Sablasne godine samoćom okovane cure
te beskrajni i predugi sumorni sivi dani
A noći kao svjetlosne godine baš mu otegle
Jer ludo zaljubljeni čovjek nema je kraj sebe.
…
A dani kao mozaik tuge bezdušno slažu se
Jer nema je ,davno je kolibu sreće napustila
Davno bez pozdrava se negdje hinjski zagubila
Te njegovo slonljeno srce ranjenu dušu ostavila.
…
I nekako kažu do života baš i stalo mu nije
Ništa ga više ne dodiriva ništa ne primjećiva
Samo ljuštura tuge od njega je oconjana ostala
Davno mu je osmijeh sreće sa lica ona skinula.
…
Do posljednje kapi krvi ljubav joj je darivao
Ali netko to očigledno nije nikada muvice cijenio.
Na kraju nasankan,prevaren razočaran ostao
Jer je naivno suludo u vječnu ljubav vjerovao.
…
Kažu da je izgleda oslijepio nikoga ne gleda
Samo sagnute glave parkovima samoće odluta
Nema ga danima pa se odjednom od nekuda pojavi
A paučina tuge sve gušća i jača na njemu boravi.
…
A do jučer su ih zagrljene viđali, baš su uživali
A sada nema je, da joj kose čupave iščešljava
Nema je da mu zaspe il tepa zanosno na gurdima
Jedna rekli bi savršena ljubav zaborav je postala.
…
Da mogu u srce barem trenutak da tamo zavire
Toliku ljubav beskrajnu iskrenu strasnu bi pronašli
Toliko divnih dobro čuvanih tajni garant bi otkrili
Izvori svih njegovih stihova njoj bi se tamo nazirali.
…
Kažu da još uvijek njenu sliku skoro eto poderanu
na grudima kao amajliju nosi od dušmana prikriva
stara gitara onako sa koferom visi mu na leđima
jednostavno od svega vezano za nju se ne odvaja.
…
I nekada duboko u noći negdje iz gradskih parkova
Zvuk gitare glasom tuge kao cvileći tiho odjekuje
Opet joj neku novu pjesmu prepunu tuge posvećuje
Pa prosto opet na nekoliko dana skriven nestane.
…
Toni Ljubiša Božić, Basel, Švicarska,25.01.2021
