Nastavljam ljubav zivota uporno traziti

Kao da nikad nisam za njeno srce izgleda postojao

Kao da nisam njenu paznju niti trenutkom zasluzio

na poruke ama bas nikada uporno ne odgovara

Kao da joj se dusa u Velebitsku stijenu pretvorila

kao da su joj Senjski ledeni vjetrovi srce isprali.

Kao da su joj jezik na neki nacin tisinom zavezali.

Dal to neki inat prodaje, da li uopce vise voli me.

Dal je u nekom zarobljenistvu ostala il je kaznjena

nikada ama bas nikada ono na poziv nije odgovorila.

Pa u posljednje vrijeme precesto o svemu razmisljam

da li ima smisla da nastavim uporno da je nazivam.

Nekako kao da su joj slobodu ukinuli,negdje svezali

a mozda netko poruke,pisma i pozive ipak kontrolira.

Cisto da provjere da li uopce ona sa mnom kontaktira.

Da je nisu od svijeta zatvorili, na sve nacine odvojili.

Ne, prosto ne mogu da vjerujem, da su tako okrutni postali.

Na najgoru mogucu kaznu bez razloga su je negdje poslali.

Zar je moguce da je onaj vulkanski zar u studen se pretvorio.

Da su je godine razdvojenosti u ledenice tisine ono bas sasule

jednostavno ne mogu da vjerujem da ona vise ipak ne voli me.

Nije moguce da je onu strastvenu ljubav ona ipak odglumila

Stalno njene poteze opravdavam, polomih prste dok razmisljam

pucketam prstima neka nervoza me zbog nje razvaljiva, ubija

Onu moju mirnocu sam naceo,spokoj duse se nekako razrijedio

u nesanicu se uvalili kosmari, to ne smijem vise da dozvolim.

Zasto, ne mogu da shvatim kako joj njeznosti trenutcima ne fali

uvijek mi je to uporno ponavljala dok bi me strasno ljubila.

Nije moguce da je srce u duboku provaliju ledenu stavila.

Kakvu je poznajem to nikada ona nebi barem meni ucinila.

Ljubavi i njeznosti ono bas uvijek joj je beskrajno falilo

bas tesko glad njenih usana da bi poljupcima nahranilo

to i jeste nasu strastvenu vezu i pokrenulo,vulkan otvorilo.

I zato me tisina bukvalno uporno prozdire, tamom satire.

A ona nasa oaza skrivena tako uzasno fali mi, dal to osjeti

Jer tisina sa njene strane kao da je dvostrana kovanica postala.

Prije je jedna otvorena srdacna vatrena zena srce mi dojila

a sada hladna tamna uporna tisina sa njenih dotice izvora.

Na jednoj strani ogledala vidim je kako strastveno smije se

a onda na drugoj strani ogledala tisina je paucinom svezala.

Samo jedno slovo jedan slog da mi je odgovorila srce bi smirila

ovako, razdire, ta prokleta tisina razdire,dubinom dubina prodire.

Skoro sam na granici dal da nastavim ovo beskrajno traganje.

Curi mi vrijeme dok je trazim beskrajnim pustinjama Australije.

Znam i siguran sam da su je oko Sydneya negdje dobro sklonili

sve tragove skoro da su na idealan nacin od mene prikrili.

Ali davno mi je u kratkom pismu spomenula nekako otkrila

da nikada za nikada moju iskrenu ljubav ne bude zaboravila.

A to i bijase razlog da nastavim uporno ovo moje traganje

jer znam siguran sam da je ne moguce da njeno srce ne zeli me.

..

Nista me nece zaustaviti, nastavljam ljubav zivota uporno traziti

.Ovo traganje za njom nikada ne prestaje, srce posesivno zeli je.

To je vise nego dovoljan razlog da se misija trazenja nastavi

jer bez te ljubavi ovo bice ne moze jednostavno vise opstati.

..

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,02.09.2020 u 01:42

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s