Za našu ljubav oboje imamo vidne zasluge
Al nekako čini mi se da ipak više volim je
Kao da njene ljubavi rob sam vječni postao
Nekako ne te vrele usne posesivno navikao.
…
A sada ovi zimski dani prebrzo u noć zavire
Misli o njoj naviru, spavati trenutka mi nedaju
Pa navale stihovi i toliko toga iz srca bi izrekli
Koliko užasno fali mi vrišteć bi joj priznali.
…
Suze muške tim trenutcima baš teško zaustavljam
Nekako godi mi kad se duša na tanane isplače
U glavi mi se tek nakon toga malo više razbistri
Mogu trezvenije razmišljati,nove poteze poduzimati.
…
A kako ona svu krivicu podnosi,na što je sve pristala
A grijehove prema meni za 100 godina nebude oprala
I prosjak ljubavi uskoro usmaljeni bude postala
Tek onda shvatit će koju ljubav od mene je primala.
…
A sve je sama odabrala, na sve ucjene je pristala
Nije imala snage da bi im se barem malo oduprijela
Sada dok je ne njegovim usnama znam da bude jecala
Znam da bude svih naših trenutaka sreće se sijećala.
…
Od sada kroz život tuga joj je vječna uporna pratilja
Nikada više od nje ta tuga i bol ne bude odustala
Prokletstvo je sustiglo, dugim nesanicama je pratilo
Na mene,na nas svakog trenutka jecajima podsjećalo.
…
A ja ću pokušati da je sve više ako je moguće izbjegavama
O našoj prošlosti barem da nikada više ne razmišljam
Teško mi je to obećati, ne znam koliko ću ipak uspjeti
Jer prosto preteško ju ne voljeti , o njoj ne razmišljati.
…
Toni Ljubiša Božić, Basel,Švicarska, 23.01.2021
