U jednome danu je osijedio

Zaledjenih suza je odlazila

a krik primjetan u tim ocima

glavu je sagela u sebi ridala

znala je… ne bude se vratila.

A od tuge srce se bolom slamalo

tko zna koliko puta je zalupalo

kao da bi od te silne uzasne tuge

na trenutak i ono bas zanijemilo.

Suza obilni potoci, eto sve govori

bez daha se ostaje tesko ridanje

rijec izustiti bas nije bilo moguce

toliko u grudima ta bol odjekuje.

Nije niti za prvu krivinu skrenula

u grudima samoca podlo zaposjela.

Fali , boze fali mu, na glas bi vristao

ali u toj tuzi bez rijeci totalno je ostao.

A vani odjednom sve se smracilo

I vrijeme mu dusu izgleda citalo

krenuli pljuskovi munje sijevale

skoro u detalje tugu mu sapirale.

Al ne ide, slomljen tuzan usutio

suze niz lice kao zaledjen pustao

jednostavno nikako nije vjerovao

ljubav zivota zauvijek eto izgubio.

Niti mjesec nije od tada prosao

u samo jednome danu je osijedio

starac u ogledalu ga je promatrao

dok bi sutke sijedu bradu brijao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 13.09.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s