Nesto je u Senjskom zraku u tim carobnim divljim vjetrovima
sto duse prolaznika preotima, nemir slatki uporno razvaljiva.
a jos ako ih zensko srce i osmijeh opcini..tesko ono bas tesko
ta zena ta ljubav ne presusna da se ikada tako olako zaboravi…
…
Kada sam te prve vjetrove njenih usana u Senju otkrio
1980 tek mladic slucajno postao, srce strascu napunio
stihove negdje duboko u sebi otkrio,probudio,razludio
od tada traje borba rijecima koje teku divljim stihovima.
…
Kao da jos uvijek na usnama mi boravi, toliko nju osjetim
a ne znam gdje je sada, kako i sa kim je zivot zavrsila
da li se barem jednom u godini onog 08.08 nas sjetila
I bas nema veze sto se nikada vise nije javila zaboravila.
…
Ali eto zahvaljujuci njoj, bezimenoj, pisem gladne stihove
sve se nadajuc da ce jednoga dana mozda zbirku citati
mozda ce onaj svoj carobni osmijeh tamo prepoznati
nadam se da ce shvatiti mada mislim da suvise kasno je
kako netko moze ludo posesivno nakon godina da voli je.
…
I onda samo uzdahnem, te opsesivne misli silom prekinem
srce se nikako ne moze od nje oprostiti, ne moze je zaboraviti
kada je onih ljetnih vrucina sebe mu strasno divlje poklonila
kada je na jedno studentsko srce zauvijek caroliju bacila.
…
jos uvijek imam njene tragove na ledjima divlje me grebala
I jos se zaklela da je nikada necu zaboraviti I nikada
bas nikada niti jednu kao nju necu moci tako ljubiti
da bit ce mi samo ona u mislima I to mi se i dogadja.
…
Tu zarazu tu divljinu rodjenjem od senjskih vjetrova nasljedila
I pogled kada uputi srcu nemir kao strijela se u trenu zaleti
boze mili kako osmijeh na lice nabacim kada se nje prisjetim
sve slike svo ono nemirno ljeto u slikama bojama doleti.
…
Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,22.08.2020
