Nadam se baš dugo trenutcima putovanja uživati

 Putovanja europom iskreno plašio sam se

Ova tzv Coronska pandemija, lažima ubija

Ljudi su ispranih mozgova,zombiji hodaju

Svojom glavom više trena ne razmišljaju.

A gripe raznih vrsta Više se uopće ne spominju

Naivne glupe preko vode žedne preveslavaju

A meni iskreno svega do bola baš je dojadilo

Da im pamet razbistrim nekako iz bunila probudim.

Ode mi sva energija masa glupa mi je na tanane ispija

I rekoh, kreni dalje o drugima se baš više ne obaziri

Iz tog zavedenog stanja nemožeš ih nikako izvući

A opet u meni izgara jadna glupa rulja je ostala.

..

Oni što svijetom vladaju smišljeno poteze povlače

Naravno kupili su tzv doktore i najvažnije medije

I sada rade što hoće svijet lažima izbezumljuju

Što je najgoire velikom većinom ipak uspiju.

I kada malo dublje sve svoje zalaganje sagledam

Gledajuć se u ogledalu užasno ispijen izgledam

Svega sam se umorio, o tuđinima brigu vodio

I sada sam konačno odlučio, sebi se posvetiti.

Svijetom za sada europom ću opušteno putovati

Na taj putovni pasoš nikada neću pristati.

Avionima zbog toga neću letjeti, ima drugih načina

Duša mi se putovanja opuštenog iskrenog poželila.

Za nekih dvadesetak dana bijah u nekoliko država

Od Poljske pa Litvanije,stigoh do predivnog Bazela

Završih na vrhu Danske  na obalama Aalborga

I svakim putovanjem duša mi se smirajem punila.

Jer sam se preiscrpljeno nekako smoreno osjećao

Krivu drinu ispraviti očigledno nisam mrvicu uspio

Jer kada preveliki Tesla od prevaranata nije uspio

Rimarchuk Michael je tzv čovječanstvu život poklonio.

Meni ta žrtva nije potrebna masa zavedena ne sluša.

A najteži otrovi u celofanu se kao savršeni prodaju

Ljudi ne svjesni u rupe laži zavedeni propadaju

A zdravlje im lošije jer ne znaju za otrova nus pojave.

Poželio sam na vrh mjeseca od huje se tada popeti

dole na masu razočaran vrišteć ih na laži upozoravati

a oni kao da mozga nemaju prevarante teške slušaju

mozgom I očiglednim činjenicama ne razmišljaju.

I nekako sav trud od jučer na danas težinu mi prebacuje

Leđa mi jedva izdržavaju i lagano osjećam lome se

Budućnost crnu što je najgore znam I na žalost predviđam

u svoj svijet mira se lagano povlačim da sve zaboravim.

Postoje rijetke osobe koje me slučaju na sebi primjenjuju

Zato se tako reći bolje osjećaju i mozgom razmišljaju

Samo zbog njihove energije u meni neke stvari pokretaju.

Još uvijek me u blizu sebe da što duže zadržavaju.

Ovaj čitav svijet u luna park se planirano pretvorio

Da bi masu lakše zaveo i do kraja života kontrolirao

A masa glupa naivna kruha i igara se nije zasitila

Zato je kroz povijest uvijek na kraju tako završavala.

Svaki sat svaki dan u osmijehu želim da ispunim

Što više mjesta novih faca i ljudi da  upoznam i posjetim

Da na novo razlog ljepote življenja napokon osjetim

De se veselim čarobnim sutonima i predivnim svitanjima.

I nastavljam europom da na svoj način krstarim

Da se sebi posvetim svakom trenu da uživam

Da se ne obazirem da gledam ljepotu što prolazi

Nadam se baš dugo trenutcima putovanja uživati

Toni Ljubiša Božić, Nurnberg, 31.01.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s