Ako to doživi…misija je uspjela…njena sreća je najvažnija.

 

 

Kao sretno i živahno dijete majka je rodila.Savršeno dijetinjstvo je imala dok joj nisu počeli mozak da ispiru.Tek onda je svoju slobodu mišljenja počela kruniti i želje ostvarivati. Ulazila je u proces kada su drugi za nju birali i skoro u svemu bitnom o njoj odlučivali.U to vrijeme nije bila svjesna da je svi preuzimaju dok mozak naturanjem ispiraju.Smatrala je to sasvim normalno i tako joj se kroz život sve više i dublje ponavljalo.

Nekako svi su svoje ne ostvarene želje na njoj pokušavali da ostvare i da kao ona po njima uspije.Stalno su nove ciljeve izmišljali stalno nešto novo kao gotovu stvar pred nju stavljali.

Još od ranog djetinjstva ona se bunila, osjećajuć da to baš i nije normalno to je sve više  smetalo.Zašto mora po njihovom ukusu da se oblači, zašto mora prijatelje kako oni kažu birati. Zašto se mora u tog i tog zaljubiti, zašto mora sa njim cijelo vrijeme provoditi. Ma zašto mora za njega se udati mada ga ne voli zar se tako prejeftino život mora prokockati.

Odjednom u njoj se buni buntovna osoba, ona duboko u sebi je osjećala da je dovoljno odrasla i da može o svemu razumno odlučivati.

Ona će zemlju birati, ona će u nekom svom gradu sa voljenim čovjek živjeti i ako vrijeme dođe možda će se za njega udati i djecu imati. A bože moj ako se to i ne dogodi ako se ne porodi to život je, dalje će nastaviti. Ali stranu više ni u čemu po njihovim savjetima ne želi birati.

Sa kim će se družiti, vrijeme svoje provoditi,koju vrstu glazbe će slušati sa kakvom frizurom će izaći dal će se šminkati možda silikone ugraditi.

Komad po komad duše su joj otkidali previše puta srce joj ranjavali a ona ih naivno vjerujuć slušala misleć odrasli su normalno je da im bude vjerovala.

Glazba koju su oni odredili koja je svirala napokon je prestala, samo zbog njihovog izbora bila je nesretna zakinuta prazna i preumorna.

Baš su je crpili vidno energiju kap po kap joj oduzimali.

Od nje je samo školjka skoro pa prazna ostala jedva da je i disala. Sebi je počela postavljati duboka pitanja kako i zbog čega je slušajući druge tuđe želje nesretna zaglavila. Baš ničemu se nije radovala kao zombi kroz život se kretala.

Ma dosta je… umorna je postala, život u svoje ruke svjesna rizika je napokon uzela.

Riješila je da se sama pobrine za sebe, jer previše je sebe davala previše od sebe otkidala da bi tuđe želje i ciljeve ispunjavala.

Iz svog doma od svojih najmilijih u život možda premlada je krenula.Tri posla je tiho povučena radila da bi preživjela i možda fakultet po svojoj želji završila.

Stan je na svoj način uređivala nekada bi živjela u brlogu ali tim trenutcima to joj baš i nije smetalo, u tome je uživala tim trenutcima se sretna osjećala.

Prestala je da odgovara na poruke,pozive i savjete, skoro pa je postala totalno nedostupna i za mnoge ne dodirljiva, jako pametna i zrela odluka.

Odlučila je napokon svoj život promijeniti negdje daleko što dalje od svega se odvojiti.

Na svoj način Sebi je kuhala,gluposti i tragedije preko TV nije slušala u svijetu svoje glazbe je uživala.Stalno je pjevala, jer se napokon potpuno slobodnom barem na tom planu osjećala,nije bilo postavljenih ciljeva životu se prepustila.

Nije da je se odala alkoholu drozi ili nekim drugim porocima nego onako kako je zamišljala potpuno slobodna i sretna je eto i uživala.

Napokon  je postala zadovoljna i slobodna iz kandži drugih je pobjeći uspjela.     U ljubavi je istraživala na svojoj koži se dobro možda i previše baš ne zasluženo opekla.No svjesna da je samo ona taj put odabrala i nije se trena kajala ma koliko razočarenja doživjela.

A život dok trepneš u 40te te ubaci ne znaš gdje se nalaziš ništa nisi prošao ništa pravo doživo u toliko lažno postavljenih ciljeva razočarao.

I sada kada je zrela i potpuna što je godinama na svoj način sretno koliko toliko živjela opet su se brižnici pojavili opet bi je savjetovali i na njihov nažin život joj promijenili.

E ne dosta je, pola života zbog tih gubitnika je upropastila a dal joj je ta bolesna škola trebala.

E da se čovjek može vratiti a ovu pamet imati toliko toga bi promijenio.

Ali eto sreća je poslužila i jedno divno biće je upoznala.Čovjeka,iskrenu ljubav joj pružio i kako se voljeti može dokazao.

Sve njene odluke je poštivao i što je najbitnije savršenu iskrenu ljubav svakim danom dokazivao.

Vidljvo sretnija nekako dalje kroz život se hrabro u daleki nepoznati svijet uputila .

On je iz daleka podržava i sve joj napokon kako želi uspjeva. Njemu sve što joj se događa prepriča i o svemu se dogovara i njegov iskreni savjet posluša mada na kraju uvijek na svoj način kako misli da je najbolje i odluči.

Izgleda između njih dvoje da i nešto postoji, tko zna možda će jednoga dana i zajedno živjeti.O tome ne želi da razmišlja,želi po svijetu da putuje svijet upoznaje što više jezika da nauči da dušu divnim iskustvima i viđenjima napuni.

A jednog dana kada se svega zasiti i od tog lutanja svijetom umori možda će se i njemu vratiti ako bude imao strpljenja toliko godina je čekati.

A on joj je oči otvorio da život može biti bolji i ljepši pokazao.Svakim danom moralnu snagu joj davao da je za daleko veće stvari rođena da garant tamo negdje bude uspjela i svoje snove ispunila.

Ako bi se tamo negdje u dalekom svijetu zaljubila i ako tako odluči on se neće protivi, bitno je da je ona najsretnija. Neka prati svoga srca instikte, ma što da odluči on kao veliki prijatelj ostaje.

Ako to doživi…misija je uspjela…njena sreća je najvažnija.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 29.05.2019 u 05:11 minuta