I nije prosto moguće da ga je skroz zaboravila

A tako je volio eto baš toga trena

U sivu masu da joj trenutak tamo zaviri

U tom mozgu mnogih tereta te oslobodi

Da malo bolje progleda pa sebi nadođe.

Da proviri dal u njoj još mrvu postoji

Dal su joj sijećanja vremenom izblijedila

Dal je od njega konačno do kraja odustala

Dal je sve lijepo što su imali  eto zaboravila.

Il od njega niti traga više u njoj ne postoji

Il spominjanjem njegovog imena glava je zaboli

Neka od njega barem i ružne uspomene sačuva

Neku zakrpu i mrlju njenog blijedog sjećanja

Čak i ako je bilo sa njegove strane grijehova

Nada se da ta huja u njoj više nema nekih tragova

Na srcu i duši sigurno daleko više je ostavila.

I nije prosto moguće da ga je skroz zaboravila

Zna da ima naviku da škure sijećenja navlači

da ga što je moguće prije baš zauvijek zaboravi

ali isto tako zna da ipak ne može da mu odoli

i ne može ma koliko se trudila sve ga zaboravi.

A kada bi mu u mozak mi zavirila, bez teksta bi ostala

Koliko ljubavi za nju tamo je neotkriveno ostalo

Koliko se samo iz dubine srca i duše sve skupljalo

Ali valjda se i to jednoga dana bude dokazalo.

A on požudno čedno prečesto onako proviri

Čisto da se još jednom eto sa sigurnošću uvjeri

Da slučajno ne dolazi da nekako ne pogriješi

Jer ne želi da ga svojim napokon dolaskom iznenadi.

..

A on ostario pa proćelavio al voljeti nije zaboravio

To u njemu prema njoj jednostavno ne prestaje

Rekli bi naivna glava još uvijek uzalud sanja je

Al što će sve od početka od njega bilo je iskreno.

Već si se i te kako uvjerila nitko kao on nije volio

I to je stalno kroz život bude vjeruje podsjećalo

Možda je sada u tuđem krilu kao nekad sklupčana

Al falit će joj vjeruje onaj vreli dodir njegovih usana

Vremenom će i nju kao njega nada da podsjeća

Probudi će se stara želja onih njihovih vatrenih dodira.

Kod nje tamo na moru ne dolaze često snjegovi

Zato još uvijek stoje svi oni njihovi vidljivi tragovi

Kuda su šetali po kaduljinim grmovima se valjali

Ljubav strasnu nezaboravnu barem njemu vodili.

Niti je bio niti ću ikada biti nekakva kukavica

Ne srami se što se bez nje budi u suzama

Time se ljubav prema njoj očigledna dokaziva

Jer bila i ostala je ljubav prosto mu nezaboravljiva.

Mora joj priznati često se sa mamurlukom probudi

Previše vina od prošle večeri u grudima natoči

Onaj zaljubljeni dječarac se nalokan prisjeća

Kako ga je najljepša žena  godinama nekad voljela .

Toni Ljubiša Božić, Brissel,04.02.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s