Samo na njenim usnama ipak prezivljavam

Dok Amsterdamom nose me ravne ulice

lopovski na prstima pristigne sjecanje

tu je, ona je, vidim je,muvica moja je

osmijeh bas isti ostao, nije se promijenila

Zar u ocima u Australiji dalekoj je otkriva

tek je 50 i neku napunila sva je prosjedila

ali sijede slatke ne prikriva,moja ne odoljiva

Jos uvijek tu zenu zamisljam i potrazivam.

Kazu da onaj dragulj osmijeh nije izgubila

ljubav zivota moja muvica bila i ostala.

Mada vremenom blijede mi draga sjecanja

ali ona nekako jos uvijek mlada u mislima.

I nove njene slike koje sam krisom dobio

ne bih je za nista na svijetu boze mijenjao.

Svaka sijeda joj savrseno se eto uklopila

onaj vedri prekrasni osmijeh uozbiljila.

Jos uvijekje onako vrckastu ludastu zamisljam

jos uvijek tim vrelim usnama ne odoljevam

svaki dan je prosto posesivno prizeljkivam

uzalud se zabludom te nadom prehranjivam,

Jer kako god okrenem njen lik tamo susretnem

samo na njenim usnama ipak prezivljavam.

Imamojos vremena,da nas sudbina mozdasastavi

da opet ona na mojim gladnim usnama boravi

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.09.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s