Sjedim u hotelu blizu Brisela ti u mislima

Mada se godinama već ne čujemo

Primjwtila si a i  ne kontaktiramo,

čaše tuge i dalje se prelijevaju.

Pitam se kada će sve to prestati,

kada ću prosto eksplodirati

ili jednostavno iz sjećanja te izbrisati.

Ruke mi se tresu na samu pomisao

što sam sve od tebe godinama pretrpio,

toliku bol u životu nikada nisam osjetio,

a opet naivac te luđački posesivno volio.

Dobro sada sa drugim izgleda sretna si

I neka si, čak mi je drago što si uspjela

Ali nikada te ova do bola slomljena duša

Nije definitivno niti blizu preboljela.

Nešto si duboko u meni zarazno ostavila

Srce si na barem stotinu mjesta rasparala

I nekako krvareć i ono godinama preživljava

Bože koliko je ljubavi za tebe u ovim grudima

Al što ću, dalje moram da usamljen nastavim

Najviše boli me što ne mogu da te zaboravim

Ne mogu baš bez tvog osmjeha i poljubaca

Da ovaj krizni period na kraju prebrodim.

Sjedim u hotelu blizu Brisela ti u mislima

Postala si baš naporna iz pameti ne izbrisiva

Popusti me malo, daj da malo eto odahnem

Da napokon misliti na tebe prestanem.

Nekako lakše bilo bi kad ženo nestala bi

Kad se niti u snovima upornim mislima

Nebi mrve  više jednog trenutka javljala

Možda bi mi eto i u stihovima nestala.

..

A ova kiša što se oko Brisela nakupila

Niti blizu moju slomljenu dušu nebi pokorila

Toliko suza i boli je još uvijek u ovim grudima

A ti si jedina koja mi je sve to napravila.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 03.02.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s