I vjetrovi me izbjegavaju,do mene ne navraćaju

Da ti si me jedina baš bogatim učinila

Ti si dar mar u srcu i duši mi napravila

Da ti jedina  si razlog u meni probudila

Prebogat ljubavnim tebi upućenim riječima.

Kuda god prolazio ljude osmijehom bih preporodio

Sretni osmijeh na licu sa tobom sam zaledio

Nisam ga trenutka gubio voljen sam se osjećao

I nema toga što za tebe ljubavi ne bih učinio.

Sva praznina što je godinama u meni lutala

Napokon na izvor svijetlosti je eto dospjela

Mladost u oči mi i te kako vidljivo doselila

Dal si ti uopće shvatila što si mi značila.

A sada kada ljudi pored mene prolaze

Čujem ih kako u bradu si nešto mrmljaju

Znam da mene ubogog nesretnika spominju

Kako bez tebe sam eto nepovratno propao….

I vjetrovi me izbjegavaju,do mene ne navraćaju

kažu da moju tugu što dalje izbjegavaju

jer oni prenose svojim vrtlozima te viruse

pa i ne žele druge ljude tugom da zaraze.

Jedino mi se zima obeseli a ona sve umrtvi

Jer u meni su preostali kameni naši svatovi

I baš nikada ništa više ne može da ih oživi

Toliko skamenjene tuge je ostalo u meni.

Toni Ljubiša Božić, Brissel,02.03.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s