U TU VEZU SAM TOLIKO ULAGAO VJEROVAO

Sve je imala za srce se kao pijavica pripila

pamet od prvog poljupca na iskap popila

sanjao sam nase ognjiste,plamen ljubavi

nikad sumnjao da moze da me ikada ostavi.

Kada bih je ugledao zedj i glad bih utazio

osmijeh na licu vidljiv bi me stalno krasio

kazu mi oci bi tako prepoznatljivo sjajile

kako nebi kada su njen lika stalno imale.

Opijen bez daha bih je slusao, bas uzivao

njen opojni osmijeh bez teksta ostavljao.

A usne joj nikada ne bih za nesto mijenjao

takvu strast i pozudi nikada nisam osjetio.

A sada sam negdje u bespucu tuge zborim

nikoga nema da mi osmijeh bar trenutak vrati

pobjegoh tamo od dusebriznika mnogih

da mi tugu ovu ne raspire jos zesce i vise.

Drustvo ce mi pravit vjetrovi sto kisu nose

da mi suze skriju sto se slivaju niz lice.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,22.09.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s