DŽABA JE NE POPUŠTA ZABLUDNIČKO NADANJE

Jednostavno stanje neobjašnjivo

Neki nemir kroz nespokoj se uvalio

Sav mir u meni do bola poremetio

A stihova u duši neki debeli talozi.

I nakon godina bez nje boravim

Ona bridi  nepopustljivo u meni

A ja strpljiv na jajima zablude

Od njenog odlaska sam zasjeo.

Nekako uvijek siguran se nadao

Da bude se ipak meni ona vratila

Opet za usnama i zagrljajima bude

Tako siguran sam gladno žudila.

Dok suze na licu jutrima prikrivam

Baš eto to nekako i ne uspijevam

Susjedi uvijek na meni primjete

Opet si za njom jadniče uzalud plakao.

Lako je njima te riječi olako izustiti

No kako moje ranjeno srce uvjeriti

Preko trnja nade nekako se probijam

Sebe ubjeđivam izdrži još malo

Zar ne čuješ jeto je kuca na vratima.

Al nedam se, smirujem se kroz stihove

Teško da će me netko drugačije uvjeriti

Jednostavno preteško je iz misli je izbaciti

Teško je toliku ljubav tek tako zaboraviti.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 03.03.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s