Ako ih vidite, sutke pored njih prodjite

Da se u vrijeme onih bozicnih dragih blagdana

dva pozudom rasturena bica napokon sastanu

uzajamno dugogodisnju samocu si ispricaju

bez iti jedne izgovorene rijeci oni se razumiju.

Suze neka sakupljaju, onako strasno priviju

rame za plakanje neka malo duze ostanu.

Nakon duge sutnje tihim uzdasima tepanja

tek onda mozda koja rijec bi se pojavila.

Stidljivo sa iskrenim suzama u ocima

reci volim te tiho bi njezno na uho izjavili

a usne sa usana treptaj nebi ipak pustali.

Zagrljaj ne popusta zelja je neumoljiva.

Kasnije bi neki strahovi i kajanje nastupilo

nestostvarno bezrazlozno se objasnjavalo

trositi vrijeme na te gluposti bilo bi suludo.

Al dzaba je okovi popuste, brdo suza navale

Treba ih razumjeti vec predugo razdvojeni vole se.

Ustaju, za ruke drzec se obalama Senja setaju

niti jednu priliku da iskoriste ne propustaju

stara mjesta, uvale, stijene I kadulje posjecuju.

Gdje se imali, uzajamno na vjecnost se zakleli

ali to nikada nebi iz kurtoazije izjavljivali

jednostavno to su iz sebe iskreno davali.

Jedno drugog iz srca trenutka nisu pustali.

Ali prokleta uzasna sudbina, silom ih razdvojila

nakon kratkih desetak presretnih ljetnih dana

kada su iskrenu neopisivu ljubav oboje otkrili

takvu bol i samocu kao bumerang ljubavi dobili.

I sada nakon silnih godina opet doslo do susreta

nema tu puno rijeci za izreci, ne moze da se govori

usne na usnama sve sto imaju sutec bas izgovaraju

uzdasi kroz suze toliko duboko dusom im paraju.

Treba ih na miru pustiti, nemoguce ih je promatrati

njihova tuga il sreca na vas bi se garant prenosila

mozda bi i vama iz proslosti nesto probudila

Jer iskrena ljubav je jedinstvena i ne izbrisiva.

Rekli bi da su sebicni samo jednoj srce su poklonili

time su najvecu srecu al na zalost i tugu upoznali

jer ih zivot bas i nije mazio pa eto silom razdvojio

al onu duboku iskrenu ljubav nikada nije ugasio.

Zato su taj susret za bozicne blagdane isplanirali

tako zajedno duze zagrljani skriveni budu ostali.

Usnama sa uplakanih lica potocima suze budu gutali

propusteno vrijeme razdvojenosti budu nadoknadjivali.

Sama pomisao da se to i nama dogadja jezom prozima

I mi smo nekada ludo ludjacki voljeli i strasno patili

I rado bi blagdane sa onom istom izgubljenom ljubavi

onako tisinom dodira, pogleda, uzdaha i tepanja proveli.

Pokusavajuci sve one bozicne blagdane i nove godine

sto smo propustali usamljeni bez srodnih dusa patili

kao da su sve te godine zalutale, bud zasto se prodale

I jako jako gorak okus u srcu i dusi zauvijek ostavile.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s