Nemoj da pokušavaš da mi promjeniš mišljenje.

Svaku sekundu sa tobom sam strasno ispijao

Svako jutro sa čežnjom se budio da te ugledam

Da te jutrom uspavanu posesivno promatram

A sada sve to nekako u magli polako nestaje.

Stvarno trudim se da nas trena ne zaboravim

U mislima polako gubiš se, stihovima čuvam te

Jedino srce uporno neda se, još uvijek voli te.

Bože dal bila si svjesna koliko luđački voljeh te.

I sebe sam uvjeravao miliun puta da te zaboravim

Sebi bih čvrsto obećao al uvijek bi se eto slagao,

Srce prosto iz svojih dubina niti trena ne pušta te

I zato se vrtiš kroz sjećanje i samo tvoje stihove.

Barem ako čitaš ove stihove potajno nadam se

Da ćeš trenutak da se sažališ ono staro probudiš

Pa mi pismo ono tvoje mirisno iznenada sustigne

Da priznaješ kaješ se,na novo želiš da vidiš me.

Znam da se hranim naivnima lažnim zabludama

Ali ti si me takvog zaluđenog sjećaš se ostavila

Na tebe ne mogu da ljutim se jer prosto volim te

Nemoj da pokušavaš da mi promjeniš mišljenje.

I nekako na ovo samotno čekanje sam naučio

I ako bez tebe pored tebe sam uporno živio

I ako daleko si sve tvoje boli il sreće sam osjećao

Tako blisko i jasno sam te posesivno osjećao.

Nekad si govorila da se zbog ljubavi nisi kajala

Da ako treba opet i opet svjesno gladno bi ponovila

I to me je izluđivalo najsretnijim čovjekom činilo

I zato te tako dugo u srcu mi posesivno čuvalo.

Toni Ljubisa Bozic, Wiena,Austria,13.03.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s