me ne vidiš.

Do mene dopiru priče da sa drugim si i vrijeme provodiš

Al im prosto naivno ne vjerujem dok te sa njim ne ugledam

Al ti si lisica koja vješto sve zamke moje izbjegava

Prolaziš skrivenim ne otkrivenim stazama da bi me izbjegla.

Prava si pametnica izuzetna mudrica,jedna divlja lavica

Zna kako srce da skrši i u trenu olako osvaja

Ti znaš kako se postaviti kako problem izbjegavati

Kako da ne voliš me više u lice mi napokon priznati.

Pa sebi kažem budalo naivčino daj više probudi se

Svoju crtu prema njoj ti sada napokon postavi

Što prije je zaboravi, izgubi se ne vrijedi zaboravi je

Tamo negdje ljepša mlađa koja će te voljeti čeka te.

Ali problem je što si mi postala seansa,neizbježan običaj

Jedna divna svakodnevna navika,što me strašću osvaja.

I nikako iz te divne prošlosti da se probudim da te zaboravim

I nekim novim putem sa novom ljubavlju napokon uputim.

A kada bih barem nekoliko dana bez posesivni misli na tebe

mogao da čisto duboko udahnem i opušteno predahnem

da o tebi ne razmišljam da miris života bez tebe opet otkrivam

mislim da bi od tada sve na bolje krenulo mi, barem nadam se…

A ti ostani svo vrijeme ako sretna si njegova, ali sam siguran

Budeš budeš ti opet mrvice moje strastvene iskrene ljubavi tražila

Jer si sa konja na magarca zasjela u njegovim novcima uvalila

Vjeruj kratko budeš tamo kao sretno samnm uživala.

Iščekivanje tvojih mrvica moja najgora očigledna je zabluda

Jedno slomljeno iskreno zaljubljeno srce polako propada

No to mu je izgleda određena nečim gore zapisana sudbina

Eh kad bi se ona nekako barem na neko vrijeme odgodila.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 23.06.2020 u 07:00

Čovjek sam… mada nisi moja sreći tvojoj se radujem

Ne ja nikada neću biti kao ostali drugi

Ja nikada na rate mizerno neću te voljeti

Ti bila si te ostala ljubav moja vječita

u meni zauvijek ostavila toliko divnih tragova.

A drugi olako ljubavi života baš zaboravljaju

Ne to nisu bile njihove ljubavi života,siguran sam

To su bile afere  životni prolazi, veze prolazne.

Jer te veze se svakih šest mjeseci nekima dogode.

Al ti ženo u srcu mi vjeruj preduboko se nalaziš.

U najljepšim oblicima mašte mi prečesto dolaziš

I zašto sve to izbrisati, zašto to čarobnu energiju

Tek tako prejeftino iz sjećanja izbrisati.

Što bi mi ostalo, što bi to mene opet zaokupljalo

Nekoliko njih poslije tebe niti blizu nije uspjelo

Da mi u srce uskoči tvoje mjesto da poremeti.

Jednostavno blijeda slika su i tebe ne diraju.

I još nešto ali jabaš ne želim da te zaboravim

Imam pravo u srcu i duši da te vječno zadržim

Previše toga lijepog za tebe veže me, potiče

I nije niti čudo barem meni da ludo luđački volim te.

Nekome to baš smiješno i baš jadno izgleda

Ti si sada na tuđim grudima,ali meni neodoljiva.

Pa što sijećanje na tebe  me smiruje popunjava

Ne želim da se odreknem divnih uspomena.

I mada sam baš odavno zagubio svaki tvoj trag

Ne znam gdje se nalaziš kako život provodiš

Ali nešto me ubjeđuje da nije baš ti svejedno je.

Na našu pustolovinu se po nekada podsjećaš.

Ali imaš svoje razloge zašto mi se više ne javljaš

I naravno to moram i želim da poštujem

I tako ljubav vječnu prema tebi iskazujem

I na svoj možda čudan način sve to ispoljujem.

Kako da te zaboravim kad si me uvijek čitala

Bez iti jedne riječi onim pogledom bi shvatila

Što mi je što mi se dešava dal me muče tereti

I sve bi to nestalo kad bih mi usne prislonila.

I uvijek baš uvijek ta predivna jeza uz tebe

Svoje bi odradila neki smiraj u dušu spustila

Što imam te,što moja si,što uz mene boraviš

Te tvoje usne i tijelo kada mi strasno pokloniš.

I sada kada nemam te istom jezom hranim se

I mogu ti reći uspješno plovim maštajuć bez tebe.

I onako moram priznati volim sa tobom sanjati

Siguran sam da opet ćeš uskoro meni se vratiti.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.06.2020 u 05:53

Srodne duše nakon vijekova traženja smo spojili.

Sa tobom bih najradije u jedrilicu zasjeo

Na daleki put oko svijeta lagano krenuo

Jos više ti se priblizio tako te upoznao.

Sve krizne trenutke zajedno bi proživljavali.

Na divljem moru jedno drugom pomagali

Ali vjeruj tako sam siguran da bi olako uspjeli.

Zajedno bi plesali,pjesme pjevali tekstove pisali

Bukvalno svaki dan u svim sitnicama uživali.

A vjetrovi neka nas bacaju još više testiraju

Oni nikada nebi saznali kako smo to uspijevali

A odgovor je tako jednostavan jer smo se voljeli.

Nikada nebi zaspali ako poljubac strasi nebi načeli.

I tako bih potpisao da uložim preostale  godine

Samo da plovim kroz ovaj život uz tebe voljena.

Ljubio bih ti obraze, grizao gdje najviše poželiš

Da te dovedem do granica kada od strasti poludiš.

Ljubio bih ti lice kada slatko od ljubavi zacrveniš

Jedva uzdah nekako uhvatiš koliko me poželiš.

Znam da i ti isto odavno to poželiš i često zamišljaš.

Zar ti nije dovoljno dokaza i da jedva svemu odoljevaš.

Potrudimo se da trenutka čarolije poklonjene ne propuštamo

Oslobodimo se okova volimo se i spontano divljajmo

Svijetla ove sreće ne gasimo koliko je krhka ne testirajmo

Toliko je prevrijedna da se niti sekunde ne kockajmo.

Želim da budem uz tebe da te iz vida ne puštam

Da ti što god poželiš drage volje silno udovoljavam

A ti znam da ćeš mi 300 puta više vratiti u tome uživati

Poznam te, obožavaš biti voljena na pijedestalu stavljena.

Takve su lavice vole da osvajaju nedodirljive vrhove

A samo tražim da budeš uporna da ljubav ne nestane

Bit će kriznih trenutaka ljubav se bude testirala

Koliko jaka je to će nam na kraju sve i pokazati.

Ili ćemo još jače i više voljeti opstati ili bukvalno nestati.

Oboje ćemo u toj strastvenoj vezi uživati od sreće se topiti

Ne brini ja ću da vodim te bit ćeš sigurna prepusti se.

Ne dozvoli da se trenutka ne viđamo i da se ne želimo

Nikada u zamku sukoba i tišine ne upadajmo, razgovarajmo

Sve što nam smeta odmah izrecimo u trenutku tu sitnicu

Otvorenim iskrenim rezgovorom zaljubljenih riješimo.

Između nas tajni nesmije da postoji priznaj samo se otvori.

Sve što si prije mene imala, zakopaj u zaborava jamama

Sve rane koje te tiše ja ću da ti vremenom oporavljam

Srce ću da ti rasteretim, osmijeh na to lice da ti povratim.

Samo ljubi me u iskrenoj ljubavi uživaj, i srce otvaraj.

I želim ono baš svaki put kad te pozovem il pogledam

Da ti na tom divnom licu onaj kraljevski osmijeh ugledam

Da me gladno posesivno strasno  tim očima prizivaš

Između nas da nikad za nikad ne nestane ta čarolija.

Zar nisi primjetila toliko divnih stvari nam se dešava

Djeluješ na mene kao najzdravija moguća terapija

A vidim osjećam kao i meni vidljivo i te kako prija ti

Volim te obožavam želim te, nemoj nikada odustati.

Tvoj pogled,osmijeh poljubac  iz tuge me podigne

Tako čudne predivne stvari u sekundi mi se dogode

Da li si ti svjesna što smo nas dvoje napokon pronašli

Srodne duše nakon vijekova traženja smo spojili.

Bilo bi stvarno glupo i jadno kada bi to olako uništili

Kada bi sav uloženi trud sve uložene godine čekanja

Nepromišljenom riječju ili djelom tek tako satrli

Onda bi ipak najtežu kaznu tuge i samoće zaslužili.

Samo prati me, ljubavi mi dolijevaj u sreći uživaj

Iapk smo zaslužili previše vjekova u tuzi se gušili

Naše vrijeme je izgleda pristiglo, eto nam se dogodilo

Dvoje zaljubljenih srca sazviježđe sreće je spojilo.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.06.2020 u 06:31 minuta

Srodne duše nakon vijekova traženja smo spojili.

Koju sreću smo mi imali valja nam je sačuvati.

Prečesto puta se uhvatim i na tebe pomislim

Čisto te u tišini promatram

Po glasu ti nevolju osjećam

Nešto si čudno mi spremila

Hladan pogled često uputila.

Riječi isprekidano izlaze

Opravdanje za nešto pronalaze

Zašto se između nas dešavalo

Slutim da nekako tonemo.

Ali nema veze neće niti  bit po mom

Osjećam brod tone nastupa brodolom.

Sve više se udaljavaš opravdanja izmišljaš

Nekako čudna ti ćud,pričam vjetru uzalud.

..

Nije ti svejedno vidim ti suze u očima

Ne kaješ se i kao da nisi pogriješila

Molim te da zadnji put ljubav vodimo

Da se bar u ljubavi večeras rastanemo.

Ali prehladna si njega zavoljela si osjećam

Bez iti jedne riječi sve što si rekla prihvatam

Jer silom ne mogu i neću da te zadržavam

Na kraju ispade po tvom klasični brodolom.

Kada se udaljiš srećom suze moje nećeš da uvidiš

Želim na kraju da ispadnem muško što je trpilo

i nikada suzu ispred žene nije trena pustilo.

A u meni razdor suza Niagara nebi primila.

Ne mogu i neću o sutra da razmišljam

Na jedvite jade sada tugu ukroćivam

Na glas bih vrištao sve oko sebe razbijao

A ja kao zakopan u tišini ucviljene duše zaspao.

Boli me što ćeš mi ostati bolno i teško sjećanje

Za mene to ne može biti na kraju normalno

Previše iskreno i luđački sam te znaš volio

A gle na kraju razočaran ostavljen izvaran ostao.

Ah bože mili kad bi kao drugi onako jutrom mogao

Novi osmijeh nabaciti jutro sa pjesmom krenuti

Novoj boljoj ljubavi se opet vedro uzalud nadati.

Al ne ide ti ćeš teško mi napustiti lažno nadanje.

Plašim se što će na kraju sa mnom ispasti

Dal ću u crnom vinu našu priču ljubavnu tješiti

Ali nema tih ogromnih  buradi niti boca vina

Da bi mogle da istope ledenice srca sa planina.

A toliko sam vjerovao da ćemo uspijeti nas dvoje

Da svakim danom ljubav jača i bude nam sve bolje

Ali tek sad sam skužio mada smo bili zajedno

Samoća se u dušu mi podlo uvlačila i ubila.

Puštam te, da te zadržim ne trudim se, nema smisla

Zar ne, toliku energiju u bespuće srca ulagati

Kada u njemu ne postojiš i ne možeš opstati.

Pokušah pismo da ti napišem ali ga izbrišem.

Pa sutra dan opet novi pokušaj uzalud propadne

Fališ mi, trebam te, al nekako me guši sjećanje

Kako si hladno bez objašnjenja otišlja i ranila

I kada razmislim ljubav moju više nisi niti zaslužila.

I sada kada sa drugom vrijeme uzalud provodim

jer prečesto puta se uhvatim i na tebe pomislim

stalno i stalno te sa drugima naivno poredim

i ne mogu, ne moguće je na takvu da ikada više naletim.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,21.06.2020

Hajde napokon ljubi me tako te trebam

Pomozi mi…da prestanem ridati,  

trebam te baš ubija čekanje

A dani prokleto…. odavno otegli  

podlo te meni hinjski udaljili..

Sada kad stojiš…tu  ispred mene

nemiri stari opet se javljaju

Čekam da ljubiše me…opet strasno

ali nam drugi očito nedaju .

Zar možeš da stojiš kad vidiš da gorim

Zar možeš da čekaš i priliku vrebaš

Uzmi me strasno izjeda čekanje

tvoja sam bila i ostala zauvijek

hajde napokon ljubi  me

tako te trebam.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,21.06.2020

Hajde napokon ljubi  me tako te trebam

A                                   F#m               

Pomozi mi…da prestanem ridati,  

D                                                 A

trebam te baš ubija čekanje

A                                           F#m        

A dani prokleto…. odavno otegli  

D                                                 A

podlo te meni hinjski udaljili..

A                                           F#m       

Sada kad stojiš…tu  ispred mene

D                                                 A

nemiri stari opet se javljaju

A                                           F#m          

Čekam da ljubiše me…opet strasno

D                                                 A

ali nam drugi očito nedaju .

A

Zar možeš da stojiš kad vidiš da gorim

F#m

Zar možeš da čekaš i priliku vrebaš

A

Uzmi me strasno izjeda čekanje

F#

 tvoja sam bila i ostala zauvijek

D                                                                

hajde napokon ljubi  me

  A

tako te trebam.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,21.06.2020

Sve dok ti ne pristignem snagu pronalazim.

Ko lopovskim koracima većinom na prstima

Krećem se skrivenim stazama i kamenim cestama

Gdje ljudska duša rijetko da bi slučajno kročila

Samo da bi do tebe moja gladna strast doprla.

Onaj zov divljine navire tjera me ljubavi do tebe

Ja nikada ne spavam stalno usne ti dodirivam

U svijetu mašte godinama nekako obitavam

Ali svu strast i požudu za tobom održavam.

Predugo smo razdvojeni previše na sebi zakidali

Da bi vjerojatno shvatili, da smo ipak pogriješili

Zašto,po Bogu zašto smo se onog dana razdvojili

Kako smo baš naivno eto sebi tu podlost uvalili.

Sada nas stari strahovi podsjećaju u prošlost vraćaju

Totem naše ljubavi na kiši i ledu se tugom iskrivio

Kao da je naših duša jecaje godinama primao

I on je shvatio što nam je suludi rastanak dozvolio.

Al ono svijetlo što se uviđa i uskoro valjda dolazi

Nekako lakše se prebole ti teški bolni rastanci

Pa jedno drugo mislima uporno tješimo i lažemo

A polako jedno bez drugog očigledno propadamo.

Vrijeme je napokon da odlučimo što želimo i hoćemo

Zar nismo dovoljno godina kažnjeni i što smo patili

Zar napokon nismo ovu ljubav ipak potpuno zaslužili.

Zar nismo više nego previše godina sebe kažnjavali.

Toliko suza prolili, toliko sebe puta ridajuć proklinjali

Jer smo iz ruke da rijekom ljubav otplovi olako pustili.

Vrijeme je čekanja isteklo, sada ili nikad treba da odlučimo

Dal zajedno na usnama zauvijek napokon da ostanemo.

Put sa uskim stazama se negdje podlo hinjski prikrio

Da bi nas jedno od drugog zauvijek baš zauvijek udaljio

Ali mi ne trebamo nikakve života znakove, u grudima je

Kompas koji nas ka jednom drugom napokon navodi.

Sve do sada što sam ridao zauvijek sam pokopao

Od kada sam te pronašao i posesivno čvrsto držao

Naoštren zaljubljen dugim stazama prilazim

Sve dok ti ne pristignem snagu pronalazim.

Ono što je bilo kod nas više ne važi jer ko stražar

Krećem se,prepoznajem znakove vode me do tebe

Preuzima požuda i strast koja vodi kroz pećine

Nad mojim srcem preuzimaš dugo čekanu vlast.

Toni Ljubiša Božić Bugojno, 21.06.2020

Vulkan u grudima.

Ja mogu baš dugo da  čekam

al od tebe ne odustajem

Za našu čarobnu ljubav

evo  srce ja predajem

Jer ova je ljubav uvijek

bila ko beskrajna more

I nikada nije trena ni prestala.

A Kad bi mi barem jednu…

želju   ispunili

Kad bi mi tebe trenutak…

na usne mi vratili

Tek onda bi možda oni…

tu strast ljubavi shvatili

Zbog nje se živi …zbog nje   se umire

Jer prava je ljubav ko vulkan

što vrije u grudima

Zbog toga ona postoji  

ko nestvarna magija

A barem nas dvoje imamo

vulkan u grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,21.06.2020 u 05.05 minutta

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,21.06.2020 u 05.05 minutta

A gordo kod mene vrije taj vulkan u grudima.

Cm                                                          Fm

Ja mogu baš dugo da  čekam al od tebe ne odustajem

Bb                                       Eb                  G

Za našu čarobnu ljubav evo  srce ja predajem

Ab                                         Fm

Jer ova je ljubav uvijek bila ko beskrajna more

G                                             Cm G

I nikada nije trena ni prestala.

Cm                                            Fm

A Kad bi mi barem jednu… želju   ispunili

Bb                                            Eb                   G

Kad bi mi tebe trenutak… na usne mi vratili

Ab                                               Fm

Tek onda bi možda oni… tu strast ljubavi shvatili

G                                                           Cm     G

Zbog nje se živi …zbog nje   se umire

Ab                                   Bb               Eb                   Cm

Jer prava je ljubav ko vulkan što vrije u grudima

Ab                             Bb       Eb                   Cm

Zbog toga ona postoji  ko nestvarna magija

Fm                             G                              Cm

A barem nas dvoje imamo vulkan u grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,21.06.2020 u 05.05 minutta

Jer Samo ti znaš

A tako bih volio da te sretnem

Svakog dana baš blizu

I da ti tepam kao nekad

Baš tebi nemiru moj

Jer samo ti znaš sve moje boli

Jer Samo ti znaš kad srce da bodriš

Jer samo ti znaš sve što mi treba

I samo uz tebe više strahova nema.

..

Jer Vjetar u leđa ti mi daješ

Kad posrnem kad mi je teško

i uvijek si bila tu kad te trebam

Spremna ti nemiru  moj.

Jer samo ti znaš sve moje boli

Jer Samo ti znaš kad srce da bodriš

Jer samo ti znaš sve što mi treba

I samo uz tebe više strahova nema.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.06.2020

Jer Samo ti znaš

A

A tako bih volio da te sretnem

Bm

Svakog dana baš blizu

F#m

I da ti tepam kao nekad

D                    A

Baš tebi nemiru moj

A

Jer Vjetar u leđa ti mi daješ

Bm

Kad posrnem kad mi je teško

F#m

i uvijek si bila tu kad te trebam

D                A

Spremna ti nemiru  moj.

                      D                            A

Jer samo ti znaš za  sve moje boli

                    Bm                             A

Jer Samo ti znaš kad srce da bodriš

                     D                               A

Jer samo ti znaš sve što mi treba

    Bm                                     A

I samo uz tebe više strahova nema.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.06.2020

Budi kapetan moje životne palube,dok svijetom sreće vodim te.

Žal i tuga bez tebe je užasna i tako drsko prodorna

a život podlo prazan je i svake sekunde tiho propada.

Kad bih ljubav prema tebi barem riječima mogao opisati,

teško bih toliko pravih riječi mogao barem blizu izreći.

Svi pisci što su ljubav opisivali nisu je niti trunke dotakli

koliko za tebe požudne i strasne ljubavi imam u grudima.

 Sami pogled na tebe žeravicu strasti u meni razotkriva.

Ovaj vulkan ova vatra prosto je gladno  ne zaustavljiva.

Svega jako svjesna si i nadam se tom ljubavlju sretna si.

Molim te nikad za nikad to niti sekunde ne zaboravi.

Ovo toliko divno i očaravajuce izgleda da me po nekad uplaši

i pitam se dal sanjam ili stvarno tvoju ljubav samo zamišljam.

No sretan sam i taj osjećaj popunjava na pijedastal sreće

me svake sekunde podiže jer sretan što imam i volim te.

Žedj za tobom tugu mi sapire, srce sa sjetom sve dublje uvire,

glad ne presušna preuzima, svo vrijeme svijeta mislima otima.

Smo ti sve to zavrijeđuješ,jednostavno me pogledom opiješ.

Takvu strast i ljubav samo sa tobom sam nevjerojatno otkrio.

Svo preostalo vrijeme života ako bi pristala sa tobom bi potrošio.

Bit ćeš ponosna sretnica koliko bi ljubavi svake sekunde primala.

Samo nastavi  ljubav da pružaš mi, budi strpljivo voljeno uz mene.

Dok je i kapi života ovo srce zaluđeno tobom će vjerno te pratiti.

Ne mogu ti opisati al ću ljubavlju dokazati koliko si bitna mi

 i koliko posesivno snažno iskreno volim te, samo ostani uz mene.

 Samo istom kao i do sada iskrenom strasnom ljubavlju prati me.

Klečim ponizno gledajuć te čarobne oči i priznajem bez tebe prazan sam

i da ako ti to nešto znači gladno posesivno vječno ludjacki volim te.

Te velike rijeci ne želim često da ponavljam da im vrijednost snižavam

Tišinom mog vrelog pogleda koliko je velika moja ljubav da uvidjaš.

Znam da ćeš ti meni daleko većom ljubavlju da iskreno uzvraćaš

Nadam se da si sigurna I da uviđaš da smo jedno za drugo stvoreni

Bar takvi osjećaji od prvog poljupca ne zaustavljivo kolaju u meni.

Zato zajedno put nastavi, uz put poljubi me,za ruku drži me

Meni te sitnice jako puno znače I energiju rasplamsavaju

Nema toga što ne bih kroz život uspio kada bih sa tobom plovio

Budi kapetan moje životne palube,dok svijetom sreće vodim te.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 20.06.2020, u 04:21

Previše ima tebe odavno u meni

Previše ima tebe odavno u meni

Svaki me dio boli pa podsjeća

A kako bi bilo lijepo da si uz mene

Osmijeh na mome licu dah proljeća.

Baš volim da imam te blizu  

pa osjećam usne ti vrele

Do kada će sve ovo da traje 

samo voli me nikada nedaj me.

Zašto nam nedaju zvijezde biti ko jedno

Zašto kad najviše volim tad gubim te

Do kada se ovako patit uboge godine

Želim da postaneš moja jer volim te

Baš volim da imam te blizu  

pa osjećam usne ti vrele

Do kada će sve ovo da traje 

samo voli me nikada nedaj me.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 19.06.2020

Previše ima tebe odavno u meni

Dbm                                      Ab

Previše ima tebe odavno u meni

                                                Dbm

Svaki me dio boli pa podsjeća

Dbm                                          Ab

A kako bi bilo lijepo da si uz mene

                                                      Dbm

Osmijeh na mome licu dah proljeća.

Db                                 Gbm    

Baš volim da imam te blizu  

B                                      Dbm

pa osjećam usne ti vrele

    Gbm                                  Dbm     

Do kada će sve ovo da traje 

          Ab                                  Dbm

samo voli me nikada nedaj me.

Dbm                                                  Ab

Zašto nam nedaju zvijezde biti ko jedno

                                                               Dbm

Zašto kad najviše volim tad gubim te

Dbm                                                  Ab

Do kada se ovako patit uboge godine

                                                      Dbm

Želim da postaneš moja jer volim te

Db                                 Gbm    

Baš volim da imam te blizu  

B                                      Dbm

pa osjećam usne ti vrele

    Gbm                                  Dbm     

Do kada će sve ovo da traje 

          Ab                                  Dbm

samo voli me nikada nedaj me.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 19.06.2020

Rado se u sjećanje zavlačim ne mogu da ti odolim

Volim kada spiku promjeniš u rođenu dalmatinku se pretvoriš

Pa ćakulaš kao one na peškariji što satima beštimaju

Jedna drugoj familiju spominju  sve u gradu saznaju.

I najviše volim kada vatreno ljubiš me, tako te osjetim.

Osjetim kada na vezi upaljena gladno posesivno poludiš

Toliko želja strasnih i požudnih ne ispunjenih ti preostalo

Tko zna dal budemo ali moramo  kada bude vremena

da  nam se bude barem mrvica te strasti bar ostvarilo.

Kada na telefon javiš se kao da si iz srca dalmacije

Lukavo znaš da to uvijek potpuno trenom pali me.

Pričaš ća bi mi radila da koža na meni ne bude ostala

Misec dana iz kreveta me ne budeš trena puštala

Svo ovo čekanje deserostruko budeš naplatila.

U meni buktinja vulkan se rastvori sve hoće da izgori

A ti daleko na sigurnoj distanci dražiš me, želiš me

Gladna i posesivna kao i ja si od prvoga dana postala

Nikada se preda mnom nisi libila želje si ispunjavala.

Još uvijek ugriz tvoj na usnama nakon godina osjećam

Rado se u sjećanje zavlačim ne mogu da ti odolim

Prosto od tih nagona prema tebe previše puta poludim

Na vlak bi zasjeo i na vratima ti osvanuo, razmišljam.

….

I svaki put kad se vidimo poseban uzavreli susret imamo

Ljubiš me da mi pamet izludiš sva strastveno se ponudiš

A ja gladnica sve bi da može sto puta gladno ponovila

Bože al si me na svoje draži posesivno navukla.

I kako ti odoljeti kako tvoj poziv nestrpljivo iščekivati

Kada ćeš mi se smilovati da pozoveš me i glas ti začujem.

Takvu najtežim slučajevima terapiju od srca preporučujem

Jer na sebi blagotvornost te terapije baš  uvijek otkrijem.

Dal si još uvijek ona nasmiješeno slatka i posebna

Hajde priznaj mi dal si naših susreta se opet uželjela.

Ja iskreno jesam, i strašno mi sve ono naše nedostaje

Ne znam što se u posljednje vrijeme dešava, ali malo je.

Malo mi te je ti moraš shvatiti bez tebe je teško živjeti

Svaki dio zida tvojim sjenama odiše, sva soba tobom miriše

Hvala ti što uspjela si slomljenu dušu iz ponora tuge izvući

Nema veze što si me mrvicama posljednjih godina hranila

Veliku ma preveliku stvar za spas izgubljene duše si učinila.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.06.2020

Zašto glumiš da si sretna, kome te priče prodaješ

Svaku večer kada jedva zalegneš

Duboko u duši se tamo proklinješ

Zar ti je sve to na kraju  ipak trebalo

Što te je njemu ministru u krilo vratilo

Lažeš se noćima čemer te preotima

Sreća sa lica ti nestaje, a tuga ostaje

Uz ministra si provela silne godine

I vidiš da su uzalud baš uzalud propale.

Jer to nikada nije bilo niti blizu ljubavi

Toliko tragova razočarenja je ostalo u tebi

Samo lažeš se,pred svima si kao sretnica

Dobro si se udala,a da možeš bi vrištala.

Sada vidiš koliko si njega istinski voljela

Nikada nikog nisi tako strastveno ljubila

Teško ga se odvikavaš, u provaliju propadaš

A moraš zbog sdjece sa ministrom da izdržavaš.

Da li ti to nekakvim životom jadnim nazivaš

U licu propadaš podočnjaci te okružili

Da te prijatelji sada vide nebi te prepoznali

Sva si propala kao alkoholičarka otekla.

Iz te sobe jedva da izlaziš možda da djecu otpratiš

Silom ručkove pripremaš o njemu razmišljaš

Kako bi bilo da si mu u krilu zauvijek ostala

Nikada više vjerojatno tuge nebi upoznala.

Od silnog dima u sobi u ogledalu se ne vidiš

Kao zatovrenica izmišljaš poslove  da ne misliš

A tragovi na tebi sve više očigledno otkrivaju

Jednu do bola slomljenu dušu  svi prepoznaju.

Zašto glumiš da si sretna, kome te priče prodaješ

Ma džaba ti što si se silnim bogatstvom okružila

To što si za ministra se silom udala ipak sve si izgubila.

Nemaš slobode niti pravo glasa,teror proživljavaš.

Izmišljenim poslovima teške misli odagnavaš

Sve to kratka daha je i uvijek te sjeta sustigne

Na prošlu ljubav neizmjernubolno podsjeti

Srce hoće da iskoči jer tu bol teško da podnosi.

Koljena ti klecaju ,skrivena pisma prelistavaš

Toliko ljubavi tamo pronalaziš pa se isplačeš

Sebe zabludama ubjeđuješ da je dobro ti

Da moraš dalje uporno radi djece se boriti.

Život ti više nije važan jer si ljubav izgubila

Svojom pogrešnom odlukom sve si promijenila

Na ljubav ti više zauvijek namaš prava računati

Samo ti preostaje u silnom bolu samoće ridati.

Noću se budiš osjećaš da si u snovima vrištala

Njegovo ime si garant dozivala, pa se okrećeš

Da nije ministar to vrištanje slušao i možda posumnjao

Da ljubav bivša fali ti, toliko puta sve moraš skrivati.

Sjeti se.. dal ti je ministar i kada ljubav izjavio bar tepao

Gleda te kao robinju, potrošna roba si odavno postala

A vrištiš cmizdriš u grudima jer si ljubav propustila

Onakvu ljubav u 100 života ne budeš nikada pronašla.

I samo nastavi da glumiš ispred sviju neku sretnicu

Supruga ministra je ipak počasna velika funkcija

Mnoge ti ženturače jer ništa ne znaju eto zavide

Al oni bol i samoću u srcu ti usamljenom ne vide.

Glumica za oskara si očigledno davno postala

Da lažan sretni  lik glumiš si jako dobro naučila

Pa ti zavide, vole u tvome društvu da provode

A ti da možaš pukla bi, no tajnu ljubav moraš skrivati.

U kalendar pogledavaš, stihove njegove u sebi citiraš

Znaš i sve prepoznaješ samo tebi i samo tebi su pisani

Iskeno moraš priznati da njegova ljubav do bola fali ti

Tako si odabrala bez ljubavi živjeti, sretno ti samo nastavi.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.06.2020

Zašto glumiš da si sretna, kome te priče prodaješ

U srce još gladno treba te

U predgrađu duše bubnjevi sviraju

svi tvoji otrovi u meni odzvanjaju

Krajnje je vrijeme da napokon pristigneš

Hajde pojavi se voljena…već odavno čekam te

Praznina u grudima razdire

Dok uzalud ime ti spominjem

Svakim danom baš teže je

U srce još gladno treba te

Proljeć pristiže i krakove priprema

Pupoljak sreće u grudima drijema

Dolaziš sigurno tako te osjećam

Znam da isto predosjećaš…ti moja voljena

Praznina u grudima razdire

Dok uzalud ime ti spominjem

Svakim danom baš teže je

U srce još gladno treba te.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.06.2020

U srce još gladno treba te

Gm

U predgrađu duše bubnjevi sviraju

Eb

svi tvoji otrovi u meni odzvanjaju

Cm

Krajnje je vrijeme da napokon pristigneš

D                                                                 Gm

Hajde pojavi se voljena…već odavno čekam te

Bb                                  D

Praznina u grudima razdire

                            Gm

Dok uzalud ime ti spominjem

Bb                                 D

Svakim danom baš teže je

      Gm

U srce još gladno treba te

Gm

Proljeć pristiže i krakove priprema

Eb

Pupoljak sreće u grudima drijema

Cm

Dolaziš sigurno tako te osjećam

D                                                         Gm

Znam da isto predosjećaš…ti moja voljena

Bb                                  D

Praznina u grudima razdire

                            Gm

Dok uzalud ime ti spominjem

Bb                                 D

Svakim danom baš teže je

      Gm

U srce još gladno treba te.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.06.2020

Tvoja te lažna ljubav na kraju koštala

Davno si trebala reći *DA*

i prihvatiš prsten moj

A sada gdje si Ti kaješ se

jer nisam više tvoj.

Uzalud pišeš mi pisma

al sada je kasno za sve

Jer druga je na tvome mjestu

i kaže da voli me

I nemoj da mi se kuneš

 da si pogriješila

Tvoja te lažna ljubav

na kraju baš koštala.

Uzalud sad širiš laži 

pa mene okrivljivaš

Džaba ti sva ta mržnja

sve dublje ti propadaš

Svi su te moji skužili

jer ti si se otkrila

I kažu da sretno  sam prošao

jer njemu si otišla

I nemoj da mi se kuneš

 da si pogriješila

Tvoja te lažna ljubav

na kraju baš koštala.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,18.06.2020

Tvoja te lažna ljubav na kraju koštala

C                             G            F                              C

Davno si trebala reći DA i prihvatiš prsten moj

Am                         Dm             G                 C

A sada gdje si Ti kaješ se jer nisam više tvoj.

C                             G            F                              C

Uzalud pišeš mi pisma al sada je kasno za sve

Am                                     Dm         G       C

Jer druga je na tvome mjestu i kaže da voli me

F                                                                  C

I nemoj da mi se kuneš da si pogriješila

G                             F            C                       G

Tvoja te lažna ljubav na kraju baš koštala.

C                             G            F                     C

Uzalud sad širiš laži  pa mene okrivljivaš

Am                         Dm             G                 C

Džaba ti sva ta mržnja sve dublje ti propadaš

C                             G            F                    C

Svi su te moji skužili jer ti si se otkrila

Am                                    Dm         G        C

I kažu da sretno  sam prošao jer njemu si otišla

F                                                                  C

I nemoj da mi se kuneš da si pogriješila

G                             F            C                       G

Tvoja te lažna ljubav na kraju baš koštala.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,18.06.2020

Srce je tebe uvijek baš luđački voljelo.

Bože koliko sam godina

zbog tebe u vjetar rasuo

Bože koliko sam godina

zbog tebe ridao

A srce kada bi pitalo

nebi se nikada kajalo

Srce je tebe uvijek

baš luđački  voljelo.

..

A sada kad starac sam postao

i sijede me svega prekrile

Ja bih opet poklonio

godine što sam te volio.

A srce kada bi pitalo

nebi se nikada kajalo

Srce je tebe uvijek

baš luđački  voljelo.

I sada dok pišem ti stihove

rado se prisjećam na tebe

A život ne bih promijenio

jer sam te imao.

A srce kada bi pitalo

nebi se nikada kajalo

Srce je tebe uvijek

baš luđački  voljelo.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,18.06.2020

Srce je tebe uvijek baš luđački  voljelo.

Bm                         F#                                            Bm

Bože koliko sam godina zbog tebe u vjetar rasuo

D                             A                                   D

Bože koliko sam godina zbog tebe ridao

Em                                   Bm

A srce kada bi pitalo nebi se nikada kajalo

F#                                                           Bm

Srce je tebe uvijek baš luđački  voljelo.

Bm                                     F#                                                Bm

A sada kad starac sam postao i sijede me svega prekrile

D                             A                                   D

Ja bih opet poklonio godine što sam te volio

Em                                      Bm

Jer srce kada bi pitalo nebi se nikada kajalo

F#                                                           Bm

Srce je tebe uvijek baš luđački  voljelo.

Bm                                     F#                                                Bm

I sada dok pišem ti stihove rado se prisjećam na tebe

D                             A                                   D

A život ne bih promijenio jer sam te imao

Em                                     Bm

Jer srce kada bi pitalo nebi se nikada kajalo

F#                                                           Bm

Srce je tebe uvijek baš luđački  voljelo.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,18.06.2020

Da li planiraš ti bar nekad se javiti

A bijah tako siguran

da ćeš da mi se javiš

Al nekako pisma tvoja

baš rijetko pristižu

I ono malo što otvorim

u par riječi bi stalo

I počeh da sumnjam da si…

drugog zavoljela.

….

Da li planiraš ti bar nekad se javiti

Dal postoji bar zrno u tebi te ljubavi

Godine duge su prošle a nisi se javila

Previše nosim tebe u ovim grudima.

….

Uzalud pišem ti stihove

možda tamo prepoznaš se

Pa te bar malo dodirne

i možda slučajno javiš se

I svih ovih teških godina

lažna me nada dojila

Pa uvijek na istu foru

naivno nasjednem

Da li planiraš ti bar nekad se javiti

Dal postoji bar zrno u tebi te ljubavi

Godine duge su prošle a nisi se javila

Previše nosim tebe u ovim grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,18.06.2020

Da li planiraš ti bar nekad se javiti

D                                      Em

A bijah tako siguran da ćeš da mi se javiš

Bm                                                           A

Al nekako pisma tvoja baš rijetko pristižu

D                                              Em

I ono malo što otvorim u par riječi bi stalo

Bm                                                            A

I počeh da sumnjam da si… drugog zavoljela.

D                                              Em

Uzalud pišem ti stihove možda tamo prepoznaš se

Bm                                                           A

Pa te bar malo dodirne i možda slučajno javiš se

D                                              Em

I svih ovih teških godina lažna me nada dojila

Bm                                   A

Pa uvijek na istu foru naivno nasjednem

G                     A         D                         Bm

Da li planiraš ti bar nekad se javiti

G                     A            D                      Bm

Dal postoji bar zrno u tebi te ljubavi

G                          A          D   Bm

Godine duge su prošle a nisi se javila

G                        A                   D

Previše nosim tebe u ovim grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,18.06.2020

Ti i ja ljubav beskrajna kad bi barem dan postojala

Volim kad me budiš ono svakim jutrom rano

I kad mi usne ljubiš uvijek strasno.

A ja gladan stalno tebe stišćem nježno bliže

Kad bi moglo kad bi bilo stalno.

..

Jer Ti i ja   ko u snovima zabludom se stalno hranimo

Jer Ti i ja   ljubav beskrajna kad bi barem dan postojala.

..

Sreća lažnu  maštu svakim jutrom eto hranim

Da mi naša ljubav ne izblijedi

Samo čekam dan kada ti ćeš da se javiš

I da kažeš da si ipak moja

..

Jer Ti i ja   ko u snovima zabludom se stalno hranimo

Jer Ti i ja   ljubav beskrajna kad bi barem dan postojala.

..

Toni Ljubisa bozic, Bugojno, 18.06.2020

Ti i ja   ljubav beskrajna kad bi barem dan postojala

E                                              F#m

Volim kad me budiš ono svakim jutrom rano

C#m                                           Bb

I kad mi usne ljubiš uvijek strasno.

E                                              F#m

A ja gladan stalno tebe stišćem nježno bliže

C#m                                               Bb

Kad bi moglo kad bi bilo stalno.

       A    Bb  E        C#m    A                    Bb                  E  Bb

Jer Ti i ja   ko u snovima zabludom se stalno hranimo

     A    Bb  E                  C#m    A                    Bb                  E  Bb

Jer Ti i ja   ljubav beskrajna kad bi barem dan postojala.

E                                                      F#m

Srce lažnom  maštom svakim jutrom gordo hranim

C#m                                           Bb

Da se ova ljubav barem održi

E                                          F#m

Samo čekam dan kada ti ćeš da se javiš

C#m                                 Bb

I da kažeš da si ipak moja

       A    Bb  E        C#m    A                    Bb                  E  Bb

Jer Ti i ja   ko u snovima zabludom se stalno hranimo

     A    Bb  E                  C#m    A                    Bb                  E  Bb

Jer Ti i ja   ljubav beskrajna kad bi barem dan postojala.

Toni Ljubisa bozic, Bugojno, 18.06.2020

Bez tebe ću preživiti ja

Dok kraj mene ležiš on ti u mislima

To ne možeš skriti te suze u očima

Ne želim te silom odluči se sada

Napusti mi stan te idi iz grada

Bez tebe ću valjda preživiti ja

Nikada nećeš ostati ti jedina

I ako me boli što nemam te više

Suze ne puštam mada srce se grize

Ako tad  odeš vjeruj doći će druga

Zamjenit će tebe i nestat će tuga

Skužit ćeš kasno i nemat ćeš mira

Jer ljubav kod mene je iskrena bila

Bez tebe ću valjda preživiti ja

Nikada nećeš ostati ti jedina

I ako me boli što nemam te više

Suze ne puštam mada srce se grize

Toni Ljubisa Boozic, Bugojno,17.06.2020

Bez tebe ću preživiti ja

              E                     F#m

Dok kraj mene ležiš on ti u mislima

                           A        Bb            E

To ne možeš skriti te suze u očima

      E                             F#m

Ne želim te silom odluči se sada

                      A              Bb     E

Napusti mi stan te idi iz grada

Bb                     A                        E

Bez tebe ću valjda preživiti ja

Bb                      A             E

Nikada nećeš ostati ti jedina

                  F#m                       E

I ako me boli što nemam te više

F#m                                          E

Suze ne puštam mada srce se grize

      E                                        F#m

Ako tad  odeš vjeruj doći će druga

                        A     Bb                  E

Zamjenit će tebe i nestat će tuga

      E                             F#m

Skužit ćeš kasno i nemat ćeš mira

                           A         Bb               E

Jer ljubav kod mene je iskrena bila

Bb                     A                        E

Bez tebe ću valjda preživiti ja

Bb                      A             E

Nikada nećeš ostati ti jedina

                  F#m                       E

I ako me boli što nemam te više

F#m                                          E

Suze ne puštam mada srce se grize

Toni Ljubisa Boozic, Bugojno,17.06.2020

Čekam i maštam o danu da ponovo budemo skupa

Ti morat ćeš jednoga dana

da priznaš mi napokon sve

Ti morat ćeš jednoga dana

da svakako kaješ se.

A godine teku li teku

sve rjeđe i rjeđe te viđam

Samo u snove mi dođeš

 i gladno o ljubavi pričaš.

..

Al kad bi došla iz snova

da napokon vratim te

Da opet usne mi ljubiš

 jer užasno trebam te.

Čekam i maštam o danu

da ponovo budemo skupa

Predugo sve ovo traje mi

 i prazna je naša luka.

A horoskop laže li laže

da ljubav mi sada je sretna

Od tebe nema ni traga

dal srce me tvoje treba

..

Al kad bi došla iz snova

da napokon vratim te

Da opet usne mi ljubiš

 jer užasno trebam te.

Toni Ljubiša, Bozic, Bugojno,17.06.2020

Čekam i maštam o danu da ponovo budemo skupa

C                                                   F                                           C

Ti morat ćeš jednoga dana da priznaš mi napokon sve

F                                              C         G                        C

Ti morat ćeš jednoga dana da svakako kaješ se

C                                       F                                       C

A godine teku li teku sve rjeđe i rjeđe te viđam

F                                C             G                                  C

Samo u snove mi dođeš i gladno o ljubavi pričaš.

F                                           G                                    C

Al kad bi došla iz snova da napokon vratim te

F                                C         G                                   C

Da opet usne mi ljubiš  jer užasno trebam te.

C                                                   F                                           C

Čekam i maštam o danu da ponovo budemo skupa

F                                              C         G                        C

Predugo sve ovo traje mi  i prazna je naša luka

C                                          F                                    C

A horoskop laže li laže da ljubav mi sada je sretna

F                                C             G                                  C

Od tebe nema ni traga dal srce me tvoje treba

F                                           G                                    C

Al kad bi došla iz snova da napokon vratim te

F                                C         G                                   C

Da opet usne mi ljubiš  jer užasno trebam te.

Toni Ljubiša, Bozic, Bugojno,17.06.2020

Sanjam te i nadam… sve postaje ozbiljno

U tvojoj ulici znam  

baš svako drvo i žbun

I pratim svakoga dana

da li ćeš biti tu.

Često bih puta svratio

prikriven u mraku kroz noć

Samo gledajuć osmijeh ti

i poželim laku noć.

Skrivam se i želim baš nekako odavno

Sanjam te i nadam sve postaje ozbiljno

Biti kraj tebe po nekad

moj  ne ispunjen san

I žudim i patim zbog toga

tako sam rastrzan

Kad bi mi barem jednom

otvorila prozor svoj

I rekla uđi na tren

i   budi noćas moj.

Skrivam se i želim baš nekako odavno

Sanjam te i nadam sve postaje ozbiljno.

Toni Ljubiša, Bozic, Bugojno,17.06.2020

Sanjam te i nadam sve postaje ozbiljno

Em                   D          C                      G

U tvojoj ulici znam   baš svako drvo i žbun

Am                           Em   H7                    Em

I pratim svakoga dana da li ćeš biti tu.

Em                       D          C                                       G

Često bih puta svratio prikriven u mraku kroz noć

Am                           Em          H7                        Em

Samo gledajuć osmijeh ti i poželim laku noć.

G                    Am                  H7          Em

Skrivam se i želim baš nekako odavno

G                    Am                  H7          Em

Sanjam te i nadam sve postaje ozbiljno

Em                         D          C                           G

Biti kraj tebe po nekad moj  ne ispunjen san

Am                                  Em   H7             Em

I žudim i patim zbog toga tako sam rastrzan

Em                             D          C                                       G

Kad bi mi barem jednom otvorila prozor svoj

Am                  Em        H7        Em

I rekla uđi na tren i   budi noćas moj.

G                    Am                  H7          Em

Skrivam se i želim baš nekako odavno

G                    Am                  H7          Em

Sanjam te i nadam sve postaje ozbiljno.

Toni Ljubiša, Bozic, Bugojno,17.06.2020

Ja bih tebe opet svojom nazvao

Kad god su te oni užasno tračali

uvijek su samnom neki sukob imali

i kada su laži baš grozne izmišljali

 samnom bi problem veliki dobili.

A sad daleko si o meni ne brineš

svojim životom novim si krenula

a ja sam te čekao i uzalud nadao

tek sada vidim da sam te izgubio

I godine samotne prošle su

od tebe nema ni glasa

Sve staze od tada prazne su

od tebe baš nema ni traga.

Sve godine uzalud čekah te

 nadajuć da ćeš se javit

I onda saznam da sada s drugim si

i to više nije ni tajna

I Onda si nestala od mene udaljila

Ko da su u mene sibir leda uvalili

Pa sam se nadao    sve godine ludio

Da bih te opet ljubavlju  nazvao.

Toni Ljubisa bozic, Bugojno,16.06.2020

Ja bih te opet svojom nazvao

                          Bm                 F#                           G              A         D  F#

Kad god su te oni užasno tračali uvijek su samnom neki sukob imali

                 Em                     Bm                               F#                                 Bm
i kada su laži baš grozne izmišljali samnom bi problem veliki dobili.

                                Bm                 F#                     G              A         D  F#

A sad daleko si o meni ne brineš svojim životom novim si krenula

                      Em                     Bm                     F#                                      Bm
a ja sam te čekao i uzalud nadao tek sada vidim da sam te izgubio

Em                                                 A                                      D

I godine samotne prošle su od tebe nema ni glasa

Em                                F#                                     Bm

Sve staze od tada prazne su od tebe baš nema ni traga

Em                                                 A                                      D

Sve godine uzalud čekah te nadajuć da ćeš se javit

Em                                      F#                                               Bm

I onda saznam da sada s drugim si i to više nije ni tajna

Em                            Bm

I Onda si nestala od mene udaljila

F#                              G      A            D F#

Ko da su u mene sibir leda uvalili

Em                               Bm

Pa sam se nadao    sve godine ludio

                        F#                      Bm

Da bih te opet ljubavlju  nazvao.

Toni Ljubisa bozic, Bugojno,16.06.2020

3500 stihova

U što i koga sam sve ove godine potrošio

Kao da sam eto pamet odjednom izgubio

Brdo stihova pjesama sam ti  poklonio

Bumerang mi čir na crijevu odjednom vratio.

Što mi je ovo trebalo nebi me dovde odvelo.

Toliko rana poslije tebe je ostalo i režu peku

Između nas toliko nedorečenog je ostalo

Još uvijek nije jasno mi što te odvelo.

U debelom blatu i glibu zaborava se prevrćem

Dok eto stalno ime ti sa gorčinom spominjem

Hodam i bauljam sam prokleto pustim ulicama

Do obale mora ta lutanja su me eto dovela.

Sam sebi govorim a niti riječi nisam izustio

Od kada si otišla bukvalno sam zanijemio

E sada možeš da zamisliš koliko sam ridao

Ako sam ti preko 3500 pjesama napisao.

Sve su to kroz suze u mrkloj noći stihovi plazili

Većinom su me tugom i molovima oblagali

Snove više ne razlikujem sa javom se miješaju

Srce i duša neznaju odavno gdje se nalaze.

Bijah siguran da naše jato budemo stvorili

Toliko planova zajedno samo stvarali,zar ne

Ali nože u srcu koji si ostavila vjeruj tamo je

Ogromna i teška rana je, još uvijek krvari.

A što vidjeh u tebi. Čime si me tako zarazila

Kako i na koji način tako brzo pamet mi uzela

I sada lutalica sam pijačnina očigledno postao

U sebe se uvukao i šuteć riječi ne progovaram.

Nekim poznatim ali izgubljenim ulicama prohodam

Sve se nadam suretu, koja propalog tipa zabluda

Nosim te ženo prokleto nosim te ugrudima

Kriva si što si mi onu ljubav godinama nudila.

I sada bez nje kao da si mi krv ispustila, nema me

Stanje mi je kritično i nekako baš neuhvatljivo

Do kada i koliko te kako ću izdržati ne misli.

Nije te briga, svakako sam propao,zaboravi me.

Napisah ti 3500 stihova, koja me je baš dojila zabluda

Ali ne kajem se, duša mi nakon pjesme nekako olakša se

Što me tog dana tiši, iz sebe eto inspiracijom ispraznim

Pa nekako dan nastavim dalje svoje baterije napunim.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,15.06.2020

Svojim životom nastavi ako želiš eto me i zaboravi

Do nedavno sam želio da mi se vratiš

I sada mijenjam mišljenje,odustajem

Ne želim da te više patim i preklinjem

Da vratiš se i da ti sreću novu razaram.

Očitavam si lekcije, bez veze se umaram

Sad bi da vratiš se a onda odustanem

Nitko se u ponovnom susretu nije usrećio

Nikada više onu ljubav što je bila osjetio.

Istina željan sam tvoje strasti vrelih usana

Ali vjerojatno me više nikada kao onda

Tako strasno gladno nebi požudno ljubila

Nikada više pogledu u mojim očima radovala.

..

Za meni si sada na sjevernom polu se udaljila

Borim se sa tvojim divljačkim ljubavnim ostatcima

Nije lako mi da sve to zaboravim, tek tako uništim.

Trebat će mi malo više strpljenja i više vremena.

A ti si opet zaljubljena al na njegovim grudima

Teret sam ti očigledan postao i ne javljaš se

Prikrivaš sve naše ostatke i ljubavne tragove.

Al ne brini od mene te glava neće zaboljeti.

Svojim životom nastavi ako želiš eto me i zaboravi

Ali jednoga dana kada ti svi leđa okrenu i propadneš

Nemoj iznenada u život da mi se pojaviš i upadneš.

Jer ne znam ne garantiram kako ću tada da reagiram.

A saka krećem novim putevima krivudavim stazama

Ne znam što se tamo nalazi i što me dočika,vidjet ću

Al moram priznati tvoju sliku malenu baš nosit ću

Jer još uvijek kad me sjeta razuzme tvoj osmijeh me podigne.

..

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,15.06.2020

Ako sa njim sretna si, nije krivo mi, u toj mladosti da uživaš nastavi

Već, hajde  kaži koliko godina nisi se javila

A ja potajno slike ti od nekud pronalazim

Nekako ne želim zaboravu da te prepustim

Toliko toga divnog si napučila i ostavila

Uspomena u duši i srcu mi toliko naredala.

Volio bih čisto da znam dal si se udala

Ne trebaš mi objašnjavati zašto si otišla

Uvijek te opravdavam u sebi krivca optuživam

Jer mislim da nisi takva da bi bez razloga otišla

Jer meni si toliko divnih trenutaka poklonila.

Svako proljeće kad se najvaljuje sjetim se

Tvoj dolazak i vlak koji je kasnio,smet ga zameo

Kad si me ugladala kao i ja od sreće si ridala

A onaj vjetar u veljači što ti kosu trenom zamrsi

Preko pola lica te nisam vidio,al osmjeh sam primjetio.

A tek naš na prvome sastanku ne zadrživi poljubac

Koliko dugo je trajao,koliko uzdaha nam uzeo,sjećaš se

U životu nikada neku ženu nisam tako strastveno poljubio

U nebo sam odletio dok sam ti energiju strasti crpio

Bog nas je tim trenutcima strastvenog poljupca blagosovio.

Nikad me nitko nije tako pogledo gutao potajno sam pratio

Za mnom si trčkarala poljubaca još i jo bi tražila

Ona gladna ne zasitna strastvena požuda te navlačila

Sebe kao i ja nisi poznavala ja je u nama strast postojala

I znam da se kao i ja nikada nisi pokajala što si to učinila.

Nakon toliko godina ne znam dal bi naš susret opet isto ispao

Dal bi  kao ti meni u zagrljaj trčao i onim poljupcem navalio.

Tako bi te strasno stisnuo sve godine bez tebe bih nadoknadio

I vjeruj kada na to pomislim samo se naježim jer ne mogu

Iskreno jednostavno nakon toliko godina sve ono šti si poklonila

Ne želim , neću i ne bih mogao tek tako da odbacim i zaboravim.

Ako sa njim sretna si, nije krivo mi, u toj mladosti da uživaš nastavi

A mene ako se poželiš, nemoj da javljaš se, smo na usnama osvani

Na sve ono divno što smo imali iznenadno me podsjeti

Al molim te nakon toga nikad više od mene ne odlazi.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,15.06.06.2020

Dal si razmišljala da živimo zajedno

Prvo mi kažeš da želiš sudbinu sa mnom da dijeliš

Grliš me ljubiš me stalno  al voliš po nekad da bježiš

Dal znaš dal znaš da moja si voljena

Dal znaš dal znaš da si me izludila

Poljubi me bar jednom prije nego kreneš

Uvijek ću biti tu….  dovoljno samo da trepneš.

Zbog nas zbog nas zbog nas ja činim sve

Dal si razmišljala da živimo  zajedno

Da napokon ovu ljubav vječnošću vežemo.

Samo reci mi dal bi željela ti

Presten ovaj primiti.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,14.06.2020

Dal si razmišljala da živimo  zajedno

A                            F#m   D                                  E

Prvo mi kažeš da želiš sudbinu sa mnom da dijeliš

A                                F#m         D                      E

Grliš me ljubiš me stalno  al voliš po nekad da bježiš

A                F#m               D               E

Dal znaš dal znaš da moja si voljena

A                F#m               D           E

Dal znaš dal znaš da si me izludila

A                            F#m         D                      E

Poljubi me bar jednom prije nego kreneš

A                     F#m      D                            E

Uvijek ću biti tu….  dovoljno samo da trepneš.

A                F#m               D                      E

Zbog nas zbog nas zbog nas ja činim sve

D                        E     A                          F#m

Dal si razmišljala da živimo  zajedno

D                                  E       A                          F#m

Da napokon ovu ljubav vječnošću vežemo.

D                   E     A               F#m

Samo reci mi dal bi željela ti

D                      E       A         E                

Presten ovaj primiti.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,14.06.2020

Ma neka nam nedaju i ljubav zabranjuju

Kaput pod ruku krećem što prije moram da je vidim

Zadnji put smo slavili u Senju

Bura dere lice  cijepa ledi se i more

Da li ću je  susresti možda večeras

..

Molim mjesec da sklopi oči barem ovu večer

Da se lakše prikradem u mraku

Al se plašim da nas prate nedaju nam skupa

Ali ja je moram vidjet večeras.

..

Ma neka nam nedaju i ljubav zabranjuju

Ukrast ću je njimaiz  inata

Jer ona je pristala i bude  se za mene udala

Ukrast ću je džaba su im straže

..

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,13.06.2020

..

Ma neka nam nedaju i ljubav zabranjuju

E                                                             F#m

Kaput pod ruku krećem što prije moram da je vidim

C#m                                  B (A)

Zadnji put smo slavili u Senju

E                                                   F#m

Bura dere lice  cijepa ledi se i more

C#m                                         B (A)

Da li ću je  susresti možda večeras

E                                                   F#m

Molim mjesec da sklopi oči barem ovu večer

C#m                                  B (A)

Da se lakše prikradem u mraku

E                                                   F#m

Al se plašim da nas prate nedaju nam skupa

C#m                                  B (A)

Ali ja je moram vidjet večeras.

A                          B           E          C#m

Ma neka nam nedaju i ljubav zabranjuju

A                          B           E     B

Ukrast ću je njimaiz  inata

A                          B           E             C#m

Jer ona je pristala i bude  se za mene udala

A                          B                E       B    

Ukrast ću je džaba su im straže

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,13.06.2020

Nemoguća misija nas bi razdvojila

Kada malo dublje u detalje našu vezu sagledam

Bože toliku očiglednu razliku među nama ugledam

Kao dan i noć se baš nevjerojatno totalno razlikujemo

Mogli bi kao crno i bijelo da se očigledno promatramo.

A kažu  nemoguće je sve to razdvojiti san od jave razdvojiti.

A kako bi onda sve to izgledalo u što bi život pretvorilo.

Kada bi trajno samo ne prospavani dugi dani postojali

Kada bi se sve u tamnu dugu samotnu noć pretvorilo

Kada bi crnu i bijelu boju izbrisalo što bi na paleti ostalo.

A ipak te velike razlike su nas neobjašnjivo spojile

Razlike u godinama niti trena nam nisu smetale.

Strast bijaše neumoljiva tolika količina se prikrivala.

Kao umukli vulkan stoljećima mirovali pa eksplodirali.

I sada bi da noć i dan rstave da samo jedno zauvijek ostane

Da se crna ili bijala boja zauvijek ukine… bože sačuvaj me

Da mi kažu bez nje moram kroz život od sada da nastavim

Ne daj bože na tu strahotu ne smijem niti da pomislim.

A samo nam je falilo da nas božija ruka zauvijek poveže

Da nas nitko više rastaviti ne može i do vijeka tako ostaje

Sama pomisao da bez nje usamljen ostanem čisto pretrnem

Sav se naježim ogroman tlak il pritisak bolno u grudima osjetim.

Mi smo kroz gladni san i javu od prvog pogleda povezani

Nikada jedno od drugog nismo jednog trenutka odustali

Ljubav smo danima i noćima gladno bez razdvajanja vodili.

Satima bi se ljubili, milovali iz toga raja nebi nikada izlazili.

Jedva bi se vode napili da bi ispucale gladne usne spasili

Zajedno jabuku bi nagrizali bobice grožđa ludeć dijelili.

Osmijeh sa lica jednostavno nismo mrvicu skidali.

Očima bez riječi bi toliko toga ispričali u svemu guštali.

Nemoguća misija nas bi razdvojila, ali samo vjerojatno u maštama.

Tolika ljubav je postojala među nama, svi nam se divili

Primjer čvrste stabilne veze za okolinu mi smo postojali

Na toj ljubavi baš su nam uzdišući zavidili i oni bi željeli.

I što kažu nikad ne reci nikad,ne moguće jednostavno ne postoji

Sve se jednoga dana sa razlogom ili bez razloga eto dogodi

Jedno prestane više da ljubav uzvraća, u grudi se tama ledena uvukla

I krenu razdori, bez iti jedne izrečene riječi život ih bolno razdvoji.

A ona je sada na njegovim grudima, drijema kao zaljubljiva

A od mene ljuštura slomljenog srca isparane duša ostala

Čujem da prati me,što mi se dešava kao da bi se vratila

Ali lažima više ne nasjedam, jer samotnim noćima odlutam.

Izgleda da su u našem slučaju ipka i te kako olako uspjeli

Dan od noći su razdvojili, crno od bijelog u sivilo zamuljali

Barem moje srcu su razvalili, razvaline izdaleka se naziru

Jednu divnu ljubav da više kao da nije postojala ne spominju.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.06.2020

Fališ mi, nije sramota me priznati, bijah ponosan te voljeti.

Od prvog pogleda poljupca dodira si me razmazila

Svojom savršenom strastvenom ljubavlju zarazila

Snove mi razbuktala pa svaki dio mene  razbuktala.

Bezgraničnu strast i požudu gladno noćima dijelila.

A onda si sve svela na kapljice, kao da promišljaš se

Kao da sam ti dosadio a znam da ništa loše nisam uradio.

Ti si nešto u glavi posumnjala bez dokaza me optužila

I onda se sibirskom hladnoćom od mene podlo okružila.

I sada kada si daleko i spavaš na njegovim grudima

Ljubav i glad prema tebi nije trenutka nikada prestala.

Jutrima kada budim se ruka pomaknem da dodirnem te

Ali prazna postelja samo mirosiom na tebe podsjeća.

Nepaš koliko još uvijek želje i požude prema tebi jake su

Stanuješ u svakoj nesanici u svakom prokletom nemiru.

Sve stihove što ispisujem ti razlog si,putuješ gladno u meni

Pogled i usne ti osjećam, zamišljam kakto te gladno obljubivam.

Srce i dušu vjeruj teško je priznati da prošlost postala si

Oni još uvijek u svom svijetu maštaju uporno te očekivaju

Kao da si samo na kratko vrijeme zbog posla odlutala

Ne mogu sažvakati da si sada na tuđim usnama osvanula.

Okovi tvoji kao teški obruči drže me, godinama ne popuštaju

Toliko suznih očiju koje samo prazninu predugo promatraju

Fališ mi, nije sramota me priznati bijah ponosan te voljeti.

Sa tobom toliko planova u detalje pripremati sa tobom živjeti.

..

Sada i nakon deset godina, nisi trunke iz duše mi nestala.

Srce tvojim imenom se uznemiri kao da trenutcima poludi

Bez daha ostanem kao starac na trenutak se umirim i zasjednem.

Kažu može me srce služiti sve dok živ po ovoj zemlji se pokrećem.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.06.2020 u 06:16 minuta

Zbog nas zbog nas

Volim kad pričaš i da ti čujem glas

A ljubav me čini da ponosan sam baš

Zbog nas zbog nas

Poljubi me bar jednom prije nego kreneš

Uvijek ću biti tu dovoljno samo da trepneš

Zbog nas zbog nas

Dal si razmišljala da krenemo zajedno

Da napokon ovu ljubav vječnošću vežemo.

Samo reci mi dal bi željela ti

Presten ovaj primiti.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,12.06.2020

Zbog nas zbog nas

A                  F#m        D                      E

Volim kad pričaš i da ti čujem glas

A                  F#m         D                      E

A ljubav me čini da ponosan sam baš

A F#m D E

Zbog nas zbog nas

A                            F#m         D                      E

Poljubi me bar jednom prije nego kreneš

A                     F#m    D                            E

Uvijek ću biti tu dovoljno samo da trepneš

Zbog nas zbog nas

D                        E     A                          F#m

Dal si razmišljala da krenemo zajedno

D                                  E       A                          F#m

Da napokon ovu ljubav vječnošću vežemo.

D                   E     A               F#m

Samo reci mi dal bi željela ti

D                      E       A         E                

Presten ovaj primiti.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,12.06.2020

Život pred tobom priziva nova epizoda srećom ti počima.

Jedno jutro se ono baš rano ne obično probudiš

Pitaš se do kada ćeš živjeti u prokletoj zabludi

Život ti je kriomice ne iskorišten procunjao

Nisi ni shvatio da si polovinu baš ni zašto potrošio

Koje si rezultate postigao do kuda i gdje si dospio.

U glavi praviš tabele nešto uporno uzalud sabireš

Možeš li srce i dušu jadnom zabludom da ubjediš

Za njom si uzalud godinama cmizdrio,ridao stihove pisao

I pogledaj se što si na kraju čovječe dobio,slomljen si.

Sav si se ocunjao mal te ne preko noći si vidljivo propao

Ne briješ se kao brada ti dobro stoji,lažima uzalud tješiš se

Želiš te bore da prikriješ kako si naivan, lažima se ubjeđuješ

I vidi do kuda te strastvena bolna požuda za njom jadniče dovela.

Boli nje briga ona se sretno udala,drugome sreća na grbaču se navalila

 a gdje si ti, umjesto da si je istog trena kada se okrenula zaboravio

Svome životu i budućnosti se podignute glave ono gordo  okrenuo

Onobaš ponosan što si slobodan naprijed pjevajuć se uputio.

Nikako da se iz te šarene zablude kako god što prije probudiš

Da više niti sekundu na nju ono baš uzalud jedniče  ne potrošiš

Tek si na polovicu života zagazio, ono pravu ljubav nisi niti okusio

Jer da je ona bila prava kako si mislio nebi te vjeruj nikada napustila.

Nebi ona nikada da je znala cijeniti ljubav od tebe trena otišla.

Svoje pravo lice lažova,hinjske hijene nebi ti nikada pokazala

I sada nije ti kasno nanovo da kreneš  u novi put ka sreći da se uputiš

I ako je moguće potrudi se da je što prije ali baš što prijezaboraviš.

Njeno vrijeme u srcu ti prošlo je,kao slijepca te čovječe vodila

Srcem i dušom jer iskren si  do bola zar ne vidiš manipulrala

tvoju slabost tako oholo koristila da bi depresiju svoju riješila.

I kada se ona preporodila samo je glavu okrenula i otišla.

Zaboravila je sve suze koje ti je na obraz godinama ridala

Dok si je tješio držao fige da ne odustaje, da vjerno ima te

Da život užasno težak i takav je, ali ona zaklinješ se ima te

24 sata spreman da pratiš je, leđa nikada da  joj okrećeš.

I što je od tvoje žrtve na kraju ispalo, svog te iskoristilo

Nemoj misliti da si ti profitirao što si sa njom spavao.

A ne, to je jako loša procjena,sjedi i dobro razmisli.

Spavali ste samo onda kada se njoj prohtjelo kad je upalilo.

Prije tebe nikada u sexu nije uživala, sebe je sažaljevala

Sve dok tebe nije upoznala, život je teretom smatrala.

E sada kad si je osnažio vulkan strasti žene u njoj probudio

Ona kreće dalje a tebe kao istrošeni točak ukočenog ostavlja.

Probudi se,što prije to mirno prihvati, svoga puta se dohvati.

Uz put sanjaj o novoj ljubavi razmišljaj u maštanju uživaj

Dok ti se nova ljubav napokon ne ukaže, tješi se čovječe.

Snažan si iskustva životnog si dovoljno nakupio da bi dalje krenuo.

Prohujale godine i onu ludicu od  mladosti nemožeš vratiti

To moraš što prije shvatiti, ali života još uvijek u tebi postoji

Suštinu života izgleda da ipak nisi shvatio,uzalud ga pola potrošio

Ali vjeruj nisi jedini ,99% ljudi isto tako potroši život u zabludi.

Ono kao luđački se zaljubi pa tu kao vječnu ljubav odjednom izgubi

Neki se bez ogrebotine iz toga izvuku nauče tu bolnu životnu pouku

A neki kao ti i to dobar broj sebe sažaljevaju uzalud kukaju, cmizdre

Da mogu mada ih je rasturila opet bi joj oprostili i na usne vratili.

Kao da je ona jedina žena na svijetu ostala toliko ti mozak popila

Ma daj čovječe okreni se toliko oko njih pogledaj čeka te.

Ne žuri se kao sa prošlom da odmah srce otvaraš,malo strpi se

Igraj se, zabavljal, u život svaku sekundu što pametnije uživaj.

Osedlaj divljeg konja, neka te iz te bujice tuge napokon probudi

Nemoj sada drogu alkohol i cigarete da uzimaš i da se bez razloga ubijaš.

Upoznaj život što ti dolazi nemoj iste greške na novo praviti

Ti se moraš što prije opametiti ipak si samo polovicu prošao.

Ne brini, još jako puno šansi ćeš imati, nije ona prokletnica jedina

I ona je sebe dobro znaš u govna uvalila, za živčanog se udala

To joj je dovoljna kazna koja će svaki dan da je stresom podsjeća

Koga je na usnama imala, nikada takvog više ne bude susrela.

A ti jedra života podigni, prepusti se u panorami života pa uživaj

Te valove i probleme oko tebe onako baš osmjehom odagnavaj.

Vidjet ćeš na nju više nikad nećeš pomišljati, u misli je vraćati.

Život pred tobom priziva nova epizoda srećom ti počima..

Toni Ljubiša Božić,12.06.2020 u 06:41

Da li sretna si kad vidiš da patim se

Što ti je sve ono trebalo

Bolje bi bilo da se nije ni desilo.

Da si hladna do kraja ostala

i da mi nisi nikad ljubav pružila.

I sada kada sam ludo zavolio

kada sam bez tebe samo ljuštura postao

Da li sretna si kad vidiš da patim se

Da li sretna si kada mrziš me.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,11.06.2020

Da li sretna si kad vidiš da patim se

Am                         G

Što ti je sve ono trebalo

               Dm                          Am

Bolje bi bilo da se nije ni desilo.

                Am                         G

Da si hladna do kraja ostala

                F                              C

 i da mi nisi nikad ljubav pružila.

                Dm                             Am

I sada kada sam ludo zavolio

E                                                           Am

kada sam bez tebe samo ljuštura postao

           Dm                                              Am

Da li sretna si kad vidiš da patim se

           E                         Am

Da li sretna si kada mrziš me.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,11.06.2020

Suze se tad ko potoci slijevaju

Zašto ….ljubav  na kraju počesto zaboli

I Zašto se dvoje u mržnji razdvoji

Bez riječi onda ljubav u trenu na prosto nestane

A dvoje se voljenih baš užasno zamrze.

Suze se tad ko potoci slijevaju

Srca se bolno komadima kidaju

Jedna je duša uvijek više voljela

pa je na kraju više srce i ranila

I Zašto ….treba se čovjek ludo zaljubiti

Kad će na kraju tu bol doživjeti

Ipak je najbolje srce iz svega treba isključiti

I nikada više tu bol mu priuštiti

Suze se tad ko potoci slijevaju

Srca se bolno komadima kidaju

Jedna je duša uvijek više voljela

pa je na kraju više srce i ranila

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,11.06.2020

Suze se tad ko potoci slijevaju

D                                                   Em

Zašto ….ljubav  na kraju počesto zaboli

A                                             D

I Zašto se dvoje u mržnji razdvoji

                     D                                               Em

Bez riječi onda ljubav u trenu na prosto nestane

                      A                                       D

A dvoje se voljenih baš užasno zamrze.

Bm         A             Em          Bm

Suze se tad ko potoci slijevaju

Bm         A             Em          Bm

Srca se bolno komadima kidaju

G                             A                D

Jedna je duša uvijek više voljela

G                             A                D

 pa je na kraju više srce i ranila

D                                                   Em

I Zašto ….treba se čovjek ludo zaljubiti

  A                                D

Kad će na kraju tu bol doživjeti

                     D                                               Em

Ipak je najbolje srce iz svega treba isključiti

                      A                       D

I nikada više tu bol mu priuštiti

Bm         A             Em          Bm

Suze se tad ko potoci slijevaju

Bm         A             Em          Bm

Srca se bolno komadima kidaju

G                             A                D

Jedna je duša uvijek više voljela

G                             A                D

 pa je na kraju više srce i ranila

Previše godina sam bila ne voljena sve osjećaje zatupila

Dal si primjetio koliko si mene promijenio

Dal si ti uopšte svjestan koliko me kontrolišeš

Da li si ti svijestan koliko na mene pozitivno utječeš

Put i pravac moga života očigledno određuješ.

Ti si i samo ti osmijeh mi napokon vratio

ti si iz ponora tuge skršenu dušu preporodio

zar nisi primjetio kada govoriš,tobom opijena sam

minute trebaju  da se osvijestim,i na pitanje ti odgovorim.

hvala što si strastvenu posesivnu ženu u meni probudio

sada češljam se, sve češće u ogledalo pogledavam

da pred tebe svakakva ne izlazim da se lijepo predstavim

haljine mijenjam i sve se više i duže nekako sređujem.

Čovječe kriv si jer sam ludo luđački te zavoljela

prvi put nekome dušu iskreno potpuno otvorila

osjećaje nikakve nisam imala tugom sam godinama plovila

a gle me sada kako sam se bože mili preporodila.

pišem ti gladne stihove želim da nacrtam te

što više dokaze moje ljubavi da ti ukazivam

sva sam ti se otvorila, dušu i tijelo podarila

kod ovog srca mi posjeduješ pa srcem diriguješ

a sve godi mi što god kažešnapraviš ili učiniš

u još više ovisnicom usana tvojih pretvoriš.

želim da me ljubiš kao što nitko nikada nije

vatru u meni zamrlu u vulkan si vreli pretvorio

zar ne primjećuješ u pogledu si mi se prikrio

kao žena se savršeno sretno i voljeno osjećam

želim deset puta više ljubavi da ti uzvraćam.

Tobom sam opijena tvoje tijelo osmijeh me izluđuje

nikako da kažem sebi ženska pa zar ne vidiš da dosta je

posesivna i gladna sam te postala i sve za tebe bih učinila

ako treba pred streljački vod neka me istog trena postave.

ali od tebe niti za dlaku ne odustajem, sve potpisujem.

Hvala ti što si strpljenja imao iz tuge me izvlačio

Hvala ti što si savršenu ženu u meni prepoznao

Što si da vrijedim kao žena od prvog dana skužio.

I želim kao žena voljena da ti ljubav uzvraćam

U tim tvojim usnama stalno posesivno da uživam

Previše godina sam bila ne voljena sve osjećaje zatupila

A sada vatra živa iz mene izvire glad me za tobom satire.

Nada Ilić, 10.06.2020 …Francuska obala ljubavi

Ti na usnama vatra si paklena

Volim… kad gladno  me gledaš

I volim… kad slatko se smiješ

Baš Volim te usne ti vrele

Na grudima volim kada mi dišeš.

I opet bih… samo da mogu

Rado te imao na usnama gladnim

I opet bih… rado da mogu

Bio sa tobom na istome brodu.

Ti na usnama vatra si  paklena

Tako nam malo fali jedina

Samo kad bi mi trenutak imali

U plamenu strasti bi gorili

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.06.2020

Ti na usnama vatra si  paklena

Bm                                         F#

Volim… kad gladno  me gledaš

A                                         D

I volim… kad slatko se smiješ

Em                                 Bm

Baš Volim te usne ti vrele

       G                           F#

Na grudima volim kada mi dišeš.

Bm                                         F#

I opet bih… samo da mogu

A                                                 D

Rado te imao na usnama gladnim

Em                             Bm

I opet bih… rado da mogu

       G                           F#

Bio sa tobom na istome brodu.

Em                    Bm

Ti na usnama vatra si  paklena

G                             A          D F#

Tako nam malo fali jedina

G                      A    D                Bm

Samo kad bi mi trenutak imali

G                   A                D

U plamenu strasti bi gorili

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.06.2020

I onda iz vedra neba on se pojavio

20 godina mladosti

njemu je izgleda poklonila uzalud

20 godina nije ga ljubila

usne na usne nije naslonila.

I sebe je noću dok bi ridala

 pitala često gdje je zaglavila

Kako je njezin život

odjednom uzalud prošao.

I onda iz vedra neba on se pojavio

osmijeh na njeno lice u trenu joj  vratio

I sada je ko sretnu viđaju

I onaj osmjeh prepoznaju

voljena žena ona ipak je postala.

Toni Ljubisa Božić, Bugojno, 10.06.2020

I onda iz vedra neba on se pojavio

C                 G                 F                                              C

20 godina mladosti njemu je izgleda poklonila uzalud

        Dm                   G                          C                  Am    

20 godina nije ga ljubila usne na usne nije naslonila

                 Dm                  G                      C                          Am

I sebe je noću dok bi ridala pitala često gdje je zaglavila

                F                     G                               C

Kako je njezin život odjednom uzalud prošao.

  F                            G      C                    Am

I onda iz vedra neba on se pojavio

  F                              G      C                      Am

osmijeh na njeno lice u trenu joj  vratio

  F                                 G     

I sada je ko sretnu viđaju

C                             Am

I onaj osmjeh prepoznaju

Dm                  G                    C

voljena žena ona ipak je postala.

Toni Ljubisa Božić, Bugojno, 10.06.2020

Ispovjest… predugih 20 godina samoće

Onako pred suton i vrijeme se nekako stušilo

Kao da je znalo da mi raspoloženje bude pokvarilo.

A ona onako samo je dušu ne najavljeno otvorila.

Dugo sam šokiran slušao, njenu bezobzirnu tugu upijao.

Kaže da se premlada ni sada joj nije jasno kako udala.

Život je u tuđinu odveo kao mješani par valjda bude uspio.

A ljubav mada nije postojala valjda se jednoga dana bude probudila.

Al bijaše to uzaludna skoro 20 godina trajala zabluda.

Čak su I djecu dobili, ali nešto je među njima falilo

Nije se baš uživalo,osmijeh među njima se gubio.

Dvoje spojenih ljudi život je silom prilika unesrećio

onda su se počeli odvajati te  jedno drugo izbjegavati.

Svatko na svoju stranu je vukao pred kraj ih doveo.

I onda iz vedra neba ne najavljeno ljubav se desila.

I dok mi sve to priča kanonada suza u mojim očima.

Nastavila je kroz suze pričati bolnu sudbinu mi otkrivati.

Kaže da je znala nikada za nikada u stranu zemlju nebi otišla

Tamo pravoga muškarca za 20 godina nikada nije upoznala

Nema muška bez naših balkanaca od kada je novog upoznala.

Tako je počela o novoj iznenadnoj ljubavi zazarena pričati.

Osmijeh polako lice joj krasio iz one tuge je naprasno preobrazio.

Svaka izgovorena riječ o novoj ljubavi lik joj je mijenjala

Vidljivo sretno zaljubljena žena je postajala, u govoru je uživala.

Skoro da nisam disao dok sam je slušao I njene riječi gutao.

Tek je napunila tridesete, kaže da niti živjeti nije počela

Valjda je zaslužila da napokon nekoga iskreno zavoli.

I taj njen novi stranac ta njena ljubav života se pojavila.

U svakom trenu je njenu bol osjećala I stalno joj tepala.

A on kad god bi se javio osmijeh na lice bi joj vratio

Razlog da nastavi dalje uporno u njoj je pobuđivao.

Žena koja je samo tugu kroz kratki život poznavala

Vulkan u sebi zahvaljujuć njegovoj ljubavi je probudila.

Stalno ga je ispred sebe zamišljala I polako se totalno mijenjala

Počela je mijenjati  haljine, u ogledalu da gleda se

Da kosu češlja I pjeva dok njegovo ime gladno spominje

Zahvaljujuć njemu poželjna žena napokon otkrivena postaje.

Njegove usne su neumoljive svaki damar u njoj budile

Bukvalno je dobola uživala dok bi mu usne ljubila

Nikada vatru u sebi tako duboko jaku nije osjetila

Ona zadovoljna žena sretna sa životom je napokon postala.

Njegov lik osmijeh i svaka riječ je palila, do ludila dovodila

Dovoljno je samo da ga sluša u njegovom govoru je uživala

I toliko slika pred njom bi se izmjenjivalo, nadu u život davalo.

Sama sebi se čudila jer takve emocije prije nije poznavala

Misliše je da je ona zauvijek baksuzna uplakana rođena.

Dok sam je slušao jeza me svega tresuć nakostriješila

pomislih bože kako je ta mlada žena kroz život patila.

Kaže da ju je njegovo mišićavo  zategnuto tijelo palilo

Dok bi joj on pričao bez daha je ostajala strasno ga zavoljela.

Razgovor bi većinom on vodio jer ju je bez teksta ostavljao

Malo duže vremena joj je trebalo da bi mu odgovorila.

Vremenom polako se otvarala, njen osmijeh u ogledalu je zadivio

Sama sebi se sviđala kako je nova sretna žena u trenu postala.

Odjednom život I budućnost ispred nje smisao je dobila.

Nada  da će joj napokon u životu  biti bolje je nije napuštala..

Ti si duša moja tako joj je tepao srodnu dušu sam napokon pronašao

I to joj je prijalo u svakoj njegovoj laskavoj riječi je uživala

Cijenjena žena je postala, bliskost među njima se raširila.

Razgovor je bio sve otvooreniji sve vise su se smijali.

Toliko ga je zavoljela da bi na smrtnu kaznu zbog njega pristala

Ako treba ispred kordona vojske bi za tu ljubav se žrtvovala

Nikada toliko hrabrost u grudima nije osjećala  te sebi se divila.

Voljena žena I sretna zbog njega je napokon postala.

Dok mi je pričala kako je ljubavne scene sa njim zamišljala

Sva se uživila oči su joj se caklile ona vatra u očima je blještila

Njeno stanje zaluđenosti ljubavlju stranca  se otkrivalo

Samo sam šutio I njene iskrene riječi sam šutke gutao.

Kaže ti si mi ipak prijatelj I mogu ti se povjeriti, zar ne..

Samo sam glavom klimao I nastavak njene priče iščekivao.

Taj tajenstveni stranac čije ime mi još nije ipak otkrila

Davao joj je nadu I volju da dalje nastavi I da ga ne zaboravi.

Digni glavu I nastavi ne brini ja ću te voljeti I do kraja bodriti

Riječi stranca stalno joj odjekivaše u njenim zamućenim očima.

Onda su joj suze radosnice niz lice se spustile dušu otvorile.

Prijatelju oprosti mi, razumi me, sretnica sam napokon postala.

Ovo mi je baš trebalo da se nekom napokon povjerim

I ovu napaćenu dušu prošlog života da do kraja otvorim.

Jer vjeruj mi prijatelju nikada nikoga tako blizu sebe nisam pustila

Jer sam toliko strahova u grudima da ne vjeruješ nakupila.

A muža nikada nisam voljela, bijašmo 20 godina totalni stranci

Stalno je za svojom bivšom ženom patio svakim danom me davio

Uzastopno me sa njom uspoređivao da sam hladna I nikakva

i za 20 godina braka nikad za nikad ga nisam poljubila.

Sve mi je nakon tih riječi bilo potpuno jasnije, bože kako žalih je.

Al neka je bože dragi napokon novu ljubav pronašla

Voljenu ženu u sebi onako nasmijanu je otkrila.

U trenu kroz priču me je za ruku uhvatila I rekla… hvala ti.

Što ove trenutke mog jadanja  sa mnom ti dobri prijatelju posveti.

A meni u grudima kanonada suza se skupila tako bih ridao

Al jaki muškar ispred nje stajao, kako bi to izgledalo.

A ne hvala tebi što si mi se povjerila I dušu olakšala.

Sunce je skoro zašlo rijetka suza na licu joj se vidjela

Žena sam koja je luđački napokon do bola zavoljela

i što je najbitnije ta mi se ljubav obiljem ljubavi uzvraća.

Osmijeh od uha do uha je smijuć se kroz priču nabacila.

I kaže da joj bez lozinke nova ljubav u život olako ulazi

Kod njenog srca mu je poklonila I vjerujuć mu se otvorila.

Onako u trenu je poskočila dok je  sretnu bajku završavala.

Onako bosonoga na plaži se sretnički vrišteć okretala.

Sjeme sreće u duši joj je zasadio vjeru u život probudio

Kao nezaustavljiva Rijeka prepuna sreće je postala

Obalu prepunu problema od sebe je olako odbijala

Jednostavno snagu toliko godina skrivenu u sebi

Nije prepoznavla zar je moguće da je tako jaka postala.

A u meni onaj uzdah teški se ispustio ljubavi svoje sam se sjetio

Apsolutno razumijem je, jer nema ljepšeg u duši osjećaja

nego kada se ljubav uzvrati, tada za sve volje I snage imamo

a bez ljubavi bukvalno mada sve imamo nekako bortamo.

Ostadoh I popratih njen sretnički ples, zagrljajem mi zahvalila

Što je sav teret napokon iz duše da zauvijek otprši ispustila.

Na neki način sam joj zavidio jer taj osjećaj sam u sebi zagubio

Ljubav života ne baš tako davno kroz obilje suza sam izgubio.

Odvedoh je na hladni sok dok se noć nad morem francuske obale spuštala

Kaže da me bude kolačem najboljim na svijetu ipak častila

Na tome je insistirala da bi mi dok sam je saslušao to uzvratila

Ipak najboljem prijatelju dušu je olakšala I život novi  može da nastavi.

Ispovjest… predugih 20 godina samoće, u nekoliko sati se smjestilo

Jednu usamljenu dušu je olakšalo, toliki teret sa duše napokon zbacilo

I baš mi je vrijedilo je slušati toliko tuge iz nje da izbaci je uspjela

Mada me boljelo slušajuć sam na neki način sve to proživljavao.

Toni Ljubisa Bozić, Bugojno, 10.06.2020 u 05:15 minuta

…. 20 godina samoće…

Pa ridam i plačem u sebi jedva kontroliram bol

Kočija stara me vuče

alejom kestena starih

Pijan ridaam u duši  

dok čitam pismo baš patim.

Piše mi da joj je teško

jer mora nešto da prizna

Njeni podlost nam spremaju

 za drugog je udaju.

Pa ridam i plačem u sebi

i jedva kontroliram bol

Kočijaš vozi što dalje

jadan je život moj

Deset je godina prošlo

i čujem da puna je tuge

Djecu ne želi da rađa

 prebolila mene nije.

Često je pitala za me,

da li još uvijek ja patim

Ona bi kad bih oprostio

željela da mi se vrati

Pa ridam i plačem u sebi

i jedva kontroliram bol

Kočijaš vozi što dalje

jadan je život moj

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 08.06.2020

Pa ridam i plačem u sebi  jedva kontroliram bol

Bm                         F#     D                          A

Kočija stara me vuče alejom kestena starih

Em                          Bm   G                                F#

Pijan ridaam u duši  dok čitam pismo baš patim

Bm                         F#     D                                     A

Piše mi da joj je teško jer mora nešto da prizna

Em                                 Bm             G        F#

Njeni podlost nam spremaju  za drugog je udaju.

D                                     A          Em                           Bm

Pa ridam i plačem u sebi  i jedva kontroliram bol

Bm                         F#                               Bm

Kočijaš vozi što dalje jadan je život moj

Bm                         F#          D                                     A

Deset je godina prošlo i čujem da puna je tuge

Em                          Bm     G                              F#

Djecu ne želi da rađa  prebolila mene nije

Bm                         F#     D                                     A

Često je pitala za me, da li još uvijek ja patim

Em                          Bm             G                         F#

Ona bi kad bih oprostio željela da mi se vrati

D                                     A          Em                           Bm

Pa ridam i plačem u sebi  i jedva kontroliram bol

Bm                         F#                               Bm

Kočijaš vozi što dalje jadan je život moj

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 08.06.2020

Ljubav tajna ko tri lijeka što se noću tiho čeka

Kada mjesec sklopi oči

 ljubavnici uskaču kroz prozor

Rijetko bi ih vidjeli

bezuspješno hvatali

Keca u rukavu imaju.

Sve ih žene imaju

al ih mudro skrivaju u mraku

Vatra neumoljiva

strašću prepoznatljiva

Baš sve brave lako otvara

Samo kad žena pozove otvaraju sve te prozore

Ljubav tajna ko tri lijeka što se noću tiho čeka

Zadovoljne duše ostaju.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 07.06.2020

Ljubav tajna ko tri ljeka što se noću tiho čeka

Bm                   F#                 G                  A                        D

Kada mjesec sklopi oči ljubavnici uskaču kroz prozor

Em                               Bm

Rijetko bi ih vidjeli bezuspješno hvatali

F#                           Bm

Keca u rukavu imaju.

Bm                   F#      G                  A                   D

Sve ih žene imaju al ih mudro skrivaju u mraku

Em                               Bm

Vatra neumoljiva strašću prepoznatljiva

F#                           Bm

Baš sve brave lako otvara

G                 A                D   G                A                  D

Samo kad žena pozove otvaraju sve te prozore

Em                                          Bm

Ljubav tajna ko tri lijeka što se noću tiho čeka

F#

Zadovoljne duše ostaju.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 07.06.2020

Dal te zaslužujem

U posljednje vrijeme baš pitam se dal te uopće zaslužujem

Sa čime i kako mogu da te baš tako mladu usrećujem

Jer već duže vrijeme tuga u meni se očajno skupila

I baš nešto ne postoji značajno što bi te oduševilo.

Ovakav kakav jesam mogu da ti se poklonim

I te tvoje usne samo mogu posesivno da poželim

A u stvari sve do tebe je i kada budeš odlučila

Da me u svoje gladno naručje strasti budeš pustila.

Ipak malo bolje sve iz svih uglova promatraj

Kakve su nam buduće šanse ljubavi analiziraj

Nitko te iskreno kao ja neće niti može voljeti

Svaki dan ću te posesivno gladno tražiti.

Nadam se da ću dovoljno ljubavi ti pokloniti

Da ćemo svoj mir i kolotečinu savršenu imati

Jer imam osjećaj da nikada neću prestat te željeti.

Nikada dovoljno tvojih usana ljubiti strast ti buditi.

A ako ti se sve to ne svidi ako odeš ću ipak razumjeti

Među nama je stvarno velika po godinama razlika

Al mislim da bi naša veza ipak uspjela, možda varam se

Jer to samo iz svoga posesivnog ugla sve to promatram.

A tebe u stvari i ne pitam dal bi tebi sve to odgovaralo

Dal bi te sretnom i zadovoljno ljubljenom ženom činilo

Jer u mome svijetu mir i tišina caruje, sve lagano je

A tebi se već u očima vatrena strast oslikava.

Možda i nadam se da će i moja strast biti dovoljna

Jer ćeš stalno biti mi na grudima, i tepat ću

Vjerojatno ću ti pisati pjesme i gladne stihove

Jer sada kako stvari stvoje izgleda ludo volim te.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 07.06.2020

Nikada veću sreću nisam osjećao u grudima

Kada si otišla mislih to je samo na neko vrijeme

Al onda se u meni raspršilo užasnog nemira sjeme

Usamljen svijetom lutao trag od tebe neki tražio.

A ono kao da sam ostavljen na pučini da umirem.

I fatamorgana me stalno pratila laži mi uvaljivala

Kao što mornari na pučini daleko kopno ugledaju

Pa od sreće zaurlaju, tako me samoća varala

Toliko puta lažnu nadu mi prodala i još vjerujem.

A sve ono što smo imali baš prekratko je  trajalo

A toliko ljubavi nam je trebalo pa nas spojilo.

Sanjah da sigurno prava ljubav tek nam dolazi

Da ćemo sve više i više posesivno se vezati.

I da si nikada za nikada više nećemo odvajati

Toliko smo planirali namještaj u mašti slagali

Sve si detalje na sebe preuzela i uredila

Boga si toliko puta molila da ljubav našu sačuva.

Nikada veću sreću nisam osjećao u grudima.

Što smo se više davali pismima se vezali

Nekako mi se čini da smo sve manje dobijali.

I opet smo sve to gladno priželjkivali.

A onda kada me oput do Moskve odveo

Nekoliko godina od tebe prisilno odvojio

Više nisi ista ostala kada si me opet ugledala

U tvom pogledu i osmjehu se jasno vidjelo.

Ne znam što i kako ali nas je očigledno razdvojilo.

I sada se uopće više i ne javljaš,sve je zastalo

Od tebe me užasnom hladnoćom odvojilo

Duhovne vježbe su zombija od tebe stvorile.

Više kao da ne poznaješ me, svega odričeš

Vjerojatno si sve slike i sva pisma davno zapalila

Jer ti se pamet nakon duhovnih vježbi poremetila

Onu podlu lošu sebe u sebi si izgleda otkrila.

A jednoga dana kada skupim snage i hrabrosti

Na vrata života ću ne najavljen ti banuti

Želim taj strah u očima tada ti vidjeti

I vjeruj ništa neću govoriti samo ću stajati.

Svaki tvoj potez ili reakciju ću da analiziram

I da u sebi zaključivam što si i kakva sada postala.

Po meni naša priča još se nije završila

Jer nikada odgovor niti razlog nisi mi poslala

Zato smatram da je naše privremeno razdvojeno

Da nas sa razlogm jedno od drugog odvojilo

Imam snage i strpljenja i taj moment čekat ću

I neću time da se opterećujem, samo sačekujem.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Plašim se da više neću biti tvoj

Predugo držim u sebi

i muči me poodavno

predugo čekam ti pismo

a ne znam gdje je sve stalo.

Od tebe nema ni  glasa

već dugo se ne javljaš

Pa sumnja ruje u meni

baš me izluđivaš.

..

Jer suze me guše stalno

u grudima para mi bol

Plašim se da više neću biti tvoj

A kad bih te našao i opet ljubio

Bolovi svi bi tada nestali

Još uvijek parkom ja lutam

i ne znam što da radim.

Sumnja mi rastura srce 

sam sa sobom se svadim.

Odgovor neki tražim

al mi se smiješalo

I ne znam što bih uradio

kad bih je našao.

Jer suze me guše stalno

u grudima para mi bol

Plašim se da više neću biti tvoj

A kad bih te našao i opet ljubio

Bolovi svi bi tada nestali

..

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Plašim se da više neću biti tvoj

Bm                       G          A                       D      

Predugo držim u sebi i muči me poodavno

Bm                           Em              Gbm                                Bm

predugo čekam ti pismo a ne znam gdje je sve stalo

Bm                          G                A                       D      

Od tebe nema ni  glasa već dugo se ne javljaš

Bm                           Em   Gbm           Bm

Pa sumnja ruje u meni baš me izluđivaš.

Em                        A     D                                 Bm

Jer suze me guše stalno u grudima para mi bol

G                               A             D F#

Plašim se da više neću biti tvoj

Em                A             D            Bm

A kad bih te našao i opet ljubio

G                      A             D

Bolovi svi bi tada nestali

Bm                             G          A                       D      

Još uvijek parkom ja lutam i ne znam što da radim.

Bm                           Em     Gbm                                         Bm

Sumnja mi rastura srce  sam sa sobom se svadim

Bm                          G                A                       D      

Odgovor neki tražim al sve mi se smiješalo

Bm                           Em   Gbm           Bm

I ne znam što bih uradio kad bih je našao.

Em                        A     D                                 Bm

Jer suze me guše stalno u grudima para mi bol

G                               A             D F#

Plašim se da više neću biti tvoj

Em                A             D            Bm

A kad bih te našao i opet ljubio

G                      A             D

Bolovi svi bi tada nestali

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Žena bez ljubavi takva se rodila

Da li te… grize savjest po nekad

Da li ti… spavaš mirno  kroz noći

Jer nikada… ti nisi voljela

baš nikada djecu nisi željela.

Uvijek si bila odličan glumac

i brižnu majku strpljivo glumila

Samo da bi što više love

na kraju izvukla.

Da li vidiš ti koga si imala

Žena bez ljubavi takva se rodila

da li bi ikada barem djecu tu nazvala

I sada …kada živiš  sa drugim

Da li ti… spavaš mirno  kroz noći

Jer djeca te prečesto zovu

i pitaju a gdje je mama.

A ja lažem pa ispadam najgori

zato što prikrivam da ih baš ne voliš

Samo da bi ljubav za majku

u njima ostala.

Da li vidiš ti koga si imala

Žena bez ljubavi takva se rodila

da li bi ikada barem djecu tu nazvala

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Žena bez ljubavi takva se rodila

A                                       F#m

Da li te… grize savjest po nekad

A                                               F#m

Da li ti… spavaš mirno  kroz noći

       D                        E                A                                 F#m

Jer nikada… ti nisi voljela baš nikada djecu nisi željela

                  D                           E                              A                     F#m

Uvijek si bila odličan glumac i brižnu majku strpljivo glumila

                D                       E                         A  E

Samo da bi što više love na kraju izvukla.

D                E  A                      F#m

Da li vidiš ti koga si imala

D                E  A                      F#m

Žena bez ljubavi takva se rodila

D                             E                              A E

da li bi ikada barem djecu tu nazvala

A                                       F#m

I sada …kada živiš  sa drugim

A                                               F#m

Da li ti… spavaš mirno  kroz noći

       D                                 E      A                                 F#m

Jer djeca te prečesto zovu i pitaju a gdje je mama

                  D                           E                              A                     F#m

A ja lažem pa ispadam najgori zato što prikrivam da ih baš ne voliš

                D                                E                           A E

Samo da bi ljubav za majku u njima ostala.

D                E  A                      F#m

Da li vidiš ti koga si imala

D                E  A                      F#m

Žena bez ljubavi takva se rodila

D                             E                              A E

da li bi ikada barem djecu tu nazvala

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Ti bi da se vratiš

Sve češće te viđaju samu

 i kažu da cviliš noćima  stalno.

Al nikome ništa baš i ne govoriš

i koja je istina u stvari tamo.

Jer ti bi sad najviše voljela

kad bi se sa mnom pomiriti uspjela

Da vratiš se naravno meni

i da te opet ludo zavolim.

A ja… još užasno patim

i sve tvoje laži  već odavno pratim

Ti nikada ..baš nisi ni shvatila

koliko si uvijek srcu mi značila

D

Ti jedina

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Ti bi da se vratiš

A                                    D          E                                          A

Sve češće te viđaju samu i kažu da cviliš noćima  stalno

A                                        D                            E                                    A

Al nikome ništa baš i ne govoriš i koja je istina u stvari tamo

      Dm                          A                          E                                     A

Jer ti bi sad najviše voljela kad bi se sa mnom pomiriti uspjela

      Dm                          A                      E                         A

Da vratiš se naravno meni i da te opet ludo zavolim

D                             A                                  E                             A

A ja… još užasno patim i sve tvoje laži  već odavno pratim

D                                       A                                  E                                   A

Ti nikada ..baš nisi ni shvatila koliko si uvijek srcu mi značila

D

Ti jedina

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Prešla si sve pragove u srcu brišem preostale tragove

Zašto ti misliš da možeš     

sve podlosti da mi radiš

da li misliš možda

da si jedina

Ti jesi mi slomila srce

 i nanjela toliko boli

Al srce i ako je ludo

morat će prestat da voli.

..

Jer prešla si sve pragove

u srcu brišem preostale tragove

I nestaješ pa lik ti zaboravljam

 i teška srca sada te ostavljam.

Eto ti sada njega i njemu prodaji laži

a srce će manje da boli

mada mu užasno fališ

I Nećemu biti lako

da te što prije zaboravi

Al srce i ako je ludo

morat će prestat da voli.

Jer prešla si sve pragove

u srcu brišem preostale tragove

I nestaješ pa lik ti zaboravljam

 i teška srca sada te ostavljam.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Prešla si sve pragove u srcu brišem preostale tragove

A                                              F#m       

Zašto ti misliš da možeš     sve podlosti da mi radiš

D                                             E

Da li misliš možda da si jedina

A                                       F#m       

Ti jesi mi slomila srce i nanjela toliko boli

D                                             E

Al srce i ako je ludo morat će prestat da voli.

            A              F#m                            D                                              E

Jer prešla si sve pragove u srcu brišem preostale tragove

A                             F#m                                D                                 E

I nestaješ pa lik ti zaboravljam i teška srca sada te ostavljam.

A                               F#m       

Eto ti sada njega i njemu prodaji laži

D                                             E

a srce će manje da boli mada mu užasno fališ

A                               F#m       

I Nećemu biti lako da te što prije zaboravi

D                                  E

Al srce i ako je ludo morat će prestat da voli.

            A              F#m                            D                                              E

Jer prešla si sve pragove u srcu brišem preostale tragove

A                             F#m                                D                                 E

I nestaješ pa lik ti zaboravljam i teška srca sada te ostavljam.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.06.2020

Jer previše tvoga boravi u meni

Pusti me da ti kažem

koliko bože te volim

Pusti me da ti kažem

bez tebe sa tugom se borim.

U oči gledaj me ravno

i čitaj tamo što piše

Vidjet ćeš slomljeno srce

jer ne voliš ga više.

Uzalud krivim sebe

 pa noćima ne spavam

A u stvari nešto je drugo

tebe opravdavam.

I zato ja nemam snage

da okrenem leđa i krenem

Jer uvijek duboko u duši

tebe baš susretnem.

I kako reci mi kako

 da te zaboravim

I kako reci mi kako

da te ostavim

Jer previše tvoga boravi u meni.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,06.06.2020

Jer previše tvoga boravi u meni

Dm                         Gm   C                          F

Pusti me da ti kažem koliko bože te volim

B                             Gm         A                                Dm

Pusti me da ti kažem bez tebe sa tugom se borim.

Dm                         Gm   C                          F

U oči gledaj me ravno i čitaj tamo što piše

B                             Gm         A                                Dm

Vidjet ćeš slomljeno srce jer ne voliš ga više.

Dm                         Gm   C                          F

Uzalud krivim sebe pa noćima ne spavam

B                             Gm         A                       Dm

A u stvari nešto je drugo tebe opravdavam

Dm                         Gm      C                                       F

I zato ja nemam snage  da okrenem leđa i krenem

B                                  Gm      A                              Dm

Jer uvijek duboko u duši tebe baš susretnem.

B                             C   F                        Dm

I kako reci mi kako da te zaboravim

B                             C   F                        Dm

I kako reci mi kako da te ostavim

Gm                           A                           Dm

Jer previše tvoga boravi u meni.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,06.06.2020

Valjda će moći razumjeti da ona kurva je ..


https://www.youtube.com/watch?v=csgl2DgypH8&feature=youtu.be

Ona laže kada mora i spremna je na sve
Teško bori se za život   pa izbjegavaju je
ima tarifu na minut ko taxi je plaćaju
Al zato za jednu večer ne mogu da je imaju

Jer ima djecu iz braka a oni to ne znaju
Baš Gorka je kora kruha za koji je plaćaju
A  borci  ko ona za život se prodaju.

A djeca joj ne znaju ništa u školi su najbolji
A ona skriva tu tajnu da nebi je otkrili.
No jednoga morat će dana priznati djeci sve
Valjda će moći razumjeti da ona kurva je
..
Jer ima djecu iz braka a oni to ne znaju
Baš Gorka je kora kruha za koji je plaćaju
A  borci  ko ona za život se prodaju.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,05.06.2020

A  borci  ko ona za život se prodaju
 
Hm                                                              F#
Ona laže kada mora i spremna je na sve
       Hm
Teško bori se za život   pa izbjegavaju je
Hm                                                              F#
ima tarifu na minut ko taxi je plaćaju
       Hm
Al zato za jednu večer ne mogu da je imaju
 
G                             A           D                  Hm
Jer ima djecu iz braka a oni to ne znaju
     G                           A           D                    Hm
Baš Gorka je kora kruha za koji je plaćaju
    G                                F#                 Hm
A  borci  ko ona za život se prodaju.
 
Hm                                                              F#
A djeca joj ne znaju ništa u školi su najbolji
       Hm
A ona skriva tu tajnu da nebi je otkrili.
Hm                                                              F#
No jednoga morat će dana priznati djeci sve
       Hm
Valjda će moći rauzmjeti da ona kurva je
G                             A           D                  Hm
Jer ima djecu iz braka a oni to ne znaju
     G                           A           D                    Hm
Baš Gorka je kora kruha za koji je plaćaju
    G                                F#                 Hm
A  borci  ko ona za život se prodaju.
 
 
Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,05.06.2020
 
 
 
 
 

Drugima savjete dijelite a da li svoju dušu razumijete

Pišete da puste na miru sve što nije im ono baš korisno.

A što kada to beskorisno zavolite, noću ne spavate i portrete crtate

Stihove beskrajne tko zna odakle dugim noćima izbacujete

Zašto takve izluđene duše ne upozorite, što kada iskreno zavolite.

Vas koja duboko dušom zadirete koja srce na param-parčad razlomite…

teško je preteško Vas na miru ostaviti…mnogi to nisu na žalost shvatili.

Kažete da bi voljeli da čitate misli ljudima, i da bi im rado u glavu zavirila

Čitate Vi jako dobro čitate ali ste velika pametnica i tragove ne ostavljate

 i jadnici nikada ne saznaju da ih Vašeg srca zvuci primamljuju i

kontroliraju…

….

Kažete i žalite se da Vas je baš olako zaboraviti, bi dal ste sigurni

Rekao bih ne, to je čista laž i užasno teška svih slomljenih srca obmana,

najbolje zna onaj što Vas čuva duboko skriveno u zaljubljenim grudima..

jer samo on zna da neda Vas uporno i vjerno kandžama zaborava…

A vi bi tek tako olako od te zaljubljene vjerne duše odustali

Vjetrovima čudnih kontinenata samotni besciljno lutali

Zer ste već okus njegovih posesivnih usana zaboravili

Zar je orkan zaborava prošetao vašim strasnim grudima.

Ne to nije moguće Vi jednostavno uspješno osjećaje skrivate

A duboko u duši žalite što ga opet na usnama nemate.

Nema što nebi ste učinili i na što sve nebi ako treba pristali

samo opet da Vas jutarnjim zagrljajem onako vreo probudi.

Da bez iti jedne riječi strašću i požudu na usne gladne Vam položi

Dal ste o toj soluciji ikada iskreno priznajte bar po nekad razmišljali

Il ste se uporno u toj svojoj ljušturi samoće ranjeni se skrivali.

A on, tamo negdje čeka da se vratite i shvatite da bez njega u stvari ne možete.

Drugima savjete dijelite a da li na kraju krajeva svoju dušu razumijete

Koliko puta na dan svoje osjećaje prema njemu pročešljate,hajde priznajte

Nemojte da ste hladni i bezosjećajni i da glumite,on Vas predobro poznaje

Jer svakim jutrom suznih očiju bez vas ustaje i onako baš teško uzdahne.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,05.06.2020 godine

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je olga-ru.jpg

Neka se susret bilo kada dogodi… samo da me nikada ne ostavi.

Jednostavno je osjetim kada ulicom stihova prolazi

Svaki put kada drugu stranicu okrene mene dodirne

U srcu prepoznatljiv se probudi na nju podsjeti

Tako se dešavalo kad bi me onda strasno ljubila.

Bio bi to dar mar u grudima bez daha bih ostao.

Kad god u telefon pogledam na vezi je prisutna

Nebi mi nikad se javila ali me nije blokirala

I kada pogledam vidim na mreži je, uvjerim se.

Koje god čita stihove jednostavno sam siguran

znam i pratim njene nezaobilazne tragove

znam u koliko sati je bila koliko se tu zadržala

ali već odavno niti jedan komentar nije ostavila.

Ne želi ime da joj se spominje il da slika njena osvane.

A ja bih to tako rado učinio, tom ljubavlju trsio

Al nikada obećanje nebi prekrsšio i nju uvrijedio

Bio bi preveliki bol kada bih je zbog gluposti izgubio.

Pratim je vraća se na stihove koje sam za nju pisao

Tamo sam samo nama razumljive tragove ostavljao

Riječi na praznom papiru bih samo za nju ostavljao

Znala je što to znači i što sam praznim papirom poručio

Tada sam najveću ljubav strast i čežnju za njom poslao

Da užasno fali mi, da mi grozno noćima ne nedostaje

Da još uvijek i zauvijek ću isto luđački da volim je.

Jer ona samo moja i ničija više za vijeke vjekova ostaje.

Kad joj ostavim neku glazbu da joj odsvira razvali je u grudima

Naša pjesma je*KAD ČOVJEK VOLI ŽENU* nikad ne odustaje

To na neki način naša zakletva postala je, barem nadam se.

Samo ipak brinem se da neće jednoga dana od mene odustati.

….

Sumnjam da bih ostanak bez nje mogao bilo kako preboljeti

Onda te crne misli iz glave izbacivam ne želim o tome da razmišljam

Samo vedre teme i sjećanja ubacujem, pjevam, susretu se radujem.

Neka se susret bilo kada dogodi samo da me nikada ona ne ostavi.

Znam sada privremeno sa drugim je razumijem njene razloge

Ali ona zna da jedno srce jedna zaljubljena duša voli i čeka je.

A godine bez nje što prolaze nekako lakše je kada nadam se.

Jer nikad nije nazvala i rekla pusti me na miru od tebe sam odustala.

..

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,05.06.2020 godine

Nema veze sve sam ti oprostio ali dušu i srce nikada nisam ubijedio

Bila ti duša totalno prazna stranica… u početku mi baš  ne vidljiva

Tužna ženska duša nikada od stranaca niti mrvice pročitana

E baš tu tu privilegiju sam imao.. lagano dušom ranjenom sam ti plovio.

Ali sam prerano izgleda ono baš na pogrešnoj stranici prestao.

Osmijesima i pogledima sam te uporno ali krišom pratio

Kroz kožu ti strašću lagano tišinom one strasti ulazio

Može se reći da sam te na neki način polako otvarao

Ali na žalost strasti i požudi ti se olako prepustio i predao.

….

Usne su ti vremenom popuštale,lagano bez riječi priznavale

Mada su ono baš rijetke riječi škrtareći nudile ili vidim lagale

Misli da čitam ti baš i nisam nikako niti blizu uspjevao

Ali sam ti tako dobro svaki put u naprijed tugu osjećao.

Prije nego bi suze iz oka ti potekle i niz lice baš grunule

Mene bi uspaničile i u neki tužan san i teški grč uvalile

Samo bih te stisnuo tim trenutcima duša za plakanje ispao

Čvrsto bih te stegao jer sam te jako dobro razumio.

Ti si većinom plakala sav teret iz sebe kroz te suze bi izbacila

Bez izgovorene riječe tvoju tugu bih prihvatio i na leđima nosio

Ali osmijeh sa lica nisam skidao nebi li te nekako vratio

Iz tog podruma il tamnice te nekako izvukao i baš iščupao.

Po nekad zajedno ridao klovna bih glumio nebi li te nasmijao

Većinom mi je uspjevalo, poljupcima strasti si mi uzvraćala

Ljubav otvorenu strasnu na tacni nezasitno mi nudila

I tko zna koliko puta na kraju na grudima mi zaspala.

Koliko si samo puta ponovila da te nitko tako nije ljubio

Nitko toliku ljubav u svakom trenu ti pogledima nudio.

priznajem Gutao sam te nezasitno i životu se radujem

Što upoznah i na kroju dobih te, ali vidim da varah se.

Prije tebe nikada greške olako sa ženama nisam pravio

Ali sam na led ljubavi tvoje nekako iznenađen naletio

Kao takvu nisam te nikada upoznao, postala si drugačija

Kao da si drugu stranicu sebe otvorila i daleko krenula.

Više ne bijah u tvojim kombinacijama tako si me iskoristila

Da ti budem rame za plakanje dok iz krize ne izvučeš se.

I sada kao da smo uloge zamjenili tugu sa osmijehom trampili.

Ti u krilu mu se sada smiješ a mene tuga prevare ščepala.

Bože kako si me na kraju naivnom budalom napravila

Na suze ženske sam kao mnogi prije mene se opekao

Nije zbog mene ali sam srce i dušu nepovratno ranio

Samo mi nije jasno čime i kako sam sve to zaslužio.

,…

Tko zna koliko će godina da me prate ne odgovorena pitanja

Ali je najbitnije da si na njegovim grudima i kažu da uživaš

Mene više niti blizu ne dozvoljavaš na distanci me održavaš

Kao da znaš ako priđem ti da me nećeš moći gledati.

Savjest će te džaba ti u podsvjesti pratiti i uvijek upozoravati

Da si sa mnom i te kako pogriješila i najveću ljubav izgubila

Ali džaba je nije nam dozvolila sudbina i nisi mi pripala

Nema veze sve sam ti oprostio ali dušu i srce nikad nisam ubijedio.

Ali ja se za budućnost ne brinem savjest me neće tlačiti

Neće kao tebe podsjećati opet ćeš siguran sam ridati

Moj oproštaj ćeš uporno tražiti dugim noćima se kajati

Na dlanu si najsretniju ljubav imala bez objašnjenja izgubila.

Svaka kapljica kiše bude te bolno podsjećala što si imala

Kako je sva tuga iz duše ti zahvaljujući mojoj ljubavi nestala

Ali na žalost ti to tada nisi skužila i strašću si mi plaćala

Ne prepoznatljivom sebe iz noći u noć požudom me hranila.

E svaka ta kapljica kiše bude te jako bolno pratila

Dušu i srce ti razarala uporno na usne mi vraćala

Budeš klečala i iz noći u noć pred svijećom se klanjala

Za moj oproštaj molila i utjehu uzalud neuspješno tražila.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 05.06.2020 u 04:03 min

Nema veze, sve sam ti oprostio… ali dušu i srce nikad nisam ubijedio

Sve se nadam da sam sanjao… ružne snove zbog nje imao

Potok suza protiče noćas jedna ljubav umire

Sve se nadam da sam sanjao ružne snove zbog nje imao

Pa se mokar probudim srce lupa iskače tuga noću mene razdire

Sve se nadam da sam sanjao ružne snove zbog nje imao

.

Sve se ovo meni događa  zato što je njemu otišla

Pa se borim da ja ne mislim moram prošlost staru da zaboravim.

.

Potok suza protiče,ovaj život razdire, u tren

Sad je nemam sad je sdrugim, sve me boli i sve ludim ljubav moja sad je nestala

Pa se mokar probudim srce lupa iskače tuga noću mene razdire

Sve se nadam da sam sanjao ružne snove zbog nje imao

.

Sve se ovo meni događa  zato što je njemu otišla

Pa se borim da ja ne mislim moram prošlost staru  da zaboravim.

..

Toni ljubiša Božić, Bugojno,04.06.2020

Sve se nadam da sam sanjao… ružne snove zbog nje imao

Cm                 G          G#                     Bb           D# G

Potok suza protiče noćas jedna ljubav umire

Fm                                          Cm             G                                         Cm G

Sve se nadam da sam sanjao ružne snove zbog nje imao

Cm                                     G                              G#                 Bb               D# G

Pa se mokar probudim srce lupa iskače tuga noću mene razdire

Fm                                          Cm             G                                         Cm G

Sve se nadam da sam sanjao ružne snove zbog nje imao

G#               Bb            D#G  G#                Bb          D#G 

Sve se ovo meni događa  zato što je njemu otišla

Fm                                      Cm    G                                                     Cm G

Pa se borim da ja ne mislim moram prošlost staru da zaboravim.

Cm                G             G#           Bb             D# G

Potok suza protiče,ovaj život razdire, u tren

Fm                                                      Cm                                     G                                     Cm G

Sad je nemam sad je sdrugim, sve me boli i sve ludim ljubav moja sad je nestala

Cm                                     G                              G#                 Bb               D# G

Pa se mokar probudim srce lupa iskače tuga noću mene razdire

Fm                                          Cm             G                                         Cm G

Sve se nadam da sam sanjao ružne snove zbog nje imao

G#               Bb            D#G  G#                Bb          D#G 

Sve se ovo meni događa  zato što je njemu otišla

Fm                                      Cm    G                                      Cm G

Pa se borim da ja ne mislim moram prošlost staru da zaboravim.

Toni ljubiša Božić, Bugojno,04.06.2020

Ti ne možeš čitav život u lažima živjeti





 
Ti misliš da ja ne znam gdje si i skime provodiš
A meni pisma još šalješ i kažeš da me još voliš
Sve više i češće me lažeš i to si bar skužila
Zašto nisi imala snage pa mi sve  priznala

Vjeruj bit će lakše ti samo priznaj mi
Bb                           F           C7               F
Ti ne možeš čitav život u lažima živjeti.
..
I svakog dana me zovu i kažu da te viđaju
Pripazi malo što ti radiš jer ti se podsmijevaju
Sve više i češće me lažeš i to si bar skužila
Zašto nisi imala snage pa mi sve  priznala
..
Vjeruj bit će lakše ti samo priznaj mi
Ti ne možeš čitav život u lažima živjeti.
..
Toni ljubiša Božić, Bugojno,04.06.2020
Ti ne možeš čitav život u lažima živjeti
 
F                              C7           Bb                           F
Ti misliš da ja ne znam gdje si i skime provodiš
   Bb                           F          C7                            F
A meni pisma još šalješ i kažeš da me još voliš
F                                  C7       Bb                           F
Sve više i češće me lažeš i to si bar skužila
   Bb                F                      C7                           F
A Zašto nisi imala snage pa mi sve  priznala
 
Bb                           F     Bb                     F
Vjeruj bit će lakše ti samo priznaj mi
Bb                           F           C7               F
Ti ne možeš čitav život u lažima živjeti.<