U nasoj oazi smo se skrivali i samo nocima vidjali.

Jednostavnood prvoga poljupca u oblake sam je dizao.

Moram priznati umjelaje I te kakome strastvenovoljeti

to iskrene osjecaje nije mogla skrivati a niti ih glumiti.

Bila mi je najsladja basta izobilja koja dusu preotima.

U njenom drustvu sam cvijetao,proljetne boje mijenjao

oci na vrh glave sam imao svi su me nekako promatrali

ogromnu srecu u mojim ocimasu vidjeli to su priznali.

A bas senisamniti trudio niti razloga imao da stidim se.

pa sto ako sam lud za njom i ako ludjacki posesivno volim je.

Ona je to beskrajno bas zasluzila, jer mi je ljubav podarila.

Vise od mene je voljela tako neka carolija iz nje je izbijala.

Prosto je bilo ne moguce da se ta ljubav nebi uzvracala.

Kadbi joj senjski vjetrovi one divlje cuperke spetljali

tako radobih je posjeo jedan po jedan cesljao, ljubio

a ona lopuza nije se bunila u svemu je do bola uzivala..

U toj nasoj oazi smo se skrivali i samo nocima vidjali.

Kao da je zaklon od straha na grudima mi uvijek trazila

tako bi se cesto u daljinu sutke zabuljila a mene onakoceskala.

Kose su joj tako upaljivo mirisale, na kadulju podsjecale.

Vjerojatno ,jer smo u zaledju uvijek ljubav vodili.

Izmedju grmova kadulje bi se vjesto od pogleda skrivali.

Glad za ljubavlju i njeznoscu oboje smo beskrajno imali

I dok bi jedno drugom tepali tako smo u tome uzivali

poljupci se ne mogu jednostavno opisati nego dozivjeti.

Takve usne I tu vatru sto ih prozima,bez daha vas ostavlja.

A lezati na njenim grudima slusati srce sto nemirom udara

u vama se probudi ona zelja glad za strascu ne utaziva.

I onda se opet zavalite doposljednjeg atoma snage imate.

U nekodoba noci se trznemo iscrpljeni valjda nekako zaspemo.

A vrat se iskrivio, stijeni I nisu bile nesto bas mekanije.

Al tako voljeh strasno posesivnogladnodai bas mam je.

A i nije se bunila jos i jos bi prozdrljivica strasti trazila.

I kako, da se sve to tako olako zaboravi, u zaborav zaturi

I ako je nemam,obozavam na svoj nacin da je prizivam

opet je gladnoljubim tepam mazim I usne dodirivam

al mi je najteze kad se iz te zablude usamljen probudim.

hocu da poludim da sve oko sebe tim trenutcima razbijem

ali brzo nakon toga samo smijem se,na sto je sve ispalo

tako bi bilolijepo da je se barem trenutkom dodira ostvarilo.

A eto vidis nju mi je daleko bas odaleko u Australiju poslalo.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 27.08.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s