I ako ove riječi bude čitala,duboko u duši bude ridala

Baš bih volio znati kako se sada tamo ponaša

Da li našu temu vješto opet lopovski  izbjegava

Kako da smo se voljeli uporno nijekajuć prikriva

Kako joj nikako ne odgovara naša istinska  istina.

Prosto ne mogu da vjerujem  na to je pristala

Ne želi da sijeća se naših zaluđenih divljih  letova

Bože kako je uspjela vatru u grudima da prikriva

Kako svih naših tragova da otarasi i da me zaboravi.

A ja baš naivan, kraj i krah nisam slijepac primjećivao

Zaluđen njenim vrelim usnama sam nekako uvijek lebdio

U svakoj provedenoj sekundi do bola sa njom sam guštao

Da sam pored svih mogućih dokaza na kraju slijep ostao.

Od prijatelja sam saznao, na duhovne vježbe je odlazila

Svega što smo imali pred bogom klečeć se uporno odricala.

A znam nekako siguran sam na to drage volje nije pristala.

Jer svo ono vrijeme sa mnom iskreno luđački me voljela.

Ne,nije moguće koliko se pred bogom meni zaklinjala

Da bi sve iz duše izrečeno tek tako naprasno pogazila

Da bi se svih naših trenutaka svih strastvenih ludorija

Niti sam ne znam kako i zbog čega uporno odricala.

A znam , siguran sam kada bude teške muke umirala

Svih naših trenutaka sa žaljenjem se bude prisjećala

Zašto je sve to naprasno učinila, zašto sve napustila

Klečeći pred bogom, oprost za učinjena djela bude tražila.

Jer savjest je baš nezgodna, kada se baš najmanje nadaš

Na vrata ti bude zakucala kao  ne najavljena gost pridošla.

Vješto kao lopov više tragove neće moći da nijekajuć prikriva

Baš žao mi što je na kraju tamo ima BOGO da dočika.

Sa moje strane svjesna je da do kraja baš iskreno bilo je

Njeni ratovi ima stalno u njoj da se baš uporno odvijaju

Ma koliko se trudila da me zaboravi oni će da podsjećaju

Jer moje srce iskreno je voljelo i toliko puta sve dokazalo.

Ona može da širi laži i da uporno nijekajuć sve izmišlja

Samo da na vidjelo ipak ne ispliva naša ljubavna istina.

I ako ove riječi bude čitala,duboko u duši bude ridala

Jer svjesna je ogromnu grešku je ipak naprasno učinila.

A da je bila iskrenija pa kraj meni u oči sa razlogom priznala

Nebi sebe i svoju dušu u ovu poziciju nikada dovela.

Jer ako je naša ljubav toliko vrijedila,zašto nije priznala

Zašto nakon toliko zaklinjanja nije do kraja života ostala.

Do zadnje kapi krvi za našu ljubav bih se uporno borio

Nikada pedlja od naše divljačke veze ne bih odustajao

A ona je prosto sve što je miliun puta izrekla pogazila

I sada se lažno pravi da me nikada nije niti poznavala.

Ako bih ikada nešto poželio u oči trenutak bih joj gledao

Samo bih nijemo šutio,suze u duši i srcu nekako skrivao

Kako bi se ona tim trenutcima ponašala, kako bi reagirala

Čisto sumnjam da ne bi nakraju pukla i ridajuć zaplakala.

Toni Ljubiša Božić, Bazel, Švicarska,23.01.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s