Dok Amsterdamom nose me ravne ulice
lopovski na prstima pristigne sjecanje
tu je, ona je, vidim je,muvica moja je
osmijeh bas isti ostao, nije se promijenila
…
Zar u ocima u Australiji dalekoj je otkriva
tek je 50 i neku napunila sva je prosjedila
ali sijede slatke ne prikriva,moja ne odoljiva
Jos uvijek tu zenu zamisljam i potrazivam.
…
Kazu da onaj dragulj osmijeh nije izgubila
ljubav zivota moja muvica bila i ostala.
Mada vremenom blijede mi draga sjecanja
ali ona nekako jos uvijek mlada u mislima.
…
I nove njene slike koje sam krisom dobio
ne bih je za nista na svijetu boze mijenjao.
Svaka sijeda joj savrseno se eto uklopila
onaj vedri prekrasni osmijeh uozbiljila.
…
Jos uvijekje onako vrckastu ludastu zamisljam
jos uvijek tim vrelim usnama ne odoljevam
svaki dan je prosto posesivno prizeljkivam
uzalud se zabludom te nadom prehranjivam,
…
Jer kako god okrenem njen lik tamo susretnem
samo na njenim usnama ipak prezivljavam.
Imamojos vremena,da nas sudbina mozdasastavi
da opet ona na mojim gladnim usnama boravi
…
Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.09.2020
