Drugi bi te pojeli kad bi o nama saznali.

Da li mozda po nekad sjecas se

kuda smo sve setali skroviste trazili

gdje sve ljubav nismo vodili

da bi eto strast i pozudu nahranili.

Ti si me stalno gladno vodila

svoje snove prozdrljivo hranila

a ceznja prosto divlja te prozdrljiva

do petnih zila do bola ne umoljiva.

Vrijeme bi u mraku krisom ostavili

sve satove tisinom uzdaha zaustavili

a vrijeme kao u inat trcalo zoru bi donijelo

samo da bi nam na ljubavi zakinulo.

Zora bi nam se na usne tiho prikrala

sunce dok trepnes bljestavo donijela

a noci se nekako bas ko u inat skratile

u prokleto kratke sekunde stvorile.

Rodjendan svaki dan smo slavili

opsesivnu gladnu ljubav hranili

o buducnosti malo naivno mastali

da bolovi postoje nismo vjerovali.

Isto nam se desilo, sve u trenu nestalo

tek tako si se ohladila, ledja mi okrenula

tamo u necijem krilu kazu srecu trazila

a znam da si me nocima stalno sanjala.

A sto je meni ostalo, samo naivnom mastati

da ces se mozda u Senjsku uvalu vratiti

da ces mozda kao prvi put me strasno ljubiti

za ruku voditi od mene trena ne odvajati.

Al bijah naivan, ali trenutka ne kajem se

jer iskreno barem onih godina voljeh te.

Jer nisam ljubav glumio, tebi se predao

al ti, dal si se zapitala dal si u zivotu uspjela.

U Senju na tebe nitko ne sumnja,ti si primjerna

obitelj si stvorila, a srce na panju mi cijepala

ali jos toliko volim te, da jos vise cuvam te

jer drugi bi te pojeli kada bio nama saznali.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 20.09.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s