
Postoje dani kada je ne prepoznajem
Jednostavno na trenutke nije svoja
Čudno se ponaša, sve crno predviđa
I kada je najsunčanije njoj mrklo je.
…
I pitam se što je divno biće tamo odvelo
Zašto bi joj pamet vidljivo na trenutke
Kao u neko drugo sedlo baš zasjelo.
Ništa mi ne odgovara ali joj vidim u očima.
…
Jutrima ono zora blješti baš predivno
Njoj sve u bijedi i jadu dan se priviđa
Nekakav očaj samosažaljenja je ubija
Nije to moja ljubav ona je drugačija.
…
Ali tu sam, svaki trenutak spreman sam
Sve što treba da za nju od srca učinim
Onaj čarobni osmijeh na lice da povratim
Da pjevuši i kraj mene da sretna je.
…
Ali postoje dani kada je ne prepoznajem
Kao da je sa nekim zamijenila uloge
Onaj vedri duh iz nje nestane, tužna je
Džaba što tepam joj grlim I ljubim je.
..
Tog dana tog trenutka jednostavno ne ide
Ništa se od mene ne prima,daleko je
Kao da nas je neka sila daleko odvojila
U sebi zavučena I od svega otuđena je.
…
Sve u njoj bi tim trenutcima potonulo
I baš je prepoznatljiuvo barem meni
I te kako od prvog trena vidljivo.
Žalim je ali da ne primjeti, smijem se.
…
Pokušavam osmijeh da zadržim da je oraspoložim
Da mi se oko vrata opet od sreće objesi
Da vrišti da luda je I da kaže da VOLI ME.
Al postoje dani kada jednostavno ne ide.
…
Toni Ljubiša Božić, Erlangen,28.01.2021 u 02:10