Eh kako bi dobro bilo da si sada pored mene.

Misliš da će mladost vječno te pratiti

Ne zaboravi da se barem po nekad

U ogledalu pogledaš možda primjetiš

Kako su se podočnjaci vidno napuhali.

Primjetit ćeš da ti je nešto hladnije

Da teže podnosiš vremenske promjene

Da voliš da se nekako što bolje utopliš

Znak je polako al sigurno u starost uroniš.

A dok si bila samnom krv ti je bukljala

Stalno si zbog vrućine prozor otvarala

Krv ti je mozgom zaluženim šikljala

gladnu Strast i požudu si eto granila.

Priznaj da nikada nisi bila tako sretnija

Jutra sa osmijehom stalno te budila.

Tri puta preko dana ljubav si vodila

A noći da ne spominjem i sada pretrenm.

Iz mene si i posljednji atom snage cijedila

Govorila si da nikoga kao mene nisi željela

Da si potpunu divljkušu u sebi eto otkrila

I da se nisi trena zbog naše veze pokajala.

Kada ti bude najhladnije pokušaj sjeti se

Usne moje gladne posesivne tada zamisli

Srce će ti istog trena ta želja da probudi

I nedaj taj trenutak da ti tu noć završi.

A ja ću ako me tada istinski poželiš

Sigurno da te isto tako posesivno osjetim

Jer veza sa tobom se nije trena izgubila

Mada se nisi skoro deset godina javila.

A ja strpljivo eto neznam čemu nadam se

Nekako uvijek su me zavaravale zablude

A što ću ovo srce zaluženo ne pušta te

Eh kako bi dobro bilo da si sada pored mene.

Toni Ljubisa Bozic, Brisel, 20.03.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s