Ona je posebna meni savrsena i ne zaboravljiva.

Kako iz zamke sjete izaci, srce spasiti.

Sve nekako molovi tuzno obuzimaju

uvijek na nju me preuporno podsjecaju

na miru trenutak srce mi ne ostavljaju

I svoju podlu igru na dusi mi eto igraju.

Pokusavam silom da ludjacki smijem se

da zapostavim tuzno preobilno sjecanje

ali ona uboga uporna srce hinjski mi rastura.

kao da jos uvijek tu je slika mi se pricinjava

Kazem si sviraj toni nesto veselo I durove

osmijeh na lice kao nekada vrati uporno

ali kako god sve to nekako nije uspjesno

Ona ipak ne zeli iz glave srca da nestane.

Kazem si hajde sada portrete bar nacrtaj

ali olovka uvijek zavre na njenim ocima

uvijek i uvijek uporno lik joj savrseni forsira

a ja bih novu facu da izbacim pa dozivam.

Ne ide pa ne ide, utkala se duboko u mene

paukove mreze bas ono za sve smijesne su

nju magle sunce kisa u meni obiljem stvaraju

jednostavno tvrdoglavo eto od mene ne odustaju.

Daj zenska glavo dosadna si na miru pusti me

cesto bih nocu pod svijecom u ogledalu se derao

ali ono bas niti trunke iz misli da odagnam je

ono bas baksuzno ne bih nikad trunke uspio.

Koza uzasno svrbi me, ona uzrok svraba je

Kao divlja bura uporno i bas prodorna je.

Zavrce sa svih strana udara ono neumoljiva.

Sve moje slabosti pod kontrolu je uzela.

Dodje mi da pred vrata joj ono ljut izletim

da je napadnem i bas svasta joj izgovorim

da vise ne misli na mene na miru da pusti me.

Al onda pitam se dal bih petlje za to imao.

Pred nju bih garant klekao za zrno ljubavi kamcio

sve sto sam reci mislio jednostavno bih odustao

I sve planove dugo pripremane u vodu bacio.

Kad na nju slab sam i ne mogu da je zaboravim.

I onda uzmem gitaru, olovka ispise baladu nemira

toliko suza se strovali vise ne znam iz kojih izvora

I tako moja svaka misija jednostavno tuzno zavrsava.

Ona je posebna meni savrsena i ne zaboravljiva.

Zasto mi je to trebalo, zasto sam u Senj na odmor isao.

Tetka je kriva sto me nakon faksa na more pozvala

ili je ipak sudbina svoje prste u svemu namjerno upetljala.

I sada godinama uzasno patim se da zaboravim usne najljepse.

….

Podizem glavu,na terasu izlazim,bljestavi Amsterdam govori

ako se ovdje od nje ne oporavis za tebe sanse ne postoje.

Sada sam na novoj holandskoj terapiji, jarani me doveli.

Ali evo i nakon jednog mjeseca ona od mene nije odlutala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.08.2020 u 03:43

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s