A ja laka roba od nje ne znam da branim se

Onako uporna bas kao do bola obijesna

stalno u stihove dolazi kao da me opcini.

Njena pojava stalno i svugdje se prividja

I ona bljestava zarazna jeza me obuzima.

Kako uvijek istu foru i prevaru mi podvali.

Kao da sa mjeseca smijuljec me promatra

kao da uvijek je sigurna da dobit me uspjela

sladi se svojoj pobjedi, da voli me ubijedi.

A nesanica kao sobom sirom je prosuta

izbija iz svih pora oronulih starih zidova

svijece od sebe pale se, kao da osjete je

dolazi, put princezi strasti da osvijetle.

Lopuza slatko podrugljiva opet bi eto uspjela

olako gladnu pozudnu strast i zelju probudila.

A nebo prepuno zvijezda kao da eto zove me

da promatram gore u sazvjezdju njene znakove.

Onako virec iza neptuna, sa venerom se spojila

kao da je mrezu bljestave svijetlosti stvorila

ceka opet da me na istu foru lopovski uhvati

I opet beskrajnim svemirom galaksije odleti.

A ja laka roba od nje ne znam da branim se

pristajem bez razmisljanja na sve njene uvjete

da ljubim je da trena ne prestajem ne odustajem

samo da one vrele medene usne gladno dodirujem.

Toni Ljubisa,Bozic, Amsterdam.09.09.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s