
Mada se godinama već ne čujemo
Primjwtila si a i ne kontaktiramo,
čaše tuge i dalje se prelijevaju.
Pitam se kada će sve to prestati,
kada ću prosto eksplodirati
ili jednostavno iz sjećanja te izbrisati.
…
Ruke mi se tresu na samu pomisao
što sam sve od tebe godinama pretrpio,
toliku bol u životu nikada nisam osjetio,
a opet naivac te luđački posesivno volio.
…
Dobro sada sa drugim izgleda sretna si
I neka si, čak mi je drago što si uspjela
Ali nikada te ova do bola slomljena duša
Nije definitivno niti blizu preboljela.
…
Nešto si duboko u meni zarazno ostavila
Srce si na barem stotinu mjesta rasparala
I nekako krvareć i ono godinama preživljava
Bože koliko je ljubavi za tebe u ovim grudima
…
Al što ću, dalje moram da usamljen nastavim
Najviše boli me što ne mogu da te zaboravim
Ne mogu baš bez tvog osmjeha i poljubaca
Da ovaj krizni period na kraju prebrodim.
…
Sjedim u hotelu blizu Brisela ti u mislima
Postala si baš naporna iz pameti ne izbrisiva
Popusti me malo, daj da malo eto odahnem
Da napokon misliti na tebe prestanem.
…
Nekako lakše bilo bi kad ženo nestala bi
Kad se niti u snovima upornim mislima
Nebi mrve više jednog trenutka javljala
Možda bi mi eto i u stihovima nestala.
..
A ova kiša što se oko Brisela nakupila
Niti blizu moju slomljenu dušu nebi pokorila
Toliko suza i boli je još uvijek u ovim grudima
A ti si jedina koja mi je sve to napravila.
…
Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 03.02.2021