Tragovi iz nas ne ostaju,tesko nas otkrivaju

Vani se nekako bas stusilo,struje nestalo

pod svijecom me se neka sjecanja svezala

stojis ispred mene stalno bi se smijuljila

pitas me dal bih sa tobom bilo kuda krenuo.

Kroz svoje snove bi me vodila,svijetom lutala

da ceznju nahranis srcu da uziva dozvolis

u skrivene predjele gdje miruju sve kazaljke

gdje sunce po nardzbi zalazi a mjesec dovlaci.

Gdje osmijeh sa lica ne silazi,usne ne govore

gdje uzdasi u ocima nemirom proviruju dozivaju

gdje se vatra strasti i pozude tesko zagasi

jer tijelo jedno drugo stalno pozudo pozeli.

Tragovi iz nas ne ostaju,tesko nas otkrivaju

samo u zraku nasi uzdasi vjetrom odjekuju

valovi i palme sa nama se lopovski udruzuju

nema tih novaca da nase mjesto ljubavi otkriju.

..

Gutam te dok snove opisivas,tako te osjecam

u meni se milina na sve strane rasula,obuzima

a vani zagrmilo cijelu dolinu osvijetlilo

sa usana te ne pustam sve dok trajes da uzivam.

Tako me to mastanje opilo,u narucje odvelo

mada vani nevera razvaljuje, u meni ljeto je

oblaci bas rijetki na obzoru se pojavljuju

dok smo u strastvenom zagrljaju nas ne diraju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s