Pa me na trenutke tuga i sreća u suzama obuzima

Ti moja slabosti sa žutim šalom oko vrata

Što te senjska bura ljubomorno propuše

Ne slutiš i nisi svjesna koliko si bila voljena

Nikada nisi niti ćeš shvatiti da si u grudima.

Ti si moje oblake tuge u trenu raspršila

U korijenje srca mi ranjivog  se zarila

Dušu mi osmijehom sreće nakitila

Jer si me kao niti jedna do sada voljela.

I nemoj da čudi te što ti poklanjam stihove

Mada ti ime svesno prikrivam jedva odoljevam

Rado bih od sreće vrisnio pa ga izustio

Al još rano je da te nebi slučajno ranio.

U posljednje vrijeme češće doživim  napad

Kao da iz zidova izbija tvoj  osmijeh ili šapat

Pa se okrećem,uši naćulim često se pogubim

Pitam se dal sanjam ili me uzele halucinacije.

I onda san poremetim, pored sebe te zamislim

Pamet pogubim,osjećaji sjete zavladaju

Cijelo tijelo strast i požuda gladni obuzimaju

I mira mi tko zna koliko već dugo nedaju.

A vrijeme u šprintu curi dani kao sekunde nestaju

A moje usne te nemaš pojma kako gladno čekaju

Pa me na trenutke tuga i sreća u suzama obuzima

O bože mili kad bi mi se ljubavi daleka uskoro vratila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.01.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s