20 dugih godina sam cekao,godine brojao

Valovima daleke Australije zivot te odnese

20 dugih godina sam snuzden tuzan cekao

da bih godine u nazad napokon krenuti brojao

sada sve manje i blize godina sam do tebe.

Jos malo da brojim pa prelazim na mjesece.

..

A dani kada preostanu sati dugi me cekaju

na prozoru cu da te nestrpljivo iscekujem

tvome dolasku napokon da se nemirno radujem

Sama pomisao na tebe uvijek srce mi uznemiri.

A skoro sam tebe sramotno u sjecanjima zagubio

tih 20 godina sam moram priznati jedva izdrzao

iz skrinje sam slike dovlacio pisma ridajuc citao

u celofanu ljubavi sam te dobro znas vjerno cuvao.

Nocima slog po slog pisma ona mirisljiva gutao

onako sjetno kovertu uz grudi bih uplakan stiskao

na tebe na nas kao nekad opet gladno pomisljao

a onda bi me tama samoce hladnocom probudila .

Soba prazna u svim zidovima tuga preostala

boze,znas li koje smo mi prokockali sve prilike

a sada ne znam koji put il staza vodi do tebe.

Barem svjetlo upali mi, svjetionike pokazi mi.

Kad bih znao il se sjecao koliko sam hodao nocima

a pred jutro stopalo bi bilo prepuno od setnje plikova

sebi bih se cudio,dal sam izgleda pamcenje izgubio.

Samo onako kroz maglu se vrtilo sjecanje da trazih te.

Jos bih nesto dodao ,al sam sjecanje u smetovima zameo.

Snjegovi ga prekrili,sve se zaledilo, sliku o tebi izblijedilo.

Ali brzo ce proljece,vrati mi se barem polovno sjecanje ,

pronadjem ti tragove,i opet opet nastavljam ljubavi do tebe.

A 8 veljace, rodjendan prespavam namjerno ga izbjegavam

jer tada sam uzasno tuzan i bez tebe ne zelim da proslavljam

A kada dodje 08.08 sve svijece na prozoru kao zaludjen upalim

pola ulice na rivi Senja poslije ljetnje vrele ponoci osvijetlim.

Mladi zaljubjeni zagrljeni setaju, ona sjecanja sa tobom vracaju

Tako sve nekako po sablonu nekom rotiram, vrijeme tiho ubijam

mjeseceve mjene plimom i osekom ispracam,pogled ne obaram

jer tako sam siguran, uskoro ,bas uskoro iz australije dolazis.

Za prosloscu se vise ne osvrcem,buducnosti sa tobom se radujem

jer ako se u nazad okrenem istog trena se kao beba nekako rasplacem

ovako dane u nazad odbrojavam sebi tu komociju dozvoljavam

mozda drugima bas i normalan posljednjih godina ne izgledam.

Dok drugima dani sto dolaze prazninu neizvjesnosti donose

ocekivanja su im blijeda bas nekako kao kopirano sumorna

ideje su im isprazne, jer kao meni sretniku ne vode do tebe

kod mene je totalno drugacije, najljepse najdraze usne mi dolaze.

A godine u nazad se ubrzano se brojcano vidno smanjuju,

osjecam krvotok mi iz korjena ludjacki divno podmladjuju

I da me pitaju dal je svo to cekanje tebe ljubavi vrijedilo

kako da im objasnim kako u tu savrsenu ljubav da ubijedim.

Jer oni nikada kao ja tako nisu niti blizuvjerojatno voljeli

nikada niti blizu ljubav strast i pozudu tvoju nisu okusili.

U vrtlogu neseg bivanja jednostavno nikada nisu zalutali

I bilo bi to uzaludno bacanje vremena da bi me rulja shvatila.

Kako se do tvoga dolaska mjeseci primicu, stihovi naviru

ponovo onaj zar u grudima ludjacki posesivno raspaljuju

Zar u ocima se vratio, pogled mi se tako jasno razbistrio

boze samo da dodjes kako te budem gladno posesivno ljubio.

I cujem na pragu vrata kucanje,samo ti si znala tako kucati

nikada zvonom nisi htjela svoj krhki korak najavljivati

tresem se,plasim se vrata otvoriti, dal cu te sad prepoznati.

Jer pamtim te onako meni bas savrsenu prije 40 godina.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,27.08.2020 u 04:13

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s