Sve je u tvojim rukama,ti naša si sudbina

Ubi me tišina sa onih tvojih usana

Jer si me divljom strašću zarazila

Daj berem trenutak tišinu tu prekini

Želim lik tvoj da se što prije pojavi.

Ti nemaš pojma koliko si mi značila

Kad bi se u onu divljakušu pretvorila

Kad bi me posesivno strasno imala

Kada bi požudu na usnama hranila.

Obožavam što sam strašću zarobljen

Kao na slatku doživotnu sam osuđen

Gdje god pogledam portrete ugledam

Sve sam zidove duše i srca obljepio.

Tamo si, stalno me podsjećaš i ubijaš

Moja si a spavaš na njegovim grudima

Rijetko koja ovako ludo zaljubljena duša

Bi takvu vezu na daleko podržala i izdržala.

A samoća okružila u svakoj sekundi se prikrila

Zidovi tvojim glasom odjekuju, snovima dopireš

I kada si samnom ne puštam te, usne pregladnjele.

Prokleto gladno posesivno godinama trebam te.

Do kada će sve ovo užasno razdvojeno trajati

Do kada i koliko dugo bez tebe moram trpiti.

Nešto mi govori da je naša sudbina skrojena

Da tvoje srce duša i tijelo samo meni pripada.

A godine prolijeću bore na lice vidno nabacuju

Sijede se odavno nakostriješile, čekajuć na tebe

Iskreno po malo sam se iskrivio, ipak nedam se

Još uvijek bih da dođeš strasno i gladno volio te..

..

Sve je u tvojim rukama,ti naša si sudbina

Sve ti određuješ, kako će naša bajka završiti

Samo molim te nemoj me plašiti dugo razmišljati

Jer ovo srce i ova duša teško bez tebe da će izdržati.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s